nije relativiziranje (pa čak i zakoni navode iznimke). nego sagledavanje činjenica. prije svega je davanje embriju (blastociste ili kako da to već nazovemo) status osobe jako je diskutabilno pitanje. jer ako je embrij osoba, onda to žena koja ga nosi (više) nije. sasvim jednostavno je tako. to ne znači da netko u svom svjetonazoru embriju ne može dati status osobe, ali mora biti svjestan da istovremeno negira svu osobnost i sva prava koja iz toga proističu ženi tj. majci. onda sva njena prava su podređena njegovom pravu ne samo po pitanju odluke mora li ga roditi ili ne, nego u svim drugima.mujica prvotno napisa
floskula "pravo na život" ne znači sama za sebe ništa. pravo na život ne znači pravo na korištenje tuđeg tijela ili tuđeg života, pa i ako je životno potrebno. i to je ono najbitnije. to što je žena spremna prihvatiti trudnoću i dati embriju svoje tijelo da se razvije, ne znači da taj embrij ima pravo na to niti da ima pravo mimo njenog prava na život i zdravlje (koje joj je recimo ugroženo tim embrijem tj. trudnoćom). i to ne znači da ga ona "ubija" time što mu svoje tijelo ne daje na upotrebu, jer bi po tome svatko tko drugome ne da prijekopotreban bubreg bio ubojica.
 |
|||
