Ja ne razumijem taj terminalno neprijateljski ton. Nisam ništa zakukuljila. Raspravljamo. Napisala sam do kuda se slažem i dodala svoje. Ja nemam ništa protiv toga da se netko apriori odluči ne slagati s ičim što netko drugi napiše, ali to onda nije razgovor.
Prema mojim uvjerenjima svi ljudi na neki način ovise jedni o drugima i ta polja slobode se u pravilu preklapaju i tu se povodima raznim hijerarhijama pravednosti, prvenstva kako bismo nadvladali okrutnu logiku tko jači taj kači, zato je potrebno mnogo ljubavi i mudrosti u u uspostavljanju tih granica, slažem se kod odnosa majka nerođeno dijete te su slobode pogotovo pravo na život gotovo u potpunosti preklopljene i za to ja mislim da pravo majke na izbor dolazi isključivo kronološki prije začeća( a dječje nakon 18.godine) Inače su majka i nerođeno dijete suprotstavljeni akteri u čijem sukobu pobjeđuje jači i veći. Iz te se logike mora izmaknuti jer je to samo nsatavka ideologije o borbi spolova, borbi klasa koje uvijek vode u totalitarne ideologije. Tu svačija savjest bez obzira na (ne)vjersko opredjeljenje mora odmah paliti alarm u zaštitu onog slabijeg, koji se ne može braniti. Ne vjerujem u svijet podjeljen na spolove, rodove, nacije, rase- vjerujem da su svi ljudi, ljudi i da je osnovno međuljudsko osjećanje ljubavi ono koje je upisano u majčinstvu, očinstvu, bratstvu, sestrinstvu i mislim da zato može preživjeti čovjek bez svoje obitelji, bez svoje djece, bez svoje braće, lošiejg zdravlja, star, umoran, siromašan dokle god ideja obitelji živi u srcima i svijesti ljudi. Kad bi izrelativizirali, a zatim i zatrli samu idjeu te primarne ljubavi više niti jedna obitelj na svijetu ne bi imalo razlog za postojanje, a time niti čovjek, kao takav, bez obzira, na rod, spol ili kronološku dob.