Zašto se uvijek nenasilan odgoj, bez kazni izjednačava sa odgojem bez granica čak i sa zanemarivanjem djece?
Da li se na ovom topicu pokušava utvrditi i dokazati da ako djetetu npr. ne perem ruke na silu, da će ono sa svojih 15 (a možda i ranije) mlatiti mene, profesore, slabije od sebe... dok ću mu ja aplaudirati ili bespomoćno slijegati ramenima?
Ili se tu samo raspravlja o stanju u društvu koje nema veze sa time postižem li da moje dijete pere ruke silom ili nekim drugim pristupom (ako netko još uopće vjeruje da postoji nešto što nije sila, a nije ni beskonačno pregovaranje ili popuštanje)?