Roza, zapravo ne zelim zadirati u tvoju intimu pa te direktno pitati odakle vam ijedno od materijalnih dobara, ali ne znam kako da to izbjegnem bez da pitam.
Jer, nikako mi nije jasno, ako je materijalno tako lose i ako vecina ljudi radi samo da zaradi (a onda samim time i, u vecini slucajeva, osigura najnuzniju egzistenciju u vidu krova nad glavom, hrane i eventualno prijevoza), kako onda trebamo doci do bilo cega?
Gdje zivi obitelj koja ne misli o materijalnom, ne zeli biti dio sustava, ne zeli doprinositi konzumerizmu bilo kakve vrste? U sumi? Sumnjam. Zivi u nastambi, najcesce boljoj od neceg izgradjenog od granja, zar ne? I ta nastamba je na nekakvom zemljistu. U vlasnistvu, ili iznajmljenom. Odakle im novac za to, ako ne rade i ne zele raditi?
Ako je njihovo, netko im je to najvjerojatnije dao, zar ne?
Tamo negdje prije upisa na faks, zivjela sam od maminih prihoda. I skroz sam drugacije gledala na svijet nego sad, kad moram zaraditi za ono sto mi treba. A cak mi nije tesko i povremeno dobijemo skroz ok pomoc od muzeve obitelji, povrh svega. I jos uvijek ne mogu, ni priblizno, reci da ne zelim raditi, jer me to sputava u razvoju [necega], da se kosi s mojim moralnim i ostalim vrijednostima i da zelim da i moje dijete uziva plodove.... pa valjda necijeg rada, onog koji je i meni poklonjen, s obzirom da sama necu raditi.





Odgovori s citatom