yeah, right
nego, htjedoh reći da ja nisam znala da "mi se neće tolerirati", nego sam znala da ja sama sebi neću tolerirati. nisam kontrol frik, niti to želim biti....ma, niti mogu....ali mislim da u današnje vrijeme ljudima jako fali samokontrole, a samim time i dolazi i to da u vrlo velikom broju slučajeva ne znaju što hoće, nemaju jasan cilj i bauljaju. Ja sam nekako oduvijek u glavi imala ovo što sam danas. Nije bogznašto, ali u ograničenim uvjetima postigla sam što sam naumila i ako ništa drugo radi toga osjećam određenu satisfakciju i ne dozvoljavam gotovo ničemu da me (jako) skrene s toga puta. Netko će reći da sam imala sreće u životu, a ja bih prije rekla da sam nekako sama dosta prijedonijela tome.
Mislim da je jako važno dijete dobro usmjeriti ka nekom jasnom i ostvarivom cilju - bilo to u obrazovanju, sportu, hobijima.... ali da ima nešto za što će se čvrsto primiti i držati dok odolijeva svim mogućim napastima koje danas prijete doslovno od doma pa nadalje - gotovo da vire iz paštete.
Ne odobravam naravno da ga se upiše na deset aktivnosti i razvaža cijele dane dok oboje ne padnete u nesvijest od umora, ali svakako da se dijete zainteresira za neku aktivnost koja će ga prvenstveno naučiti nekoj disciplini i u čemu će imati dovoljno smisla da kad jednom proba te izlaske neće mu oni postati smisao života, nego samo nešto što je, eto, morao probati.