odgoj u duhu vjere 5

[mujica]

Inaće, razgovarao ja danas na kratko s jednim svećenikom u Crkvi kojoj se usuđujem tu i tamo prigovoriti (jer eto, razdvajam svjetovnu funkciju Crkve od duhovne, što neki ovdje smatraju nedopustivim).
I kažem da me malo brine što ovdje pišem svoje viđenje vjere. Jer me strah da nekoga tko je dobar vjernik tko vjeruje drukčije od mene ne pokolebam u njegovoj vjeri. Bio sam spreman na kritiku. Međutim, rekao mi je da time ne činim ništa loše. Rekao je da se Duh Sveti svakome obraća na drukčiji način. I da ne moramo svi na jednak način vjerovati, da su različiti načini jednako ispravni i da nema ništa loše u tome što ovdje pišem. Usput je spomenuo da je sveti Petar rekao "Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje". Mislim da je time htio reći da se nikoga ne smije osuđivati zbog različitog pristupa/načina vjerovanja jer su svi jednako vrijedni.

[mujica]

ili možda Pavao?

[mujica]

je li se itko ovdje pitao hoće li sagriješiti pisanjem ovdje?

npr. "sablaznivši najmanjeg među nama" odvrativši nekoga od vjere - "otvorivši oči" nekome tko je na jedan način vjerovao da to nije ispravan način, s posljedicom da se taj udalji od vjere?

[isvetica]

je li se itko ovdje pitao hoće li sagriješiti pisanjem ovdje?

npr. "sablaznivši najmanjeg među nama" odvrativši nekoga od vjere - "otvorivši oči" nekome tko je na jedan način vjerovao da to nije ispravan način, s posljedicom da se taj udalji od vjere?

Ja. iako ne vjerujem da bi se netko zbog mog pisanja udaljio od vjere, zapitala sam se...

[isvetica]

Kad sam počela čitati ovaj pdf, imala sam osjećaj da se tu krije neki odgovor koji mi inače u životu izmiče. Imala sam pravo, ali otkrila sam da se odgovor čitavo vrijeme krio u meni, vi ste mi pomogli da ga nađem. Pročitala sam vlastita dva zadnja posta, i ona su me, za razliku od ostalih postova (većine), ispunila mračnim raspoloženjem. I onda sam shvatila: Imam veliki neispravljivi grijeh na duši, i stalno ga ponavljam. Želim biti bolja od toga, ali kako odraditi pokoru koju trebam, kad ne vjerujem onima koji bi mi je trebali odrediti?

[sladjanaf]

Slađo, citati su ti s neslužbene stranice Opus dei od ex člana.

citati koje sam prekopirala su iz njegove knjige, s njegove stranice
osim zadnjeg o Hitleru
a ne vidim razloga da više kredita dajem njemu nego njegovu bivšem pristaši

[mujica]

ali kako odraditi pokoru koju trebam, kad ne vjerujem onima koji bi mi je trebali odrediti?

je, pa nisu svi isti.
Onaj s krštenja kojeg si opisala je debil.
Ima puno drugih normalnih kojima se možeš obratiti, kaj ne?

[isvetica]

je, pa nisu svi isti.
Onaj s krštenja kojeg si opisala je debil.
Ima puno drugih normalnih kojima se možeš obratiti, kaj ne?

Pa ne u mom selu. Drugu sedmicu svakako moram u bolnicu, mogla bih čekanje između vađenja krvi i nalaza iskoristiti da se obratim nekome.
Ako ima netko iz DBK da mi preporuči kome da se obratim?

[sladjanaf]

ali ako ifigenija može izracionalizirati koketiranje s fašizmom pa ga nazvati "najispravnijim putem koji je uvijek najviše kritiziran" - a premda čak i nije prvi put, uvijek me jednako šokira
jer zaista, koliko se god trudila, ne mogu shvatiti kako je uopće moguće misliti ovako, opravdavati ovo..., onda mislim da je za mene jednostavno nemoguće (kao što je već neko vrijeme)
shvaćati ovu temu kao nešto pozitivno produhovljeno. jer postoje osnovne vrijednosne postavke, minimum etike koju bi svaka osoba na ovom svijetu trebala imati. odmahivati rukom
na Hitlerova simpatizera i pravdati ga zločestim masonima, prestrahotno je za bilo koga, a ponajviše za onoga kojemu su puna usta Isusa.

[mujica]

Imam veliki neispravljivi grijeh na duši, i stalno ga ponavljam.

Osvještavanje greške je već pola puta do promjene.
Iliti kako psihijatri vele: Ako imaš problem i nisi ga svjestan bolestan si. A ako si ga svjestan, isti si kao i svi drugi, pa više nisi bolestan.

[mujica]

Pa ne u mom selu. Drugu sedmicu svakako moram u bolnicu, mogla bih čekanje između vađenja krvi i nalaza iskoristiti da se obratim nekome.
Ako ima netko iz DBK da mi preporuči kome da se obratim?

Tu su telefonski brojevi svih župa u Dubrovniku
http://www.dubrovnikportal.com/webad...ke%20zajednice
Ja bih na tvom mjestu prije odlaska u Dbk nazvao par župa i u nekoj od njih, po mogućnosti blizu bolnice, dogovorio razgovor u vrijeme kad ćeš biti tamo.
(preporučio bih Isusovce)

[Nena-Jabuka]

....
Griješim, vjerojatno više nego ti, svjestan sam toga, kajem se i pokušavam biti bolji....

aj ne laži, ko da te ne znamo!

isvetica, zapravo sam se tebi htjela obratiti, ali ne mogu izdržati da ne pozdravim mujicu.

dakle, ispovijed.
Ispovijedam se od desete godine života, u djetinjstvu i mladosti puno češće, kasnije nešto rijeđe, ali to je jako, jako puno ispovijedi i jako puno svećenika kod kojih sam bila. Bilo je ugodnih, ali je bio čak i jedan vrlo neugodan, vrlo voajersski raspoložen, tada sam bila mlada i neiskusna, no da sam tada bila sadašnje pameti, prijavila bih ga biskupu.
Ali prošo voz.

No, nikad, nikad, kod svih njih nisam doživjela tako topao susret i takvu "blisku" ispovijed kao kod J. Ramosa. I to tada kad sam prvi put došla, nisam bila na ispovijedi par godina i imala sam neke grijehe koje sam ja smatrala vrlo ozbiljinima.

On je na to sve na kraju rekao ..."dobro, za sve to određujem pokoru od 1.700 Zdravo Marija, hahahaha....šalim se, ma jednu jedinu."
Naravno da sam shvatila da je šala, a i sve je bilo nekako u smjeru da on mene opusti, koliko god sam bila opterećena, tako da i taj tvoj, kako kažeš, "neispravljivi grijeh na duši", to je za nekog iskusnog, dobronamjernog ispovjednika apsolutno ništa.
On nije taj koji ti daje pokoru kao kaznu ,nema tu nikakve posebne pokore, to je samo simbolika, on ti samo daje olakšanje i pomaže ti da ti sama sebi oprostiš jer ti Bog sve oprašta.

(i nisam kod tebe dosad primjetila ama baš ništa mračno, i drago mije da smo mi, bilo tko od nas, i bilo kako, bilo što pomogli, iako, eno maria pobježe )

[Ifigenija]

nije teško povući paralelu između pripadnosti Crkvi i nacionalne pripadnosti.

Hrvat sam i pripadnik Crkve.

Sad reci Ifigenija, ako trebam s ljubavlju promatrati zajednicu koju pripadam i smatrati da je ispravno sve što članovi Crkve ili vodstvo Crkve urade, bih li trebao s ljubavlju gledati na katastrofalnu situaciju u koju nas je dovela Vlada i s ljubavlju gledati na svako djelo svakog Hrvata? A tek oni koji su istovremeno i Hrvati i katolici.... tavkima bih trebao samo pljeskati i odobravati svaki njihov doprinos usranoj situaciji u koju su nas doveli. Em su katolici, em su Hrvati.

Ja eto mislim da se može biti Hrvat i reći da je Hrvatska u govnima u da se može biti katolik i reći da Crkva ponekad griješi (a o pojedincima koji su članovi Crkve bolje da ne kažem kakvi sve znaju biti)

I u ovoj i ovakvog zemlji ima divnih ljudi, poslova, postupaka, ali se o njima skoro ništa ne čuje, jer je kod nas hit pljuvat, kritizirat i jahat po tome kako je kod nas sve otišlo u bananu.
Pa onda možemo lijepo svi noge u zrak, naručit kapućino i udri mlatit jezikom.
Nije stvar u tome da se zlo iskorijeni poentiranjem u zlo, nego je stvar u tome da se zlu ne da pozornosti, da se gradi na dobrom, na pohvali i afirmaciji. Svatko na to reagira.

[Ifigenija]

ali ako ifigenija može izracionalizirati koketiranje s fašizmom pa ga nazvati "najispravnijim putem koji je uvijek najviše kritiziran" - a premda čak i nije prvi put, uvijek me jednako šokira
jer zaista, koliko se god trudila, ne mogu shvatiti kako je uopće moguće misliti ovako, opravdavati ovo..., onda mislim da je za mene jednostavno nemoguće (kao što je već neko vrijeme)
shvaćati ovu temu kao nešto pozitivno produhovljeno. jer postoje osnovne vrijednosne postavke, minimum etike koju bi svaka osoba na ovom svijetu trebala imati. odmahivati rukom
na Hitlerova simpatizera i pravdati ga zločestim masonima, prestrahotno je za bilo koga, a ponajviše za onoga kojemu su puna usta Isusa.

Ma kakav Hitlerov pristaša! On je uvijek molio za vođe naroda, da ih Duh Sveti vodi i prosvijetli ih, a zlonamjerni su to protumačili da on moli da oni valjda ostanu na vlasti i budu takvi zločesti ili nešto takvo...
To je čovjek kojeg je frankistička vlast ganjala i prijetila mu smrću. Godinama se skrivao, spavao svaku noć u istoj kući.
Ali nikad nije mrzio, niti proklinjao, pa ispada da je sve to skupa simpatizirao.
Nije.
On je bio jednostavan čovjek koji je puno molio, ispovijedao i odlazio napuštenim bolesnicima koje je prao, rezao im nokte i bodrio ih.

[Ifigenija]

je li se itko ovdje pitao hoće li sagriješiti pisanjem ovdje?

npr. "sablaznivši najmanjeg među nama" odvrativši nekoga od vjere - "otvorivši oči" nekome tko je na jedan način vjerovao da to nije ispravan način, s posljedicom da se taj udalji od vjere?

Evo ja mislim da sam bolje trebala šutjet....

[mujica]

Tvoji i Roninini postovi u meni bude želju da iznova čitam, da istražujem, čak me i usrećuju, dok me poneki Ifini plaše.

I mene ponekad plaši. Plaši me njen avatar i njen ekstremizam.
A i druge ekstremistice. (ljiljana, dijana, višnja....) U biti, svaki me ekstremizam plaši.
Zato i sudjelujem na ovom topicu. "svaki se dan moraš suočiti sa svojim strahom ako ga želiš nadvladati" ili "svaki dan učini nešto čega se bojiš"

[mujica]

On nije taj koji ti daje pokoru kao kaznu ,nema tu nikakve posebne pokore, to je samo simbolika, on ti samo daje olakšanje i pomaže ti da ti sama sebi oprostiš jer ti Bog sve oprašta.

meni je na zadnjoj ispovijedi (neću reći kada) svećenik rekao neka izmolim (neću reći koliko čega) ne zato da izmolim oprost, nego da se zahvalim što je već oprošteno.

[mujica]

i u ovoj i ovakvog zemlji ima divnih ljudi, poslova, postupaka, ali se o njima skoro ništa ne čuje, jer je kod nas hit pljuvat, kritizirat i jahat po tome kako je kod nas sve otišlo u bananu.
Pa onda možemo lijepo svi noge u zrak, naručit kapućino i udri mlatit jezikom.
Nije stvar u tome da se zlo iskorijeni poentiranjem u zlo, nego je stvar u tome da se zlu ne da pozornosti, da se gradi na dobrom, na pohvali i afirmaciji. Svatko na to reagira.

pa daj me onda veĆ jednom pohvali

[miniminia]

Nakon jedne nedjelje, prelijepe i sunčane, Evanđelja o Isusu pravom prijatelju, Isusu koji plače, koji tješi , Isusu koji je Čovjek u svakom smislu, puna vam srca želim dobro jutro.
Ispovijed.
Ja se volim ispovijedati tako da mogu gledati u oči ispovjedniku, prije mi je to bilo lako jer sam imala stalnog ispovijednika, i onda bi mogla razgovarati. Općenito volim razgovarati, pa se i moje molitve najčešće svode na nekakav razgovor. Molim s djecom prije spavanja službene molitve , ali preko dana je to više: Čuj prijatelju...

Oniks
KC stvarno smatram obitelji. Pa sam tako gledala svoju obitelj. I da, smetalo bi me da netko tko se smatra glavom, za ručak jede sa švedskog stola, a najmanji mora jesti sendvič od starog kruha. Mislim da u takvoj obitelji ne može biti pravog zajedništva.
Nikad mi ne bi bila namjera napadati Crkvu kao zajednicu, nego one koji trebaju voditi one najmanje, najugroženije. Jer i ti najmanji su jednakovrijedan dio Crkve. Jednom je moj prijatelj koji je svećenik rekao ako si pored grijeha, ako taj grijeh ne kritiziraš, grijeh prelazi na tebe. Slučajem znam kako izgledaju i druge stvari osim oniksovih dvora. AKo i nije, graniči s ohološću. Ja o tome više neću govoriti, jer se ne možemo složiti. Meni je vrijednije uložiti te iste novce (koji su beskrajno prljava stvar , koliko se potežu po svakojakim rukama i đepovima) napraviti nekakvu radionicu u kojoj bi nezaposleni roditelji mogli prehranjivati svoju obitelj. To bi bila prava raskoš, nasuprot ispraznosti ovih zidova. I da se razumijemo kritika rastrošnosti ne znači da manje vjerujem. Možda zato jer polazim od odgoja u svojoj obitleji gdje i dijete ima pravo riječi svoje mišljenje, bez da time dovodim u pitanje njegovu poslušnost. Ja sam bar tako odgajana.

OD
Nemam iskustva s OD. Upoznata sam s nekoliko redovničkih zajednica. Svaki pokret ima mjesta za laike , svatko može naći zajedništvo koje je lijepo u nekom od tih pokreta, veselijih, mističnijih, strožih... Kako nama kao karakterima paše. I to je prelijepo. Nekome u nekom trenutku života treba to zajedništvo, meni je trebalo u mom sazrijevanju vjere. SAd mi je poputno nebitno kakav je svećenik u mojoj župi. Jer on ne određuje moju vjeru. Ili kakvi su vjernici ovi pored mene u klupi. Drago mi je kad su dobri.
Nena me nasmijala s brojem noktiju, tako je i meni. I to rezanje noktiju, brisanje prašine, poslove, shvaćam kao svoje nazovimoto služenje. Ako fulam s tim noktima, fulala sam sa svojom vjerom.

[Nena-Jabuka]

je li se itko ovdje pitao hoće li sagriješiti pisanjem ovdje?

npr. "sablaznivši najmanjeg među nama" odvrativši nekoga od vjere - "otvorivši oči" nekome tko je na jedan način vjerovao da to nije ispravan način, s posljedicom da se taj udalji od vjere?

Ovo prvo da, kao čin, a ovo drugo ne, kao posljedicu na drugoga.

Dakle, razmišljala sam kako napišem glupo, ishitreno, netočno, neprecizno, jednostavno - nedovoljno dobro, i pogrešno i grešno.

No, ne vjerujem da sam ikoga, tko je vjerovao, udaljila od vjere.
Možda sam u krivu, ali polazim od sebe.
Nitko od vas, ovdje, nije me nimalo udaljio ni od vjere osobne ni institucionalne tj. one u zajednici.

Dapače, otvorene oči i uši pobudile su u meni još veću želju.

[ronin]

isvetica evo Nena ti je već sve krasno napisala,no kad si već napisala odakle si,ja ću ti samo reći:Međugorje!

nije ti daleko,župe često hodočaste,ma ne moraš ni sa župom,možeš i s autom.tamo ljudi doživljavaju ispovijed baš na poseban način.

zbilja,nisu svi svećenici isti,i kad nakon nekog vremena ideš na ispovijed,i ja bih na tvom mjestu odabrala ne bilo koga(iako,nikad se ne ispovijedamo svećeniku,on je samo posrednik,i on se također nekome ispovjeda),a da živim gdje i ti,to bi sigurno bilo Međugorje.

ko i svi mi,ne možeš vratiti vrijeme...koliko bi toga mi svi učinili drugačije,da možemo,ispočetka.
no tu smo gdje smo,i iako neke stvari više ne možemo vratiti na staro ni uz najbolju volju,ono što zaista možemo je istinski se pokajati i izaći iz svega kao nova osoba.
pa cijeli Novi Zavjet je prepun primjera oprosta i prihvaćanja ljudi grešnima i slabima,i kad posrnemo,a dešava se baš svima,čeka nas pružena ruka.

kad kažeš neispravljiv....zvuči konačno,kao nešto s čime moraš živjeti.pa onda to tako i učini.ispovjedi ga i okreni novu stranicu,i svojim životom opravdaj oprost tog grijeha.

baš su mi sad pale na pamet riječi jedne krasne pjesme što se pjevala jučer na misi,idu otprilike ovako:

kad se budemo gledali,oči u oči,
kad se budemo sreli,ja i ti,
sjeti se da sam samo čovjek,
a Bog da si ti

znaj da to Bog uvijek ima na umu i ne boj se.
nemaš pojma koliko sam sretna što ti je ovaj topic pomogao da se preispitaš i pronađeš u nekim stvarima...to su njegovi istinski plodovi.

[Ifigenija]

pa daj me onda veĆ jednom pohvali

[pikula]

pa daj me onda veĆ jednom pohvali

Ronin tvoj post o različitim načinima na koje vjerujemo mi je bio Hvala ti.
Maria71 žao mi je da je tako.
Ifi i Ljilju razumijem, pogotovo što se prozivanja i cinizma tiče i slažem se gotovo sa svime, a opet razumijem i one koji imaju drugačiji ukus i stil, koji su možda u nekoj drugoj etapi puta...
Najbolji plod ove rasprave da mjerkam rokovnik da trknem do katedrale na ispovijed, a mislila sam tu po inerciji u župu.
Meni ovaj topic pomaže da rastem u vjeri, oduvijek, pa i sad kad pišemo polifono.

[ivana zg]

Mi osjećamo da je sve što radimo samo kap u oceanu. Ali ocean bi bio manji da nema te kapi."
bl. Majka Tereza

Za velika djela Bog nalazi dovoljno radnika.
Ali za skromna potrebni su mu još mnogi.
(Sv. Vinko Paulski)

Ništa na svijetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.
F. M. Dostojevskog

‎'Nemojte nikada prezirati sebe. Vrlo je teško prezirati samog sebe i pritom ne vrijeđati Boga koji je u nama.'

(stara poglavarica mladoj Blanche de la Force u Bernanosovim Razgovorima karmelićanki)

Sveci nisu čudaci ili iznimke, oni su standardni operativni model za ljudsku vrstu. Jer, kako kaže Charles Peguy, „život na koncu ima samo jednu tragediju: ne biti svet.“ Zapravo, u biblijskom smislu riječi, svi vjernici su sveci. Sveci nisu suprotnost grešnicima. U ovom svijetu nema suprotnosti grešnicima. Postoje sam...o spašeni i nespašeni grešnici. Zato biti svet ne znači biti „bezgrešan“ već „odaslan“: iz svijeta pozvan u sudbinu vječne radosti u Bogu.
Peter Kreeft

Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.
Joseph Joubert

A de Mello
Tri najteže stvari za čovjeka nisu tjelesne sposobnost, ni
intelektualna dostignuća, nego, prvo: uzvraćati ljubav za mržnju; drugo: prihvatiti
odbačene; i treće: priznati da si u krivu.

pratila sam vas do petka.....ovaj vikenda proslavila kćerkicin 4 rođendan, i MM, došlo 50 ljudi, još imam za čistit, položila sam ispit, bolesna s temp.38C

sve izorganizirala, od torte, roštilja i dvorca za napuhavanje za 15 djece....hvala vam na vašim molitvama...umorna sam ali jako sretna i ispunjena, danas sam i u vrtiću organizirala rođendan za malu...

..svi gosti su mi bili divni, a oni i moja mala su mi rekli da sam najdivnija majka na Svijetu... "moje je srce veliko ko kuća" jer Bog u tajnovitosti vidi, i nagrađuje one koji mu služe..pusa...sve vas volim

[ivana zg]

Onaj koji razumije istinu ne ljubeći je, ili je voli ne razumjevši je, ne posjeduje ni jedno ni drugo.

Sv. Bernard iz Clairvauxa

Bog nam ne može dati sreću i mir izvan Sebe samoga, jer toga tamo nema.
C. S. Lewis

Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.

...

[Nena-Jabuka]

ivana, vratila si se s baš lijepim mislima

[Nena-Jabuka]

Ronin tvoj post o različitim načinima na koje vjerujemo mi je bio Hvala ti.
[
Meni ovaj topic pomaže da rastem u vjeri, oduvijek, pa i sad kad pišemo polifono.

to je ronin super lijepo, opširnije opisala, a seni je tamo na drugom topicu rekla nekako- da nas vjera na neki način oblikuje, ali je ipak ključno to da- kakav je netko čovjek i inače, određuje način kako živi svoju vjeru.
Ja ću istu stvar živjeti na sasvim drugačiji način nego netko drugi.
To je misao s kojom se moram složiti, a i utješna je za ovaj topic i vjerski život (kao jedan od aspekata cjelokupng života) općenito - vratit ćemo se s iste mise, s istog predavanja, pročitati istu stvar, ali ona će ostaviti različit trag na svakome od nas i svatko će je od nas ukomponirati u svoj život drugačije, prema onome kakva je osoba i inače.
Jednostavno ne možemo živjeti identično, pa ni vjeru, nemoguće je da nas se toliko različitih posve složi, normalno je da iste stvari doživljavamo i živimo na različite načine.

[Nena-Jabuka]

ne znam,nedjelja je,bolje da se zavučem u svoju špajzu i napunim baterije,pa će sve bit bolje
(zezam se,odoh u svoju prekrasnu katedralu.,vezano uz nju,dvije godine živim u tom gradu,al njena ljepota mi svaki,al baš svaki put oduzme dah kad dođem pred nju.nikako se naviknut na nju.)

Ja sam danas vodila malu kod logopeda i dok čekam da završi, obično odem u crkvicu Sestara milosrdnica (ili na kavu, kako kad).
Danas sam otišla u crkvu i razmišljala o svima vama i ovome ovdje što piskarano i skoro me uhvatio smijeh kad sam se sjetila te špajze,

zamislila sam se kako sjedim u svojoj špajzi na gajbi pive, između tegla kiselih krastavaca i marmelade, a Bog me i tamo nađe...
Probije se snop snažne svjetlosti kroz ventilacijski otvor u špajzi....
i začu se glas: "Ne boj se....ja sam s tobom...
al' daj ipak malo pospremi tu špajzu, ti kartoni od jaja su ti posvuda...."

[ronin]

J

zamislila sam se kako sjedim u svojoj špajzi na gajbi pive, između tegla kiselih krastavaca i marmelade, a Bog me i tamo nađe...
Probije se snop snažne svjetlosti kroz ventilacijski otvor u špajzi....
i začu se glas: "Ne boj se....ja sam s tobom...
al' daj ipak malo pospremi tu špajzu, ti kartoni od jaja su ti posvuda...."

vizualiziram i umirem od smijeha

[Ifigenija]

Ja sam danas vodila malu kod logopeda i dok čekam da završi, obično odem u crkvicu Sestara milosrdnica (ili na kavu, kako kad).
Danas sam otišla u crkvu i razmišljala o svima vama i ovome ovdje što piskarano i skoro me uhvatio smijeh kad sam se sjetila te špajze,

zamislila sam se kako sjedim u svojoj špajzi na gajbi pive, između tegla kiselih krastavaca i marmelade, a Bog me i tamo nađe...
Probije se snop snažne svjetlosti kroz ventilacijski otvor u špajzi....
i začu se glas: "Ne boj se....ja sam s tobom...
al' daj ipak malo pospremi tu špajzu, ti kartoni od jaja su ti posvuda...."

Meni bi rekao - boj me se, ako smjesta tu ne napraviš reda... Pa valjda bježim iz špajze u crkvu, tamo je sve uredno...

[isvetica]

Je li pogrešno ako je u mojoj vizualizaciji kanta drvofiksa završila na glavi Svevišnjeg?

[Nena-Jabuka]

dobro, nećemo pretjerivati, a i ja te kartone od jaja svako malo uputim seljacima od kojih kupujemo jaja...
nego, isvetica, baš sam čekala što ćeš reći, hoćeš li uspjeti naći nekog svećenika sugovornika koji te neće razočarati.
ja sam za to molila kad mi je to baš bilo jako potrebno, molila sam da se namjerim na nekog dobrog,
sad mi to nije toliko bitno,
ali vidim da je tebi jako važno trenutno pa- moli.
Ili još bolje, reci svekrvi da moli - da pokaže malo katoličanstva na djelu

[Nena-Jabuka]

Meni bi rekao - boj me se, ako smjesta tu ne napraviš reda... Pa valjda bježim iz špajze u crkvu, tamo je sve uredno...

ajme, ifi, jel'da smo navikli da je u crkvi uvijek sve savršeno uredno i čisto.
E, jedna moja prijateljica je bila na jednom našem otoku u maloj mjesnoj crkvi i nije mogla doći k sebi, kaže, daj, zamisli, jesi ikad vidjela u crkvi prljav pod?Ono, ekipi je toliko lijeno, šta, fjaka je,i slabo čiste crkvu.
To mi je bilo čudno i šokantno ko i njoj,
a skužila sam tada kako neke stvari uzimamo zdravo za gotovo (tipa čistoća crkve), sve dok ne vidimo (rijetku) iznimku.

[isvetica]

dobro, nećemo pretjerivati, a i ja te kartone od jaja svako malo uputim seljacima od kojih kupujemo jaja...
nego, isvetica, baš sam čekala što ćeš reći, hoćeš li uspjeti naći nekog svećenika sugovornika koji te neće razočarati.
ja sam za to molila kad mi je to baš bilo jako potrebno, molila sam da se namjerim na nekog dobrog,
sad mi to nije toliko bitno,
ali vidim da je tebi jako važno trenutno pa- moli.
Ili još bolje, reci svekrvi da moli - da pokaže malo katoličanstva na djelu

Moram priznati da me prilično strah, Ronin mi je predložila Međugorje, ali ja se ne osjećam dobro među masama. Najbliža Bogu osjećam se na livadi, ili na mjestu kao Plitvice, veličanstveniji hram nisam vidila u životu. Mislim da bih mogla poći kod Dominikanaca kao što je predložio Mujica, ali zapravo se nadam da će me u četvrtak intuicija ili Duh Sveti odvesti u pravcu ukojem trebam ići. Još da dodam, nikad nisam znala izmoliti kajanje

[pikula]

I ja sam imala jaku tremu pred ispovjed, sva bi se zblesirala, a inače uopće nisam tremaroš, uglavnom pitala sam malo o tome i dobila jako jednostavan odgovor, redovna ispovjed,od onda idem češće i stvarno, trema minimalna

[Nena-Jabuka]

i za to danas postoji googl, sakrament ispovijedi malo prouči, tih par kratkih rečenica nauči, ali nemoj se ti žuriti, nije nikakva hića,sve će doći u svoje vrijeme, dovoljno je da žališ.
( a u Međugorju nije masa ljudi ako je obični dan, bez neke svetkovine, iza Uskrsa će vjerojatno biti prazno).
No, već ćeš ti naći ono što trebaš.

[ronin]

isvetica ako odeš na neki običan dan nemaš nikakav osjećaj mase

ovo što pikula piše ,tako i meni paše,ja idem na ispovijed jedanput mjesečno

[Nena-Jabuka]

I ja sam imala jaku tremu pred ispovjed, sva bi se zblesirala, a inače uopće nisam tremaroš, uglavnom pitala sam malo o tome i dobila jako jednostavan odgovor, redovna ispovjed,od onda idem češće i stvarno, trema minimalna

ja nosim šalabahter, blokić, jer obavezno nešto zaboravim, viri mi iz torbe da mogu ćirnuti, kad sam u onoj kućici ne vidi se, ne bih nosila u crkvi, vjerojatno bi se rugali sa mnom (s pravom)

[ljiljan@]

ali ako ifigenija može izracionalizirati koketiranje s fašizmom pa ga nazvati "najispravnijim putem koji je uvijek najviše kritiziran"

Govorila je Opusu dei kao putu, ne o fašizmu. Pripisali su mu Hitlera i te bedastoće upravo zato da ga diskreditiraju kao put. A to se čini i na ovom topicu i o od strane onih koji ga i nisu pokušali razumjeti. U djelima Svetog Josemarie nisam nikada naišla na zagovaranje fašizma. Uzmi Put, Brazdu i Kovačnicu i pročitaj nekoliko redaka. Nije tako teško.

[ivana zg]

Moram priznati da me prilično strah, Ronin mi je predložila Međugorje, ali ja se ne osjećam dobro među masama. Najbliža Bogu osjećam se na livadi, ili na mjestu kao Plitvice, veličanstveniji hram nisam vidila u životu. Mislim da bih mogla poći kod Dominikanaca kao što je predložio Mujica, ali zapravo se nadam da će me u četvrtak intuicija ili Duh Sveti odvesti u pravcu ukojem trebam ići. Još da dodam, nikad nisam znala izmoliti kajanje

Ja ti isto preporučam Međugorje- vjeruj-iz iskustva...nema tamo nikakvih masa osim ako ne dođeš u vrijeme nekih velikih blagdana...ašto ti je masa veća to ti je bolje..utopiš se u njoj i izgubiš...uzmeš si par dan za tamo, da imaš vremena za sebe..negdje u privatnom smještaju, a ne skupim hotelima...doživjet ćeš mjesto onda ne kao neko svetište, ili izlet, već ćeš se "ufurat" u smislu da ćeš sama skužit kad je misa ispovjed i druge stvari i sve ćeš prilagoditi sebi...moć ćeš istražiti Međugorje kao i sebe..otići na Podbrdo, Križevac ako hoćeš te na ispovjed kad tebi odgovara, a nećeš ovisiti o ljudima, restoranima,rasporedima, skupinam hodoćasnika...

Ja sam prošle godine došla slomljena u Međugorje od svojih strahova...nažalost mogu doći samo na misu, ispovjed i kući (iz sad nebitnih razloga), a ne kao prije si posvetiti par dana ili nekda i po par mjeseci u Međugorju (kad si tamo par mjeseci osjećaš se ko mještanin i stvari doživljavaš i viđeš drugačije, hodoćašnike ni ne zamjećuješ u smislu da ti mase ne smetaju)

- uglavnom došla sam na ispovjed i neznam od kud bi pošla počela sam nešto malo doslovno "drobiti", a svečenik mi nije dao dalje pričat, stavio mi ruku na čelo i počeo molit i ja sam se prvi put na ispovjedi u 34g rasplakala, a da nisam ni namjeravala, niti sam taj tip, niti sam rekla "sve " grijehe.......

..izašla sam, neznam jel mi i pokoru dao...pomislila sam; šta je sad ovo bilo, kakva je to ispovjed, pa nisam ništa rekla,što je tom svečeniku pa da mi je stavio ruku na čelo (ne volim takve stvari, a i taj svećenik mi nije izgledao kao neki karizmatični tip, više onako seljački,ha,ha))

-ali plodove sam poslije vidjela na sebi, uspjela sam tu noć nakon godinu dana zaspati, bez svih svoji strahova ne samo vezanih za mene već i za druge ljude (naravno da se oni vraćaju, stalno su prisutni, ali nisu više "paranoični", stvarni, da mi nedaju spavti)

-neznam što je to izmolio, ali je pomoglo
-ove godine se isto nadam Međugorju prije ili poslije Uskrsa
- tražim mir u sebi

[ljiljan@]

Moram priznati da me prilično strah, Ronin mi je predložila Međugorje, ali ja se ne osjećam dobro među masama. Najbliža Bogu osjećam se na livadi, ili na mjestu kao Plitvice, veličanstveniji hram nisam vidila u životu. Mislim da bih mogla poći kod Dominikanaca kao što je predložio Mujica, ali zapravo se nadam da će me u četvrtak intuicija ili Duh Sveti odvesti u pravcu ukojem trebam ići. Još da dodam, nikad nisam znala izmoliti kajanje

Idi k Isusu. Najjednostavnije.
Kucajte i otvorit će vam se. Tražite i dat će vam se.
Umro je za tebe, neće te ostaviti bez pomoći.
Nemoj gledati gdje se najbolje osjećaš, jednostavno Ga u srcu zapitaj "Učitelju gdje stanuješ?"
Doživjet ćeš čudo.

[ljiljan@]

Meni je u Međugorju onaj Kip uskrsnuća posebno mjesto. Kad sam prvi puta došla - iznenada je iz mene provalila rijeka suza, ničim izazvana. Tako sam se dobro isplakala; čini mi se da je sedam tona muke izišlo iz mene. Poslije toga je nastupio takav mir...a još zapravo ne znam šo mi se tada na tom mjestu dogodilo...

[ivana zg]

Inače lako za molitvu kajanja ustima, bitno se pokajati u srcu, ali i tu promjenu pokazati i živjeti u životu, a ne izmoliti,kajanje, pokoru pa sve po starom!

[pikula]

"Učitelju gdje stanuješ" - obožavam tu pjesmu

[ljiljan@]

seni je tamo na drugom topicu rekla nekako- da nas vjera na neki način oblikuje, ali je ipak ključno to da- kakav je netko čovjek i inače, određuje način kako živi svoju vjeru.

Apsolutno. Zato i postoje brojni pokreti i zajednice unutar Crkve, da svatko nađe ono što mu najviše odgovara.
Pa i djecu odgajamo (kao i naše duše) sukladno tome kakvi smo sami. I bilo bi bolno reći nekome - moje dijete je super iz ih i tih razloga, a tvoje ne valja...tako isto kad je riječ o duhovnoj sferi. Iz bogate ponude (hvala Bogu) svatko bira što mu je duši blisko.

[ronin]

Meni je u Međugorju onaj Kip uskrsnuća posebno mjesto. Kad sam prvi puta došla - iznenada je iz mene provalila rijeka suza, ničim izazvana. Tako sam se dobro isplakala; čini mi se da je sedam tona muke izišlo iz mene. Poslije toga je nastupio takav mir...a još zapravo ne znam šo mi se tada na tom mjestu dogodilo...

ovako na tom mjestu reagira jako puno ljudi

[ljiljan@]

Jako lijepo rečeno. Moj prvi svečenik, onaj koji me krstio, bio je krasan čovjek, ali nažalost nitko od nas nije cijenio ono što je tada imao,ja najmanje od svih , prigovarali su mu da je pijanac,ogovarali, da se ne ponaša kao svećenik, da dovodi otpad društva u mjesto... Išlo je do toga da su pisali anonimna pisma biskupu, da ga se makne. Poslali ga na psihijatriju, s psihijatrije u mirovinu. Našli ga prerezanih žila.
Tako se često sjetim tog čovjeka. Od njega nisam puno naučila o vjeri, ali jesam o čovječnosti. O tome koliko je riječ opasna.

Joj strašno...opet se prisjećam patera Tomislava Ivančića i njegove duhovne obnove na kojoj je izjavio:

"Pazite što govorite jer doći će dan kada ćete snositi odgovornost za svaku uzaludno izgovorenu riječ!"

Riječ, Isusova Riječ daje život. Kad čovjek zlouporijebi dar govora koji je dobio od Boga to je loše. On rasipa riječi, ne promišlja ih, odaje se ogovaranju što je pošast kao i alkohol (samo što toga ljudi nisu svjesni).

Ogovaranje uistinu može ubiti; nije slučaj koji navodiš jedini.

[ljiljan@]

ovako na tom mjestu reagira jako puno ljudi

Jesi li ikad čula da je netko uspio sam sebi objasniti što se to događa?

[ivana zg]

ovako na tom mjestu reagira jako puno ljudi

ja ne..uopće ne reagiram na "kip"

.čak više ne osjećam mir u Međugorju kao nekad..jer dođem s djetetom u toku tjedna, sjednemo van iza Crkve, gdje su ispovjedaonice, za vrijeme mise
mala trčkara ili je vruće, hladno ili idem na ispovjed...itd.

-jako čeznem za samoćom u Duhu, ali nekako ta "samoća" i mir su meni najviše dolazili u Međugorju, sad više ne jer nisam sama, već s svekrvom, djetetom, ali lagala bih kad bih rekla da mi ti samotni intimni trenuci nakon 4g i više nego fale, i da žeđam za njima kao pustinja za vodom

-shvatila sam da zbog toga što nemam više "osjećaj mira" inače i u Međugorju, plodovi molitve me ne zaobilaza (ali rijetko molim), shvaćam i znam da vjera nije OSJEĆAJ, kao ni ljubav, ali kao što rekoh, čovjek sam i stvarno žudim i za "osjećajem mira (u Međugorju)"

[petarpan]

Joj strašno...opet se prisjećam patera Tomislava Ivančića i njegove duhovne obnove na kojoj je izjavio:

"Pazite što govorite jer doći će dan kada ćete snositi odgovornost za svaku uzaludno izgovorenu riječ!"

Riječ, Isusova Riječ daje život. Kad čovjek zlouporijebi dar govora koji je dobio od Boga to je loše. On rasipa riječi, ne promišlja ih, odaje se ogovaranju što je pošast kao i alkohol (samo što toga ljudi nisu svjesni).

Ogovaranje uistinu može ubiti; nije slučaj koji navodiš jedini.

Jako mi se sviđa ovo što si napisala Ljiljana...S druge strane, ako smijem dodati, ponekad čovjek nosi breme neizgovorenog.
Onog što je trebalo biti izrečeno , ali nije... Baš nešto puno razmišljam o ovome posljednjih dana...