vissnja,
ja mislim da je vaš problem (bio?) upravo u tome što si u naslovu rekla - da si se malo pogubila. I dijete ti to pokušava svojim ponašanjem reći. Pitanje je samo gdje ćeš se naći, jesi li već bila tamo gdje želiš biti. Sjećaš li se jesi li imala faze kad znaš da ste na dobrom mjestu, dobrom putu? Ako jesi, onda ćeš se vjerojatno znati i vratiti.
Meni su super oni praktični savjeti koje ti je Pikula dala. Nekom je to možda smiješno, ali ja sam isto došla do toga da sve bolje funkcionira (rekla bih čak i da je potrebno) kad si radim raspored dnevni, tjedni i u njega lijepo stavim sve što mi je važno. U raspored uključim dovoljno fizičke aktivnosti, dovoljno mirne igre... ja to do u detalja. I najvažnije, uračunam i vrijeme koje si možemo dopustiti za dogovore i sl. a da se ne naruši nešto što mi je važno.
I kad to provodim (naravno i to je fleksibilno), ispadne da je to jedino što trebam učiniti 'izvana'. Sve ostalo se svede na to da sebe dovodim u stanje u kojem sam zadovoljna i sretna. Kad mi to uspjeva, problema nema ili sam dovoljno kreativna da ih riješavam odmah.
Kad se pogubim (i moje dijete mi to svojim ponašanjem glasno daje do znanja), prvo što mi bude važno je izbaciti iz svoje glave glasove koji kažu da mi se dijete pretvara u neodgojeno derište i sl. Stvari dobivaju smisao kad si priznam da mu neke potrebe nisu zadovoljene. To nije lako jer na to odmah idu glasovi koji kažu da sam neuspješan roditelj. A onda se utješim time da moje dijete ima 'visoku razinu potreba' (volim taj izraz) i ne uspoređujem ga sa drugom djecom, ne uspoređujem sebe sa drugim roditeljima nego lijepo opet slažem naš raspored...
Zapamtila sam tebe i tvoju N iz faze kad su oni bili bebe, znam da smo imale sličnu situaciju. Tada ti nitko nije mogao reći da si popustljiv roditelj - imala si turbo zahtjevnu bebu. I teško da bi dobila pravo razumijevanje i upotrebljive savjete od većine roditelja čije su bebe fino papale pa zaspale i spavale onoliko koliko to obično bebe rade. Ja mislim da zahtjevne bebe ne izrastu u lako odgojivu djecu, samo se mi njihovi roditelji naučimo s njima. Ali to zaista puno traži od nas i nije čudo što se s vremena na vrijeme pogubimo.