Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Imam pitanje za iskusne mame.
Mi imamo neke discipline doma koje po uputama PCM moramo vježbati.
Više je stvar u samoj disciplini, vježbanju dosadnih stvari i slično, a nešto manje, iako i toga ima, motorike i urednosti u pisanju i crtanju.
Moj maleni je živi vulkan, izvede takve drame, pobune, iskušava što sve može, a da ne mora raditi dosadne stvari... a tu je i malena od dvije i pol godine koja je ljubomorka, i koja isto tako traži svoje.
Probala sam da i ona ima zadaću, pa da su skupa za stolom. Ršum, krš i lom, želudac me boli satima poslije - nijedno ne podnosi da se onom drugom da pažnja, pa žicaju, mole, kume - a oboje znaju da me mogu vozati koliko žele - jer mi je važno da se to napravi. Pričaju i natežu se po sat i pol - iako je vrijeme za zadaću nekih dvadeset minuta.
Pa sam probala dati maloj crtiće, malenom da piše zadaću, onda obrnuto.
To za mene znači satima muke i borbe oko pažnje i s jedne i s druge strane, plus mjestimično mali napravi dramu i oko toga što mora raditi, i oko toga što ona gleda, a poslije i hoće da njega nešto učim - a ne nju. Svake tri minute žica da mu ili dam jesti, ili da mu pokažem na komp nešto, ili da mu pomognem oko ne znam selotejpa - ustvari samo da skrene pozornost na sebe.
Ja ne znam.
Muka mi je od toga, a nema druge - mora se.
Kad tata dođe s posla to je opći ršum, i dok se svi srede - osam je sati, i svi su preumorni (on kasno dođe).
Što da radim
Kako da motiviram mog buntovnika i dramatičara na rad?
I kod nas je bilo vrlo slično, ali je u zadnje vrijeme bolje. Nama je takav rad u početku bio vezan uz vježbanje oka (strabizam) - precrtavanje, bojanje, spajanje točkica i sl. U početku sam nemir, nezadovoljstvo, odbijanje rada i sve što nabrajaš pripisivala flasteru na oku koji ga živcira, no onda smo, dijelom igrom slučaja, obavili sva testiranja i sad je jasno da flaster s time nema veze nego su to njemu jednostavno predosadni zadaci i stalno se izmotava kad tako nešto treba napraviti. Sad radimo na tome da shvati da neke stvari nisu zabavne, ali se moraju napraviti. Pomogle su nam raznorazne vježbenice u kojima postoji "nagrada" za uspješno obavljen posao - medalja, smješko i sl. Još sam mu rekla da su, iako dosadne, te vježbe jako dobre za vježbanje mozga . Sad uspije odraditi do pola sata takvih vježbi bez većih problema. U početku je također bilo važno da je netko uz njega i da pokazuje interes za to što radi. Sad radi i sam.

To i je onaj težak dio s darovitom djecom - naučiti ih da pošteno odrade i one poslove koji su njima sasvim nezanimljivi, odnosno one u kojima znaju da kiksaju pa ih izbjegavaju.

Mi idemo na radionice pa sam primijetila da se lakše motivira kad vidi da i druga djeca isto rade. Tada kreće onaj dio natjecanja pa će napraviti što god treba da bude najbolji

U svakom slučaju mislim da je dobro da ste s vježbanjem koncentracije počeli sada, a ne kad krene u školu. Do tad taj dio moraju svladati inače će i nama i njima biti grozno.