 |
|||
Svimbalo, neću se referirati na autocenzurirani post - stvar je u tome da se ovaj topic ne nalazi zabadava na PDF-u Djeca s posebnim potrebama, a to jest teško shvatiti i roditelju takvog djetata, a kamoli manje zainteresiranom promatraču. Kao što Trina sa svojim sinom mora poraditi na radnim navikama i (uskoro) učenju učenja, tako i učiteljica mora postupiti pedagoški, a ne demotivirajuće.
Posljednje uređivanje od čokolada : 23.06.2010. at 22:48
Shvatila sam, kad sam pročitala napisano, da je izbor riječi bio u najmanju ruku nesretan, pa sam ga zato obrisala.
A nisam nikoga htjela uvrijediti.
Slažem se da učiteljica treba postupiti pedagoški, ali je li prosječan roditelj, posebno ovako nabrijanijeg karaktera, kompetentan prosuditi je li pedagoški ili nije postupak
osobe koja se je školovala za taj posao, to je ono što mi se čini spornim...
Znam par učiteljica i odgojiteljica koje su fulale struku i da idu još jednom na fakultet neće biti kompetentne, jer ne postupaju pedagoški. To nije moje mišljenje (jer ja nisam kompetentna) već su se tako izjasnila djeca, velika većina.
A i ja znam mnogu djecu koja su spremna okriviti i lošu konstelaciju planeta i vremenske nepogode i sve ostalo za loš uspjeh, samo ne svoj nerad i lijenost.
Naravno, u tome imaju svesrdnu podršku roditelja, koji nerijetko šakom objasne učitelju koji je pedagoški postupak :wink:
iz perspektive profesora, neću dijeliti djecu na nadarenu i nenadarenu, nego na odgojenu i malo manje odgojenu.
s odgojenima je lako raditi, koliki god iq imali.
ne znam kako se trinin sin ponaša u razredu, ali pretpostavljam da mu odnos s učiteljicom nije baš najbolji.
imala sam prilike raditi s turbo pametnim klincima s kojima se sve moglo dogovoriti,
da pričekaju ostale ako prvi završe, da počnu raditi dodatne zadatke, da pomognu ostalima.
sve je stvar organizacije, ali i tipa djeteta.
jer radila sam i s jako pametnom, ali i jako samoživom djecom. to je najgora kombinacija.
pod samoživa mislim da po defaultu odbijaju bilo kakav rad po redovnom programu.
sve im je glupo, nezanimljivo, nepotrebno i prelagano
pretpostavljam da takve stvari nisu sami zaključili. koliko god nadareni bili.
nadarenost, kolika god bila i što god bila, ne može i ne smije biti isprika za bezobrazno ponašanje.
ne znam ni sama. možda nadarenost nije vrlina :zdenka:, ali skromnost sigurno jest
Potpisala bih melange i samo pripomenula da se roditelj uvijek ima pravo 'buniti' tj. žaliti na ocjenu. Ocjene predlaže učitelj, donosi ih Učiteljsko vijeće. Ima neki zakonski rok u kojem se može uložiti žalba. Ne znam kakav je daljnji postupak, u mom radnom vijeku se nitko nije žalio, svi su vjerovali odluci učitelja.
E, i još nešto. Dijete u školi ne uči samo gradivo tog i tog predmeta, uči i učiti, izvršavati obaveze i još štošta. Ako je dijete znanjem puno ispred ostalih, može se predložiti akceleracija.
Ja vjerujem da nadarenom, kao ni djetetu koji radi po prilagođenom nije lako, ipak učitelj većinu vremena posveti najvećem dijelu odjela, prosječnoj djeci. Ipak, treba djetetu usaditi osjećaj da ima obaveze danas prema školi, sutra prema poslu, ma koliko mu se te obaveze činile banalne i jednostavne.
I ja sam ove godine zaključila nižu ocjenu učeniku zbog neispunjavanja obaveza. Takav bahat stav ne mogu nagraditi odličnom ocjenom.
Pogled sa stajalista pametnog, nezainteresiranog, a i nadasve lijenog djeteta - sve silne trojke i cetvorke, ponekad i jedinice i dvojke, zasluzila sam s punim pravom. Iako sam znala tj. mogla znati i za sest, da je trebalo. Ali - mene nije bilo briga. Bilo mi je dosadno, ili sam imala nekog pametnijeg posla. Pa, eto, tako su me i ocijenili.
Naravno da su u to vrijeme profesori bili u krivu i da ih je sve trebalo izbaciti iz skole. Kad se mene pitalo, jelte.
Hvala mojoj mami sto im nije isla u pohode, traziti da mi ne spustaju ocjene jer ne pisem zadacu, ne donosim biljeznice ili uopce ne dolazim na nastavu. Osim pokazati znanje, ovo nabrojeno je takodjer bilo dio nastavnog plana, a te stavke nikako nisam ispunjavala.
Sto se rada s nadarenima tice, svakako da bi se (ne)rad mogao unaprijediti. Ali opet, nadarene djece ima daleko manje nego prosjecne pa se i to treba uzeti u obzir. U ovim prekomorskim krajevima, s daleko vecim standardom, djeca kojoj treba posebni program dobivaju tek pokoji sat tjedno extra, u smislu da nadareni matematicari u petom razredu slusaju jednom tjedno sat vremena matematike za sedmi razred (karikiram, ali na to se svodi poseban program). Sve ostalo se posebno placa, van redovne skole.
Najvise od svega me muci broj nadarene djece u Hrvatskoj, ako je suditi po postovima na forumu. Mozebitno je hrvatsko prosjecno djete, zapravo, iznadprosjecno.
Svimbalo, stvarno ne znam što da ti napišem. Ako si pročitala sve moje postove onda stvarno ne kužim tu tvoju zloću. Nemam volje ponavljati se i objašnjavati. Melange, po stoti put, moj sin je miran i dobar u školi, ima dobar odnos s učiteljicom. Ne kužim u čemu je problem? Mislite da mora postojati još nešto što nisam napisala pa mu je zato smanjena ocjena? Ne postoji ništa više, to i je poanta mojih postova i moje ljutnje. Nisam nabrijani roditelj kao što svimbalo kaže nego sam ssamo mama koja prvi put u životu reagira kod učiteljice zato što ne vidim puno logike u smanjivanju prosjeka odličnom učeniku. Fala na odgovorima,pozdrav!
KOliko god uvijek bila na strani prosvjete, ovdje sam sklonija biti na Trininoj strani.
Ako je dijete poslušno, ne ometa, radi , želi učiti i naučiti ... onda k vragu ,pa daj mu se posveti tih f... 5 minuta više i postavi mu letvicu više !
Iz hrvatskog mu donesi ili zadaj neku knjigu iz prirode projekt iz matematike problemske zadatke....
pa to je malo dijete i s njim se da izaći na kraj .sada. u 7 razredu ili 8 , e to je već druga priča.....
Bravo, Mimah!Mimah prvotno napisa
To sam htjela, da struka potvrdi ono što ja kao laik mislim
Ja imam jednako mišljenje kao i maria71
I imam dojam da neki ne čitaju postove u cijelosti.
Ja imam jednako mišljenje kao i maria71
I imam dojam da neki ne čitaju postove u cijelosti.
I da nikome na Forumu ne smije biti teško ili biti zbunjen .
sad ću i ja dati svoje mišljenje po cijenu pljuvanja da sam glupa i nemajka, gle fuj, samo jednog djeteta, koje nije ništa uberdarovito, već naprotiv sasvim prosječno
definitivno mu ne treba rušiti ocjene, djeluje izuzetno demotivirajuće na dijete i nije pravi način, pogotovo ako se dijete javlja i pokazuje znanje, te ne ometa nastavu
ali moram se zapitati, zašto se pobogu s tim skočilo na kraju školske godine
ako je dijete pametno, ne ulaže extra napor u svladavanje gradiva, nego mu sve ide glatko, kako to da prije nije iskočio issue s nepisanjem zadaća?
ako se ide na informacije, zašto se to nije probalo riješiti ranije, i dogovorom s učiteljicom, i razgovorom i kontrolom nad djetetom, pa se neće događati da određene domaće zadatke prešuti (ma koliko puno previše ih imali)
a reakcija na svimbalin post mi je lagano kontradiktorna s izjavom s prethodne stranice
ispada da suprotna mišljenja, ipak nisu dobrodošla
Posljednje uređivanje od magriz : 24.06.2010. at 09:06
lima možeš li molim te postati i ove ostale
Huh!
A to je samo za kognitivne razlike darovitih
samo sam procitala ova prva dva posta, oprostite, ne da mi se citati sve ovo ispod.trina, da sam ja na tvojemu mjestu, ne bih se zamarala oko ukalupljivanja i prepuštanja sustavu. ali, ono oko čega bih se sigurno zamarala je skroz nepedagoški pristup tvojemu djetetu, mene je nanerviralo samo dok sam čitala.
stvarno bih joj zaprijetila nekakvom inspekcijom ako nastavi se tako odnositi prema njemu, nametati mu osjećaj krivnje, neće mu dati da prođe s 5, ma kako to, molim te, a škola ništa ne nudi da bi ga ponukala da se trudi.
očigledno ona nema nikakav pedagoški pristup prema djeci, vjerojatno ne fasuje samo tvoj, tako da od nje i ne bih očekivala nekakav poseban program i sl, jer da je dobar pedagog ne bi se sigurno na takav način postavljala, pa taman da pustimo sa strane i dodatan program i dodatne izazove, recimo da za to škola nema kapaciteta.
i zato bih ja oštro s njom. onako, kao na forumu.
zasto se uopce javljam? jer mi se slucaj cini slican slucaju u mojoj skoli. tada je jedna uciteljica na sjednici kukala kako ne zeli nekom klincu dati pohvalnicu koja mu slijedi jer ima 5.0 jer on APSOLUTNO NITI JEDAN domaci rad te skolske godine nije napisao. ali, na svim ispitivanjima i na svim testovima je uvijek sve znao i ona mu je zakljucila 5.
doslo mi je da je upitam jel' normalna, ali nisam. meni dijete koje ne pise domace radove NIKADA ne bi imalo 5.0. nema sanse. jer skola se ne sastoji u biflanju znanja. ima ona i svojih drugih segmenata. if you know what i mean....
tako da mi ni trinin sin sa pocetka price ne bi imao 5.0 ako ne izvrsava svoje zadace. na stranu sada smatra li trina da je uciteljica "staromodna" ili ne. nametati osjecaje krivnje djetetu je kretenski,ali traziti od djeteta da ispunjava svoje zadace i obveze bez obzira sto je inteletualno bolji od ostatka razreda je sasvim opravdano i normalno.
Posljednje uređivanje od Pinky : 24.06.2010. at 09:12 Razlog: typo
Pretpostavljam da ovo zadnje ide mene.
Oduševljena sam time kako se na ovom forumu lako izvrće i namjerno shvaća suprotno zamišljenom. A ne daj Bože da se slučajno nečija genijalnost dovede u pitanje :isuseimarijo:
Ja Trini sporim pravo da bude zbunjena i da joj bude teško?! I zločesta sam?
Ma, jasno, u tome je problem, a ne u činjenici da nije sve (kako je lijepo Mimah napisala) u genijalnosti, ima nešto i u poštivanju obveza i stvaranju odnosa prema radu.
Šteta što kvarim idilu...
Edit- pisala sam iza Sirius, nisam vidjela daljnje postove
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 24.06.2010. at 09:13
Potpis.
I dodala bih da na Trininom mjestu, da skužim da mi dijete prešućuje zadaće (a ako sam dobro shvatila, to je najveći problem, a ne vladanje), probala bi se nekako s učiteljicom dogovoriti da mi negdje (u informativku ili bilježnicu) zapiše što je za zadaću. Mislim da je moguće, ako dijete npr. mami prešućuje zadaće, da mama i učiteljica nekako nađu način da to riješe. Ja bih za početak tako probala. I nikako ne bih bila agresivna prema učiteljici, nego, ako učiteljica ne bi bila spremna na suradnju, razgovarala bih s pedagogicom (u vezi djeteta), a onda možda i s ravnateljem (ne da tužakam, nego da zajedno probamo riješiti problem). Na kraju krajeva, svi smo tu radi djece.
I naravno, podrazumijeva se i da bih s djetetom razgovarala u vezi tih zadaća i kaznila ga za nepisanje i prešućivanje zadaća.
A ako je dijete stvarno darovito pa osim svoje darovitosti ima i određene probleme, odvela bih ga stručnjaku koji bi me savjetovao kako dalje.
Većina učitelja kompetentna za svoj posao i treba s njima održavati dobar odnos jer, osim što s našom djecom provode puno vremena, zaslužuju naše poštovanje i zato što rade jako odgovoran, koristan i stresan posao.
Ali isto tako stoji i ono što je Marta rekla o učiteljima u malim sredinama. Odrasla sam u maloj sredini i vidjela svakakvih učitelja, kojima se, u pravilu, ništa ne može.
Već sam negdje napisala da mi se ne sviđa što danas učiteljima svatko može skakati po glavi, i djeca i njihovi roditelji, i mislim da bi učitelji trebali imati većih "ovlasti" u vezi discipline u školi. Ali u ovom slučaju se radi o nečemu drugome i mislim da učiteljica nije postupila fer prema Trininom malome.
Moje iskustvo je takvo da pedagoška struka ima velike predrasude o darovitoj djeci. Čak i u velikom gradu gdje živim, pretpostavljam da je u manjim gradovima još teže.
To govorim iz osobnog iskustva, majke darovitog djeteta koje uz darovitost ima i ADHD poremećaj. Imala sam razgovore sa učiteljicom (koja je završila i defektologiju), pedagogicom i školskom defektologicom nakon testiranja koje je prošlo dijete, jel je školska godina počela sa ogromnim problemima.
Uglavnom , čak niti one koje razumiju problematiku ne shvaćaju da darovitost sama po sebi ne znači da on mora biti intelektualno iznad svih na način da se zabije u knjige i čita...
Školska godina je završila i ja sam na zadnjim informacijama rekla ( a to sam pričala i cijelu godinu) da meni ocjene nisu bitne ,ali mi je bitno da on ne izgubi motivaciju za učenje.
On nema problema sa shvaćanjem , to mu je u malom prstu ,ali naviknuti se da postoje obaveze koje nisu silno zanimljive ili za njih treba uložiti napor, e to je bilo nešto drugo...Bilo je dana kada sam sjedila uz njega satima ne bi li riješio tri matematička zadatka za koje mu treba dvije minute. Otpor koji je ulagao je bio ogroman. Zato razumijem situaciju.
Naravno, Sirius, to što si rekla stoji.
Svjesna sam toga da i stručnjaci imaju svoja ograničenja, ovo nije problem koji se može riješiti odjednom. Rekla sam da bih na Trininom mjestu prvo odvela dijete stručnjaku, čisto da znam s čime se nosim i kako se nositi s time, a onda da imam i neki temelj odakle započeti s učiteljicom.
Agresivni nastup može privremeno riješiti problem (niži razredi). Što će biti kad dijete dođe u više razrede ili srednju?
Trina, shvaćam tvoju ljutnju i frustraciju i nadam se da će na kraju sve ispasti ok.
Sirius, ali ti si sjedila sa svojim sinom da ga natjeraš da riješi, usprkos otporu.
A ja ne vidim da se je Trina tako postavila, u tome je stvar.
Po njoj je puno bitnije da dijete ima znanje, no da stječe radne navike i odgovoran stav prema školi.
ovo je točno.
ali mislim da je bezveze i tvrditi da su baš sve učiteljice/učitelji bez mane i sa skroz ispravnim postupcima. i učiteljice su ljudi, ovakvi i onakvi, kao i u svakoj struci, ima onih koji ti imponiraju, ima prosječnih, a ima i onih koji jednostavno u nekom segmentu (ne kažem u svim segmentima) ne obavljaju dobro svoj posao.
sklona sam razmišljati na način da su djeca najbolji sudac, učitelji/profesori koje djeca poštuju i vole (većina djece, uvijek ima iznimaka) na kraju se ispostavi da imaju i najviše znanja i najbolje pedagoške postupke.
bez obzira na blage/stroge kriterije - barem kod nas to nikad nije bio uvjet da se određene profesore poštuje i cijeni.
nemam razloga ne vjerovati u ono što je trina napisala.
ako polazimo od toga da je to istinito, onda stvarno ne razumijem čemu napad.
ako je djetetu u imenik zadnji tjedan škole dodala svojevoljno nekoliko jedinica, di je tu pravda? kakav je to pedagoški postupak.
melange, ti pišeš da ne znaš kako se trinin sin ponaša u razredu, ona je u više navrata napisala kako se ponaša - da je miran, dobar i dobro odgojen. i da se ne ponaša bezobrazno. uz izliku nadarenosti.
uostalom, potpisujem danku, koja potpisuje mariju.
i meni se ponekad čini da se svako dijete s neprimjerenim ponašanjem proglašava darovitim, ali ovdje smatram da ste fulale ceo fudbal.
a trina, ti se ne ljuti jer, što kaže magriz, tražila si različita mišljenja, pa si ih i dobila
Cvijeta, slažem se s tobom da su i učitelji samo ljudi, te da među njima kao i među svima ostalima ima nesposobnih.
Međutim, ja bih nesposobnima proglasila one čiji učenici mahom ne razumiju gradivo, postižu loše rezultate, nemaju radnih navika, bla bla. One koji djeci, umjesto da održe sat, zadaju da rješavaju zadatke iz radne bilježnice i pritom sami čitaju novine.
Ili, umjesto da obrađuju nastavno gradivo, s učenicima odlaze na kavu.
A takvih ima.
Nikad nisam ni tvrdila suprotno, što se mogu sjetiti i neki koji su sa mnom sudjelovali na topicima slične tematike.
Ovo, uostalom, pišem već barem deseti put na ovom forumu.
Ono što mi je u cijeloj priči sporno jest taj Trinin stav (u kojem nije sama) da je nebitna činjenica da DIJETE NAMJERNO IZBJEGAVA OBVEZE.
Ne mislim da sam promašila poantu, no, očito se s nekima neću nikad složiti i to je isto tako OK
podsjećam na prvi trinin post na ovoj temi.
dakle, imamo dijete koje skroz dobro uklopljeno u razred, koji nikakve probleme ne radi, koji jednostavno ne treba učiti da bi imalo pet.
i moj je takav. nije nadaren, ali isto tako, uz nikakav trud, za sad, dobije pet. dovoljno mu je ono što pohvata na nastavi.
što bi trebalo? da uči ono što zna? da traži dodatne zadatke i dodatno gradivo? moš misliti. kao i trinino dijete, kako je i sama napisala -oni nemaju zadaća nego preko vikenda.Odnosno, nikad nije bio dijete koje će izabrati knjigu ispred igre i društva. Veliki je društvenjak i socijalizacija mu je uvijek bila jača strana, znači nije jedan od onih koji se zatvore u svoj svijet i uživaju u njemu. Običan je živahan dječak koji ne voli pisati domaće radove
obzirom da je rastrešen, kao i svaki prosječni devetogodišnjak, tu i tamo zaboravi na zadaću.
nenapisana zadaća je minus. tri minusa su jedinica koja je jednako "vrijedna" kao i ocjena iz znanja.
ili ocjena iz urednosti bilježnice, npr.
učiteljica je čak i sklona tu progledati kroz prste učenicima koji ne remete nastavu, koji su, rekli bi - dobri pod satom.
meni je to ok sistem, normalno, svaka učiteljica ima svoj sistem, ali nikako ne vidim što nalazite dobro u ovome
da je moje dijete u pitanju, sigurno ga ne bih slala nikakvome stručnjaku.
obzirom da dijete nikakvih problema nema.
uletila si mi, svimbalo, idem sad čitati
Ovo je meni najviše upalo u oči u Trininom postu
Stalno ponavlja kako od njega očekuje puno više od ostalih a on ne daje previše jer mu škola predstavlja nekakav hobi a ne izazov. Sve ima u malom prstu ali je lijen. Odnosno, nikad nije bio dijete koje će izabrati knjigu ispred igre i društva. Veliki je društvenjak i socijalizacija mu je uvijek bila jača strana, znači nije jedan od onih koji se zatvore u svoj svijet i uživaju u njemu. Običan je živahan dječak koji ne voli pisati domaće radove a nju grize i ždere što bez ikakvog truda postiže ono za što druga djeca moraju uložiti veliki trud. I to mu nabija na nos
I tu učiteljica po mom mišljenju radi ogromnu grešku.
Nisam bila nadareno dijete, samo najobičniji odlikaš, ali sa nekim profesorima sam imala upravo probleme ovog tipa: smetalo ih je što ja bez truda znam ono za što drugima treba puno više. A što sam ja tu mogla ?? Smetalo ih je što sam, recimo, pasivna, što ne dižem ruku i ne sudjelujem, što sam se ponašala kao da me sve to skupa ne zanima puno - a kad bi me pitali, sve sam znala.
Ako dijete ne piše zadaće, to nije u redu, i apsolutno da treba utjecati na ocjenu. Ali po sistemu kakav spominje cvijeta, minusi koji daju jednakopravne jedinice, i svakom isto. Pa mora se i zadaća nekako ocijeniti, a tko ju nema taj zaslužuje jedinicu.
Ali svatko tko ju nema.
Meni se iz Trininih postova nije učinilo da je ta zadaća problem, nego baš ovo što se i meni događalo - "Stalno ponavlja kako od njega očekuje puno više od ostalih". Mislim da učiteljica nema pravo na to, a osobito ne ako ne daje više.
A ja cvijetu
Ako je točno što Trina kaže, dakle dijete koje je darovito, nekonfliktno, surađuje, a poneki domaći rad je izostao, zaista je nepedagoški pokušati ga motivirati spuštanjem ocjene.
Također mi se čini vrlo demotivirajuć postupak učiteljice, koja - ako nam Trina ne laže
Naravno da treba pisati zadaće, naravno da treba imati radne navike. Ako je postojao problem s time, kako kaže magriz, trebalo je to riješiti tijekom godine. Je li učiteljica o tome govorila s roditeljima? Ako je, onda je ona bar dijelom u pravu. Ako nije, odakle su to roditelji trebali doznati?
Bilo bi dobro da se on trudi jednako kao ostala djeca, ali onda se pred njega treba postaviti izazov koji je veći nego što je to pogramom propisano, ali na način da ga motivira. Ne na način da mu se predbacuje. Dijete bez obzira koliko je nadareno, neće samo otići u knjižnicu i tražiti dodatnu literaturu za sebe. To je posao pedagoga i učitelja.
Sjećam se da su meni govorili da sam darovita. Ne znam jesu li bili u pravu, jer od mene nije ništa bitno postalo
Nepisanje zadaća spada u ocjenu pojedinih predmeta. To je neizvršavanje zadatka vezanog uz određeni predmet i, ako se o tome radi, učiteljica ima pravo sniziti ocjenu. Druga je stvar kažnjavanje disciplinskih prekršaja snižavanjem ocjene iz pojedinih predmeta - to nije dopušteno.
Iz ove diskusije, nažalost, probijaju uobičajene predrasude prema darovitoj djeci, kao samoživoj, neprilagođenoj, bezobraznicima kojima je darovitost izlika, umišljenim neradnicima. Naravno, sve to su naučili, a od koga bi drugog, nego od svojih ambicioznih roditelja. Tu su i previsoka očekivanja i sve druge vjetrenjače protiv kojih se naša djeca moraju boriti i mi zajedno s njima. U stvarnosti, naša djeca nisu to. Oni su jako pametna djeca kojima programi ne odgovaraju, ne posvećuje im se pažnja koju trebaju, koji su različiti, drugačije misle, i zbog toga se ponekad teško prilagođavaju, nesigurni su, često i izgubljeni. Lakše im je nego prosječnima u savladavanju gradiva, a u svemu ostalome im je teže. Puno teže. I nama, njihovim roditeljima, isto tako. Treba samo pažljivo pročitati ove karakteristike koje je napisala Lima (Hvala!) - svog sina sam našla u 90% tih problema. A zamisli, odličan je učenik, izuzetno odgovoran prema školi, izvršava sve obaveze i o tome vodi brigu posve sam, ima odličan odnos s učiteljima, nije bahat, voli drugu djecu i prilagođava im se. Ali, u školi mu je dosadno, neodgovarajuće, s nedovoljno intelektualnih izazova, a još je i nemiran po naravi - znam da učiteljima nije uvijek lako s njim, ali nije ni njemu lako uzrastati. Pogotovo kad mu se na glavu istresa brdo predrasuda, a to se stalno događa.
Kaee, darovite djece u bilo kojoj populaciji ima 10% - pitanje je samo jesu li identificirani kao takvi ili ne. Iznadprosječnih ima još i veći postotak.
Par uleta i meni dok sam pisala, potpisujem definitivno ovo - to je bit cijele priče i ono što sam ja htjela reći.
Visoka očekivanja okoline su veliki problem darovite djece. Oni nekad imaju tako velike emocionalne probleme da ne mogu zadovoljiti ta očekivanja. Prvo treba riješiti prioritete i dati dovoljno, pa se onda može očekivati i tražiti. Ima boljih i lošijih učitelja, ali nema programa rada s darovitom djecom. U mnogim školama nema psihologa i djeca su sa svojim problemima najčešće prepuštena samima sebi i svojim roditeljima.
Ove primjedbe o "postizanju bez truda" dođu mi već kao dobro jutro. Kao da su same sposobnosti grijeh sposobnih.
Ajme, Zdenka, hvala ti.
Evo, ako je potrebno malo pojasniti - 10% - to znači dvoje troje darovitih učenika po razredu. I nije tako malo.
Ja sam ovakve izjave slušala dobar dio školske godine . :/
"Ako je on darovit , on bi trebao biti iznad svih u svemu." Kakve strašne predrasude. Zašto bi on bio odličan u učenju pisanja? Zašto bi njemu ispisivanje redova sa pisanim slovom L ili B bilo silno izazovno? Zašto bi mu pjevanje pjesmice pred razredom bilo izazovno ? (usput imao je jedinicu iz glazbenog u jednoj fazi jel nije znao pjevati( bez muzičke podloge i uz lupanje ritma) šest pjesmica koje su učili do tada, a moram priznati da niti sluha nema)
Neću komentirati ovaj događaj,
iako mi je nekako nevjerojatno da se dijetetu koje cijele godine ima sve petice i uzorno se vlada,
odjednom sve ocjene skrešu,
bez razloga, zbog jedne zadaće tjedno...
Ali moram se osvrnuti na Trinino licemjerje,
jer je netko na ovom forumu čašćavao forumašice okrutnim komentarima,
pravdajući se pravom na različito mišljenje,
onda je to Trina,
pa mi je prosto nevjerojatno da upravo ona stav suprotan od njezinog proglašava ljudskom zlobom.
Eh, da je Svimbalo barem izdržala kad je trebalo izdržati...
Ovaj topic je za roditelje nadarene djece i one koje zanima ta tema.
Zadnji postovi su većinom osobni obračuni s Trinom. Možete li to preseliti drugdje, molim vas?
Posljednje uređivanje od vertex : 24.06.2010. at 11:17
po čemu se određuje ta darovitost?
tko je određuje?
roditelj?
dijete koje doma priča da zna više od ostale djece?
psiholog?
koji psiholog?
ja sam moje dijete (priznajem, potaknuta pisanjem na forumu) odvela kod jedne razvikane psihologice
i dobila sam nadareno dijete, emocionalno nezrelo, naravno, to ide u paketu
kada sam je odvela "socijalnoj" psihologici dobila sam vulgaris, možda u nekim komponentama, malo naptprosječno dijete, ali daleko od genijalca
a vidiš, čini mi se da i ja imam takve predrasude
odnosno, ovako laički, kao roditelj, ne mislim da bi mu trebalo biti izazov, al da bi lijevom rukom takve zadatke mogao odraditi, ako ništa da ih se riješi čim prije.
odnosno, naročito u malim mjestima, i s ovakvim financijama kojima školstvo raspolaže, čini mi se utopijski očekivati od učiteljice da ako od svih traži pjevanje pjesmice, i ispisivanje reda sa slovom L, da to ne traži od darovitih učenika.
naročito ako ovo što kaže zdenka da postoje programi i individualizirani pristup za djecu s posebnim potrebama, ali ne i za darovitu djecu. kao papir po kojemu se učitelj može ravnati.
mene bi jako radovalo, kada bi se ovaj topic nastavio u lijepom tonu u kakvom je bio dosada.
nekako mi nije simpaticno ovo razvlacenje i "cerecenje" trinine osobne price.
i pridruzujem se sirius i zdenki2 u njihovim komentarima.
vidim da me je vertex pretekla.
Naravno da on treba raditi i ono što rade ostali, ali ne treba očekivati da u svemu tome zablista ili da mu je takav način rada izazovan i poticajan.a vidiš, čini mi se da i ja imam takve predrasude
odnosno, ovako laički, kao roditelj, ne mislim da bi mu trebalo biti izazov, al da bi lijevom rukom takve zadatke mogao odraditi, ako ništa da ih se riješi čim prije.
odnosno, naročito u malim mjestima, i s ovakvim financijama kojima školstvo raspolaže, čini mi se utopijski očekivati od učiteljice da ako od svih traži pjevanje pjesmice, i ispisivanje reda sa slovom L, da to ne traži od darovitih učenika.
naročito ako ovo što kaže zdenka da postoje programi i individualizirani pristup za djecu s posebnim potrebama, ali ne i za darovitu djecu. kao papir po kojemu se učitelj može ravnati.
ok, kužim.
Za A. su prvo vrtićke tete govorile da je datrovit. Pa učiteljica. Pa onda psihologica u PCM.
Prvo ga je učiteljica proglasila vrsnim matematičarom. Ja sam i sama prilično dobra matematičarka, i nemam razred djece pred sobom, tako da ja osobno nisam bila nešto osobito zapanjena njegovim sposobnostima. Mislim, nisam imala druge za usporedbu, a ja sam to sve znala puno bolje od njega
I sad, kad on dobije za domaći deset istih zadataka, koji služe da se uvježba dijeljenje, on nad tim domaćim šizi. Njemu je to jako, jako teško za odraditi. Objektivno, treba mu 10 minuta, i nekad i bude tako. A nekad stenje, uzdiše, pati, grinta, gleda u papir. To ne znači da ću ja njemu reći: drago nadareno dijete, šta će tebi te bedastoće. Dapače, rutina se ne stječe drugačije nego vježbanjem i to je i njemu potrebno. Ali barem mogu razumjeti da je njegova muka stvarna, da je to jemu zaista, zaista jako teško za odraditi. Da ne glumata i ne preserava se, nego je to jedna poteškoća koju mora savladati.
Posljednje uređivanje od vertex : 24.06.2010. at 11:33
Eh, ja se raspisala, a cvijeta već skužila!
pa uciteljica moje kceri je nakon sto je proteklo prvih mjesec dana skole prvog razreda, cetvoro djece (medu kojima je bila i moja kcer) dala da odmah predu na pisana slova. tako je moje dijete do bozica propisalo i stampano i pisano (napominjem da je prije skole znala slova i mogla napisati pokoju rijec, ali nije pisala). i sasvim je dobro funkcioniralo da su svi ostali do kraja skolske godine ispisivali m, l i tako dalja.a vidiš, čini mi se da i ja imam takve predrasude
odnosno, ovako laički, kao roditelj, ne mislim da bi mu trebalo biti izazov, al da bi lijevom rukom takve zadatke mogao odraditi, ako ništa da ih se riješi čim prije.
odnosno, naročito u malim mjestima, i s ovakvim financijama kojima školstvo raspolaže, čini mi se utopijski očekivati od učiteljice da ako od svih traži pjevanje pjesmice, i ispisivanje reda sa slovom L, da to ne traži od darovitih učenika.
naročito ako ovo što kaže zdenka da postoje programi i individualizirani pristup za djecu s posebnim potrebama, ali ne i za darovitu djecu. kao papir po kojemu se učitelj može ravnati.
hocu reci da nije utopijski ocekivati da se ucitelji potrude nastavu individualizirati. pa kada vec ne postoje posebni programi za darovitu djcu, a trebali bi, da im se bar drugacije pokusa pomoci.
jer darovitost nije vrlina, ali nije ni mana, uprkos mnogima koji je takvom podsvjesno ili svjesno vide.
tako i kod nas. Ponekad on potroši 98% energije i vremena na uzdisanje i unutarnju borbu , a 2% na zadatak.
daj mi molim te objasni što bi to bio lijepi ton?
zgražavanje s načinom učiteljice?
pljeskanje trininim postupcima?
što s manjinom koja ne misli tako?
jesmo li mi samo osobe prepune zlobe ili glupe?
ili i mi imamo pravo reći svoje mišljenje bez da nas netko imenuje malicioznima ili patronizirajuće usmjerava na "pravi" put
ok, možemo se i zgražavati sa katastrofalnim školstvom, što jest nepobitna činjenica
i totalno nefleksibilnim sustavom
i onda topic odlazi u žalopojke
sad sam tek shvatila na što se seni pozivala :nedarovita glupaca:
cijeli topic :doh:
odjav, necu vise
misljenja sam da dobra uciteljica treba "osjetiti" situaciju. bez obzira sto je realnost pocesto drukcija. (ispasti ce da hvalim ovaj sustav skolstva ovdije, a nije mi namjera....Za A. su prvo vrtićke tete govorile da je datrovit. Pa učiteljica. Pa onda psihologica u PCM.
Prvo ga je učiteljica proglasila vrsnim matematičarom. Ja sam i sama prilično dobra matematičarka, i nemam razred djece pred sobom, tako da ja osobno nisam bila nešto osobito zapanjena njegovim sposobnostima. Mislim, nisam imala druge za usporedbu, a ja sam to sve znala puno bolje od njega
I sad, kad on dobije za domaći deset istih zadataka, koji služe da se uvježba dijeljenje, on nad tim domaćim šizi. Njemu je to jako, jako teško za odraditi. Objektivno, treba mu 10 minuta, i nekad i bude tako. A nekad stenje, uzdiše, pati, grinta, gleda u papir. To ne znači da ću ja njemu reći: drago nadareno dijete, šta će tebi te bedastoće. Dapače, rutina se ne stječe drugačije nego vježbanjem i to je i njemu potrebno. Ali barem mogu razumjeti da je njegova muka stvarna, da je to jemu zaista, zaista jako teško za odraditi. Da ne glumata i ne preserava se, nego je to jedna poteškoća koju mora savladati.
mislim da treba uociti granicu kada je takvo ponavljanje i vjezbanje za djecu koja mogu vise kontraproduktivno.
pa opet uzimam nas primjer (a ne volim bas ni ovo osobno otkrivanje, ali fali mi ilustracija)
negdje u ozujku ove godine je uciteljica uvidjela da ovi beskonacni zadatci mnozenja, dijeljenja i sl. u svrhu rutiniranja istih, pocinju frustrirati moje dijete koje tu rutinu vec ima, i sastavila joj je malu matematicku knjizicu sa zadatcima koje je ona radila, kad joj je normalni program bio prelagan.
i svi zadovoljni.
Iz svakog se mog posta može izbaciti riječ TRINA, pa onda tako možete shvatiti moj doprinos temi
potpis.
pa kome je većina stvari koje se rade u školi poticajna?
ne bi da svi prvašići noćima ne spavaju od uzbuđenja što će cijeli tjedan učiti pisati slovo B.
po ovakvom shvaćanju stvari, darovita djeca si mogu dopustiti negodovanje jer su darovita. i tako darovitost postaje isprika za nerad.
pročitala sam još jednom trinin post i budući da radim u prosvjeti, ne mogu biti nepristrana.
po onoj rečenici o učiteljici može se zaključiti da ona iz neke svoje osobne osvete trininom sinu ne želi dati pet. ok.
trina, budući da znate da su joj zadaće bitne, u sljedećoj godini se pobrinite da su sve zadaće napisane i zadaci vezani za nastavu izvršeni.
redovno idi na informacije, da učiteljica vidi da ti je stalo do suradnje,
a i da svaki problem možete riješiti kako se pojavi.
ako na polugodištu opet bude problema, javi se ravnateljici.
nitko se nije osvrnuo na ovaj post, a baš bi me jako zanimao odgovor tj. odgovori.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
