KC i MPO

[mama courage]

pravo na život gotovo u potpunosti preklopljene i za to ja mislim da pravo majke na izbor dolazi isključivo kronološki prije začeća( a dječje nakon 18.godine )

nije mi potpuno jasno na što misliš. molim te mi pojasni. ako sam dobro shvatila žena (s napunjenih 18.god.) ima pravo na svoj stav, svoj izbor, svoje biće, tijelo i svoju sudbinu do trenutka začeća /u njoj/? od tog trenutka ona kao živo biće, kao osoba, svi njeni identitet (želje i nadanja) prestaje postojati - i ona se svodi samo na ljušturu tj. "živi inkubator" embriju koji je u njoj začet? embrij koji može ali ne mora se razviti (kao što je BB gore objasnila).

Inače su majka i nerođeno dijete suprotstavljeni akteri u čijem sukobu pobjeđuje jači i veći. Tu svačija savjest bez obzira na (ne)vjersko opredjeljenje mora odmah paliti alarm u zaštitu onog slabijeg, koji se ne može braniti.

nije to tako jednostavno crno-bijelo kako bi ti (i ne samo ti) nam tu htjela predočiti. da jest, ne bi upravo ta tema bila jedna od najdiskutiranijih.

prije svega nerođenom djetetu daješ odlike koje on (po meni) još nema da bi ga "suprotstavila" pravima majke tj. žene. drugo, ako i idemo od premise koju zastupaš i prava kojeg iz te premise izvodiš to ipso facto ne znači njegovu "zaštitu". barem ne apsolutnu.

Kad bi izrelativizirali, a zatim i zatrli samu idjeu te primarne ljubavi više niti jedna obitelj na svijetu ne bi imalo razlog za postojanje, a time niti čovjek, kao takav, bez obzira, na rod, spol ili kronološku dob.

ti ideš od premise da je obitelj (pretpostavljam heteroseksualna?) alfa i omega svega. ja ne idem od te pretpostavke, pa je potpuno jasno da teško da ćemo biti suglasne. nisam sociolog po struci, ali ovako kao laik mislim da ta priča o primarnoj ljubavi zvuči prilično naivno. obitelji su nastajale i postojale, pa i sam brak iz potpuno drugih razloga, najmanje je tu bilo ljubavi u pitanju.

[pikula]

Djeca se ne mogu iznijeti u inkubaturu ni u nikakvoj ljušturi, djeca se mogu iznijeti samo pod živim srcem

[Ifigenija]

prije svega nerođenom djetetu daješ odlike koje on (po meni) još nema da bi ga "suprotstavila" pravima majke tj. žene. drugo, ako i idemo od premise koju zastupaš i prava kojeg iz te premise izvodiš to ipso facto ne znači njegovu "zaštitu". barem ne apsolutnu.


.

MC, ja ne znam kako ti, ali ja i sjemenku poštujem kao život, čim je zasijem u vrt, svako jutro je obilazim, gledam, razgrćem zemlju da vidim jel proklijalo, i radujem se kao dijete svakom listiću. Ne radim razliku između ljudskog sjemena i biljnog. Poštujem život, i znam da ako je zasijan grašak - da će tu niknuti grašak, a ako je posijan čovjek - da će niknuti čovjek.

[mama courage]

Djeca se ne mogu iznijeti u inkubaturu ni u nikakvoj ljušturi, djeca se mogu iznijeti samo pod živim srcem

ti stvarno misliš da ovaj znakić tvoju argumentaciju čini suvislijom?

MC, ja ne znam kako ti, ali ja i sjemenku poštujem kao život, čim je zasijem u vrt, svako jutro je obilazim, gledam, razgrćem zemlju da vidim jel proklijalo, i radujem se kao dijete svakom listiću. Ne radim razliku između ljudskog sjemena i biljnog. Poštujem život, i znam da ako je zasijan grašak - da će tu niknuti grašak, a ako je posijan čovjek - da će niknuti čovjek.

toliko poštuješ taj grašak da ga onda smažeš za ručak?

možeš ti poštovati što god hoćeš, ali još uvijek majčica zemlja odlučuje hoće li sjemenki dozvoliti da proklija ili ne.


može li ikako bez ovih patetičnih usporedbi? eto, da ne bude da se bojim odgovora, ali moram reći da radim razliku između ljudskog i biljnog sjemena, kao između čovjeka i graška. u slučaju nezgode prije ću spasiti ljudsko čeljade nego vreću graška i prije ću žrtvovati ljudsko sjeme nego rođeno dijete.

a, jesam okrutno stvorenje.

[pikula]

ti stvarno misliš da ovaj znakić tvoju argumentaciju čini suvislijom?

Ništa više ili manje nego tvoj patronizirajuće šaljivi ton i prezir prema patetici (u ostatku posta). Ali eto k'o što dobro reče, različite smo. Ostavimo ukuse i sitlske afinitete u domeni autorske slobode, ako se slažeš ;? Ako ne , evo : Pathos se često koristio u antičkoj retorici kad se govorilo o značajnim i uzvišenim temema (zapravo sve donedavno u ljudskoj povijesti je pathos uživao legitimnost u javnom diskursu ), a naravno bio je osnova između ostalog i tragedije odnosno dramskog pisma. S obzirom da je pravo na život elementarno ljudsko pravo i stoga sa sobom zasluženo nosi određeni emotivni naboj pa idramu u slučaj uda se to pravo niječe smatram da je određena doza patetike stilski primjerena i potrebna. I ništa se ne postiže razlaganje metafore i poredbe do apsurda. Naime one uživaju taj privilegij u stilistici da dodaju prvom pojmu značanje dodanog pojma koje nije imanentno značenskom polju osnovnog pojma, ali ga ne poništavaju. Znači u poredbi s graškom svima je apsolutno jasna namjera, a to nije da je čovjek jednako grašak.