 |
|||
Glupo je razdvajati teme na tom temelju, jer administratori foruma ih ionako ponovno zaljepe skupa za sve koje zanima ista problematika. A glupo je i svađati se na tu temu, ali ja stvarno molim one koje imaju iskustava na ovu temu, da ih iznesu, pogotovo one metode koje ne ukljućuju svećenika, jer mene osobno ne zanimaju takva riješenja, barem ne u ovoj fazi moga života.
ja bih zamolila da se ne upućuje žene na poniznost i trpljenje. molim lijepo. hvala.
to što je tebi užasan ne znači da se ne smije iznjeti, zar ne??Joe prvotno napisa
postoji brdo vidika i pingviničin je jedan od njih i tko je itko od nas tu da getoiira, zabranjuje i sl??
nemam posebni interes na ovoj temi...stoga nit smatram da trebam pisat iš vele ozbiljno
dapače, kontah uskočit tek na ove nebuloze
kad je vidiš na drugima, sigurno tu samodopadnost sama nemaš
posebno kad se krasnim pridjevima koristiš kako bi iznjela svoje, nazovi mišljenje o nečijem stavu
divno
i četvrto, ma divno... i nevjerojatno... čitaš što želiš čitat a ne ono što piše
jer kad bi se ama i mrvu potrudila pročitat što piše vidjela bi da nigdje pingvinica nije rekla šuti i trpi
a da i je..kakve veze ima što nastane sukob mišljenja?? u kojoj nirvani ti živiš pa je oko tebe sve ravno i mir?? šteta što ti pokoji post ovdje diže tenzije...
takve postove mimoiđeš i mirna Bosna
zašto bi se itko uzteza od iznošenja svog stava*
ti nisi, ne u ovom citiranom postu
hvala što mi pomažeš učvrstiti moje mišljenje
no problem
nikad nije bio
a sad...što ne bi nastavili po starom u stilu: meni je pomoglo to i to il nije mi pomoglo to i to ...
i tom sl.
Mnogima je ovdje zasmetala riječ poniznost, mislim da zato što ima negativne konotacije koje skrivaju njezino pravo značenje Nju ne treba čitati u ključu poniženja, samoprijezira, umanjenja ličnosti, pasivnosti, jadne osobe. Prilažem o tome vjerski neutralno mišljenje dviju psihologinja: http://www.centar-zdravlja.net/clanc...sto-skromnost/
Kršćanski shvaćena poniznost je suprotnost oholosti i egoizmu, sposobnost razumijevanja drugog i davanja sebe drugima, poštivanje tuđih stajališta i situacija, shvaćanje vlastitih ograničenja i istovremeno vjera u sebe u jedinstu s Bogom, spremnost na pomoć, opraštanje. To je osobina koja nam pomaže da bolje shvaćamo prije svega sebe, a onda i druge i da imamo za njih razumijevanja. Bit poniznosti je pronalaženje prave mjere - ponizan čovjek neće se precjenjivati ni potcjenjivati, neće se gurati u prve redove niti hvalisati, neće se uvijek prvenstveno baviti sobom. Poniznost je vrlina povezana s ljubavlju koja dovodi do mudrosti i dostojanstva, nikako ne poniženja.
Možda da si citirala cijeli moj post, bi shvatila da sam ja uputila molbu curama koje imaju iskustvo rastave/pomirdbe, a koje nije vjerničko da ga iznesu. To što ti uživaš u provociranju, nije moj problem.
evo, ovo nije ponizno već oholo, čitano mojim nevjerničkim okom. oprostite što zauzimam stav.
Poniznost je vrlina koju rijetki mogu savladati, i to nije sramota. Mislim da je namjera pokretačici teme biti ponizna, da ne bi temu ni pokretala, a kamoli razmišljala o prekidu braka
eto
ak je tako
ispričavam se
čitala sam dva put i nisam shvatila
očito sam tila shvatit samo dio o tom da ne želiš čitat o vjerničkim vidicima..a mislim da to baš i ni moguće jer nas ima i ovih i onih i na istoj temi...
ženo, svako dobro
nadam se da ćeš uvažit moju ispriku
poniznost je vrlina, ajmo to tako reći, ali trpljenje ugnjetavanja nije poniznost. ako si ponizan, ne moraš biti žrtva. vjerujem da su obje nesretne žene o čijim brakovima se ovdje radi dugo bile ponizne, dok nisu shvatile da to nitko ne gleda kao kvalitetu. već kao otvorena vrata za ponižavanje.
Na to što im odgovara ili ne neka one odgovore, ali ne pristajem na to da vjernička mišljenja o braku ne bi smjela biti iznesena, čak i da nisu vjernice postavile pitanja.
Samodopadnost je ljudska mana koja može voditi u grijeh, a može biti i spoznata i razriješena. Zašto to pitaš baš mene? Želiš mi posredno spočitnuti da sam samodopadna? Vjerujem da to ne bi mislila da me doista poznaš.
A što su to "glasni vjernici"? Podrazumijeva li to da ne bismo smjeli iznositi svoja mišljenja? Zašto svi da, a mi ne?
x
i sama, ko vjernica, još imam problema sa shvaćanjem tog pojma
zaš? zato jer moderan svit tj mediji pretvaraju to u neš što taj pojam izvorno nije...i normalno da se onda lako s tim saživiš...
Ako ovo nije ponižavajuće, ne znam što jest.
A što se tiče zadnje rečenice, slobodno se svi možemo pokupiti s foruma.
Zmaj, želim vjerovati da tvoji postovi imaju neku poruku i smisao, ali je ne vidim.
Smatram da smo dostigli neku razinu civilizacije u kojoj više nema mjesta za parolu "Šuti i trpi", bili mi vjernici ili ne,
svatko ima pravo na dostojanstvo i osobnu slobodu.
U pričama ove dvije forumašice jasno je da one toga više nemaju.
Da li će se one u braku izboriti za to ili izvan njega, ne ovisi samo o njima, ali one moraju sada i odmah nešto poduzeti da to promijene.
Posljednje uređivanje od piplica : 31.12.2011. at 13:01
sit gladnom ne viruje
oprosti što ću ovo napiast, al mislim da ko nevjernik ne moš shvatit težnje i izricaje vjerničkog srca
možda se nađe koja s dobrim pisačkim razlaganjem, ja ne znam a nit mi se da pojašnjavat
samo mogu reć - fulala si pojnt. ili ti ga, nije to što misliš da je (premda znam da ovo neće nikog uvjerit..nit mora..)
zmaj, bome, ostala si vjerna sebi
da te parafraziram: ti kao vjernica ne možeš znati što nevjernik može pojmiti.
nemaš problema sa mnom.eto
ak je tako
ispričavam se
čitala sam dva put i nisam shvatila
očito sam tila shvatit samo dio o tom da ne želiš čitat o vjerničkim vidicima..a mislim da to baš i ni moguće jer nas ima i ovih i onih i na istoj temi...
ženo, svako dobro
nadam se da ćeš uvažit moju ispriku
ni u kanonskom pravu ni u Bibliji ne piše to što vi mislite da piše
čini mi se da je netko to već napisa
u katolika postoji legalna rastava od stola i postelje
to ne znači razvod braka
neg da je situacija takva da te osobe ne mogu živjeti skupa, bar ne sad, jer time štete sebi i drugima
ostaje nada, ufanje, ljubav, molitva da će se nešto promijeniti...do tada...svak na svoju stranu
vjerujem da je takozmaj, bome, ostala si vjerna sebi
da te parafraziram: ti kao vjernica ne možeš znati što nevjernik može pojmiti.
sit gladnom ne viruje
oprosti što ću ovo napiast, al mislim da ko nevjernik ne moš shvatit težnje i izricaje vjerničkog srca
možda se nađe koja s dobrim pisačkim razlaganjem, ja ne znam a nit mi se da pojašnjavat
samo mogu reć - fulala si pojnt. ili ti ga, nije to što misliš da je (premda znam da ovo neće nikog uvjerit..nit mora..)
Možda bi neki bivši vjernik mogao shvatiti obje strane, kad mu ne bi odmah prikeljili etiketu ogorčenog mrzitelja crkve
Možda
iskreno, ponekad su mi tvoji postovi vrlo svisoka napisani, vjerujem da bih u rl imala drugi dojam, kako kažeš.
a ovo glasni vjernici ne odnosi se na tebe, već na jednu osobu iz moje blizine, od koje sam doživjela vrlo neugodne stvari, a deklarirana je vjernica, i mislim da meni zamjera što nisam vjernica.
da se ponovim: vjera ne podrazumijeva monopol na moralne vrijednosti, ljubav, poniznost kao vrlinu, duhovnost. (ovo zdenka ne ide tebi)
x
bio nevjernik il vjernik
trgniiiiiiii seeeeeee
i baš je lijepo kad se na nekoj fundamentalnoj razini pohvatamo
eto, zato bih razdvojila teme... evo nas opet, raspravljamo o vjeri.
... brišem se
Posljednje uređivanje od Joe : 31.12.2011. at 13:10
x
bio nevjernik il vjernik
trgniiiiiiii seeeeeee
i baš je lijepo kad se na nekoj fundamentalnoj razini pohvatamo
I nakon svega, svi se slažemo da u ovom slučaju poniznost ne pomaže, već djelovanje u nekom smijeru. Samo u kojem konkretno?
ja ne bi razdvojila
nema smisla
jer i na razdvojenom će netko nać neki vidik koji mu ne paše i za kojeg će reć da mu je užasan i tom sl.
uostalom, ko da nisam srela i ateista koji misle vrlo slično ko i j u nekim stvarima
jedno je pitanje, različiti su odgovori
nek se čuju svi
i kom paše što paše, nek paše
a sad..moram ić čistit s deterdžentom..hrvatskim, naravno
svako dobro žene
Može biti da tako mogu zazvučati, a mislim da razlog leži u profesionalnoj profesorskoj deformaciji. Osim toga, što sam starija, primjećujem da sve manje pakiram svoje stavove, odnosno nastojim biti kratka i jasna. Što se tiče "deklariranih vjernika", poznajem ih puno za koje mislim da u njima nema ni zrnca vjere.
Da, istina je da smo se odvojili od teme, pa ću ja i prestati s time. A počela sam ne zato što bih htjela propovijedati nego zato što ne mogu prešutjeti netoleranciju na vjerske stavove, koja postoji. Mene nevjernički stavovi ne smetaju, smeta samo netolerancija prema drugačijim mišljenjima. Razdvajanje tema za mene bi značilo da vjernici i nevjernici ne mogu razgovarati.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 31.12.2011. at 13:15
Ako postoji netolerancija prema onome što sam boldala u litanijama poniznosti, dobro da je tako.
zdenka, moj dojam je da si ti inteligentna, emancipirana i afirmirana visokoobrazovana žena. nekako nemam dojam da si tip koji bi si dozvolio da ga muževa familija ponižava i ismijava.
ono što ja napadam na ovom topiku nije vjera, jer se u to ne petljam, već namjera da se ženu potlači i to opravda vjerom. i citatima. meni je to neprihvatljivo.
a duboka patnja jer si boga izdala razvodom... pa, nije li život najveći dar? što govorimo o tome daru i koliko ga cijenimo ako dozvolimo nekome da nas ponižava?
Zdenka je izričito naglasila da nije u skladu s katoličkim naukom miriti se s agresijom i podnositi je.
Kršćanska poniznost je prihvatiti bližnjeg, dapače svakog čovjeka kao ljubljeno dijete Božje, razumjeti ga. Kad to uspiješ, počet će se mijenjati svijet oko tebe.
Situacija u kojoj se našla mala teta zahtijeva izmjenu, to nitko ne osporava.
Ali postoji i drugi način od bijega.
Njen suprug, kakav-takav, ipak je htio prihvatiti pomoć.
Ako proces ne uspije, uvijek možeš odstupiti, ali ako ima ljubavi, šteta je ne pokušati.
Njen suprug je i sam žrtva. Nasilnik uvijek ima u sebi neku tešku ranu i treba pomoć.
Kao prvo, njih dvoje rebaju početi istinski komunicirati.
A budući da je vjernica, reći ću - zajednička molitva je prvi korak...
ja ne znam kako nekog, vjernicu ili nevjernicu, nije u 21. stoljeću sram napisati da je potrebno "ne raspravljati kad si u pravu, prihvaćati mržnju, ne tražiti pažnju".
čudim se da ne piše "prihvaćati batine dobre"
Cure moje, baš ste se razmahale...
Dakle,nakon života koji sam vodila prije svojeg supruga pun divljanja,bezvjerništva, strahovite prometne nesreće u kojoj sam ostala invalid, jedva preživljene sepse, tumaranja po svijetu, nemanja obitelji i doma, nakon te prometne sam se vratila u naručje Boga...On je taj koji me iščupao iz pakla i danas jedino Njemu vjerujem...
Posalo mi je moga muža, ja sam tada mislila da je to moj zasluženi mir...obitelj, dom, spokoj...nisam zagledala ispod površine i nisam mogla znati da je ispod sama trulež...jbg...šta ćemo sad...Nakon svih tih patnji dobila sam dugo očekivani mir u fizičkom smislu, više nije bilo lutanja, više nije bilobolesti i nije bilo nesreća...Pa sam mislila da sam konačno na pravome putu i ako odem s tog puta ponoviti će se strahote...
Danas sam blagoslovljena prekrasnim, zdravim i naprednim djetetom i ona je najvažnije što me još drži u svemu ovome, kao što sam i napomenula u prvom post-u.
Jer, pitam se, da sam nakrivome putu zar bih imala tako predivno dijete?
Zar bih bila zdrava ja ibila zdrava ona?
Zato ne odlazim, nemam gdje, a možda i je ovo moj put,mojkriž, da naučim nekoga zahvalnosti i da možda, kažemmožda, nekome pokažem da ima Netko veći i jači od nas samih?
Ne znam, koliko godmi je svaki 2. dan užasan i već lupam glavom o zid i od suza sam već luda počinjem vjerovati da sam nezahvalnica koja nema upravo te poniznosti o kojoj razglabate i dođe mi da vrištim jer me sram pred Bogom kad se osvrnem oko sebe i pogledam na čemu sve imam biti zahvalna, a ja ovako..
Upravo taj osjećaj nezahvalnosti me tjera da se poklopim ušima i zaboravim na svu tugu koju osjećam kada me MM pogleda, a u njegovim očima nema ničega prema meni...možda niti ne treba biti, moždasamto i zaslužila...
Ja bih se vratila na temu.
Mislim da svi problemi počinju onog dana kad se ulazi u brak sa mišlju da će u braku biti bolje, da će stvari doći na svoje mjesto, doći će djeca..kako svi drugi žive...
A prije braka je već sve jasno, duga veza-problemi i neslaganje, ali je i neka ljubav tu. I umjesto prekida ulazi se u brak.
I tek onda stvari krenu nizbrdo, postajemo svjesni da se ništa ne mijenja već sasvim suprotno...
Zaključak je: onaj koji nije dovoljno jak prekinuti potrebno prije braka, koliko li snage treba da prekine u braku i još k tome sa djecom. A ta snaga nikako da dođe,
jer prisutni su i drugi problemi: gdje živjeti, tu su djeca i njihovi životi...kako to sve skupa preživjeti?
Casa
Evo ti nažalost imaš iskustvo iza sebe, odakle ti snaga, otišla si bez radnog odnosa u podstanare..na koji način si to uspjela?napokon shvatila da neće biti bolje i da ja tako ne želim živjeti, a ni da moje dijete tako živi rastala sam se i otišla u podstanarstvo sama s djetetom bez stalnog zaposlenja. Bilo mi je strašno financijski teško, ali i prekrasno
Možda bi konkretni primjeri žena koje su prošle kroz to i uspjele opstati i napredovati u životu bilo korisno i poticajno za Mayato i malu tetu.
Da se razumijemo, ne nagovaram na ništa, samo da se dobije uvid i u tu drugu nepoznatu stranu priče.
ovo je trebalo biti prije Mayato,
Mayato žao mi je zbog nesreće, a još samo nabrzaka,
nemoj se unatoč bilo kakvoj prošlosti osjećati manje vrijednom. Svi imamo pravo na ponos i sram, većina to i ima, a ti si
čovjek koji je okrenuo jednom stranicu u životu, zaslužuješ sve i ljubav i poštovanje, ništa manje od toga.
hvala ti
Ljiljana, evo pročitaj ovaj zadnji post od Mayato, pa mi iskreno reci,
da li se tebi čini da njoj vjera pomaže, da je treba u tome podupirati?
Iako sve u njoj vrišti da je on ne voli, ne poštuje, iskorištava i ponižava, bez obzira što je nesretna, prazna i malodušna, nju baš ta vjera tjera da gura dalje, da bude ponizna jer bolje ne zaslužuje i da se još k tome stidi što se drznula zaželjeti više u životu.
Da li su tebe njezine riječi ražalostile kao i mene?
Posljednje uređivanje od piplica : 31.12.2011. at 16:46
Nitko nije to zaslužio... A i inače, ako nemaš samopoštovanja, ako sebe ne voliš, ako ne cijeniš sve svoje darove, nećeš moći niti voljeti svoga bližnjega
Piplica, pročitaj još jednom moj post.
Mayato pročitala sam još jednom vrlo pažljivo tvoj prvi post. Tvoj je problem njegova lijenost i nezahvalnost što ti u kuću donosiš novac (hm?!), njegov je problem tvoje stalno zvocanje i prigovaranje. Posljedica svega seks iz puke tjelesne potrebe koji tebe ne zadovoljava (misliš da njega zadovoljava) i teško narušeni bračni odnosi. Mislim da vama treba poboljšati komunikaciju. Svađa i loš seks samo će dalje ujecati na pogoršanje vaše komunikacije. Razmisli - možda je to što čitaš u njegovim očima povrijeđenost, a ne ravnodušnost. I pazi - puki govor, slijed riječi, ne znači razgovor. Riječi ponekad izlete i nemaju previše veze niti s mislima niti s našim osjećajima. A na duši drugog itekako ostavljaju (loš) trag.
Probaj pisati...piši svom mužu sve što osjećaš. Tako će tvoj nagomilani sres izići kroz neki drugi ventilacijski otvor, a doći će dan kada ćete imati povjerenja jedno u drugo da će on tvoja pisma moći i smjeti pročitati.
Meni je ova metoda pisanja pomogla da preživim blizanački pubertet. Evo, ja i danas ponekad pišem duge SMS-ove sinu koji je u sobi do moje. To je jedini način da nabrušeni i narogušeni mladac tek izišao iz pubereta (iako mi se ponekad čini da muški nikad posve ne iziđu iz tog razdoblja) primi poruke iz mog majčinskog srca i shvati da mu uistinu želim samo dobro iako to često ne znam izraziti.
...samo kratko od mene jer se na ovoj temi već izrodilo svega i svačega...
nisi nezahvalnica jer imaš pravo na sreću i imaš pravo zahtijevati neke stvari da bi bila sretna!! sama kažeš da imaš prekrasno dijete i vjeruj mi, dijete osjeti tvoju tugu, očaj (ja sam bila to dijete)...zato draga moja, ako zbog ničeg drugog, trgni se baš zbog djeteta...
a druga stvar, ovo što si napisala na početku posta o životu prije braka... ne misliš li da si svim time "ispunila" neku kvotu ružnih/loših stvari? i da je konačno vrijeme za sreću...
Pročitala sam ponovo, odnosi se više na malu tetu nego na Mayato,
ali sam htjela čuti od tebe, kao vjernice, da mi kažeš što misliš o njezinom postu, da li je ona na dobrom ili krivom putu,
i da njoj kažeš da li je to smisao vjere.
No ovaj tvoj post koji je upućen njoj mi sve govori,
jer joj šalješ poruku da i dalje ostane i trpi, njega opravdavaš, a njoj daješ savjet kako da šutke kanalizira svoje nagomilano nezadovoljstvo i stres, kako bi jednog dana možda situacija bila bolja.
Njoj treba život sada, a ne jednoga dana, možda,
jer ovo trpljenje nije život,
i tu ne pomažu mali trikovi i savjeti,
nego rezovi,
radikalni.
Mene vjera baš zato što je meni brak svet tjera da se trudim za dobar brak, da ne dozvolim da se razvodni, da ode u kolotečinu ili da se neke naše sitne ljudske slabosti otkotrljaju u lavinu. Da mislim da mi je brak samo jedna od opcija sumnjam da bih se mogla stopostotno osobno motivirati, možda bih ostala u braku zbog djece, zbog okolnosti, zbog koječega, ali da bih davala svoj osobni maksimum iskreno kažem,vrlo vjerojatno ne, ima i drugih područja života u kojima se puno lakše realizirati. Poniznost o kojoj pričamo treba shvatit kao svijest o tome da smo svi ljudi, i žene i muškarci, i da imamo mane i slabosti kao i vrline i da s te pozicije trebamo pristupati svojim bližnjima. Ono što ljudi tumače kao neku robovlasničku podložnost žene muškarcu veze nikakve nema s kršćanstvom, više s pirmitivnim narodnim običajima koji nikad nisu evangelizirani u punom smislu te riječi. Svaki život je svet, pa je zato i zavjet koji osobe slobodnom voljom daju svetinja, ne zato da bi netko nekome bio vlasnik, nego zato što dana riječ govori o važnosti onoga tko je daje.
Joe, skinula si me, sve ja tako kao što si napisala, ali to ne znači da u mom životu nije bilo patnje, gutanja, čekanja i puno kompromisa. Nisam rođena ponizna, a možda to nisam ni sada, ali učim i mijenjam se. Dugo sam u braku, vrlo dugo, pa možda zato i mogu u osobno ime reći da nekada vrijedi pretrpjeti neku fazu u kojoj nam se čini da nema izlaza, a onda se on otvori.
Nemam recepta za druge, jer ne živim njihov život. Inače se nikada ne javljam na ovakve topike upravo zbog toga jer se ne smatram pozvanom da dajem savjete o braku ljudi koje ne poznam nego sam samo pročitale neke izvatke iz njihovog života. Kod mayato i male tete dalo mi je misliti to što obje kažu da još vole svoje muževe. Dok ima ljubavi ima i nade. Nekad je potrebno raskinuti sve i otići, ali nije uvijek to najbolje rješenje.
Potpuna je istina da ne bih dozvolila da me muž ni njegova familija ponižavaju ni ismijavaju. Ja bih se postavila (možda sam tako i učinila
Vjera nije ovdje da bi nas tlačila; ona nam pomaže i drži nas. Izjava da izdajemo Boga rastavom nije istinita ni vjerska, s obzirom da i crkveni zakon priznaje rastavu i ne traži od ljudi da trpe zlostavljanje. Ali, mislim da ta izjava nije rečena s namjerom da se ove žene uvjeri da se moraju ponižavati i trpjeti nego u smislu da se za brak vrijedi potruditi, pa i pretrpjeti nešto. Do koje mjere, kada poniženje postaje nesnošljivo, kada je dostojanstvo ugroženo na taj način da se mora otići (može se otići i da bi se nekoga osvijestilo!), to je stvar osobne odluke.
P. S. Drago mi je da se rasprava nastavlja u duhu tolerancije.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 31.12.2011. at 18:11
Ja se trudim da mi bude dobar brak, ne zbog vjere, nego zato što mislim da smo ja i mm dovoljno dobri da zaslužujemo dobar brak, trudim se saslušati ga kada mu je teško, kada brzo planem, ispričam se, ja sam, priznajem zahtjevnija i teža u braku, i svaka mu čast što me trpi. Nadam se da mu dovoljno dajem do znanja da ga cijenim.
Ne pitam Ljiljanu već se čudim da zadnji post od mayato nitko osim piplice nije komentirao. Mene na prvu šokirao a nakon toga, kako i piplica kaže - rastužio! Mayato, takav život je miljama daleko od onoga što možeš imati, što trebaš i zaslužuješ!
Draga mayato, nisi zaslužila da budeš takva prema sebi; ti se trudiš i boriš se koliko možeš. Nemoj lupati glavom u zid - pomisli, i sama si rekla da si blagoslovljena djetetom, da si zdrava i da imaš neki mir nego što si ga prije imala. Možda je sada trenutak da se više usredotočiš na sebe i svoje dijete, a manje na muža na kojega si, barem tako ispada iz postova, primarno usredotočena. On ne drži u rukama tvoju sreću, držiš je ti. Imaš sebe, dijete, vjeru, kreni od toga.
Potpis.
Cijelo vrijeme od kako sam pročitala zadnji post od mayato razmišljam o njoj i strašna mi je pomisao da tamo gdje bi čovjek trebao biti najsretniji i najopušteniji, a to je u krugu vlastite obitelji, netko se osjeća ovoliko usamljeno i neprihvaćeno. Nitko to nije zaslužio!
Slažem se s curama koje su rekle da čovjek mora ponajprije prihvatiti i voljeti sebe onakvog kakav je i nikakvo dobrovoljno nošenje nikakvih križeva neće donijeti ničeg dobrog. Ne usudim se davati konkretne savjete jer nisam za to ni stručna, a na sreću nemam ni slična iskustva, ali mogu poslati puno dobrih želja i podrške da uspiješ svoj život živjeti onako kako zaslužuješ.
Nova godina neka donese tebi i svima koje voliš sve najbolje!
Slažem se.
mayato u potpunosti te razumijem i način na koji razmišljaš (iz vlastitog iskustva), ali definitivno bi trebala više ljubavi dati sebi. I ta situacija nije tvoj križ, prestala sam gledati život na taj način. Radije takve situacije gledam pozitivistički, shvaćam ih kao svoj zadatak. Mislim da sam došla na ovaj svijet sa određenim zadatkom i da se sve događa s razlogom (kao npr. i moja Leona). I pokušavam prepoznati te razloge. Koja je uloga MM u mom životu? Zašto su nam se putevi spojili? Što ja iz toga moram naučiti? Koji je smisao toga? Ali prvenstveno moraš voljeti sebe
I sretan rođendan maloj princezi
Posljednje uređivanje od kljucic : 31.12.2011. at 19:08
Pravila pisanja postova
