Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
A mi ih vodimo, odvodimo, čekaju dok kuhamo, imaju rutine, redove, i mi s njima. I propuštamo te trenutke u vremenu koji su jedino što vrijedi.
.....
Nikad sam napisala da sam uvijek voljela slušati stare ljude, mudre ljude. I nikad nisam čula da netko žali za više vremena na poslu, više novca ili nešto. Svi bi se vratili unazad da budu više s obitelji, da više uživaju u trenutku, sa bližnjima. To je sve što ostaje.
i sto tvoj suprug kaze na sve to?
zivi svoj zivot znajuci da "propusta te trenutke u vremenu koji su jedini sto vrijede"? i ti to dopustas? svom voljenom partneru?

i vec sad zna, da ce kad bude radio statistiku svog zivota, biti u debelom minusu, jer nije tezio da bude sto vise s bliznjima i sa djecom. nego je tako profano i nerazmisljajuci potracio svoj zivot gomilajuci kapital na tom fuj fuj trzistu rada. a od toga, kako ti kazes nista ne ostaje.
mozda cemu srce malo smiriti saznanje, da je pobjedio tu hudu neman dvostrukog prihoda, u samoprijegornom zaru da isto osigura jednostrukim prihodom.
ali svejedno, tu je ta ogromna bol u dusi, jer zna da mu zivot nije pruzio ono najbolje od sebe. ili jos gore, on to svjesno nije uzeo.

majkemi, ja da sam muskarac i da citam ove i slicne postove, ozbiljno bih se zabrinula. toliko, da bih razmisljao o opciji da postanem zena.