Ifigenija prvotno napisa
I meni je to bilo nejasno, a onda mi je postalo jasno.
Kao prvo, kršćanski vojnik ide u rat s jasnom idejom da nanese što je moguće manje štete. Da puca u zrak, ako može, da puca u nogu, ako ne može izbjeći i da puca u čovjeka samo ako je svaka druga opcija još gora i donosi više zla.
Mislim da je vojnik, vjernik, u najgoroj dilemi u kojoj čovjek može ići i zato Crkva ima poseban ogranak, bavi se njima, pripremom vojnika, saniranjem posljedica, a blagoslov - pa ne blagosiljaju oni ljude da odu ubiti što je moguće više, nego da ih zaštiti Bog, i da oni postupaju po Božijoj volji.
Da nas opet napadnu neki susjedi, Cvijeto, jel bi ti da svaki Katolik i kršćanin položi oružje i preda se? Ako je tebi to alternativa - onda u redu. Ali ako nije - što se onda te ljude, koji riskiraju sve što imaju da bi branili zemlju i nejač, ne bi blagoslovilo, i zazvalo Božiju pomoć na njih?