Traume iz djetinjstva

[cvijeta73]

Ne znam jel itko ikad igdje bolje ovo opisao.

ajte meni malo ovo pojasnite. s nekim primjerom. da znam jel ih imam. i dal znam dal je tome što ih imam "zaslužna" moja mama il nije.

[Anemona]

ajte meni malo ovo pojasnite. s nekim primjerom. da znam jel ih imam. i dal znam dal je tome što ih imam "zaslužna" moja mama il nije.

Ja ću dati jedan vrlo banalan primjer.
Imam nazovimo to strah od vjetra (oluje), odnosno imala sam kao dijete, a danas normalno živim s tim strahom.
Neki dan igramo se vani - MM, moje dijete, bratovih x 2, ja, odjednom počne puhati užasan vjetar, baš krene oluja. U istom trenutku izleti moja mama i počne vikati, kao luda: u kuću, u kuću, brzo svi u kuću, počinje oluja, brzo se maknite, u stilu kao da stojimo nasred tornada, koji odnosi kuću.
U tom trenutku kao da me je netko mokrom krpom pljusnuo po licu.
Da li si itko od vas može zamisliti da je 33 godine nisam znala od kud taj "strah" od vjetra?

Naravno, kad zapuše vjetar meni je prvi poriv odjuriti glavom bez obzira u kuću i to je trenutak gdje u jednoj najobičnijoj svakodnevnoj situaciji moram uložiti veliki trud, da "prešaltam" mozak i ne odjurim. Ne želim da moje dijete ima istu reakciju.

Obično takve "vjetar" situacije završe na način da ja odem u kuću, zatvorim prozore i poberem veš, a djeca se još pomalo igraju (jer im je vjetar zabavan) i onda dođem po njega, mirnim tonom i uvedem ga u kuću, jer je počela kiša.

(Nakog tog prosvjetljenja sam razgovarala s mamom da ne smije tako reagirati pred djecom, bla, bla, bla, naravno ona ne vidi problem/povezanost, ali znam da bude "radi mira u kući" pripazila).

Ovo je jedan najblaži primjer, ali prilično dobro oslikava situaciju.