 |
|||
Znam da među vama ima dosta štovateljica Nicka Hornbyja, pa bih vam preporučila "Juliet, Naked".
Riječ je o dvije paralelne radnje; u prvoj je par sa sjevera engleske provincije koji živi u lošoj dugogodišnjoj vezi, a u drugoj je bivša američka rock zvijezda, osoba kojom je muškarac iz engleskog para opsjednut od mladosti. Njihovi se putevi, naravno, sasvim neočekivano susretnu...
Izvrstan, izvrstan roman.
Posljednje uređivanje od Sanja : 18.04.2012. at 10:51
baš sam ga imala neki dan u rukama u Algoritmu i nisam ga kupila
sad ću definitivno kupiti
pročitala robinju
http://www.najboljeknjige.com/conten...px?BookID=1461
potresna, ali odlična
samo 19,90kn na kioscima
PotpisujemSanja prvotno napisa
Znam da među vama ima dosta štovateljica Nicka Hornbyja, pa bih vam preporučila "Juliet, Naked".
Riječ je o dvije paralelne radnje; u prvoj je par sa sjevera engleske provincije koji živi u lošoj dugogodišnjoj vezi, a u drugoj je bivša američka rock zvijezda, osoba kojom je muškarac iz engleskog para opsjednut od mladosti. Njihovi se putevi, naravno, sasvim neočekivano susretnu...
Izvrstan, izvrstan roman.
pročitala cestu
ajme koja depresija
ja sam je kupila nedavno, počela sam čitati i sviđa mi seZnam da među vama ima dosta štovateljica Nicka Hornbyja, pa bih vam preporučila "Juliet, Naked".
Riječ je o dvije paralelne radnje; u prvoj je par sa sjevera engleske provincije koji živi u lošoj dugogodišnjoj vezi, a u drugoj je bivša američka rock zvijezda, osoba kojom je muškarac iz engleskog para opsjednut od mladosti. Njihovi se putevi, naravno, sasvim neočekivano susretnu...
Izvrstan, izvrstan roman.
fakat jepročitala cestu
ajme koja depresija
ja sam se sva izbedirala s tom knjigom jer sam se stalno stavljala u situaciju tog oca
nisam je mogla ostaviti da je ne pročitam
Bela Hamvas: 'Kap prokletstva', zvanična knjiga..
Igor Mandić 'Sebi pod kožu', nasumična biografija, cinično, duhovito i bez cenzure..
Da li je tko čitao "Fatimin dlan"? I, Falcones. Prvih sto strana samo krv i nasilje.
"Katedrala mora" je bila odlična, ali ovdje nikako da izađem iz sukoba na vjerskim osnovama, gadno krvavih sukoba.
Još nisam odlučila da li da je odložim ili nastavim...
pročitala sam - točnije, progutala - Kradljivicu knjiga
predivna mi je, i smijala sam se i plakala
Melinda Nadj Abonji: Tauben fliegen auf
Nisam sigurna da je knjiga već prevedena na hrvatski, ali bit će velika šteta ako se ne prevede. Roman o integraciji vojvođanske (zapravo mađarske) imigrantske obitelji u švicarsko društvo, s puno sjećanja na čarobno djetinjstvo na selu, referenci na rat na Balkanu, zanimljivih opaski o Švicarcima, no prije svega pisan stilom koji te samo vuče i vuče da čitaš dalje, s puno asocijacija i kritičkih razmišljanja. Baš sam sretna što sam naletila na ovu knjigu. Ne bih je vjerojatno nikad ni pogledala da na njoj nije bila naljepnica Spiegel Bestseller
Trenutno citam Tima Parksa, "An Italian Education". Odlicna
Britanac, pisac i profesor, ozenjen za Talijanku, zivi s obitelji (prvo bez djece, pa prvo dijete, pa drugo dijete... mislim da ce imati i trece, ali jos nisam procitala do kraja) u regiji Veneto, kraj Verone.
Tema knjige je njihov svakidasnji zivot (od sklapanja zivotnog osiguranja, preko kupnje stana, rodjenja djeteta, svi nivoi skolovanja) i njegova razmisljanja o razlici izmedju njegovog vlastitog odgoja i odgoja vlastite djece koja su, eto, ipak Talijani.
Odlican mu je stil, citam u originalu i uzivam, a sa moje pozicije takodjer ipak strankinje u Italiji koja odgaja buducu malu Talijanku (to mi se cini svakodnevno sve vise i vise), izuzetno mi je zanimljiva.
Citiram samu sebezato sto sam nedavno procitala jos jednu knjigu Tima Parksa, "Italian Neighbors" - i kao i njegovu gore navedenu, mogu ju toplo preporuciti.
Kronoloski, prva za citanje je "Italian Neighbors", pa tek onda "An Italian Education".
Pronicljive i - ono sto mi se najvise dopalo - bez pretjerivanja i karikiranja duhovite autobiografske price, koje odlicno opisuju godinu dana (prva knjiga, a druga pokriva otprilike desetljece) zivota Britanca, pisca i profesora, koji se (u prvoj knjizi) privikava na zivot u Italiji, u jednoj maloj zajednici regije Veneto koja je izrazito zatvorena prema strancima; no, malo-pomalo, glavni lik postaje lokalnom stanovnistvu sve drazi... A onda (druga knjiga) dobija djecu koja se smatraju prvenstveno Talijanima.... a i on to postaje, aktivno sudjelujuci u njihovom tipicno talijanskom odrastanju i skolovanju.
Ja baš nešto nisam u trendu s čitanjem, od knjiga iz par zadnjih stranica ove teme pročitala sam čini mi se samo A. Tomića. Ja zapravo imam nekih desetak omiljenih knjiga kojima se uvijek vraćam, između njih čitam što mi dođe pod ruku. Evo nekih "mojih knjiga" koje sam pročitala najmanje dvaput:
Gabriel Garcia Marquez - "Sto godina samoće"
Predivan roman, svaki put kada ga čitam osjetim istu "čaroliju" i čitat ću ga opet. Ovaj roman je glavni razlog zbog kojeg je Marquez dobio Nobelovu nagradu, inače je moj omiljeni pisac.
Isaac Bashevis Singer - "Rob"
Prekrasna ljubavna priča. Iako je njegov roman "Neprijatelji, priča o ljubavi" proglašen jednom od najljepših ljubavnih priča - meni je "Rob" ipak bolji.
Slobodan Selenić - "Očevi i oci"
Radnja romana je smještena u Srbiji u 2. svjetskom ratu. Meni jako dojmljiva i tužna knjiga, pred kraj su mi potekle suze iako uopće nisam plačljiva. Toplo preporučujem svima.
Howard C. Cutler - Dalai Lama - "Umijeće postizanja sreće"
Knjiga je pisana u formi intervjua, ovu knjigu čitam kada se malo pogubim u ovim ludim vremenima, pa me Dalai Lama podsjeti na stvari koje su zaista bitne u životu. Knjiga na mene djeluje smirujuće, predobra je.
Mene silno zanima gdje u Jergovićevoj literaturi pronalazite iskompleksiranost i provincijalizam, ako netko od domaćih pisaca nije iskompleksiran onda je to definitivno Jergović. Njegova djela su prevedena na dvadesetak jezika, dobio je razna domaća i međunarodna priznanja, pa mi se čini da iskompleksiranost (jal) dolazi od njegovih kritičara. Ja bih za Jergovića rekla da je samo pitanje dana kada će njegova djela biti obvezna školska lektira.Sinoć sam pročitala Jergovićev roman "Psi na jezeru" i tijekom čitanja sam se često sjetila ovog tvog komentara, pogotovo dijela o kompleksima, jer ih je u spomenutoj knjizi toliko da iz nje pršte i skaču poput vatrometa.
Inače knjiga uopće nije loša; riječ je o sarajevskom pjesniku koji je devedesetih emigrirao u Kanadu i petnaestak godina kasnije, kao kanadski državljanin, dolazi u Beograd. U jednom beogradskom hotelu doživi moždani udar, a u sobi ga pronalazi hotelsko osoblje. Jedan mlađi recepcionar zainteresira se za njega, počinje preko interneta upoznavati bolesnog gosta i na neki se čudan način zbliži s njim... U knjizi se paralelno prati život tog mladića, kao i komatozno stanje pjesnika te niz što stvarnih, a što izmišljenih osoba. Ima dosta skokova u vremenu i prostoru, ali lako ih je pratiti i ne mogu reći da knjiga nema svijetlih trenutaka. Ali ti kompleksi, taj silni provincijalizam...
U radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla?), a negdje u drugoj polovici spominje se i jedna naša forumska kolegica. "Lijepa je i plava", kaže Jergović.
Pa, u skoro svakom njegovom novijem djelu (u onim ranijima nisam to uočavala), a naročito u romanu "Otac".
Ali da ne bude da ga samo kritiziram, njegovo stvarno dobro djelo mi je zbirka priča "Inšallah Madona, inšallah" (iako mi je za čitanje trebao rječnik
Nekad sam ga rado čitala, sad ga zaobilazim, uglavnom zato što se ponavlja i jer iz njegovih djela progovara sitna svađalačka duša.
Što se tiče školske lektire, zašto ne - ima u lektiri i neprikladnijih naslova, samo bi mu bilo dobro izlektorirati knjige da bar padežni oblici - kći i kćer - budu ispravno napisani.
Ja sam pročitala sva njegova djela i ni u jednom nisam našla naznake da je iskompleksiran, a što se provincijalizma tiče - rado bih da mi netko objasni što to uopće znači u književnosti.
Iz njegovih djela izbija duboki iskreni humanizam, dakle humanizam bez patetike i licemjerja, ja sam ga tako doživjela. Svaki veliki svjetski pisac odnosno njegova djela kod čitatelja izazivaju određeni efekt procjene vlastite svijesti i educiranosti, pa tako primjerice kada čitamo Dostojevskog sa 20 ili sa 40 godina života imamo osjećaj da nije riječ o istome djelu niti o istome piscu, a u biti smo se kao čitatelji izmijenili. Dobar čovjek vidi dobre stvari, mudar mudre, a netko ne vidi ništa.
Imam dojam da ljudima više smeta osobnost M. Jergovića pa kroz prizmu njegove osobnosti koja je stvorena kroz medije procjenjujemo njegova djela što je po mom mišljenju pogrešno i odvlači pozornost od sadržaja. Zapravo mislim da je njegov jedini grijeh - njegov uspjeh i da je dobro poznati hrvatski jal na djelu. Ovo s kompleksima i provincijalizmom mi je slično kao optužba za nedostatak hrvatstva - ma dajte molim vas.
pročitala hipnotizera
odlična, ali meni prilično zastrašujuća knjiga
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=7616
Ovo vrijedi za baš svaku knjigu, film, muzej, glazbeno djelo...
Jako bih voljela kad bi se razgovori o pročitanim knjigama i osobna mišljenja o književnim djelima mogli odmaknuti od osjećaja osobne uvrijeđenosti kad se nekome ne sviđa naš ukus i podmetanja kritičarima nedostatak ukusa i mudrosti (ovo je više za lol-smajlić), osjećaj jala i sličnog.
Možemo li se složiti da se ukusi, kriteriji i ono što u književnom djelu tražimo i što od njega očekujemo razlikuju od osobe do osobe i da ono što je nekome vrhunac drugoj osobi može biti loše i obrnuto? Pri tome je zaista nepotrebno, da ne kažem ružno, ljude različitog ukusa i mišljenja pozivati na red i pritom se gađati ad hominem argumentima.
* * *
Što se novijih knjiga tiče, nemam baš mnogo za ovaj topic... Nedavno sam pročitala Perišićev roman "Naš čovjek na terenu" i oduševila se. Zatim sam, ponukana dobrim dojmom romana, uzela njegovu zbirku priča "Užas i veliki troškovi", koja mi se pak uopće nije svidjela.
Kod iznošenja vrijednosnog suda o djelu ili o piscu, ako uopće osjetimo potrebu iznositi vrijednosni sud, isti trebamo i obrazložiti a ne nabacivati se ad hominem ocjenama tako da se ne razumije da li se govori o djelu ili piscu.
Još uvijek mi nije jasno gdje si ti vidjela provincijalizam i "komplekse koji pršte i skaču poput vatrometa" (da li je ovo provincijalna lirika?) kada taj provincijalizam i komplekse ne primjećuju brojni čitatelji širom svijeta.
Ovo bi trebala biti uvreda?
Nemam ništa protiv rasprave o književnom djelu (iako mislim da detaljnije rasprave prelaze okvire i ovog topica i ovog foruma), ali i te kako imam protiv analize karaktera, ukusa, mudrosti i drugih osobina ili osjećaja onih koji o knjizi raspravljaju, pogotovo kad se neistomišljenicima imputira jal i neznanje ili ih se vrijeđa.
Ako pročitaš topic, vidjet ćeš da ni Tanja_b ni ja nismo nijednom rječju (pogotovo ne negativno!) spomenule Jergovićeve štovatelje, već smo pisale samo o knjizi. Upravo ti, s druge strane, o djelu nisi napisala ni slovca, ali uporno ideš ad hominem i seciraš nas kao osobe, imputirajući nam štošta, od jala do nedostatka dobrote (?!) i mudrosti (?!).
I što znače "brojni čitatelji", odnosno, zašto bi moj ukus morao biti jednak njihovom? Mnogi književnici/glazbenici/glumci imaju milijune obožavatelja diljem svijeta, znači li to da se moraju svima svidjeti i da oni kojima se ne sviđaju moraju šutjeti?
Za mene ovakve rasprave nemaju smisla i da me nisi citirala, ne bi mi palo na pamet da u njoj sudjelujem (smatram nepristojnim ne odgovoriti na pitanje, iako mi je sad žao što sam imala potrebu biti pristojna). Ovo je moj posljednji post na tu temu, a ako nastaviš s podbadanjem i vrijeđanjem, neću oklijevati s prijavom moderatorima (prvi put u osam i pol godina na forumu). Sve ima svoje granice, pa tako i nepristojnost koju sam spremna tolerirati.
Ali Sanja, stvarno mi nije bila namjera vrijeđati bilo koga, ako jesam ispričavam se.
Samo sam tražila odgovor na vrlo jednostavno pitanje: što je to provincijalizam u književnosti? I pomirila sam se s tim da neću dobiti odgovor.
Pokušat ću obrazložiti svoj stav o Jergoviću, iako nisam naročito vična pisanju o književnim temama (struka mi je skroz drugačija i zahtijeva drugi stil, što'š
Kako rekoh, iskompleksiranost u Jergovićevim djelima nisam oduvijek uočavala, nego tek kasnije. Valjda je to vještina koja se stječe i životnim iskustvom
Vrhunac mi je, ipak, bio već spomenuti roman "Otac", u kojem Jergović svojim početkom aludira na Camusovog "Stranca" ("Umro mi je otac" - "Danas je mama umrla"), da bi krenuo u upravo neugodnu analizu i trančiranje svojeg odnosa s ocem koji, suprotno očekivanom, nije bio nepostojeći ili katastrofalan, nego naprosto - nedovršen. Jer nije odrastao s ocem pod istim krovom. Što ne znači da nisu bili u kontaktu, i to relativno čestom.
Jako sam dobro svjesna što za dječaka i mladića znači odrastati bez oca (primjer iz najuže okoline), i baš zato mislim da ga Jergović u svom djelu debelo pretjeruje. Zapravo, liječi komplekse. I opet, čitatelj bi očekivao da svoj osobni primjer pokuša uzdignuti u nešto općenito, u neke univerzalne vrijednosti odnosa oca i sina (što bi itekako podiglo kvalitetu djela i bar donekle opravdalo svu tu detaljnu samoanalizu). Ali ne! priču o svom ocu autor koristi kao polaznu točku za seciranje prošlosti Bosne, Jugoslavije i Balkana, svih naroda i narodnosti. E, za mene je to čisti provincijalizam, ako nije, onda ne znam što provincijalizam jest.
Dakle, od zanimljive polazne priče, autor je izgradio roman koji me na kraju poprilično razočarao, najviše svojim skretanjem u politiku. Nema tu univerzalnih vrijednosti kakve nalazim kod stvarno velikih pisaca. Ne kažem da je knjiga loša, ali... nije to ono pravo. Bar ne za mene.
Ali, kako sam zapisala svojedobno u svojim bilješkama - u ovom romanu bar mu glavni lik nije auto
Marina drži u napetosti ali je meni baš mučna. To je jedan od njegova prva 4 romana i izdana je kao "knjiga za mlade".
Ja sam nedavno pročitala i "Voli onog s kim si" od Emily Giffin. Nije loša. Naslov mi nije baš obećavao
Tanja_b hvala ti na odgovoru.
Kada sam pisala o Jergovićevim djelima uopće nisam mislila na roman Otac jer je to roman izvan svih formi, pisan po mom mišljenju iz duboke unutrašnje potrebe i predstavlja katarzu samog pisca. Taj roman se razlikuje od svih njegovih romana i po stilu i načinu pisanja i po samoj tematici je vrlo osoban tako da se zapravo djelomično slažem s tobom jer mislim da su kompleksi, frustracije i ostala emocionalna prtljaga neizbježan dio svake osobnosti. Također mislim da neka čitanost odnosno popularnost tog romana samom piscu nije bitna niti se taj roman može uzeti kao osnova za ocjenjivanje njegovog rada.
Da, samo što je on svoju emocionalnu prtljagu puno diskretnije i bolje upakirao u zbirku priča "Mama Leone", iz koje se mogu sasvim dobro iščitati činjenice, a bez suvišnog detaljiziranja o roditeljskoj prošlosti.
O "Ocu" sam pisala zato jer je to zadnje od Jergovića što sam uspjela dočitati do kraja. Od "Pasa na jezeru" sam odustala, bilo mi je svega skupa previše. Nemam kod sebe bilješke o drugim njegovim romanima, jer sam ih većinom čitala prije 2007., ali trenutno mi samo padaju na pamet "Ruta Tannenbaum" i "Freelander" kao primjeri razočaravajućih knjiga. Koliko je "Ruta Tannenbaum" loša, shvatila sam tek nedavno, nakon čitanja prave biografije Lee Deutsch (Pavao Cindrić).
Ali sad mi je postalo bedasto raspravljati o piscu kojeg sve manje čitam
Zasad čitam samo "Ljubavno pismo klinopisom" češkog pisca Tomaša Zmeškala i još se dvoumim hoću li je dovršiti ili ne. Čim autor uplete psihotične likove u radnju, postaje mi sumnjiv, jer u takvu priču može upakirati doslovno sve što mu padne na pamet. Vidjet ću još...
Slažem se!!
prekrasana je
čitam Zafonovu Sjenu vjetra - dosta je zanimljiva, ali nešto mi fali
Eli Wiesel - Noc
potresno, istinito, svjedocanstvo. Eli je kao djecak odveden u konc. logor, sa roditeljima i sestrama
jedna od najpotresnijih knjiga koje se citala, i jedna od onih koje bi rado imala doma na polici
Abdulah Sidran - Otkup sirove koze
biografska proza. pjesnik izvire iz svake recenice. divno pise, zanimljivo i duhovito, skace iz proslosti u sadasnjost, pa se vraca 10 godina unazad, pa opet dalje, u svoje djetinjstvo. Njegov otac, Meho, je Kusturicin (i Sidranov) Otac na sluzbenom putu, nisam imala pojma o tome.
steta da roman zavrsava smrcu oca. nadam se da ce napisati i ostatak svoje biografije
uzivala sam citajuci
Simon Beckett - Zapisano u kostima
odlican krimic. jedan od onih gdje se moras suzdrzavati da ne bacis oko na zadnjih par stranica. sasvim neocekivani rasplet
zasto ne prevedu i ostale njegove knjige??
trenutno citam Nesboa - Spasitelj, a vidjela sam u Profilu da je izasao i Sismis, jedva cekam docepati ga se
Ja sam pod stare dane počela čitati poeziju i to domaću pa sad čitam Danijela Dragojevića, Ivanu Bodrožić, Tatjanui Gromaču i Tomicu Bajsića
pročitala. i dalje ostajem pri tome da je jako zanimljiva i napeta, sviđa mi se ugođaj. ali se ne mogu oteti dojmu da su neki dijelovi malo nategnuti i pozicija pripovjedača nije uvijek jasna. kao da mu fali sveznajući pripovjedač pa onda te "rupe" popunjava drugim pripovjedačkim licima, što je inače ok, ali kao da se Zafon nije najbolje snašao u tome.
to je neka moja mala zamjerka, ali knjigu bih svakako preporučila.
Sanja, Mima, tanja_b, jeste li vi čitale ovu knjigu? baš me zanimaju dojmovi.
čini mi se da sam neki dan pročitala preporuku za knjigu o dječaku koji je sa ocem odveden u konc logor
tužio oca za neki prekršaj
oca su ubili, a dječak nakon x godina izašao iz logora sa ogromnom grižnjom savjesti
navodno postoje sumnje da li je pisac to zaista proživio
jel ikome poznato to što sam napisala?
J. Juul i M. Oien - Prostor za obitelj
knjiga je u formi intervjua.
poglavlja su sobe u kući, kroz koje se Juul i novinarka dotiču različitih obiteljskih tema i odnosa.
"Sjenu vjetra" nisam čitala. Čitala sam "Anđelovu igru" istog autora i dojmovi su mi bili vrlo slični tvojim dojmovima za "Sjenu vjetra". Sve u svemu, knjiga mi je bila dobra, ali nije me pretjerano oduševila.
Od knjiga koje su me oduševile u zadnje vrijeme istakla bih Malcolm Gladwellovu "Outliers" (Izvan prosjeka u prijevodu).
Knjiga je non-fiction, a objašnjava kako kontekst i razne "sretne prilike" stoje iza ekstremnih uspjeha ili ekstremnih događaja.
Jako mi je zanimljiv način na koji piše, puno toga naučiš, a na momente je napeto ko u dobrom krimiću. Skoro sam vikala od uzbuđenja u busu: "pa zašto su se srušili ti avioni?!!". Definitivno preporučam.
Sad čitam njegovu Blink, ona govori o onom nesvjesnom mišljenju u prvi čas, kad u djeliću sekunde donesemo odluku a da nismo sigurni ni kako ni zašto. Isto je dosta dobra, iako meni malo manje od Outliersa.
Od navedenih u zadnje dvije stranice, dodajem svoju oduševljenost sa Juliet, naked. To mi je možda čak najbolja Hornbyjeva.
"Izvan prosjeka" je i meni odlična knjiga, vrlo čitljiva i vrlo, vrlo primjenjiva na svakodnevne situacije.
Svako poglavlje interesantno je na svoj način, meni je frapantno bilo već prvo, gdje dovodi u vezu datum rođenja i konačan uspjeh hokejaša u reprezentaciji. Što je opet u direktnoj vezi s polaskom u školu, koji nam je svima prije ili kasnije vrlo aktualan (sjetite se samo tema o odgodama upisa!).
Inače, znanstvenu podlogu fenomena opisanog u knjizi "Treptaj" (Blink) dao je njemački psiholog Gerd Gigerenzer u knjizi "Snaga intuicije" (Algoritam, 2008). Preporučujem svima koje zanima ta tematika (i eksperimentalna psihologija, između ostalog).
Nisam, na žalost, čitala ništa njegovo. Zadnjih mjeseci sam u stručnoj literaturi, već mi je pomalo dosta.
o, kako te razumijem, Sanja!
ja sam konačno počela aktivnije čitati, nakon 10 godina (faks i isključivo stručna literatura + knjige za studij književnosti, onda nakon toga troje djece, nespavanje i kaša umjesto mozga)
sad sam se opet navukla na knjige kao na drogu
zadnje sam pročitala Gavranovog Jedinog svjedoka ljepote, skroz slučajno
napeto, ali malo previše nalik ljubiću (za moj ukus)
počinjem Franzenovu Slobodu. imam velika očekivanja jer su me Korekcije očarale.
Kome ne ide Sjena vetra , neka proba za neku godinu, tako se meni dogodilo- da mi se prvo nije dopalo, a za par godina odusevljena, inace -bolja mi je i od IGRE ANDJELA ili MARINE .
Ja sada citam Bekstvo od ljubavi os Slinka (autora Citaca ) , dobro je
Poznavateljice Franzena, što da prije pročitam: Korekcije ili Slobodu?
ja bih htjela pročitati najnoviju zafonovu
Korekcije je napisao 10ak godina prije Slobode, možda bi ti bilo zgodnije onda prvo Korekcije
Sloboda je pitkija, ali su meni Korekcije draže... ipak mislim za početak Sloboda...
Z. Ferić - Kalendar Maja
odlična knjiga koja se čita sa stalnim iščekivanjem - "a što je bilo onda?"
Ferić piše o ljubavi, seksu i obitelji. uz to donosi finu nostalgičnu priču o Zagrebu 60' godina,
o tome kako su djeca nekada odrastala, te poneki znakoviti detalj o političkom uređenju.
ima u romanu i Hrvatske danas, te poznate Ferićeve teme, bolesti.
preporučam.
Gordana Kuić: "Miris kiše na Balkanu", saga jedne židovske obitelji u Sarajevu, radnja počinje sa početkom 1.svj. rata. Roman je zasnovan na autentičnim događajima i likovima.
Bila je nedavno serija na TVu, nije me oduševila, ali izgledalo mi je kao da bi knjiga mogla biti dobra.
Nakon "Avalon Saga: Lady of Avalon", procitala sam i "The Mists of Avalon" (sasvim drukcija slika na kralja Artura, zanimljivo za one koji vole povijesno-fantasy stil, i zasad mi je najbolja iz cijele sage), a trenutno sam na zadnjem dijelu Avalon Sage - "Ancestors of Avalon" (koja bi kronoloski trebala biti prva knjiga: propast Atlantide i dolazak prezivjelih na britansko otocje... Zanimljiva razbibriga).
Tim Parks, zbirka prica "Adultery and other Diversions" - sasvim solidna, nekoliko prica me ostavilo ravnodusnom, a nekoliko njih su zaista odlicne, stoga preporuke.
Amy Ferris, "Marrying George Clooney" - zapravo sam ocekivala pitku razbibrigu (talijanski prijevod nije uopce dodao drugi dio naslova, "Confessions from a Midlife Crisis"), a procitala tekst u vidu povezanih pricica (djeluje mi kao da je izvuceno iz bloga) o menopauzi. Pocela sam citati s osjecajem razocaranja (bas sam bila spremna za vikend-citanje chick-lita
Štreberski sam se odlučila za kronološki pristup Franzenu pa čitam Korekcije. Pročitala sam dosad 140 stranica, čitam brzo - gutam.
Sviđa mi se karakterizacija likova. Ne sviđa mi se postmodernističko u romanu.
Pročitala sam da Sloboda nema ništa takvo, pa joj se unaprijed veselim.
Knjige su odlicne.
Odgovor za tangerinu
Posljednje uređivanje od ivananeda : 23.05.2012. at 10:50
Elie Wiessel, "Noć"?
Pravila pisanja postova
