Homeschooling?

[mamma Juanita]

Lako je fantazirati o načinu školovanja djeteta dok je ono malo, dok je samo jedno, dok je mama mlada i puna volje. S vremenom se sve to prizemlji. Samo fizički dio posla oko njege i hranjenja dvoje djece uz balansiranje njihovih psihičkih potreba, je posao za izluditi, ma koliko mama bila cool i imala pomoći. S vremenom je lakše, ali uz to još i sebi dati zadatak kompletnog obrazovanja djeteta mislim da prelazi mogućnosti normalne mame.
Dok ne probaš, ne znaš.

upravo tako. zato se meni čini da trenutno ne bih mogla provoditi HS.
ali moja sestra, barem se meni tako čini, sasvim dobro provodi US. a mislim da je ovdje među najstarijima na forumu i ima dvoje djece ispod 8 godina.

ja sam bila odlikašica od početka do kraja školovanja, ali jednostavno ne mogu funkcionirati u ničemu, pa ni u učenju, ako mi je nešto dosadno
pa sam sama sebe uvjerila da mi ništa nije dosadno, pa mi nije ni bilo
uvijek bih našla nešto zanimljivo i u najdosadnijem predmetu
i dan danas kad zbog posla moram slušat takve dosade od kojih bi normalnim ljudima ovapnio mozak, meni zabavno, totalno se uživim

ovako slično je bilo i kod mene
barem kroz osnovnu školu.
gimnazija mi je bila veliko razočarenje jer sam ja zaista bila gladna znanja i intelektualnih izazova i nadmudrivanja ,
a samo 3-4 profesora od njih 17ak, koliko smo otprilike predmeta imali, su to zadovoljavali.
velika većina toga je bio uglavnom pusti štreberluk i mogla bih ovako na pamet bez puno razmišljanja naći nekoliko boljih načina predavanja gradiva od onog što smo tada imali, a najčešće se svodilo-pohvataj na brzaka što možeš više(čitaj: prepisuj s ploče ili zapisuj dok profa govori dok ti ruka ne otpadne), a onda se doma probaj snaći u svemu tome uz pomoć udžbenika, ako ga ima).
trebalo se jako samomotivirati da bi 4 godine sa žarom učio na takav način. na mene je to imalo "kampanjski " utjecaj
tako da sam sustavno učila to što mi je bilo zanimljivo, a ovo ubitačno ispredavano sam počela učiti kampanjski.
eto, gimnazija mi u kombinaciji s razmahalim buntovnim pubertetom, rasturila do tad lijepo odnjegovane radne navike.
ali da može drugačije, sigurna sam.
jer je ta nekolicina profesora, koji su izgledali kao živi ljudi a ne nekakvi izvršitelji, pokazala da može.
šteta što su bili u manjini i što to ovakav šk.sustav (a nije se od tad skoro niš promijenio) uopće ne olakšava.

i jedino što doživljavam da sam doista naučila, bez obzira na ipak (štreberski) odličan i vrlo dobar uspjeh u gimnaziji, je upravo ono iz osnovnjaka i samo tih par svijetlih primjera u srednjoj školi.

faks je bio druga priča, ali zato što je specifičan i od 1. godine
je bilo barem jednako prakse koliko i teorije.
i pružao je dovoljno prostora za samoedukaciju kroz praksu i nadogradnju nekih temelja koje smo tamo dobili.

i sve se svodi na to kakve karte tj učitelje vam dodijeli život.
bilo u školi, bilo u vidu roditelja koji te obrazuje.

jer, recimo, u osnovnjaku je bilo i puno raspravljanja, komentiranja,
etičko-moralnih debata pa makar i bile ideološki obojene (iz onog sistema ), a u srednjoj se većina toga nekako izgubila,
baš kao da je bio cilj da nam uliju nešto u glave bez puno vremena za razmatranje i propitivanje, ono, tako je jer ja ili xy tako kaže(m) a ti vidi jel ćeš nać vremena još i za provjeravanje...
a meni se takav način ne čini ni pedagoški dobar a bome ni intelektualno poticajan.
i opet kažem, par onih svijetlih izuzetaka, kao i par tih učitelja iz osnovnjaka su mi bili dokaz da može drugačije, ma može puno bolje..
kao što reče jedan učitelj iz škole u koju idu moja djeca, učitelj (tj. onaj koji podučava ili prenosi neka znaja) treba biti autoritet.
ali ne u smislu sile, nego kao autentičan, autor (-itet).

Inače tema je malo previše borbena skoro da poželim neki podrškasti topic na kojem se ne bi previše drvilo o ni ekstremnim primjerima, ni o razlozima, niti bi se itko vrijeđao, nego baš konkretni savjeti... kako motivirati djecu, kako ih socijalizirati, kako im pružiti dodatno znanje ili neke teme predstaviti na zanimljiv i razumljiv način - bilo da su djeca homskulana ili se radi samo o dodatnom radu s djecom pored redovnog obrazovanja (iz bilo kojeg razloga). Jer mislim da bi sve to moglo biti korisno svakome tko ima djecu i brine se o njihovom obrazovanju. Dok se iz ovog do sada može malo korisnog izvući.

X

[puntica]

i sve se svodi na to kakve karte tj učitelje vam dodijeli život.
bilo u školi, bilo u vidu roditelja koji te obrazuje.

mislim da je to bit svega


ja mislim da sam imala sreće u školi, jer su i osnovna i srednja škola koje sam pohađala bile odlične, unatoč krutom školskom sustavu njegovao se individualni pristup (jer su bile male škole), profesori su se svi redom trudili (bilo je samo nekoliko koji nisu bili baš nešto, ali nitko od njih nije ostao u školi jako dugo, zamijenio bi ih netko s više volje/entuzijazma)
nije se rijetko događalo da bi zvonilo a nitko se nije dizao s mjesta jer smo svi čekali da prof dovrši on što je počela/o objašnjavati jer nam je bilo zanimljivo (pogotovo prof. iz povijesti umjetnosti iz srednje, nema te osobe koja je prošla kroz njene razrede da nije zavoljela povijest umjetnosti )

ja sam jako jako svijesna da moje dijete neće imati takve mogućnosti. i to mi je baš jako žao
i ne znam što ću kad dođe vrijeme da je upišem u školu, ne biste vjerovali, odavno o tome razmišljam.
mislim da je početak školovanja jako bitan, ako kreneš na krivu nogu (s učiteljicom koja ti ne paše) teško da ćeš ikad zavoljeti školu. nažalost imam puno primjera oko sebe

ja sam uvijek za mogućnost izbora, u koju ćeš školu upisati dijete, ili ćeš ga školovati doma ili...

zašto ne bismo mogli birati?