Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
ja bih se čak usudila reći da je ovdje možda najveći problem - klonjenje od takvih situacija. strah pred nasiljem. strah od djece. što bi se desilo s njima da si ih prijavila ravnatelju? da je ravnatelj nazvao njihove roditelje i rekao im da su njihova djeca trgala cvijeće pred školom?
roditelji bi stali iza njih?

možda. ja ću ti vjerovati ako mi to kažeš. ali onda ja stvarno živim u nekom čudnom kvartu.
Da ne citiram sve, odgovorit ću samo na ovo - prijavila sam ja ekipu ravnatelju više nego jednom. I zvao je taj njihove roditelje više nego jednom. Jer je cijena za to bilje + razbijene prozore duplo veća od dvije prosvjetarske godišnje plaće. Vidjela sam račune osiguranja... I što se dogodilo? Ništa! Rodietlji dođu, odslušaju i slegnu ramenima. Kažu ravnatelju "dajte im vi recite", baš kako je rosa opisala.

Isto je i s ometanjem nastave, a znam koliko se poduzelo jer im stalno visim za vratom. Poduzelo se sve što se moglo. I sama sam probala razgovarati s drugim roditeljima - s 90% ide odlično, a s 10% ne ide nikako. Tja, imaju ljudi svoje probleme...

Ljudi, znate što je najgore u cijeloj situaciji? Upravo to mirenje sa nekim stvarima s kojima se čovjek ne bi trebao pomiriti. Teško mi to pada, ali jednostavno ne znam što još poduzeti, jer ispucala sam sve adute (roditeljski, prijateljski razgovori, stručna služba, ravnatelj, kvartovski policajac.... sve). Istina je, takva djeca/ljudi nisu većina, ali ih je sve više, nažalost. A meni najteže pada činjenica da moja djeca rastu u takvom okruženju i misle da je to normalno, da nekim ljudima ne možeš ništa... A dovoljno je pogledati vijesti, pa da čovjek shvati da to nije problem samo odgoja, nego cjelokupnih vrijednosti društva.