 |
|||
ja sam išla s malom kad je imala 4mj, 1g,2g,3g,4g od toga se s 2g i 4g sama popela pješke bez nošenja na Podbrdo, dolje smo je nosili...razlika je jedino u tome što ja dolje idem autom...prvo kod svekrve..a onda drugi dan u Međugorje do kojeg imam oko sat i pol vožnje....nikad nisam do sad s djetetom išla na put busom
Došla sam proviriti da li se možda tu javlja Ifigenija, ali je nema ni tu. Valjda je sve u redu.
kad u na misu prvi put sa bebom. mi imamo 1 mj
počela sam voditi malu kad je imala oko 2 godine tj. kad joj se moglo reći da bude tiho i ne smeta okolo ljudima. Doduše, ona se i da lje meškolji, smješka, pozdravlja ljude i tu i tamo neku glupost zapjeva, kao svojedobno- sretan rođendan!, ali uglavnom je ok. Vodimo je jer sad već gnjavi i hoće ići jer vidi starije seke da idu, ali da budem iskrena, puno mi je bolje bez nje, dekoncentrira me.pčelica_maja_23 prvotno napisa
Draga Beti, prijateljica mi je signalizirala tvoju porukupa da ti se javim. Živa sam, ali znaš kako je to kad mame koje hoće s djecom što više onda još od doma i rade.
Znaš kako kažu - poduzetnik je čovjek koji želi izbjeći da radi osam sati, pa radi sedamnaest sati
Pusa!
Ivana mi evo bi trebali ići negdje u 11.mjesecu pa se pitam da li bi bilo prehladno. A vjerujem da će biti tako organizirano da se napravi pauza prije penjanja na brdo, ali još ne znam detalje nego eto malo se raspitujem...
Ifigenija, pusa i tebi!
Moje je mišljenje s obzirom na bebe i misu, da bebama nije mjesto na misi. Uvijek sam prezaštitnički raspoložena, ali meni nije odgovarajuća temperatura ni kvaliteta zraka za sasvim malu bebu u mnoštvu. I uvijek netko kašljuca.
A malo veće bebe pak smetaju drugima, jer normalno da im je dosadno. Lijepo je ići u crkvu izvan mise, dijete se upozna sa crkvom, tišinom koja vlada tamo i postepeno dođete do dobi kad može ići. Nije to neka određena granica, svako dijete je drugačije.
Ali i svaka mama je drugačija, pa svatko po svome.
Da slažem se ali šta sa mamama i tatama koji nemaju kome ostaviti svoju djecu a žele ići na misu?
Ne idu zajedno na misu. Imate više misa na dan, zar ne? Bebe zahtijevaju mnogo prilagodbi.
Djeca brzo rastu i uskoro će ići svi skupa.
Postoji rješenje za sve - u mnogim crkvama postoji izdvojeni prostor za roditelje s malom djecom. Tako svi mogu doći na misu zajedno, u odgovarajućim uvjetima. Sasvim majušnu bebu vjerojatno ipak ne bih vodila, a malo veću da. I ne smetaju mi.
Da to sve vjerovatno postoji u velikim gradovima ali kada u našem selu imaš jednu misu u jutro onda je to skoro pa nemoguća misija. Ali naći će se rješenje sigurno!
Organiziraj krštenje djeteta pod misom, pa neka to bude bebino prvo prisustvovanje misi. Poslije ćeš već vidjeti.
Maša je imala osam mjeseci (dobro, s tri mjeseca se krstila i pod cijelom misom bila u marami). Bio je Veliki četvrtak. Totalno sam smetnula obred koji traje dugo, predugo za tako malo dijete. Izdržala je 45 minuta, igrala se s narukvicama gospođe pored...
Kasnije sam ju vodila svake nedjelje. Ok, bilo je iznimki, ali zaista rijetko.
Vodim ju i ljeti i zimi, nemamo auto, pješke do crkve imam 10-ak minuta, s njom i puno više, zavisi kako idemo. Kao bebu sam je nosila u marami, ljeti u kolicima, ove godine na tricikliću ili smo išli biciklom.
Prvo smo išli na večernju misu, skroz naprijed, ali je postala prebučna pa smo se prebacili odstraga.
Više mi večernja misa ne odgovara jer je otišao kapelan kojega smo voljeli pa idemo na dječju misu u 11. Tada nije ni važno ako nekada nešto izvali, ako se malo glupira jer je to dječja misa. Ima jako puno djece, a ona je najmanja među njima. Uglavnom ode sjediti s njima ispred oltara (ja sam u blizini), imaju debele spužve baš za djecu.
TAko sam ponosna na njezino ponašanje u crkvi jer je već puno toga naučila, zna kada se klekne, sjedne, prekriži se, kada se moli Oče naš - drži raširene rukice, daje svima mir, ubacuje novčiće u škrabicu...
Naravno, ima i bisera, ali nisam primjetila da ikome smeta.
Najvažnije mi je što se tamo osjeća kao kod kuće i vidim da ju misa baš raduje.
A to što me dekoncentrira, a Bože moj, dekoncentrira me i dok kuham i dok jedem i dok razgovaram s drugima i dok razmišljam (o čitanju knjiga ili gledanju kakvog filma uz nju niti ne pomišljam), ali to je jednostavno takvo vrijeme. Još je mala i to je tako, ali mislim da ako je roditelj praktični vjernik da bi dijete trebao svakako voditi sa sobom u crkvu od najranije dobi.
I da, što se tiče kašljucanja - u životu nije popila Lupocet ili kakav antibiotik, ali eto, mi se i u pol zime vozimo gradskim prijevozom.
Dobro, mjesec dana je možda ipak prerano, ali mislim da na proljeće komotno možeš povesti bebicu na misu.
Cure da li zna koja kako izgleda vjerska igraonica za predškolce?
Kako gdje. Naš oratorij je za osnovnoškolce imaju novinarski rad, dramsku, sportsku, svašta, a na duhovim obnovama i seminarima kad je kao čuvanje klinaca organizirano onda slično kao igraonica u knjižnici. Crtaju, igraju klasične igre (ledne babe i to), uče pjesmice, kakav igrokazić, priče idu van na dvorište, tako nekako
Kako gdje. Naš oratorij je za osnovnoškolce imaju novinarski rad, dramsku, sportsku, svašta, a na duhovim obnovama i seminarima kad je kao čuvanje klinaca organizirano onda slično kao igraonica u knjižnici. Crtaju, igraju klasične igre (ledne babe i to), uče pjesmice, kakav igrokazić, priče idu van na dvorište, tako nekako
ovo zvuči jako lijepo, šteta što takvog što nema kod nas!
mi smo bebaca vodili na misu s dva mjeseca, i odonda je uvijek s nama. dobro, najcesce smo u sakristiji/prostoriji sa strane/ljeti u klaustru u kojem se sve cuje, ako je grintav, podojim ga ili iznesem van, ali ako dijete moze u shoping centar (sto se tice mnostva ljudi i zraka), mislim da moze i u crkvu. znam da jos jako dugo nece nista razumjeti, ali mislim da treba sudjelovati u tom dijelu obiteljskog zivota. kad bude malo veci, trudit cu se da ne smeta ljudima oko nas, ali svake nedjelje cemo sigurno pokusati biti bar neko vrijeme u samoj crkvi za vrijeme mise.
Je li tko bio na Obiteljskoj školi na Krku? Kakva su vam iskustva?
Danas na misi doživjela sam jedan poseban trenutak koji želim podjeliti s vama jer ste vi cure isto tako zaslužne za to. Jedno dijete sa svojom školskom ekipom, drugo angažirano u slavlju, a MM i ja sami u klupi slušamo misu gledamo kako oni s voljom sudjeluju. Kad je u jednom trenutku cijela Crkva zapjevala, a meni suza na okoČini mi se kao da sam vas jučer na ovoj temi ispitivala kako ovo, kamo, kuda s klincima a već su tako veliiikiiii! Hvala vam
Mendula Mi smo bili u Zg na obiteljskoj školi prije par godina. Jako korisno iskustvo. A ovo na Krku izgleda sjajno!
Maneula možda biste mogli nešto inicirati, kod nas je to sve velikim djelom organizirano kroz volonterski rad župljana.
Pikula, lijepo.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 17.10.2011. at 11:52
Baš lijepo, pikula, super
Moja djeca najviše vole ići na misu sa mnom, ne znam zašto, uglavnom, kad ja ne mogu ići, ni njima se ne da. Nemaju valjda dovoljno vršnjaka s kojima bi same išle ili s njima bile u klupi. Lani su djeca iz razreda išla jer su se spremala za prvu pričest, a sad više ne idu.
Za vjerske igraonice nikad nisam čula, nisam znala da takvo što i postoji. Zašto su igraonice vjerske? Je li zato što su u krugu crkve, da su djeca u miru dok su roditelji na nekom seminaru i slično? Prosvjetlite me, stvarno nisam znala za postojanje takvih igraonica.
ja s mojom malom idem od rođenja...čak mi je bilo bolje kad je bila sasvim mala beba...spavala bi u kolicima u jajetu...nije joj smetao ni zbor koji pjeva.....uvijeksmo u prvom redu i tako je navikla...sadaje kako kad ali uglavnom super.....ponesemo joj neku igračku....ali naviše se veseli kada moja frendica svira orgulje, onda ju ona obavezno pozove pa emanuela cijelu misu sjedi s njom, pali i gasi orgulje (ova ju je sve naučila)...najtužnija kada joj svečenik neda križić (a to se uvijek dogodi kada ide s MM..jer ja uvijek prvo pratim koji svečenik ga daje pa idem tamo na pričest...jer maloj je to vrhunac mise) i da kaže MM da jebila tužno u Nedjelju jer joj jedna djevojčica nije htijela dati mir s tobom...kaže MMda je poa sata još držala ispruženu ruku prema njoj....anđeo moj mali
neki ljudi s klincima sjede u dvorištu,neki ispred oltara,kod zbora jer je djeci pjevanje često jako zanimljivo....(pogotovo u Crkvama gdje postoje mise za djecu s dječijim zborom)..u sakristijama...a u Crkvi u koju ja idem je mala kapelica hodnikom povezana s sakristijom i Crkvom, ali ima i svoj ulaz s dvorišta....unutra su zvučnici, svečenik koji dođe podjeliti pričest...i tamo su većinom obitelji s djecom...ja nikad tamo ne idem s malom jer je fakat dobra pod misom
Nego do ove godine je stalno gledala crtiće o rođenju Isusovu itd.a prije jedno pola godine dala sam joj jedan crtić o Isusu..nema raspeća i za djecu je azove se mislim Isusova čuda...e sad ona Isusa zove učitelj,otac itd. i stalno pita zašto su Isusa ubili, tko ga je ubio...idem u Crkvu jer će Bogo plakat ako ne dođem.....ja volim Bogu...itd.
Ali kako ona od svoje 3g ne prestaje pitati zašto moramo umrjeti...ja jednostavno nakon sto odgovora pa i onoga neznam...sam joj rekla;kad umremo ona idemo vidjeti Boga i Isusa, naravno i Mariju,jer Gospu ne smijem izostaviti,pošto ona stalno govori da je to njezina majka.......no i dalje ona tvrdi kako ne želi umrijeti.......
Uglavnom stalno je Zašto je Isus umro, zašto je dida umro, zašto moramo umrijeti...kako djetetu od 4,5g dati odgovor na to pitanje kad ga ustvari ni sam neznaš, a ono ne prihvaća nikakavo objašnjenje,jer ustvari nije glupo-već sad tako mala zna-da ćovjeku nije baš drago što mora umrijeti i da ustvari ne kao vjernik već kao samo čovjek ustvari nezna (može samo vjerovati) zašto mora umrijeti i kuda ide nakon smrti.
NenaJabuka Na nekim seminarima i duhovnim obnovama namjenjenim obiteljima su bile igraonice/ radionice koje su držale časne ili volonteri iz župe kako bi roditleji mogli sudjelovati, a Salezijanske župe ima Oratorije (prema nasljeđu sv.Ivana Bosca igra je jedan od najvažnijih odgojnih elemenata), igraonice za djecu nakon dječje mise i inače dosta aktivnosti kroz tjedan za klince. Vjerske su jer se održavaju u župnim prostorima i jer ih vode salezijanski mladi, animatori koji prolaze formaciju i edukaciju za pojedine aktivnosti, sportove itd. Uobičajena je kratka molitva na početku i na kraju, a igre, aktivnosti i sportovi su klasični kao i svugdje. Jedino se razlikuje entuzijazam tih mladih koji rade s ne puno mlađima od sebe, često su to starija braća ili sestre koji su nekad išli u oratorij, a sad čuvaju svoju mlađu braću.
Znam da su i franjevci u sigetu dugo imali nešto slično.
Evo vodje imaš vikend oratorij, večernji oratorij ima i dosta fotkica
http://www.kmp.hr/index.php?option=c...d=89&Itemid=85
http://svetamatislobode.hr/oratorij
http://www.salezijanska-mladez.com/i...1&limitstart=2
I franjevačka Framica je zapravo igraonica za osnovnoškolsku djecu.
i kod nas Framica djeluje kao igraonica
moj M. (6.5 godina) je jučer imao zanimljivo pitanje....
Kako dosta vremena provodimo u autu, često slušamo CD-e sa raznim pjesmama, a puno ih uče i u vrtiću...
i tako mi slušamo tekst "Krist je preda mnom, a svjet je za mnom... uzmite sav svijet, dajte mi Krista..."
i on mene pita, zašto mi onda uopće živimo kada pjevamo -uzmite sav svijet, ili da je svijet za mnom- jer kad netko nekome uzme svijet -onda umremo, jer nemamo gdje živjeti.
Pokušala sam mu objasniti da se pod "svijet" smatra ono materijalno na svijetu, da je kuća dovoljna za živjeti, ali vila je luksuz, da je auto dobro imati, ali neki pretjerano skupi je luksuz, igračke je lijepo imati ali previše nije dobro jer se tada svađete tko će pospremiti i sl. , A Krist želi da budemo dobri, ponizni, zahvalni i vjerni....eh, tu se uplela priča o Samsonu i Dalili (gledali na Bambino TV) i o vjernosti Bogu. Kaže da svi koji su vjerni Bogu, na ovom svijetu na prolaze dobro...i nabroja on dakle: Isusa, Samsona i sv. Vida.
A ja ..... zbunj.
Ali samo na ovom svijetu, kaže, na nebu ćemo sjediti zdesna Bogu, sa svima njima......
Htjedoh reći, da pjesme i crtići, djelovi iz Biblije prilagođeni njima imaju neočekivani utjecaj, pozitivan.....
Zanimljivo je da se sjetio i dijela propovjedi od nedjelje i pitanja da ako Bog postoji, zašto onda svi ne vjeruju u njega?
Naš je svećenik to usporedio sa pričom o briječu, gdje mu čovjek odgovara na briječvu tvrdnju da Bog ne postoji, da onda ne postoji niti brijač, na što je briječ ostao blago u šoku. A čovjek mu odgovori, pa na ulici srećem neobrijane i neošišane, neuredne ljude. Ako i takvi postoje, znači brijač ne postoji.....Stvar izbora....
he he, AndrejaMa, super ti je post
cure, ajde preporučite kakve crtiće, knjige, slikovnice za dvogodišnjake
Da to i mene zanima ali za trogodišnjake
Mi smo s djetetom na misu otišli prvu put kad je imala mjesec dana. I mogu ti reći da je to bilo super iskustvo. Nosili smo je u marami i ona je više-manje mise prespavala. Od tada ide svaku nedjelju na misu. Dok se nosila u marami bila je "dobra". Sad kad trči i ne možeš ju ponekad zaustaviti puno je teže s njom biti na misi nego prije (ali to nas ne sprječava da ju vodimo). Mislim da obitelj treba njegovati zajednički odlazak na misu, što uključuje i nošenje bebe.
Naša djeca također idu redovno s nama na misu, rekla bih skoro od rođenja (možda su imali mjesec kad su prvi put bili). S obzirom da smo vikendima obično na 4 strane hrvatske, dobro su im poznate crkve na sve 4 strane. Također mislim da je zajednički odlazak važan. Kasnije, kad budu viši razredi osnovne, srednja ...mogu ići sami na mise za mlade ako nama bude više odgovaralo ići na župne i sl. Dok su mali - idemo svi zajedno.
Ono što mene obično ljuti kod manje djece je hrana u crkvi. I uporno ista djeca donose smoki i slično, šuškaju, p ase svađaju, pa stalno nešto. Mi smo znali isto uzeti neku sitnicu kad su bili još bebe (keks ili komad kruha), ali pakirao se u vrećicu koja ne šuška i vadio se samo u krajnjoj "nuždi".Stvarnonije lijepo za vidjeti čim dođu u crkvu da se odmah vadi smoki, bombomi, sok, pa ni to nije dosta pa se poseže još za nečim u torbi...
Što se tiče preporuka za djecu, moji su stvarno voljeli Bibliju za najmlađe. Iz nje bismo čitali i čitali, pa pričali, pa gledali slike, pa uspoređivali karte koje su se nalazile u njoj sa stvarnim kartama. Sada nam to više nije jeko zanimljivo, jer znaju već napamet. Sada povremeno traže da im se pročita iz "prave" Biblije, pogotovo ako su o nečem pričali u vrtiću (idu kod časnih) ili ako je bila propovjed, čitanje ili pak crtić o nekome ili nečemu iz Biblije. Nigdje na mogu pronaći svoju staru Bibliju za mlade, jer sjećamse da je ona bil atakođer ilustrirana i bila je super prilagođena recimo baš za njih sada...
Imamo par CD a sa pričama iz Biblije, ali pravo nam je otkriće crtić Bugg Adventure na Bambinu ( optima tv), gdje se kroz događaje u svijetu buba uspoređuje sa događajima iz biblije i prate se slične situacije u Bibliji i u svijetu buba. Bube naravno pričaju i sve je na hrvatskome.
Također sam često znala nabasati u katoličkim knjižarama (u Čakovcu) na razne slikovnice, radne listove i sl., što je za nas pravi hit. Obožavaju crtati, bojati, ispunjavati, pa kad se još nešto i nauči...super!
ako misliš na ovu Bibliju mladih, nije skupa - činilo mi se da sam je bila skuplja u mojoj mladosti
http://www.ks.hr/knjizara.php?id=13
Da, baš takvu sam imala, ali proslijedila nećakinjama i sad joj nema ni traga ni glasa....
a ja je dobila za Prvu pričest.....
prije skoro 30 god....
A što se tiče cijene, čak mislim da nije bila skuplja, a li da je naša percepcija vrijednosti pala....možda se varam.......
Sretan kurban Bajram tko slavi
Na nekim temama su se spominjali apsurdi suvremene političke korektnosti, ova knjiga je super temeljito probavila tu temu
"THE DEVIL'S DICTIONARY FOR AN UNGODLY AGE" is a delightfully funny but deadly serious book by award winning (Catholic, OFS) author John Nassivera. If you've ever been driven to the edge of despair by the crazy extremes of today's rampant secularism and equally rampant political correctness, this is a book for you and your friends--humor with a thoughtful edge. Available via Amazon and Kindle.
http://www.amazon.com
Pozdrav! Upravo sam prolistala novi katalog od Verbuma i zapela mi je za oko knjiga Tajna uspješnoga majčinstva autorice Holly Pierlot. Ona sama je majka petoro djece koja iz svog vlastitog iskustva daje korisne savjete kako sve stići, imati urednu kuću, zadovoljnu djecu, vrijeme za molitvu... Znam da ne postoji neka čarobna formula, ali možda su savjeti stvarno korisni i uspješnik kad je žena postigla takav uspjeh - ima čak i svoju internetsku stranicu na kojoj dijeli savjete majkama. Je li netko od vas pročitao tu knjigu i kakvi su dojmovi?
U verbumu ima baš lijep izbor slikovnica. Ima jedna zove se Bog te voli. Baš je za te male. Izvlaće se stranice, pa su neke na preklop. Uglavnom zanimljiva slikovnica. I ja si ju volim pročitati s vremena na vrijeme
Ima još jedna serija slikovnica, zove se medvjedić Križo ali mislim da sam to kupila u Kršćanskoj sadašnjosti.
I OT: odvalila sam na Mašu čagericu. Kak sam zna s glavom mahat!?!
Imam pitanje za mame koje vode djecu na misu: Jeste li doživjele da vas drugi u crkvi ružno komentiraju radi djece? Nažalost, dogodilo mi se da su dvije starije gospođe za vrijeme mise međusobno s veelikim neodobravanjem komentirale naš dolazak u crkvu. Moji dečki su po mom viđenju bili dobri s obzirom na njihovu dob. Nisu ništa jeli ni pili niti su vrištali samo je moj dvogodišnjak stalno ponavljao jednogodišnjaku : Sad ćemo pevati, i ja ćem pevati i mama. Beba pevaj i ti. Nije šaptao jer još to ne zna ali govorio je tihim glasom. Gospođe nisu meni ništa rekle nego su međusobno komentirale. To je jedina misa na koju mogu u našem malom mjestu. Ne želim ići bez njih iako ih najčešće ne bih imala kome ni ostaviti, ali ne želim ni maltretirati druge svojom djecom. I nekako mi žalosno da djeca smetaju na misi...
Ne obaziri se. Ima onih kojima djeca smetaju, ali oni su u manjini. Ako su po tvome mišljenju djeca bila u redu, to je to. Ima uskogrudnih ljudi i u crkvi, nemoj si to uzimati previše k srcu. Važnije je da ste ti i tvoja djeca tamo, a sigurna sam da tako misle i svi oni, osim te dvije gospođe, koji su bili tamo.
Slažem se u potpunosti! I ja moju Martu vodim ima skoro 3 godine i po mom mišljenju je jako dobra mada nakon nekog vremena počne pitati kada ćemo kući
Ja svoje klince vodim obavezno.Krenula sam sa nekih 3 mjeseca i nema šanse da idem bez njih.Kod nas je super što imamo VELIKU POTPORU župnika i kad netko okreće očima ili ružno komentira dovođenje djece u crkvu on im lijepo sa oltara veli nek idu u drugu crkvu gdje nema djece.Jer i sam Isus je djeci rekao"dođite k meni maleni",zar ne?Tako ih je lijepo začepio da mi je došlo da plješćem.
Naš pater je isto pun podrške i imao je jednom komentar s oltara kao i župnik od bodo.
Kod nas u crkvi su djeca uvijek dobro došla. Svi roditelji se trude da djeca budu što tiša ali znate da to vaš i nije uvijek moguće.
Jednom davno je meni jedna gospođa, isto starija, rekla da ovo nije dječji vrtić. Mala je bila jaaako mala i stalno je hodala okolo. Baš sam se osjećala loše zbog toga pa sam pitala patera jel problem što djete hoda uokolo i rekla kakav sam komentar dobila na što se on nasmijao, odmahnuo rukom i rekao: pa nije ni starački dom.
Ja čak imam fotku s krštenja svoje mlađe gdje starija stoji iza oltara sa svećenikom dok on podiže hostiju
Moj sin je bio turbo-dijete - bilo mu je jako teško, često i nemoguće da bude miran. Mi smo se trudili da baš ne smeta - ako bi došlo do toga, izlazili smo. Inače smo se trudili da bude tamo i da polako shvaća što se događa. Svi su ga prihvatili, vidjeli su da je dijete nemirno i živo, ali ne i zločesto. Tek ponekad sam doživjela neku primjedbu od neke gospođe kojoj je remetio duševni mir, ali nisam to uzimala k srcu. Uvijek bih odgovorila pitanjem: Mislite li da bi bilo bolje da djecu ne odgajamo u vjeri? Danas je M. uzoran u crkvi, od 9. godine ministrant.
U našoj crkvi imamo jednu gospođu kojoj djeca uvijek smetaju. Ona se uvijek zgraža nad ponašanjem djece i nad roditeljima koji dozvoljavaju taj "užas". Pretprošle nedjelje, nakon ne znam već koje po redu njezine tirade, pitala sam je: Gospođo, ako vam djeca smetaju, zašto svake nedjelje dolazite upravo na dječju misu? Ako nekome djeca smetaju neka se makne od njih, a mi roditelji smo tu da se brinemo za njihov vjerski odgoj, kojega bez mise nema.
ja sam neki dan sa sinom prosetala po katedrali, njega fasciniraju zvona i velike crkve i jos je sam prije ulaska ponovio da zna kako u crkvi mora biti tiho. Nije bila misa, ali se molila krunica i jedna starija gospodja cim nas je vidjela odmah je pocela mahati i sssssshhhhhkati njemu da bude tiho, a dijete nije progovorilo ni rijec cijelo vrijeme. Tako da fakat, uvijek ima ljudi kojima smeta i samo prisustvo djece, ali na to se stvarno ne treba obazirati
Hvala na odgovorima... Ja ako netko plače izađem uvijek van i stvarno nije da moji na misi mogu raditi što žele. S druge strane meni je normalno da dvogodišnjak ne može šutjeti sat vremena, pa ga i ne ušutkavam nego samo stišavam. Nekako mi se činilo da to nikome ne smeta,pa me sve ovo jučer baš pogodilo. Hvala na podršci i idemo mi i sljedeću nedjelju, ali tad na užas onih gospođa ćemo biti u punom sastavu( Jučer je najstariji ministrirao) i stat ćemo bliže izlazu.
Žene, hvala na idejama, kontam da će nešto od toga u čizmicu
A što se tiče pravljenja nereda... mi smo sad na dječjoj misi pa ne odudara od ostalih malih divljaka koji budu skroz naprijed... najmlađa je među njima, časna ju voli i još ju i ona izaziva pa se ova dere, zapravo, uopće nisam primjetila od starijih da smeta i da se netko zgraža, valjda zato što aktivno sudjeluje u svemu, kleči aza vrijeme podizanja, širi ruke na molitvu Oče naš, daje mir, ubacuje novčiće, pjeva...
po najnovijem je skužila kako zabavljati starije pa onda za vrijeme propovijedi pravi face da bi se oni smijali što mi je bed jer ona šuti, a oni se valjaju od smijeha, onda ju okrenem na drugu stranu da ih ne može vidjeti
prije tri tjedna mi je napravila takav cirkus da sam mislila da ću propasti u zemlju od neguodnosti iako je zapravo bilo skroz smiješno
bili smo na večernjoj misi, a kako je bila nedjelja zahvale za plodove zemlje, pred oltarom je bilo nekoliko hrpica s voćem, povrćem, bundevama... prvo se popela i dirala nogom što mi je bilo bed, skinula sam ju i rekla da smije samo dirnuti prstićem i ništa više... što je ir adila dok je trajal pričest da bi nakon pričesti dok su vjernici trebali sjediti sabrani u molitivi i u tišini, došla do hrpe s bundevama, uzela jednu i šopila je u korpu glasno viknuvši (ispred glavnog oltara): Mama, vidi di tam tavija bundevu! Ajme majko, odletjela sam po nju, crkva se grohotom smijala, čak i župnik, a ja sam se zacrvenjela i po ušima... naravno, još se derala kad sam ju skidala s oltara... rekla sam, nikada više n avečernju misu s njom
da vas pitam, kako ćete s njima započeti došašće? meni već muka od onih čokoladnih kalendara (svekiji kupili tri komada), želim nešto sa smislom (a i ne smije jesti čoksu)
mislim da je netko prošle godine pisao kako sam pravi kalendar sa sitnim poklončićima, zadacima za taj dan
što za dijete s 2,4god.?
he he, nikako da stavim neki novi filmić kako pjeva Rundeka
Posljednje uređivanje od SikaPika : 23.11.2011. at 05:12
Paleći prvu adventsku svijeću molimo te, pomozi nam, da ovaj tjedan svoje srce i srce svojih bližnjih s kojima živimo zalijevamo rosom Duha Svetoga i tako ga učinimo otvorenim za tebe koji dolaziš…
(Priredila s. Damjana, uršulinka)
Došašće ima četiri nedjelje, a posljednja nedjelja je uvijek ona koja predhodi Božiću.
To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje je dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u Došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U sve tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo da je on već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše - sreća djece Božje.
U Došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Spasiteljev - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U Došašću nam je dano da iskusimo svu čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ta dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama posvjestila da nam je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
Došašće je osobito vrijeme koje nam je Crkva odredila da bi svoju pažnju mogli usmjeriti na darove koje nam donosi Božansko dijete, da bi pobudili žarku želju i čežnju za njima, te da bi sve svoje snage slili u molitve i nastojanja da te darove u punini i primimo.
http://www.kriz-zivota.com/dan_gospo...ivanja_i_nade/ ja ko lijepi tekst pročitajte...malo je dužiDošašće: Stani
Došašće je vrijeme tišine. Ali mnogi ga ljudi doživljavaju grozničavim i bučnim. Jure po trgovinama da bi obavili svoju božićnu kupovinu. Pa ipak je potrebna tišina da bi Bog mogao doći k nama. Bez tišine mi nećemo opaziti Božji dolazak, prečut ćemo Njegovo kucanje na vratima svoga srca. Tišina bi mogla značiti: stati, zaustaviti se, ne biti u pokretu. Potrebno je dakle zaustaviti se da bi se smirilo. Moram prestati juriti uokolo. Moram se zaustaviti. Ako zastanem, zaustavim se, ja ću se susresti najprije sa samim sobom. Tada svoj nemir više neću moći premještati van. Zapazit ću ga u sebi. A do tišine dolazi samo onaj tko odoli svomu nemiru. Miran, tih znači i utišan, umiren, zapravo utažen. Majka taži žeđ svoga djeteta, smiruje dijete koje viče jer je gladno. Tako ja moram smiriti svoju dušu koja iznutra glasno viče. Kad više ne trčim uokolo vani, javit će se glad moga srca.
Moje će srce vikati, jer nije zadovoljeno, jer njegova glad i žeđ nisu utaženi. Ono tada treba hranu. I ja se moram majčinski prikloniti svomu srcu da bi me ostavilo na miru. No, mnogi se plaše upustiti se u bučno srce. Radije se od njega odvraćaju hitajući od jednoga mjesta do drugoga. Ali njihovo srce viče i dalje. Ono se ne da odbaciti. Ono treba naklonost. Ono hoće biti umireno.
"Samo je u Bogu mir, dušo moja" stoji u psalmu 62,2. Ovaj psalam pjevamo uvijek za vrijeme povečerja srijedom. Svaki put me dirne. Ja sam ne mogu smiriti svoje srce. Kad se priklonim nutarnjem kriku svoga srca, osjetim da gladuje za nečim sasvim drugim od onoga što mu ja mogu dati. Ono čezne za Bogom. Stvarno se smiruje jedino u Bogu. Priušti si u vrijeme došašća to vrijeme tišine i u njemu se zagledaj u Boga. I kad se u tišini najprije podigne nutarnja buka, jednostavno ju izdrži. Ostani stajati.
Stavi svoje srce koje viče pred Boga, da ga On smiri. Tišina će tada za tebe postati blagodat, ti ćeš svoju dušu tada kupati u šutnji. Ustrajat ćeš kod sebe. Moći ćeš uživati u tome da si jednostavno kode sebe i pred Bogom. U tišini nitko od tebe ne želi ništa. Ti možeš jednostavno biti ti.
Tišinu treba ne samo vrijeme došašća, nego i božićno vrijeme. Bog će u moje srce sići jedino onda kad se ono smiri. Rođenje Boga događa se u onome najintimnijem prostoru šutnje. Svojom šutnjom ja ne mogu prisiliti Boga da dođe k meni. Ali šutnja je pretpostavka da ću Boga u sebi zapaziti. U šutnji ja sam silazim u svoju vlastitu dubinu. A put u ovu dubinu vodi kroz noć moje tame, kroz noć moga straha i moje samoće. Tu napuštam svoje kraljevsko prijestolje, na kojemu stolujem siguran i s kojega upravljam i određujem život. Tu se priklanjam do dna svojoj duši. Jer Bog se samo tu može u meni roditi. Bog hoće u meni postati čovjekom samo u dubini moga srca, u dubini do koje više ne prodire buka površine.Anselm Grün
"
Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ (Sudnji dan). Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića.
Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, (kao u korizmi). U misi se izostavlja himan "Slava" u misi, da bi taj tipično božićni himan ("Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje !") jače odnjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božić). U došašću su svakog jutra "zornice" puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice "Pada s neba roso sveta", "Poslan bi anđel Gabrijel" i mnoge druge. ADVENTSKI VIJENAC - U vremenu crkvene godine koje zovemo došašće svečani adventski vijenac susrećemo na mnogim mjestima. Prisutan je u svim crkvama, premda nije liturgijski propisan, no sve češće ga nalazimo i na počasnom mjestu po kućama, u obiteljima, u različitim ustanovama, od vrtića do hotelske recepcije, na TV ekranu i u ilustriranom časopisu. Postavlja se na stol ili vrpcama objesi o strop. Može ga načiniti svatko sam, što je najbolja varijanta, ali i kupiti u cvjećarnici, na tržnici. Ima jednostavnih i raskošnijih, ali uvijek su to u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim, vrpcama (ljubičasto je u katoličkom bogoslužju boja došašća) i - najvažnije - u vijenac su okomito utaknute četiri svijeće. One se pale postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna. I tako se čeka Božić! Adventski vijenac nije samo lijepi "cvjetni aranžman" u ogoljeno zimsko doba, nego on na specifičan način, diskretno, okuplja ukućane, angažira ih i upravlja u određenom pravcu. Podsjeća ih da nešto dolazi, potiče da to čekaju.
Stariji će se sjetiti da "kod nas ranije nije bilo toga vijenca". Znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina. Primili smo ga iz Europe, osobite iz Austrije i Njemačke. Ondje je on u adventsko vrijeme doslovno svudašnji. No i tamo je došao tek poslije prvog svjetskog rata; "prenesen je" iz skandinavskih, protestantskih zemalja kao simbol života (zimzelen), rastućeg svjetla (postepeno paljenje svijeća) i očekivanja božićnog dolaska Kristova (Krist - svjetlo). "http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=8498
Zornice
Advent kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme zahtjevno je jer u njemu ima dana posta, tj. odricanja od hrane, dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso; nekoć je nemrs bio u sve radne dane adventa.
I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četiritjednog trajnog odricanja od sna.
Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima.
Uvijek palimo adventski vjenčić - svake nedjelje svi se okupimo, zapalimo svijeću i pomolimo se zajedno. Djeca jako vole taj običaj i vode brigu o tome.
Čokoladne kalendare ne kupujem, jer svi datumi planu odmah. Imam jedan drveni adventski ormarić - u svaki pretinac anđelići preko noći stave dva bombončića, čokoladice ili neku sitnu igračkicu.
Pravila pisanja postova
