 |
|||
meni je žao F.Č.
od srca, i smatram da je baš usrano prošla u životu, što bi moja pokojna baba rekla netko je za njom bacio zemlju sa friškog groba.
žene koje su prelijepe, a poslije , znamo da se ta ljepota kruni i nikad je nikakva operacija ne može sačuvati, jako se teško nose sa tim.
ja bih bila neradna frivolna žena, a ne domaćica.
domaćica je jako teško zanimanje, skoro kao rudar.
Mislim da je kućanica legitiman izbor, ali da je vrlo opasan.
Lako može dovesti ženu u situaciju da poželi izabrati, a ne može, jer nema vlastite prihode. Taj osjećaj da imam kamo otići i da mogu uzdržavati svoje dijete ako treba i sama, daje veću radost svakom danu koji ostajem...ako me razumijete. Jer znam da nikad neću morati ostati, nego samo ako želim.
mamitzi prvotno napisa
Ja sam prelijena za bit domaćica... Imam dobro plaćen posao koji obožavam, psihički i fizički se na njemu odmorim, financijski sam neovisna, a više me cijene nego da sam doma. . It's a win-win.
A i držim se one stare (bez uvrede ikome)
"A clean house is a clear sign of a wasted life"
andiko - dobra ti je ova izjava
Ovo ide u moj potpis
(ne)cistoca je danas ionako samo koncept
samo mrvica na krivom mjestu
da se vratim na naziv topika "razmisljaju li o tome kucanice"
vjerujem da razmisljaju jer mislim da razmisljaju o svemu o cemu i ostale zene i muskarci
svi smo se mi uvalili u vise ekonomskih veza, onu s partnerom, onu s poslodavcem, onu s bankom, onu s autom, onu sa stanom
i svi mi, vjerujem, razmisljamo sto ce se dogoditi ako nas netko ili nesto oslobodi od sve te nase neslobode
na kraju bi moglo ispasti da je brak vise ekonomsko nego emocionalno partnerstvo :/
ali za utjehu romanticarkama, iz iskustva oko mene mogu reci da su se sve moje prijateljice i poznanice koje su se odlucile razvesti - i razvele
bez obzira sto dvije od njih nisu imale posao (a jedna od te dvije je bila stvarno bez ikakvih prilika i podrske), sto je treca taman s muzem kupila ogroman stan, cetvrta bila u kemoterapijama nakon sto su joj odstranili obje dojke i otisla bolesna s dvoje djece, i peta i sesta i sedma..., svaka je imala neku situaciju
kucanice, uz situaciju, da je ova karika ovisnosti o muzu najblize vratu, pa i najvise steze, imaju i taj problem da moraju nositi na svojim plecima jos jedan teret, i one same na neki nacin postaju "krive" u ocima drugih za globalnu potcinjenost svih zena jer su, izborom ili prilikama, nezaposlene i time neravnopravne clanice drustva
a uz sve to, rade posao koji nitko vise ni ne cijeni i koji vise ni nije posao, ni uloga, nije nista
ovdje ne mislim na ove (poput mene same, ali nisam bila domacica, reci ce svatko tko mi je vidio stan) koje su ostale doma s djecom na odredjeno vrijeme dok ova nisu poodrasla za koju god instituciju, vrtic ili skolu, to je tema onih drugih topika
Mislim da nije rizik, ako se žena prije toga financijski pripremila ili je barem blizu toga da bude financijski neovisna (pod ovim mislim da ima prihode, iako ništa ne radi-od nekih investiija i sl.). Da sam ja prije desetak godina kad sam počela raditi razmišljala da mi cilj u životu bude financijska neovisnost-kako sam ju gore opisala, sad bih vjerojatno na računu imala lijepu svotu novaca i mogla bih živjeti od kamata. Voljela bih biti kućanica i voditi djecu u vrtić i na razne aktivnosti, voljela bih čitati ili učiti svirati, putovati malo više...
Nažalost, kad smo mladi ne razmišljamo na taj način, a s današnjom odgodom rađanja, puno nas bi moglo postati financisjki neovisno prije nego što se rode djeca i onda si sam svoj gazda, ne ovisiš o muževim prihodima, a baviš se djecom. Naravno, možeš i ići raditi ako želiš
joj, rozagroza, ti dobila upozorenje, a baš si me nasmijala
i moram napisati, sad kad već podižem topik, da ima nešto u ovome što pišeš, ne mogu reć da nema i da te ne kužim.
stalno govorite da je težak posao domaćice/kućanice.
ja da sam domaćica, s djetetom u školi/vrtiću ili ako već ne vrtiću, a onda u školi (djeca rastu, to znate, ne?
odnosno - drugo je kad su djeca mala, pa im se posvetiš. a šta kad ona ne trebaju više to tvoje posvećivanje? pa evo, moj J već sad, a ima samo 9 godina, proveli smo 4 tjedna zajedno, od 0-24, bome, jedva sam ga namolila da tu i tamo sa mnom odigra koju partiju karata. ili da zajedno ronimo školjke, npr. to bi mi uspjelo samo ako u blizini nije bilo djece u rasponu godina 6-12
evo kako lijepo kaže handy.
i ovo što kaže ivarica - tu ulogu više nitko ne cijeni.Voljela bih biti kućanica i voditi djecu u vrtić i na razne aktivnosti, voljela bih čitati ili učiti svirati, putovati malo više...
pa teško da bi recimo, mene kao domaćicu, s odraslom djecom, netko mene mogao cijeniti, ne mene kao osobu, nego moju ulogu u društvu. mogli bi mi jedino biti zavidni.
slično i ja razmišljam, i ja tek sad ovo čitam i ne mislim da RG nekog omalovažava, nego ima svoj pogled i drugačije ciljeve, za koje je često jako kritizirana sa svih strana pa je krenula u kontraefektjoj, rozagroza, ti dobila upozorenje, a baš si me nasmijala
i moram napisati, sad kad već podižem topik, da ima nešto u ovome što pišeš, ne mogu reć da nema i da te ne kužim.
dosta mi je trebalo da shvatim što je to puca
a kućanica je po meni žena koja obavlja kućanske poslove... e sad netko pegla a netko drži krave. Dok to ne radi profesionalno, tj. dok za to ne dobiva redovita primanja od kojih može živjeti i dalje je kućanica. Ako nekad malo proda na placu je kućanica. Ako svaki dan prodaje na placu i tome se prvenstveno posvećuje, onda je piljarica.
Što se tiče FČ, nekim čudom ovaj put sam upućena. Dospio mi je taj članak u ruke. Pa rekla bih da je žena malo pukla, i to ne samo zbog toga što nema zanimanje i zbog razvoda.
Moje mišljenje je da biti kućanica nije toliko rizik koliko luksuz koji si nikada neću moći priuštiti.
ma ja ne razmisljam o tome sta bi bilo kad bi bilo, ne znam di bi me to dovelo, do jos mase raznoraznih strahova kojih se hocu rijesiti. kad dodje situacija suocim se s njom i zdravo. da sam razmisljala o tome ne bi se ni udala.
Roza ako ce ti trebat zbukanje javi, parkete jos nisam svladala.
jesam li trebala napisati da sam kucanica? s 2 mjeseca radnog staza nekoc davno(prije 13 god) plus milostivih godinu dana od hmf-a za dijete. i nis ne zaradjujem.
Za tjedan dana ću vjerojatno ponovo biti kućanica. Hebiga, za kućanicu sam prelijena a za šefa prežestoka pa sad ne znam što mi više paše
I kao zaključak na ovaj moj vjerojatnosamosezonski posao ubacujem zaključak koji je potvrda mojih milijardu postova na ocakve teme dosad: Biti kućanica je najteža stvar na svijetu. Otkad sam počela raditi osjećam grižnju savjesti jer napokon radim nešto za sebe, odnosno ne robujem djeci i kući.
Cebelka, želim ti od srca da si priuštiš taj luksuz
trina, obzirom na avatar, meni se čini da si ti ipak u nekoj novoj, mekšoj fazi
i nije tema, al meni se čini da je sve to u glavi. ako ćeš robovati, onda ćeš robovati, šefu, djeci, kući...izaberi. ako ćeš imati grižnju savjest, onda ćeš je imati i ako ne opereš suđe taj dan.
nadam se da ćeš uspjeti zadržati posao, a ako ne, da ćeš uživati, crtati i imati vremena za sebe kad otpraviš djecu. do slijedeće sezone ili slijedećeg posla. :hug:
Hvala Trina. Može samo jedno pitanje, zašto misliš da kućanica "robuje", a zaposlena žena ne "robuje" kući i djeci?
Trina nije rekla da tako misli, nego da se tako osjeća, ona osobno tako sam je shvatila.
Bit ću bezobrazna i ubacit ću se
Pa zato jer kad si cijelo vrijeme doma, onda si kao svima na raspolaganju, i cijeli dan kao nešto radiš i raduckaš po kući, jer posla naravno uvijek ima. Ono - stalno radiš, a skoro se i ne primjećuje. I tako stalno ukrug (kuhaj, peri, peglaj, čisti), sve isto. Pretpostavljam da je Trina tako mislila, barem je meni tako bilo.
Bila sam doma do 2,5 g svojih klinaca (+ još cijelu trudnoću na čuvanju) i šta da kažem. Kad sam se vratila na posao - preporodila sam se
I dalje su tu naravno kućanski poslovi koje obavljam, ali ne radim samo i isključivo to; osim toga, ovako se više družim ljudima, nego kad sam stalno bila doma.
Svaka čast svakoj ženi koja želi biti 'samo' kućanica, ja isto mislim da je to (psihički) jako teško.
Da ne bi sad bilo - ovo je samo moje mišljenje.
Zato što je bar tih par sati plaćena za svoj rad, a može dati i otkaz.
Pri tome na većini radnih mjesta smije na miru otići na wc i popiti kavu.
Ja potpisujem lolu_34 kad kaže
Svaka čast svakoj ženi koja želi biti 'samo' kućanica, ja isto mislim da je to (psihički) jako teško.
Ovome sam se najviše veselila, da mogu u miru kavicu popiti bez ikakvih 'intervencija'.
Ja potpisujem lolu_34 kad kaže
Imam jedno ozbiljno pitanje: jel stvarno moguće da danas u 21. stoljeću ima žena koje svojevoljno (bez nagovora supruga, okoline) i u potpunosti žele biti kućanice u punom smislu te riječi i nakon 3. godine djeteta, a da nije u pitanju nijedan od razloga tipa: općenito težak pronalazak posla, otkaz, ne imanje određene struke/znanja/diplome, nedostatak nekog posebnog interesa za neko područje u kojem bi radila, komoditet života dok suprug zarađuje pa nema potrebe za dodatnom zaradom,ne imanja potrebe za intelektualnom nadogradnjom (može se to i od kuće al teže, budimo realni), ne imanja potrebe za „dokazivanjem,, tjeranjem samoga sebe naprijed“, inertnost da se makne iz trenutne situacije, ostali članovi obitelji koji su se navikli da je sve uvijek čisto, oprano, skuhano, a njihov udjel u domaćinstvu minimalan pa stoga ne podržavaju zapošljavanje mame, itd.
Pitanje nisam postavila provokativno nego me istinski zanima (nemam predrasude pokušavam razumjet) jel stvarno postoje žene prvenstveno generacije (20-40god) koje istinski žele biti „pure housewives“, i koji su to onda razlozi, voljela bih čuti iskrene odgovore jer i sama pokušavam razumjeti jednu situaciju iz meni bliskog okruženja.
Smatram da je strašno velik rizik odlučiti se biti kućanica, i to nikad ne bi bio moj izbor iako sam uživala na svom porodiljnom i maksimalno ga razvukla, ne bih nikad voljela ovisiti ni o kome, o mirovini i sigurnosti pod stare dane da ne pričam. O tome koliko se kvalitetno provodi vrijeme, bi se dalo nadugo i naširoko, al samo ću reći da sretan, zadovoljan i ispunjen roditelj je pravi primjer svom djetetu.
Znam svega par mama koje su kućanice, ali sve su mi dale natuknuti da to nije na neki način njihov izbor nego životna situacija iz koje se nadaju da će uskoro izaći zbog ovih ili onih razloga: nema posla, otkazi, i sl.
I mislim da dotična misica „It's OK“(da razjasnim enigmu) je nažalost malo pukla što je netko rekao, i sama si je kriva za nastalu situaciju, s onim što je dobila nakon rastave mogla je čuda napravit, pokrenut neki biznis,…čitala sam sporni članak, mislim da ima pomodarski rečeno „egzistencijalnu krizu“.
A zašto ne bi postojale žene koje bi željele biti kućanice i brinuti se (iskljućivo o kući i obitelji)?
Zar nisu predrasude da bi za bilo koga to mogao biti život koji ispunjava? Zar je toliko nevjerojatno da bi to mogao biti nećiji izbor? Pa ima nas različitih, sigurna sam da je to za nekog ispunjavajući izbor u određenom vremenskom razdoblju u životu ili za cijeli život .
Osobno , nisam domaćica nego trenutno stay at home mom (kako bi Amerikanci rekli) , i meni je najteži dio tog zanimanja društvena izoliranost i nedostatak razgovora sa odraslim osobama. Ali to je pak druga tema, već smo jednom pisali o tome.
Što se tiče rizika zbog materijane (ne)sigurnosti, meni je to prilično smješno, jel ću ja sa svojim radnim stažom sa kojim sam startala u 19 godini , također biti u prilično nesigurnoj situaciji bez obzira na dug radni staž.
Radim stresan posao na kojem si ne mogu priuštiti odlazak na WC kad poželim, kod kuće mogu. Kavu popijemo na kraju smjene, zapravo van radnog vremena. Da ne pričam da me kod kuće čeka sve ono što je jedna kućanica već uspjela obaviti u tih deset sati dok sam ja izbivala na poslu.
Lili 75 je dobro primjetila, i meni se čini da je danas broj pravih kućanica koje su tako izabrale u dobnoj skupini 20-40 god. zanemariv.
Ima dosta mladih mama koje su doma privremeno jer im je plaća lupam 3000 kn, a tzv. teta čuvalica bi bila 2000 kn pa su malo "razvukle" porodiljni, ili traže posao a danas ga zaista nije lako naći i sl. privremenih situacija koje ponekad neželjeno potraju predugo. Među generacijom 45-60 g. recimo znam par primjera da je žena ostala bez posla, a novi naći... gotovo nemoguća misija, pogotovo za ženu SSS te generacije, tako kaže i statistika. I onda je ona kućanica, što će drugo, ne zavidim joj baš i mislim da je npr. moja mama koja s 56 god. ima sigurno radno mjesto u boljoj poziciji.
A znam i jednu jako (ali baš jako) bogatu obitelj gdje žena svojim izborom ne radi, iako su djeca već odrasla. Ona bi mogla biti kućanica, al opet ne znam dal ispunjava definiciju pošto ima vrtlara, kućnu pomoćnicu, a život joj se sastoji od posjeta frizeru, kozmetičarki, kavica s prijateljicama itd... To je jedini primjer gdje bi rekla da je biti kućanica luksuz.
Inače, nema goreg posla, cijeli dan rintaš, uvijek si na raspolaganju jer eto nemaš "konkretan posao", a činjenica je da kad je mama doma, bila ona kućanica ili stay-at-home-mom najčešće ostali ukućani jedva da i sudjeluju u kućanskim poslovima.
Ovisi... ako su ti djeca u vrtiću a ti doma onda se čuda mogu u 10 sati obaviti, tu se slažem. Ako su doma s tobom, onda se uglavnom posvetiš njima, mijenjaš pelene, kuhaš obroke, čistiš za njima, a i svi znamo kakv džumbus mogu napraviti djeca kad se igraju. Ljepše je to nego raditi zahtjevan posao koji ne voliš, ali ne bi rekla da je lakše, ni fizički, ni psihički. Probala sam i jedno i drugo.
Niti ja ne znam niti jednu pravu pravcatu kućanicu u dobi od 20-40 godina, samo neke mame koje su malo duže ostale kod kuće kad im se rodilo dijete, ali poznajem nekolicinu žena koje bi vrlo rado bile kućanice kad bi im to financije dopuštale.
MM bi bio kućanica kad bi nam financije to dopuštale
Ja bih bila rado bogata kućanica, koja bi se brinula doma za djecu, skuhala ručak, ponešto pospremila,... ali kad bih imala dovoljno novaca da si svaki čas platim neki tečaj npr. stranih jezika, šivanja,..., da si kupim svaki čas knjigu koju želim, da imam novaca pokrenuti neke sitne hobije,... i u svakom slučaju da imam blizu još nekoliko prijateljica kućanica sličnih interesa s kojima mogu prošetati s djecom, otiči na kavu,...
To i moj zna reći kad pošizi na poslu, ali svjestan je i on da bi za par mjeseci poludio. Bila je jedna faza kad su svi kućanski poslovi bili na njemu (jer sam ja morala par tjedana mirovati) i rekao je da nema ništa gore na svijetu nego bit kućanica, nije se mogao načuditi koliko je to posla i kako kad opereš suđe od doručka već moraš u nabavku za ručak i smišljat što ćeš skuhat i onda opet suđe, nered, pa večera i stalno u krug.
I da platim dadilju par puta tjedno , i tetu čistilicu za generalna čišćenja, i jednom -dvaput tjedno da odlazimo na ručak u restoran...
...I onda je svizac zamotao čokoladu u omot.
Imam u obitelji pravu pravcatu kućanicu koja je to zaista željela biti. Ima 35 godina, sretna je, ispunjena, smirena. Tako je posljednjih 14 godina, tako da ni meni nije jasno zašto takav život ne bi bio nečiji svjesni izbor i zašto netko ne bi bio posve ispunjen tim izborom.
Ne znam zašto bi se netko trebao čuditi da je netko tko odabire takav način života ili lud ili nesposoban... Jednako kao da se pitamo zašto neke žene odlaze u časne, a zašto neke rade u vojsci...
Osim svoje sretne sveki koja je svjesna kućanica, poznajem jednu sretnu pravu pravcatu kućanicu blizu 40-e...Djeca su već odrasla...Svaki tjedan je dva puta u knjižnici...Nema ni ženu peglačicu, ni čistačicu, ni vrtlarku.... S mužem se šeće svako popodne... Možeš s njom pričati o svemu... Odlazi na pilates, druži se s prijateljicama... Uvijek im je netko na ručku, večeri...Nasmijana i sretna otkad je znam...I djeca su joj sretni ljudi, i njem muž je sretan nasmijan čovjek...Govore da je na poslu težak i zahtjevan (to prepuštam psihoanalitičarima)...
I sigurno ne zaslužuje nekakvo etiketiranje ili patroniziranje koje se cijelo vrijeme provlači između redaka mnogih postova...
Čitajući ove postove došla sam do zaključka da kad djeca krenu u školu kućanica postane poželjno zanimanje
Evo ja želim biti kućanica u punom smislu te riječi. To si nikad neću moći priuštiti radi životnih okolnosti.
Znam par žena koje su doma i muževi i djeca su upregnuti (prilagođeno godinama) i ne dozvoljavaju si da ih itko gazi.
Ruku na srce, ovdje ima jako puno radnica koje rade doma daleko više od prosječne kućanice jer si same to dozvole, pa valjda misle da žena koja je izabrala biti doma radi još 100x više. To ne mora biti tako. Sve je stvar osobnih granica.
Vjerojatno ovisi od osobe do osobe, koji su prioriteti u životu, koga što ispunjava... Mene je posao ispunjavao sve dok nisam postala majka. Tada mi je moje dijete postalo prioritet i strahovito me boli i frustrira što nemam dovoljno vremena za posvetiti se obitelji, pa i kući. Ubija me onaj zadnji atom snage koji izvlačim iz nožnog prsta da to malo vremena koje imam na raspolaganju provedem s svojim djetetom kvalitetno. Kada bi sve bilo onako kako bi ja htjela da bude ja bi definitivno bila kućanica... Barem dok mi djeca ne porastu. I nije da mislim da je lako biti kućanica, zaista ne razmišljam tako, ali ipak mislim da je teže biti zaposlena od 8-17, a od 17-8 kućanica majka.
Curke,
nitko nije rekao da to ne može biti nečiji izbor al me znaima koliko uopće danas stavarno takvih slučajeva, kao što vidite nijedna mi se kučanica nije javila nego samo vas par koji poznaju neku koju smatraju da je sretna i zadovoljna što je kućanica. Ono što bih voljela znati je razlog, koji je točno razlog, odnosno zbog čega je to netko tako odlučio, jer naša percepcija nekoga ne znači da je on/ona takav i da se tako osjeća, nadam se da tu svi slažemo. Pa i taj muž kojeg netko spomenu kako je uvijek nasmijan, kažu da je težak i zahtjevan tako da...
ja još uvijek čekam nekoga tko će mi iz prve ruke reći ja sam kućanica zato što ....stvarno bih voljela čuti iskren odgovor.
Drago mi je da me par cura shvatilo o čemu govorim s naglaskom na današnje vrijeme i tu neku generaciju, a i nasmijalo me da će stvarno ispast da je bit kućanica san snova a opet svi s druge strane tvrde da je to najteži posao na svijetu, malo je više tu nedosljednosti?!
ajmo se probat ne bavit pitanjem ja bi rado bila XY ako .....pa onda niz uvjeta koji..sve su ti hipotetske situacije, voljela bih kažem iskustvo iz prve ruke da probam malo osvijestit samoj sebi kako to nekome ne nedostaje kako netko reče društvo odraslih osoba i društvena izoliranost općenito, jer ipak ja otkako radim više se sredjujem (opet sam ona stara) i samim tim bolje se osjećam, pričam i o drugim stvarima osim o pelenama, hrani, nespavanju, sve zajedno jedan bolji osjećaj itd.ali naglašavam to je moj slučaj, nismo svi isti i ne osjećaju se svi isto, baš zato bih htjela upoznati jednu takvu osobu bar preko foruma i njene razloge. Nadam se da ću je i dočekat.
sad vidim još 2 zadnja posta, ali ja bih željela štošta al tko zna jel bi promijenial mišljenje kad bih to dobila, ono što me zanima je ona koja jest kućanica iz kojeg razloga je to odlučila postati.
i da još jedna najbitnija stvar: mislim da kvalitetnije provodim vrijeme sa svojim djetetom, kućom se uopće ne opterećujem kao nekad (control frikuša da sve mora biti na svom mjestu i čisto) ponosna sam na sebe da sam se uspjela iskontrolirat jer mi je bitnije kad dođem s posla u druženje s L., odmah se presvalimo muž i ja i u parkić svaki radni dan tako bez iznimke i budemo nekoliko sati zajedno ne samo fizički nego i duhovno činimo jednu cjelinu. Uopće nemam osjećaj grižnje savjesti kojeg sam se bojala da će se javiti, jako kvalitetno provodimo naše vrijeme i vikendom smo po cijele dane zajedno. malo vremena utrošimo za spremanje stana, al minimalno jer želim da L. ima nas a ne spremljen stan.
a da sam kući po cijele dane, vjerojatno bi mi trebalo puno više vremena da stan dovedem u red, jer onda usporim tempo, a kad sam u brzini (posao, kuća, dijete, muž) onda svaku minutu iskoristim maksimalno i čuda napravim u malo vremena.
I sorry na tip felerima brzo pišem, ne čitam ponovno što sam napisala,a ježim se na pogreške tipa kučanica, al eto potkralo mi se u brzini
Lili75, ne znam zašto misliš da je kućanica društveno izolirana? Poznajem kućanice koje možda imaju bolji društveni život od mog. I znam o čemu pišem kad sam napisala da bi željela biti kućanica, jer jedno vrijeme jesam bila i uživala sam taj period. Kada sam pitala svoju majku koji joj je bio najljepši period u životu, ona mi je odgovorila da je to bilo razdoblje kada je bila kod kuće na porodiljnom. Možda sam i nasljedila takav način razmišljanja.
CEBELKA86, slažem se i meni je porodiljni bio prekrasno razdoblje života al ne bi bio to da je tako potrajalo narednih 20-ak godina, kužiš? i ja sam se družial s drugim mamama i prijateljicama koje tad iz nekog razloga nisu radile ali pričalo se uglavnom o temam vezanim uz djecu, kad sam rekla društveno izoliranost (riječi od Sirius) naglasak je bio nedostatak razgovora s odraslim osobama na neku drugu temu.Ne znam kako vaši prijatelji ali sve moje prijateljice, društvo rade tako da ne mogu ispijati kavice sa mnom dok su na poslu.
ajd mi molim te reci, naravno ako želiš pa što toliko imaš za raditi da osjećaš ovo što si napisala:
...me boli i frustrira što nemam dovoljno vremena za posvetiti se obitelji, pa i kući. Ubija me onaj zadnji atom snage koji izvlačim iz nožnog prsta da to malo vremena koje imam na raspolaganju provedem s svojim djetetom kvalitetno...
Ne znam koliko djece imaš i koje su starosti,ja imam jedno staro skoro 16 mj. i ništa me ne frustrira, sretna sam ko malo dijete kad završi posao sva letim doma da zagrlim svoju pametnicu...manje sam umorna otkako radim nego kad sam bila doma non-stop na porodiljnom,kažem uživala sam al sam bila definitivno umornija.
A Lili, kažeš da postavljaš pitanje jer žališ razumjeti jednu kućanicu. Pa ne trebaš ti nju razumjeti, nego prihvatiti njen izbor. Na kraju krajeva, to je njen život, njen rizik da bude bez penzije. Ili se bojiš da će tebi pasti na grbaču pod stare dane?
Marija P, ha ,ha,...što tebi pada na pamet?
Zar ti nikad nisi pokušala razumjeti nekoga, to je onda žalosno! naravno da prihvaćam svačiji izbor u bilo kojoj sferi života, svatko svoju sreću pronalazi drugdje, ali ljudsko sam biće s razumom i osjećajima i imam potrebu razumjeti druge, njihove osjećaje, želje, težnje, tlapnje...
ej CEBELKA znaš onu narodnu "Pazi što si zaželiš, da ti se ne bi ostvarilo!" ovo je šala mala naravno.
Ja iskreno isto ne vidim zašto uopće propitivati nečije izbore, uvjetovane vlastitom voljom ili pak životnim okolnostima,
(opet kako mi to možemo sigurno znati). Netko je sretan kao kućanica, netko kao poslovna žena, a netko nesretan.
Jer tu neminovno dolazi do rasprave šta je bolje ili gore.
(a ne znam šta je gore od jedne takve rasprave
Pa se onda brane pozicije, svak brani svoj izbor itd. A svi živimo u svojoj koži i sa svojim izborima, ne u koži susjede kućanice, ili užurbane poslovne žene. (ne želim reći da kućanica ne može biti užurbana, naravno
Probat ću ti ja odgovoriti. Radim do 4. Kad ih skupim sa čuvanja, doma smo oko 5. Moram nešto napraviti za ručak (nisam jučer stigla unaprijed). Moram pokupiti i pospremiti veš koji sam jutros prije posla objesila. Nahraniti ono manje dijete koje još ne može sve samo jesti. Nakon toga bi bilo zgodno oprati kupaonu, ili usisati. Vidjet ću što će mi biti manje odbojno... I tako dan za danom.
vrlo jednostavno, propitkujemo mnoge teme,manje ili više bitne jer se nalazimo u : Kutku za filozofski trenutak.
Dijana, ne znam jesi li pročitala sve postove od početka, ja jesam, ako je pitanje bilo, je li veliki rizik danas odlučiti biti kućanica, a većina forumašica tvrdi da je, onda se slijedom toga i postavlja pitanje zašto se netko odlučio preuzeti taj rizik.
A ako netko smatra da se nema raspravljat što na ovu temu, onda jednostavno tja netko ne sudjeluje u ovom temi nego onima koje su mu zanimljivije, to je to ukratko i vratimo se na temu koaj je očito zanimljiva mnogima što se vidi po broju postova.
vrlo jednostavno, propitkujemo mnoge teme,manje ili više bitne jer se nalazimo u : Kutku za filozofski trenutak.
Dijana, ne znam jesi li pročitala sve postove od početka, ja jesam, ako je pitanje bilo, je li veliki rizik danas odlučiti biti kućanica, a većina forumašica tvrdi da je, onda se slijedom toga i postavlja pitanje zašto se netko odlučio preuzeti taj rizik.
A ako netko smatra da se nema raspravljat što na ovu temu, onda jednostavno taj netko ne sudjeluje u ovom temi nego onima koje su mu zanimljivije, to je to ukratko i vratimo se na temu koaj je očito zanimljiva mnogima što se vidi po broju postova.
Same here, i svakim danom mi je ideja kućanice sve privlačnija, s tim da bih nešto sigurno radila od doma.(takve sam struke da mogu)Probat ću ti ja odgovoriti. Radim do 4...
Ah, pusti snovi..Posao poždere ogroman dio dana, meni to sve teže pada, ako volim svoj posao.
Evo opisati ću ti konkretno svoju situaciju: svaki dan me pregazi cca 70 ljudi, svaki dan me pogodi barem jedna nesretna ljudska sudbina, nakon završetka radnog dana jurim umorna kući svom 2,5 god. starom djetetu. Kod kuće me čeka ručak koji moram skuhati, stan koji moram pospremiti, veš koji moram ispeglati... a na prvom mjestu čeka me dijete koje je željno svoje umorne majke i ono mi jest prioritet, ali i ostale stvari čekaju svoj red. Još uvijek dojim i budim se cca 5 puta noću. I naravno da mi na pamet pada pomisao kako bi mi sve bilo lakše da ne moram ići na posao koji me psihički dosta opterećuje. Suprug radi na terenu, majku na žalost više nemam, svekrva se odavno izjasnila da od nje ne očekujemo pomoć u smislu kuhanja obroka i tome slično, premda ne radi i nikada nije bila u radnom odnosu.Pišem ovo kako bi shvatila kako je situacija svakog pojedinca individualna i da je zato za razumijeti zašto neke žene pronalaze riješenje u tome da ostave posao i postanu kućanice. Čak mislim da je dugoročno zdravije za ženu da između stresnog i napornog posla odabere biti kućanica.
Lili75, ja sudjelujem u ovoj temi na svoj način, sviđalo se to tebi ili ne. Dugo sam na
forumu i nagledala sam se puno fajtova kućanica vs zaposlena mama.
Pa izražavam svoje čuđenje
glede potrebe ljudi da propituju TUĐI život i ocjenjuju ga ovakvim ili onakvim.
Šalu na stranu, ali ja bih stvarno voljela biti kućanica. Meni je to baš super. Ja sam si i porodiljni produljila za 3 mjeseca, bila bih i više, ali nisam mogla djelomično zbog financija, a djelomično, jer su me trebali na poslu.
Meni je to vrijeme (nakon godinu dana, kad je dijete poraslo) bilo i je prekrasno. Baš volim kad mi je sve laganini, bez žurbe.
Kad se za sve ima više vremena,...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom