Krasna rečenica. Trebalo bi ju češće i na više mjesta ponavljati.Zdenka2 prvotno napisa
Svaka čast Poslanicama ali Isusovo učenje jest ono koje bi trebali slijediti (bez namjere da ulazim u raspravu o nastanku Biblije).
 |
|||
|
|
|||
Krasna rečenica. Trebalo bi ju češće i na više mjesta ponavljati.
Svaka čast Poslanicama ali Isusovo učenje jest ono koje bi trebali slijediti (bez namjere da ulazim u raspravu o nastanku Biblije).
Ja ću nastaviti započetu misao u prethodnom postu (zanimljiva tema a nedostatak vremena). Zdenka je sve jako lijepo objasnila, ali svi ljudi nisu isti i blago nama koji različitosti prihvaćamo kao dar u našem jedinstvu (Pinkica oprosti, znam da ti je podne). Naime, Zdenka je racionalna, mudra, rječita, takva joj je i vjera i ima snažan dar apostolskog djelovanja.
Ja tražim znakove i takvi tekstovi u katoličkom tisku su mi bliski i bolje ih percipiram. Mislim da poslušnost/neposlušnost žene i Božji naum da muškarcu objavljuje svoje nakane potječe iz Knjige postanka. Bog kaže Adamu što od njega očekuje da bi ostao u Njegovoj (Božjoj) milosti. Adam prihvaća, ali biva nagovoren od Eve na neposluh Bogu. I po tome se kvaliteta života naših praroditelja iz temelja mijenja.
I dan danas padamo po istom obrascu...
A da je Isus iznimno cijenio žene to da. Ja se uistinu osjećam kao ljubljeno biće Božje.
A Roza Groza mislim da jedina ovdje i može živjeti na način koji ja - recimo proklamiram. Ako ona i muž uspiju u naumu da žive u prirodi - dan za danom od plodova ruku svojih. Nema boljeg načina da obitelj bude bliska međusobno i ostvari bliskost s Bogom.
Iako, ponešto teže, ova svetost se može ostvariti i na druge načine. Bog je onaj koji će popratiti svako naše pozitivno nastojanje.
Nigdje ne piše da je Eva nagovarala Adama - knjiga Postanka kaže da je sama jela i dala Adamu. On je uzeo i sam je jeo. Svatko je tu odgovoran za sebe, kao i inače.
A ono što Bog kaže Evi da će u mukama rađati i da će muž gospodariti njome, to je kazna, kazna starozavjetnog Boga. Isus i u tome, kao i u mnogočemu drugome donosi oslobođenje. Nekako imam dojam da je On mnogima i danas preradikalan, možda baš zato što razbija tabue, običaje i norme, i umjesto izvjesnosti stroge forme poziva na neizvjesnost slobode.
Tako je Zdenka.Upravo ovo ja oduvijek tvrdim.
Njegov je odnos prema ženama upravo revolucionaran kad se postavi u ondašnji povijesni kontekst.I bojim se da je cijela potonja ljudska povijest dokaz da ga nisu do kraja razumjeli.
Čak,usudila bih se reći,ni njegovi najvjerniji učenici.
Jer oni su bili ljudi tadašnjeg vremena,prije 21 vijeka,proizvodi tadašnjih društveno običajnih okolnosti.Koliko god da su svim srcem prigrlili Isusovo učenje i izgarali za njega,neke stvari su njima ipak bile malo....beyond,da se tako izrazim.Nisu ih mogli do kraja ni shvatiti,bni provesti,ni razumjeti.
I da se osvrnem na pokoravanje,koje se upravo uslijed ovoga što sam spomenula pogrešno veže za spol.
Isus je sam dao primjer krajnje nesebičnosti,DAO JE SEBE ZA DRUGE.Ne žena mužu,već svatko svakome,kao krajnji ideal čovjekoljublja.
Nesebičnost i radosno "služenje" ljudi oko sebe ne bi nikako trebala poznavati spol niti se njome određivati u bilo kojem kontekstu,pa ni braka.
potpis na zdenku i ronin, to je već kršćanstvo kakvo ga ja vidim.
Ono je bilo revolucionaran pokret u svoje doba, bez kojeg ne vjerujem da bi došlo do ideje ravnopravnosti žena pa ni o komunizmu, koliko to god paradoksalno zvučalo.
Kršćanstvo je govorilo o jednakosti, o zaboravljanju razlika po naciji, po vjeri, po spolu, po tradiciji.
Upućivalo je i na to da se umjesto proučavanja knjiga i zapisa starih tisuće godina radije živi među ljudima i za ljude.
Život od zemljoradnje i od vlastitih ruku, uz ljubav prema bližnjem, i meni se čini kao najbolji put ka svetosti u današnje vrijemepokrivanje glave, pokornost muškarcu, pa čak i izučavanje vjerskih tekstova, manja su mi garancija za put u raj (da se poslužim kršćanskom terminologijom, nadam se da me nećete doslovno citirati).
Bez namjere da polemiziram: Sears u knjizi christian parenting kaže da je u originalu isti glagol za muškarca i ženu : truditi. znmači on će trudom prikrbljivati hranu, a žena trudom podizati djecu. Nema gradacije - kao da će ženi biti lošije nego mužu što je dodano kasnijim nijansama prijevoda iz razloga koje svi spominjite (društvene i povijesne okolnosti prevoditelja)
Kako ja shvaćam osobnu tu pokornost praktično- Znači živimo mi lijepo i sve se dogovaramo i onda dođe neka situacija bitna, velika i oboje smo u pravu. Npr Ja mislim da je za cijelu obitelj nužno da se preselim u Karlovac, muž da ostanemo u Zg. I raspravljamo, svađamo se, radimo kompromise, vijećamo ali kako god ja za KA on za ZG. A bitno je životno i idemo po savijete i stručnu pomoć i prvo i drugo mišljenje i opet jedan ZG drugi KA. Eto u tom trenutku, kako ja čitam te upute o poslušnosti, njegova je zadnja jer mora bit nečija i jer i od KA i od ZG bitnije da obitelj ostane zajedno, da ne pukne na dva dijela. A znamo da je obitelj u svim monoteističkim religijama svetinja, osnova svega i nema te poteškće koja bi bila dvoljno važna da se uništi. iz te perspekitve netko mora biti kapetan plovidbe, pa nek je ovaj koji ne mora dojit i rodit, nek ima neku zanimaciju. Eto tako sam ja to sebi prevela na svoj jezik
Posljednje uređivanje od pikula : 10.02.2011. at 21:18
Ronin, i ja tebe potpisujem.
pikula razumijem što si htjela reći ovim primjerom,
no svejedno mislim da brak ipak nije plovidba da mu treba kapetan.
i kad bih popustila u ovakvom primjeru ZG/KA kakav si maloprije navela,ne bih to učinila zato što je netko kapetan ,nego zato što se život-dakle i brak,sastoji od kompromisa,i zato što bi MM drugi puta učinio ustupak u vidu kompromisa-meni
ne zato što je netko kapetan /ili nije,već zato što život naprosto pun takvih situacija
Ovo je najbliže onome kako i sama razmišljam, a mislim da je upravo i Ifi ovim navodom htjela reći isto
To je za mene pokornost, poniznost pred mužem, djetetom, bližnjima, u redu na blagajni, u busu, na ulici... sa svim živim bićima ovoga svijeta.Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.
Nekome ne treba Biblija da bi bio takav, nekome je upravo ona svjetlost u tami kada se zaboravi, kada upadne u svoje filmove, kada zabrije...
Nisam baš aždaja (iako, tko zna što bi MM rekao), nisam tvrdoglava, ali imam žute minute i onda samo klikne u glavi. Daj mi Bože strpljivosti, poniznosti jer nismo mi tu muž i žena i dijete i sveki... da bismo se klali. Svatko ima dobar ili loš dan, poklopi mu se ovo ili ono i baš mu onda trebam ja kako galamim što se nije izuo, a baš sam prije pola sata sve prebrisala.
Tako ja vidim pokornost i poniznost.
A kad vas čitam, ajme... toliko toga ne znam. MIslim da ću morati češće zaviriti u Bibliju jer uvijek nekako misliš, to znam, to sam čula u crkvi, na misi.
A Rozo, već sam ti rekla, mogu samo sanjati o tako smirenom životu na selu (nije da živim burno, ali nije baš neka fora živjeti na trećem katu i imati tek mali komad gradske zemlje koju obrađujem).
I da, uvijek kompromis, nema glavnog, onoga koji će dati zadnju riječ. MM je strašno racionalna osoba pa o svemu što se, primjerice, tiče financija on vodi brigu. I nekada zna reći, kad platimo ovo, ostat će nam sto kuna do plaće koja stiže za dva tj. Znala sam mu reći da šta gnjavi, neka ne plati, platit će kada dođe plaća. Ali ne, on odlučuje o tome i to sam apsolutno prepustila njemu. Do sada je tako uvijek bilo najbolje.
On meni prepušta gomilu drugih stvari i većinom način na kojega odgajamo Mašu.
Otići na selo živjeti je divno, i svakako ima puno ljepote u gledanju darova prirode. Super!
Ali ne smijemo se zavaravati da je na selu svetost, a u gradu, eto, ne može se, pa ćemo onda živjet napol kršćanski, napol kako se zgodi.
Tu gdje jesmo, tu moramo živjeti vrijednosti koje proklamiramo; prelomiti suvremenu zbilju preko svoje vjere, dati joj smisao, puninu i kršćanski duh.
Da svi kršćani i ljudi dobre volje odu na selo, što bi ostalo od grada, tko bi nas liječio, odgajao djecu, proizvodio?
Možda je teže sačuvati duh u vrevi grada, ali time dragocjenije.
Mislim da je tvoj pogled na život na selu, ako govorimo o Rozinom projektu, malo idealiziran. I tu će biti, bar u prvo vrijeme, jako malo vremena za gledanje darova prirode.
Taj izraz svetost upotrijebila sam malo u prenesenom značenju. Ne znam kako bih se drugačije izrazila... približavanje svojoj vlastitoj prirodi, načinu na koji bi se trebalo živjeti. Gradski život je naš današnji način života, i premda i ja sama na taj način živim i nemam dovoljno hrabrosti niti podršku od "kapetana broda" da učinim slično kao RG, mislim da je problem u tome što ubrzano i sebično trošimo resurse od kojih bi trebalo živjeti čitavo čovječanstvo danas, i naša djeca sutra. Ali to je već posebna priča, koja se s odgojem može povezati samo u smislu da smo našoj djeci uzor. No postoji li Bog koji prosuđuje naše postupke ne vjerujem da mu se sviđa današnji gradski način života u cjelini.
Mislim, ovo je primjer izmišljen za ilustraciju, nije iz mog života, da ne bude zabune. Razumijem što želiš reći. A eto, meni pak brak i obitelj jesu plovidba kroz život, moj jedini brod da (riskiram patetiku), i osjećam da mora ploviti jako dobro (pogotovo u to toliko omiljeno "današnje vrijeme") da se ne razbije o stijene ili da ne završi kod onih Odisejevih sirena (ili sirenaca ako ćemo o jednakosti). Meni ovaj princip kompromisa jednom ti jednom ja previše matematički i ne volim tu brojčanu ravnotežu da ne velim računicu ni inače životu. Hvala Bogu pa je vjera bogat izvor koji daje svakome ono što mu treba. Meni je u molitvi naš obiteljski život često dolazio kao poziv, prvo sam ga vidjela samo kroz majčinstvo, pa kroz obitelj kao cijelinu, sad mi se otkriva ovaj sloj braka i jako me veseli. Ne mogu nešto osobno pisati o tome jer kao što Ifi kaže prefino je to tkanje za moj riječnik i još nemam odmak. Totalno mi je jasno da svatko od nas ima različiti put kroz život, različite pozive i poslanja i poteškoće kojie idu uz to. Teško je to prenijeti ovako na forumu, ali divno je kao se ovdje raspravlja s puno prihvaćanja i razumijevanja
svima
mislim "pak brak" al ga ja pišem, dala bih si jedan iz zadaćnice...
Samo da odgovorim Ifigeniji
Citat glasi: "Žena mora pokriti glavu, jer nije slika i prilika Božja."Ambrozije ,87 Ja sam o tome jednom o tome govorila s jednim svećenikom , mlađe generacije, pa mi je on zapravo tada još dao za mene tada sablažnjivih citata
I makar taj moj prijatelj svećenik ipak u svojoj glavi realno ima sliku žene kao dojiteljice, majke domaćice ipak je svjestan vremena u kojem svi mi živimo. Na kraju diskusije vratili smo se na temelj, Isusa koji stvarno voli žene, koji je i bludnicu spasio od kamenovanja, koji govori da su svi ljudi djeca Božja. I tu na početku treba i stati. Ovo je bila digresija na Ifigeniju baku koja je pokrivala glavu iz te Ambrozijeve misli,cjelokupnog povijesno gledano ipak prema ženi omalovažavajućeg stava Crkve ( bila Ifina baka šefica ili ne, a ne zato jer joj se danas nije dalo prati kosu....
Da nema žena i razumnih muškaraca koji su izborili da manje više ipak žene i u kršćanstvu imaju sva prava kao muškarci, ne bismo ni mi ovdje nonšalantno raspravljale...
Možda zato jer u mojoj obitelji ima i protestanata (ateiste ne spominjem,jer mi ni jedan nije uspio objasniti svoju vjeru u ateizam), možda i zbog toga jer sam tako odgojena, uvijek kritički pristupam problemu. I to čisto jer mislim da je to jedini put prema naprijed. Usvojiti staro i poboljšati ga. Nekritičnost po meni , dovodi do negativne pokornosti (za razliku od Marijinog Fiat), a negativna, nekritična pokornost donosi lomače, duge otoke, udbe, križarske ratove, džihade....
Isus je bio veliki kritičar svog društva, i da se nadovežem na Pomikaki, jedini pravi komunist
Ovo "komunist" me je zabolo usred srca - Isus je bio Bog i Čovjek, svoje društvo je prihvaćao, ali je donio i veliku, bezvremenu reformu. Ne komunizam, ta riječ je uprljana zločinima.
Ovo s pokrivanjem kose i izjava da žena nije stvorena na sliku Božju je interpretacija teze koja zapravo potječe od Pavla (1 Kor), gdje se raspravlja o običaju puštanja ili šišanja kose kod žena i muškaraca, pa se muškima preporuča šišanje, a ženama puštanje kose, ali i pokrivanje (to vrijedi i u srednjem vijeku, jer kosa je promatrana kao element seksualne privlačnosti). Radi se baš o pokrivanju kose, jer Pavao kaže neka se žena ili pokriva ili šiša. Sama sporna rečenica glasi: A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja, a žena je slava muževa. A ima i nastavak: Jer nije muž od žene nego žena od muža (misli se na to da je stvorena od rebra)-- Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža ni muž bez žene! Jer kao što je žena od muža tako je i muž po ženi, a sve je od Boga.
Ta ideja da žena nije slika Božja proizlazi iz judaističke tradicije koju Pavao preuzima i tumači. Što se tiče samog citata Ambrozija, tumačenja Pavlove poslanice, on ne potječe od Ambrozija nego od autora kojeg zovemo Pseudo-Ambrozije, a identitet mu je nepoznat. To ne znači da kod Ambrozija nema mizoginije, ali ova rečenica nije njegova.
Kod patristike i, uopće ranih kršćanskih autora, pa tako i Ambrozija, problem je taj što su oni smatrali da je kraj svijeta blizu, pa su mnogi od njih imali negativan stav prema prokreaciji i uzdizali djevičanstvo. Iz toga i iz njihovog celibatarnog života nerijetko je proizlazila izrazita mizoginija. Toga je bilo i kasnije i kod katolika i kod protestanata. Ta slika opasne, zavodljive, pokvarene "Eve" je izraz straha od žena.
Pavla se često spominje kao začetnika kršćanske mizoginije, pa evo i jednog odlomka malo drugačijeg iz poslanice Galaćanima: Nema više: Židov - Grk! nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi jedno u Kristu Isusu!
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 11.02.2011. at 12:39
Znala sam da će neke vjernike zasmetati veza s komunizmom.
Po mojem mišljenju ideja komunizma počiva na kršćanskom načelu jednakosti ljudi, premda komunizam zahtjeva oslobađanje od vjere.
Komunizam cijenim kao dobru i humanu ideju, koja je u provedbi jako kiksala - kao uostalom i kršćanstvo, ako se pozabavimo poviješću KC, vjerskim ratovima, inkvizicijom. To je ono što se događa kada dobru i plemenitu ideju iskoriste moćnici za pokoravanje drugih.
Ne bih Krista nazvala komunistom, ali prave komuniste, koji su djelovali iz idela, smatram nasljednicima Isusovih ideja.
Dalje o tome tko bi se trebao kako šišati, a tko pokrivati, što god sv. Pavao mislio o tome, meni osobno nije zanimljivo. Ova miniminiina rečenica bila bi mi sasvim dobar zaključak rasprave:
pogotovo mizoginijske ideje... da su stoput kršćanske, onaj tko ih je imao, jednostavno je bio u krivu. Meni je dovoljan zdrav razum da to zaključim, ne mogu se slijepo oslanjati na postulate vjere.I tu na početku treba i stati.
ma ja uopće ne mislim da je povijest svijeta neka prvocrtna uzlazna linija. Mislim da se razvilo mnogo dobrog, ali se i mnogo dobrog pogubilo. Nisam teološki navudrena, čitam Bibliju onako za sebe i ne trudim se tumačiti je racionalno ni povijesno jer jednostavno ne osjećam porebu za tim, ali sjećam se tekstova s klasične filologije i ranih kršćanskih pisaca - nije život bio onda nikakav zatucani mrak, a sad je svijetlo jer imamo struju i ljudska prava pa i ženska na papiru.
Minimina, što se citata tiče, čitala sam i ja kojekakvih knjiga na temu, ali Zdenka je dobro naglasila kontekst, koji isto tako treba imati u vidu.
A za pokrivanje glave - htjela sam reći da je to bila moda! Žene su uživale u lijepim kapama, šeširima i maramama. Moja je baka to smatrala stvari stila, ljepote i mode, nikako potčinjavanja.
Isto kao što danas mi imamo neki poseban odnos prema trapericama.
Da ti netko objasni da te to sakati kao osobu jer nosiš traperice rekla bi - ajde molim te gospođo to malo proluftat pamet, nešto ti preskače. Isto s time nesretniim pokrivalima za glavu. Kosa je lijepa, dovodi u napast, bila je duga, seksi, muškarci su u tome uživali, žene se kitile - i gdje je tu zlo?
I nama danas bi kojiput dobro došla kapa, jel zbog sunca, jel zbog hladnoće, jel zbog opće estetike, al moda ne diktira tu stvar; diktira druge, pa nikom ništa.
Komunizam se sastoji od ideje da su ljudi isti, i u osnovi dobri, i ne uračunava grijeh. Kršćanstvo kaže da uz puno osobne žrtve, patnje i podnošenja čovjek može iznjedriti, uz Božiju pomoć, da čini određenu količinu dobra, ali nigdje ne stoji uopće mogućnost da se za stvarno i na dugo ostvari opće društvo blagostanja i sreće - jednostavno jer je faktor grijeha taj koji će uvijek naći svoj put da pravi nered.Potpuno oslobođenje, sreća i pravednost slijedi tek na svijetu koji će Bog nanovo stvoriti, a do tada u Raju. Komunizam vjeruje da može ostvariti stanje pravednosti i sreće na svijetu.
To su dvije ideologije nesvodive jedna na drugu.
i uopće ne nznam zašto se miješa pojam ravnopravnosti i model funkcioniranja obitelji? Meni su to dvije potpuno različite stvari. Dali se na poslu osjećate neravnopravnima svojim voditeljima, ravnateljima, šefovima? Ja nikad nisam. Niti mislim da su moja djeca manje vrijedna od mene jer će me uvijek morati poštovati kao roditelja pa čak i kad budu živjeli svoj obiteljski i profesionalni život - ne. Dakle ja uopće ne mislim da je u obitelj gdje je tata recimo predsjednik uprave, mama voditelj pojedinih odjela, a djeca gospođe u računovodstvu, referenti u nabavi itd neka zločinačka organizacija s ciljem uništenja mojeg dostojanstva. Dapače meni je to najbolji način da firma funkcionira i napreduje, i uopće ne znam zašto bi se bilo tko trebao ispričavati zbog zagovranja takvog oblika obiteljskog života koji ima svoje duboke korijene povijesno, kulturno ali i biološki i duhovno. Ne kažem da je to jedini način niti da je dobar za sve, ali ne mislim niti da je to okvir smišljen da bi se omogućilo obiteljsko nasilje ili izrabljivalo žene i nejač.
Posljednje uređivanje od pikula : 11.02.2011. at 13:44
meni se nekako priča odmakla od odnosa muškaraca, žena i djece u 21. stoljeću. svaka čast ambroziju, ali meni su razglabanja o pokrivalima 2011. malo previše. trebalo bi pričati odgoju u duhu vjere i vremena u kojem živimo. kao što je netko primjetio - kako će biblija dati odgovor za ili protiv mpo kad u doba u kojem se u bibliji priča ljudi nisu znali ni sapun napraviti. sad malo karikiram, ali nadam se da shvaćate poantu.
voljela bih čuti primjere takvog života u praksi, bez biblijskih citata i razbacivanja frazama.
mene najviše fascinira moja svekrva - žena koja kc prezire iz dna duše, a koja je odgojila dvoje djece koju se najkršćanskija obitelj ne bi posramila. dakle, iako zazire od religije, uspjela je svojoj djeci odgojem usaditi više moralnih i ljudskih, kršćanskih vrijednosti nego mnoge vjernice.
mene fascinira pinky zašto to tebe fascinira
naravno da - da.Dali se na poslu osjećate neravnopravnima svojim voditeljima, ravnateljima, šefovima?
prvo - po plati.
onda po povlasticama, po odgovornosti itd. nisam nesretna, možda mi je i bolje ovako, ali ravnopravni - nismo.
a pikula, čini mi se da preolako daješ izjave ovog tipa:
uvijek će praksa štekati, ali stvarno ne smijemo umanjivati neprocjenjivost toga što su ljudska prava na papiru.jer imamo struju i ljudska prava pa i ženska na papiru
vidjela bi te kao ropkinju prodanu nekom gazdi, potpuno legalno, u onoj tvojoj maloj aziji u 1. stoljeću.
cvijeto, ja sam ti ko djetešce - puno me toga fascinira. ponekad na sreću, većinom na žalost lol
Nevezano za temu, već za stil izražavanja i "gorljivost u vjeri" općenito, a što je vidljivo i na ovom topicu.
Oni koji su neku vjeru prihvatili u svojoj zreloj dobi tj. nisu ih roditelji samim rođenjem uključili u to, ili su ih uključili u nešto, ali su oni svojevoljno otišli drugdje,
tzv. obraćenici,
po mom iskustvu,
da se tako izrazim,
pokazuju malo više "radikalizma" u toj vjeri, može se to reći i zanosa, predanja, gorljivosti...,
ali baš taj način,
taj zanos o napokon shvaćenoj "ispravnosti" samo i isključivo vlastite vjere (koji je meni odbojan baš u svakoj religiji)
često ih čini irtitantnima ili odbojnima za pripadnike nekih drugih svjetonazora.
Nije to nikakva ekskluzivnost katolika, imam poznanicu koja je otišla iz KC-e i priključila se jednoj maloj kršćanskoj crkvi, puna su joj usta citata iz Biblije,
ispravnosti tumačenja Biblije baš u njezinoj crkvi, njihovoj pravovjernosti i isto tako puna kritike KC-e.
To je valjda onaj zanos ljepotom novootkrivene spoznaje (ko meni valjda kad sam otkrila seks)
ronin, uvijek mi te drago čuti
Cvijeto- nisam taj dio o ljudskim pravima umanjivala. Samo sam rekla da je i onda osim groznih stvari o kojima pišeš bilo i dobrih stvari, kao što ni danas nije sve životno riješeno zato što je pravno riješeno. Lako je vidjeti što želiš u nečijem postu, ako imaš dovoljno čvrste predrasude. A ja tebe ne bih gledala kao ropkinju nego bih ti pomogla da pobjegneš.
je, to je to, i ja se toga ne sramim, pa nek sam blesava kome god- treba znati proživjeti svaku fazu iskreno
Nena, tu smo, mislimo na istoj valnoj ...
Ovo i ja moram potpisati.Nevezano za temu, već za stil izražavanja i "gorljivost u vjeri" općenito, a što je vidljivo i na ovom topicu.
Oni koji su neku vjeru prihvatili u svojoj zreloj dobi tj. nisu ih roditelji samim rođenjem uključili u to, ili su ih uključili u nešto, ali su oni svojevoljno otišli drugdje,
tzv. obraćenici,
po mom iskustvu,
da se tako izrazim,
pokazuju malo više "radikalizma" u toj vjeri, može se to reći i zanosa, predanja, gorljivosti...,
ali baš taj način,
taj zanos o napokon shvaćenoj "ispravnosti" samo i isključivo vlastite vjere (koji je meni odbojan baš u svakoj religiji)
često ih čini irtitantnima ili odbojnima za pripadnike nekih drugih svjetonazora.
Nije to nikakva ekskluzivnost katolika, imam poznanicu koja je otišla iz KC-e i priključila se jednoj maloj kršćanskoj crkvi, puna su joj usta citata iz Biblije,
ispravnosti tumačenja Biblije baš u njezinoj crkvi, njihovoj pravovjernosti i isto tako puna kritike KC-e.
To je valjda onaj zanos ljepotom novootkrivene spoznaje (ko meni valjda kad sam otkrila seks
ronin, uvijek mi te drago čuti
Vidim da je to služenje obitelji i suprugu opet izazvalo potpuno iste reakcije kao i svaki put kad to spomenem, i nažalost jako malo ljudi razumije o čemu se govori, već je svima uvijek na pameti to da je žena u takvom braku potlačena, pa se krene i sa izjavama: mi smo ravnopravni - ne mogu zamisliti da je itko glavni – moj mene sve sluša itd itd.
Da se samo kratko probam objasnit jer kuha mi se juha a i rođendanska torta se neće sama napravit, dečku je sutra prvi
Ako živiš kršćanskim životom, a ja sam taj život prihvatila jer poštujem svog supruga i bezuvjetno mu vjerujem, onda nema tu vaganja: Jel moj muž dovoljno dobar ili dovoljna faca da bude glava obitelji i kako je netko spomenuo, dovoljno dobar vjernik da bi ga slušala – to se po meni ne gleda tako. U Bibliji lijepo piše, ono što je mislim Ljiljana napisala a ja ću sažet po laički, da mi žene imamo služit svom mužu kao crkva Isusu a on nas ima poštovat i voljet kao Isus svoju crkvu. Koliko god nekada ovaj put težak bio – a težak jest, njime se mora ići u potpunosti kako bi rekli “Walk the talk”. Nije mm neko živuće savršenstvo, i iskreno nekad bi mu svašta izgovorila koliko mi zna dignut živac, ali suzdržim se, sjetim se stvari koje su važne, i prihvatim to što sam si sama “zakuhala” jer on nije tražio od mene da ja budem takva, nije on mene mogao natjerati da budem takva, ja sam to sama izabrala jer mislim da je tako najbolje za našu obitelj. Isto tako ima situacija kad ja napravim nešto što njega iživcira, ali ne diže ton na mene i ne patronizira me, nego se pokušamo prvo malo ohladit pa “isprocesirat” što i zašto nas je iživciralo – užasno puno razgovaramo.
Iako nisam 100% vjernica kakva bi željela biti i kako sam i sama rekla borim se još uvijek sa sobom i svojim "demonima", odabrala sam da naš brak počiva upravo na takvim vrijednostima na kojima počiva jer mislim da je to dobro za djecu, dobro za obitelj i dobro za naš odnos (a nevjerojatno se dobro odražava i na naš intiman život)
By the way, mm je jedan od tih koji je do 25-e jeo "miksanu" hranu, a onda kad smo počeli živjet skupa, Bog nam je uskoro dao godinu za godinom "grkog zelja". To grko zelje te nauči nečemu. Mene je naučilo da je najvrjednije što mi je Bog dao moja obitelj, i prije nego smo dobili Š. Mm je stijena u mom životu na koju sam se oslonila i koja me drži. Kao što se on brine za mene i drži me stvarno kao rosu na dlanu, ja se brinem za njega i za njega bi sve napravila – to je to služenje o kojem govorim. A ako poznajete osnove Kršćanstva i vjerujete da je Biblija pisana riječ Božja, onda je služenje mužu na slavu Božju i ni pod razno se ne svrstava u potlačenost ili omalovažavanje. Ja sam iskreno još na putu toga da živim na slavu Božju; još uvijek sve što radim, radim prvenstveno jer sam emocionalno i razumno prepoznala vrijednosti kršćanskog puta i smatram da je to najbolji put za moju obitelj.
Sad da prestanem pisat u duhu Valentinova jer mi ide na nerve cijeli taj "poganski" cirkus i šopingholičarstvo. Nije mi namjera ikome naš način života utrljavat pod nos, niti mislim da bi svatko trebao živjeti kao mi - iako brijem da bi za brak svima to dobro došlo. Mislim da je za moju obitelj i moj brak ovo najbolji put – i definitivno nisam OT mislim da je netko to tako prokomentirao, jer naš način života uvjetuje i naš odgoj, a sve skupa je uvjetovano vjerom.
Apropo toga da žene moraju služiti općenito – ne govorim o tome dali je Isus govorio da su mu žene prijateljice ili dali mu moraju služiti ili ne, govorim o odnosu muža i žene unutar braka, a o tome sve jasno piše u Bibliji u Petrovim i Pavlovim poslanicama. A Isus se prema svim svojim sljedbenicima odnosio tako da ga trebaju služiti, nije činio razlike između žena i muškaraca - njegova crkva njemu služi.
I da ne ispadnem neka slingura a mm Grizli Adams – sama si siječem drva, pucam iz puške, mijesim kruh na ruke, a mm zna prat pjate i robu i kad mi je potrebna pomoć to i radi.
E da, da odgovorim Pinky, mojoj favorite prego
Možeš bit i Krščanin i pjevač, jedno ne isključuje drugo. Iako iskreno, sve manje vremena imamo za bend, treba se kućit!
roza, molim te mi napiši jel vam zabavno?
jel se zabavljate i opustite malo? jel se smijete?
ja vas sad zamišljam non stop smrtno ozbiljne, on stalno čita bibliju, ti mijesiš kruh, pa da mi ne ostane ta slika (ako nije prava) pred očima
jel se uopće možeš opustiti ako svaki dan 6 sati proučavaš ne baš tako opuštajuću knjigu?
roza, molim te mi napiši jel vam zabavno?
jel se zabavljate i opustite malo? jel se smijete?
ja vas sad zamišljam non stop smrtno ozbiljne, on stalno čita bibliju, ti mijesiš kruh, pa da mi ne ostane ta slika (ako nije prava) pred očima
jel se uopće možeš opustiti ako svaki dan 6 sati proučavaš ne baš tako opuštajuću knjigu?
Ćuj, niti MM , niti ja ne proučavamo Bibliju, a nije da se nešto ludo zabavljamo.
MM ne čita ništa osim novina, ali ja ponekad mjesim kruh. :D
Iskreno jasno mi je i razumo služenje u braku dvoje razumih i odgovornih ljudi , gdje se podrazumjeva da podjednako razmišljaju. Nevolja može nastati kad npr. žena misli da treba (i želi služiti) i prepustiti mužu kormilo i materijalnu brigu za obitelj, a on si nije to tako baš zamislio...
Ha ha ha, pa evo trenutno se mm i Š ludo zabavljaju, sviraju Antinu novu Indy rock pjesmu, a ja panično tražim čepiće za uši!!!roza, molim te mi napiši jel vam zabavno?
jel se zabavljate i opustite malo? jel se smijete?
ja vas sad zamišljam non stop smrtno ozbiljne, on stalno čita bibliju, ti mijesiš kruh, pa da mi ne ostane ta slika (ako nije prava) pred očima
jel se uopće možeš opustiti ako svaki dan 6 sati proučavaš ne baš tako opuštajuću knjigu?
Naravno da se zabavljamo Cvijetice, ne živimo u samostanu. Joj sad mi dođe da ti pošaljem jednu našu sliku da te lišim brige
Sirius potpis. To mora bit obostrano. U našem slučaju mm je bio godinama strpljiv i čekao da shvatim da se smijem prepustiti. U početku sam bila control freak a to me užasno opterečivalo i nisam bila zadovoljna u toj ulozi.
A zašto bi se taj odnos među roditeljima ili među djecom i roditeljima temeljio na pokornosti? Zar to ne može biti na temelju ljubavi? Zar nije i u kršćanstvu i u svim vjerama ljubav i uvažavanje među ljudima temelj?
Meni je logičnije da napravim nešto kako moj muž želi, zato jer ga volim, nego zato jer mu se pokoravam. Ma, kakvo pokoravanje!! To je apsolutno protivno mojoj spoznaji života. Svaki čovjek je ličnost i treba ga poštivati, ali ne se pokoravati nijednom ljudskom biću.
Očito je da ja malo znam o nauku vjere kad ovako mislim, ali sam se trudila da djeca nauče poštenje, uvažavanje tuđeg mišljenja i vjeru u sebe. I dala im mogućnost da odaberu sami svoj put, nadam se na dobrim temeljima.
beti, viš da se tu pokoravaju samo ove što valjda nikad tim svojim muževima nisu napravile nešto što je njima po volji, sve sami kontrol frikovi, da ne ponavljamo opet ono od ifi
šalim se malo
roza, ajd super :briše_znoj_sa_čela:
Pa očito je da treba biti "kompletan paket" da bi odnos o kojem pričam bio smislen i moguć. Treba postojati ljubav i međusobno poštovanje, i naravno da je svatko zasebna osoba sa svojim karakterom i svojim mišljenjem, to nije uopće upitno. Ne znam gdje si se u svemu ovome pogubila i shvatila da je bračni odnos koji propagira Biblija lišen svega o ćemu ti pričaš?? Ljubav je osnova života, iz ljubavi se crpi život, ona je voda i kisik. Bez ljubavi svi smo mrtvi iznutra.
Što je ljubav po tvom?
Nevolja je u tome, što se u Bibliji i kršćanskoj tradiciji može naći argumenata za različite modele ljudskih odnosa. Jedno je Stari zavjet, drugo Evanđelja, a treće su poslanice, odnosno vrijeme organiziranja Crkva i četvrto patristika, da ne idem dalje. Kako sam već rekla, temelj moje vjere su Evanđelja - sve ostalo je puno više povijesno i organizacijski uvjetovano. Puno sam toga čitala, iz profesionalnih potreba i to jasno vidim.
U svom osobnom životu, odnosu prema mužu, prema djeci, roditeljima, prijateljima ne tražim biblijske modele - ne mogu se ponašati po modelu. Više bih rekla da u kršćanskoj duhovnosti napipavam svoj put, onaj koji je kršćanski, ali koji je u skladu s mojom osobnošću i s osobnostima mojih bližnjih. Netko je spomenuo mogućnost da muževi možda ne žele tu odgovornost koja im se stavlja - moj sigurno ne želi biti glavni i odgovorni kapetan, a ja ne želim biti osoba na pijedestalu ni netko tko će stalno slijediti. Mislim da je konačni rezultat ove diskusije da svatko od nas bira na taj način, u skladu sa svojom vjerom i načinom vjerovanja, u skladu s osobnosti i potrebama. Svatko ima svoj put. Osobno, u diskusiji nije mi bilo ni na kraj pameti dovesti u pitanje način života i bračnih odnosa bilo koga od vas - takvo zadiranje u intimnost nije dopustivo. Ono što sam rekla, rekla sam na načelnoj razini, argumentirajući svoj stav o braku u kojem nema kapetana, samo dvoje bračnih drugova koji veslaju zajedno.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 11.02.2011. at 17:56
ukratko -potpisodabrala sam da naš brak počiva upravo na takvim vrijednostima na kojima počiva jer mislim da je to dobro za djecu, dobro za obitelj i dobro za naš odnos (a nevjerojatno se dobro odražava i na naš intiman život)
Prelistala sam Katekizam, tamo je izostavljen dio o pokoravanju, i samo se kaže onaj dio da muž mora ljubiti ženu kao Krist Crkvu; možda katolička vjera doista čita Poslanice više u tom nekom povijesnom kontekstu, ne znam, a možda i moje "pokoravanje" nije te neke rodne dimenzije, nego osobne, ljudske, osobni pristup.
Znam ljude koji drugačije to zovu, a opet sam sigurna da ako odnos funkcionira da to prepuštanje, odricanje, fleksibilnost postoji, i mora postojati.
Samo je netko, skup s partnerom praktičnije prirode, pa zbroje i oduzmu i usporede brojke, netko je slične naravi, netko istih ciljeva, netko nemaran pa ga i nije briga za ovo ili ono, netko drugi obuzet tko zna čime, pa druge stvari po defaultu prepušta, a netko je slikovit i ekspresivan kao ja pa onda to zvuči dramatično, a nije... sve u svemu ljudski odnosi ja mislim da ne počivaju na isključivom i stalnom dogovoru i pravdi, nego popustljivosti ove ili one prirode.
I življenje vjere samo po sebi uključuje poslušnost (Crkvi) i pokoravanje i prihvaćanje križa. Kad u svemu tome ne bi bilo ljubavi, one ljubavi koja prožima i saživljuje Krista i nas, moram priznati da bi zvučalo strašno (poslušnost, pokora, križ). Ali kad ljubiš onda je to sveta poslušnost, sveta pokora, sveti križ...govorim općenito, ne samo o braku...
Ifi hvala ti što si spomenula devetnice svetom Josemariji. Zrno palo na plodno tlo. I Bogu hvala.
Ma ja bih na selo zbog čišćeg zraka, zemlje, životinja... To je ono što me vuče.
Posljednje uređivanje od SikaPika : 12.02.2011. at 01:41
[QUOTE=pomikaki;1811899]Znala sam da će neke vjernike zasmetati veza s komunizmom.
Po mojem mišljenju ideja komunizma počiva na kršćanskom načelu jednakosti ljudi, premda komunizam zahtjeva oslobađanje od vjere.
Komunizam cijenim kao dobru i humanu ideju, koja je u provedbi jako kiksala - kao uostalom i kršćanstvo, ako se pozabavimo poviješću KC, vjerskim ratovima, inkvizicijom. To je ono što se događa kada dobru i plemenitu ideju iskoriste moćnici za pokoravanje drugih.
Ne bih Krista nazvala komunistom, ali prave komuniste, koji su djelovali iz idela, smatram nasljednicima Isusovih ideja.
/QUOTE]
Ovo mi se sviđa. Tako razmišlja i MM koji je inače ateist.
Da, komunizam je uprljan zločinima, ali ako ćemo tako, i Crkva je kroz povijest.
Ja sam od onih teških idealista koji vjeruje kako će jednom Duh sveti prosvijetliti sav narod i svi ćemo živjeti u miru i blagostanju!
Apsolutno. I upravo zbog toga - ako među supružnicima postoji duboka ljubav, privrženost i poštovanje, ako je svatko osoba sa svojim stavovima, ako osluškuje svoje želje i potrebe u ravnopravnom odnosu, čemu pokoravanje? Što ta riječ točno znači? Može li netko nekim primjerom objasniti, nama koji ne razumijemo?
samo bih htjela napomenut da u praksi, gledajući oko sebe, vidim ja puno tog pokoravanja, a bez ljubavi, privrženosti i poštovanja od strane jednog supružnika. tako da pustimo to, kao model može biti meni, što i je, totalno neprihvatljiv, al kad vidim kako znaju biti jadni brakovi i još jadnije žene u tim brakovima...
Meni su svi brakovi koji ne počivaju na ljubavi i poštovanju jad i čemer, "pokorni" ili "nepokorni". A takvih danas u doba apsolutnih sloboda ima sve više i više.
Ne želim uzurpirat temu objašnjavanjem o toj čuvenoj "pokornosti" nadam se da će cure koje djele moje mišljenje to napraviti bolje nego bi ja, iako, mislim da je to jedna od onih stvari koje ili ti odma legnu i razumješ ih ili ih ne možeš razmjeti da ti se crta.
vlastito mišljenje i bračna pokornost/poslušnost praktični su oksimoron. u teoriji vjerujem da svaka pokorna žena ima svoje mišljenje ali u praksi joj je ono nepotrebno kada na kraju sve ipak bude onako kako je zamislio muž.
a to je, pretpostavljam, zato što je on pametniji i sposobniji?
Ne. Nego zato, govorim u ime onih koji se tako osjećaju, kršćanska pravila tako nalažu. Postoje žene koje jednostavno za slavu Božju rade što god im se nalaže u Bibliji. Pa tako neke postaju časne sestre i služe Bogu kroz crkvu, a neke "služe" Bogu tako da služe svojoj obitelji i prihvačaju svog supruga kao glavu obitelji.
To sve skupa nema nikakvog ili bar prevelikog smisla ako ti glavni autoritet u životu nije riječ Božja tj. Bog i/ili ako u Njegovim riječima ne isčitavaš ultimativne životne vrijednosti - što je slučaj kod mene, meni je to sve skupa jednostavno sjelo, ima mi apsolutnog smisla, život po tim pravilima mi je puno ljepši, ispravniji, brak mi je bolji, obitelj sretnija i zadovoljnija. A ja svejedno ispunjena, ne osjećam se manje vrijednom, naprotiv osjećam se vrijednijom i sposobnijom no ikad.
Svejedno ne razumijem zašto je muž glava obitelji, slobodno mi možete crtati.
ngrace, da, zato jer je muškarac. isto kako se žene ne mogu naći u ulozi svećenika jer su žene.
Pravila pisanja postova
