Isteklo mi vrijeme za edit.
Ja sam mama svojoj djeci, a ne svojim učenicima. Ne trebam ih voljeti, ne trebam ni ginuti ni izgarati za njih.Trebam samo biti pošten, korektan, odgovoran i empatičan nastavnik koji radi svoj posao.
Isteklo mi vrijeme za edit.
Ja sam mama svojoj djeci, a ne svojim učenicima. Ne trebam ih voljeti, ne trebam ni ginuti ni izgarati za njih.Trebam samo biti pošten, korektan, odgovoran i empatičan nastavnik koji radi svoj posao.
Upravo tako.
Evo primjer brige o podmirenju učenikovih obveza i sureadnje s roditeljima: Učenica je dobila vodene kozice mjesec dana prije kraja nastave, neće je biti dva tjedna, a treba i želi odgovarati još većinu predmeta. Roditelj zove razrednika da ga obavijesti o tome, razrednik obavještava razredno vijeće o djetetovoj situaciji koja nije nimalo laka jer kad se učenica vrati u školu čeka je podmirenje mnogih obveza. Razredno vijeće dogovara plan provjera (datume i količinu gradiva) koji se daje roditelju da bi se dijete moglo organizirati i pripremiti. Neki članovi RV-a oslobađaju dijete određenih obveza.
Primjer zauzimanja i borbe: učenici sami sebi upišu ocjene u imenik. Prvo ide razgovor u četiri oka između razrednika i učitelja predmeta iz kojeg je upisana ocjena u kojem razrednik traži od da se to jednostavno izbriše jer ne postoji dokaz da je baš to dijete to upisalo. E onda kad to nije prošlo radi se istraga i utvrdi se tko je upisao ocjenu. Zatim se sastaje razredno vijeće da bi se izrekla pedagoška mjera (jer je prema statutu krivotvorenje pedagoške dokumentacije prekršaj za koji se izriče strogi ukor). Razrednik na sve moguće načine želi opravdati učenikov postupak. Jedva dobio mjeru. Taj ukor će, naravno, biti ukinut na kraju godine i učeniku neće biti sniženo vladanje. Jer su u tom razredu svi uzorni.
Dakle, što je ta borba i zauzimanje napravila za to dijete. U kakav položaj stavlja ostalu djecu?
ja uiopće nisam mislila na takav način borbe i zauzimanja. ali what ever. ja u kupe, ti u špade. stvarno nema smisla.
trampolina, znači za profesore alkoholičare se treba zauzeti, a za djecu ne!? jer njega nitko neće zaposliti, a oni su, pretpostavljam , ionako bezobrazni mali delikventi. ( i ja čula na vlastite uši)
Čekaj, šta se stvarno iz mog posta može iščitati da ja to odobravam, i da to tako treba? Ili ja nerazumljivo pišem (neispavana sam), pa se ne vidi gdje je sarkazam, ili ti ne shvaćaš? Ili mi možda fali smajlića (ne volim ih)?
A sad ozbiljno, izgleda da imamo različitu definiciju pojmova.
Kad se boriš, boriš se protiv nekog. Tome u školi nikako nije mjesto, ni fizički, ni verbalno. Svoju bih djecu rađe naučila da surađuju, nego da se bore; tako i učenike.
A u vezi ekipe u zbornici: neradnike se ne treba njegovati, alkoholičare se treba liječiti, i ne, nipošto nije u redu da se u državnim i javnim službama (naročito u školi) ljudi mogu uhljebiti do mirovine. U praksi ne znam nijednog alkosa (a znam ih četvoricu koji sa mnom rade/radili su/predavali) koji je upućen na liječenje. I to me ljuti. Što su se svi zauzeli za njega, a on i dalje dolazi na nastavu. Ukratko, borba i zauzimanje nije ono što ja želim vidjeti u školi. Empatiju, stručnost, suradnju, brigu, odgovornost, razumijevanje, inteligenciju, kreativnost da.
Da se mene pita, nastavnici bi imali deeeebelu selekciju pri upisu na faks, a svakih 3-5 godina bi obnavljali licencu po strogim kriterijima. Ali mene nitko ne pita.