Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

tanja, nikako da ti stignem napisati nesto poduze, pa za sada samo mali tip sto se tice matematike.
postoje zadaci koji se ovdje zovu "logicals" - to su ti zapravo jako zgodne mozgalice. to je prva uciteljica davala mojoj curi, koja je to jako voljela.
postoje i one male knige ili na webu sa mozgalicama iz "klokan" natjecanja. to je isto jako zanimljivo. mislim da bi se to a. svidjelo.

pokusaj popricati sa strucnom osobom, kako pronaci strategiju kojom bi uciteljici "otvorili vidike".

Našli smo "Klokane", već ih je krenuo rješavati. Stvarno su zgodni zadaci, traže razmišljanje, a ne samo šablonsko računanje (to je ono što rade u školi do besvijesti, i što njemu dobro ide, ali matematika je puno više od računanja "po špranci").
Upravo je pročitao "Brbljanje o geometriji" koje smo posudili u knjižnici - mislim da mu se najviše svidjelo što je cijela knjiga pisana u formi stripa.
Ovaj link koji je zika poslala mi se također sviđa, razmislit ćemo malo i o tome.

A s učiteljicom... sad neću talasati, kraj je školske godine, u cjelini mu ide dobro i bez problema, a u drugom razredu se možda stvari i drugačije preslože. U međuvremenu ćemo još konzultirati neka druga mišljenja.

Meni i dalje ostaje neugodan okus inertne atmosfere u školi, ne samo što se darovitih tiče, nego što se tiče bilo čega. Nije baš neka sreća (naročito kad se s nostalgijom sjetim vrtića i fantastičnih teta koje su iz njega izvlačile ono najbolje, tako da su svi imali koristi od toga, i on i cijela grupa). Ali škola nam je bar blizu kuće

[Ifigenija]

Meni trebaju neke beneficije na račun darovitog djeteta doma.

[rossa]

imam pitanje za vas roditelje darovite djece. Dakle, moje dijete 3,5 godine i nije ništa posebno darovita po mom sudu. Ne odskače previše od vrtićih kolega, tete je hvale kao znatiželjnu i uključenu u svaku temu. E sad, dijete voli puzzle i slagalice i redovito posuđujemo neke takve igre u knjižnici. Ona puzzle slaže uglavnom po pamćenju, a ne po nekom "odraslom" načinu slaganja (ova boja s ovom, ovdje se vidi djelić onog, ova ima dvije ravne strane pa ide u kut,...)
Danas smo uzeli neke puzzle ribe koje su kao za 6 godina i knjižničarka kaže da su se i oni odrasli zabavljali s tim. NAs dvije smo zajedno složile prvi put i nakon toga ih ona slaže bez da razmisli, krene od sredine, totalno je zapamtila gdje što stoji (Ribe su obojane s obje strane da bude teže). Uredno mogu to vratiti sutra i uzeti neku novu igru jer joj više nije zanimljivo.
MD i ja smo stigli do zaključka da ima fotografsko pamćenje (apsolutno dopuštam mogućnost da pretjerujemo). e sad nakon uvoda, pitanje
Potencirate li napredne osobine vaše djece kroz češće izlaganje takvim sadržajima ili ih uravnotežite sa drugim sadržajima?

evo i riba - http://www.doronlayeled.com/app/Show...&St=Yes&Sb=Yes

[Sirius Black]

Potencirate li napredne osobine vaše djece kroz češće izlaganje takvim sadržajima ili ih uravnotežite sa drugim sadržajima?

evo i riba - http://www.doronlayeled.com/app/Show...&St=Yes&Sb=Yes

Ne potenciramo, ali niti ne uravnotežujemo. Ima 4,5 god.
Neko vrijeme je bila opsjednuta s čitanjem, sad zna čitati, pa više nema tak veliki interes za to. (Ne čita rečenice nego si u svakoj riječi prvo slovka onda spoji, čita i duge riječi).
Sad je jako zanimaju brojevi, pa stalno ispituje koliko je nešto. Zna zbrajati do 10, oduzimati još ne. Postavlja pitanja u stilu: "Koliko je 5+5+5, a to ti znači 3 puta po 5?" Uglavnom odgavaram na pitanja i nudim sadržaje koji je zanimaju ali i sve ostalo.

Što se tiče slagalice, mislim da tvoja malena kuži logiku kak se slaže, bez obzira kaj izgleda ko da slaže napamet.

[čokolada]

Ja nikad nisam skužila kako je moja mlađa cura (ne znam je li darovita) slagala puzzle , originalnu sliku baš nikad ne bi ni pogledala, imala je neki svoj sistem. Ne vjerujem da je fotografsko pamćenje u pitanju, više neki meni nedokučiv način uočavanja i razmišljanja. Manijakalno ih je tražila pa smo kupovali sve veća i kompliciranija pakiranja. Trajala je to negdje od 2. do 3. godine. Kasnije je došlo novo razdoblje gotovo patološke veze s olovkom i slikovnicama, u kojem je puzzle više uopće nisu zanimale, dok danas tek tu i tamo nešto poslaže nabrzaka i ide dalje.
Nudi joj različite stvari pa ćeš vidjeti gdje će joj se fokus zadržati dulje. Sama će ti pokazivati put.

[lunja]

Nije da se direktno nadovezujem na Rossin post, ali ja se poprilicno cesto zapitam jel sve u redu s mojim pamcenjem kad vidi kakvu memoriju ima M.
Mislim, ta pamti sve.
Slikovnicu nakon jednog citanja preprica, neke pasuse i doslovno. Ima triliun slikovnica, zna ih napamet i cesto se poziva na njih u svakodnevnom zivotu- "zapalili smo vatru, bas kao i zabac" (pa se onda ja najcesce pokusavam sjetiti, kakav sad, pobogu, zabac).
S 18 mjeseci smo joj svakog dana davali po par onih magnetskih slova (velikih, malih i brojeva) za frizider i to bi prakticki odmah zapamtila. Pravo znacenje npr. brojeva shvatila je tek kasnije, nakon ca. druge godine, a sto se slova tice nije ni na tragu citanja.
Oko druge godine je naucila razlikovati kontinente, pa onda pomalo i sve vise zemalja, i tu sam primjetila da stvarno razumije o cemu se radi- nalazi ih i na vrlo razlicitim kartama i globusima.
Nisam nikad ni pomislila na fotografsko pamcenje- valjda jer ne memorira prvenstveno slike. Moje bi objasnjenje bilo da u tom uzrastu jos nemaju toliko informacija u glavi, i da im zbog toga tako dobro ide procesuiranje istih.

[no@]

Nisam nikad ni pomislila na fotografsko pamcenje- valjda jer ne memorira prvenstveno slike. Moje bi objasnjenje bilo da u tom uzrastu jos nemaju toliko informacija u glavi, i da im zbog toga tako dobro ide procesuiranje istih.

Dobro ti je objašnjenje. Nas zeznu apstraktne operacije i sadržaji, pa djeluje kao da imamo manje kapaciteta za obradu konkretnijih sadržaja.

[Jurana]

@Rossa
I moj je sin oduvijek dobro percipirao vizualno. On bi samo bacio oko na predložak i kasnije mogao slagati puzzle ili opisivati sliku detaljno. Kad bi vidio negdje brzi niz sličica, on bi puno lakše od nas mogao nabrojiti što su sve te sličice prikazivale. Jednostavno je imao vrlo izoštrena osjetila, ne samo vid. To ima i svoju lošu stranu jer se lakše prezasiti podražajima.
Što se tiče usmjeravanja djeteta, tu ne morate puno razbijati glavu jer će dijete vjerojatno usmjeravati vas i tražiti ono što ga u toj fazi bude zanimalo. I tako im ne možeš nametnuti što ih ne interesira, a ni odbiti ih od onog što ih privlači.

[rossa]

hvala svima na odgovorima i savjetima

[Storma]

moje obje imaju slicnu logiku slaganja puzzli a mislim da nemaju fotografsko pamcenje. stvar je vise u vizualnom zapazanju, mislim. u tome ih svacam jer se to meni cesto dogada, samo obrnuto - prodem kraj neke slike ili zapazim nesto krajickom oka i nesto mi ne stima. onda se vratim i pretrazujem sliku dok ne nadem sto ne valja :D s vremenom sam naucila i odustat :D stvar je drugacijeg gledanja.
jesi li joj dala slike na kojima treba naci razlike? moje ih periodicki manijacki rjesavaju.

opcenito bi bilo dobro pomagati djetetu u stvarima koje mu teze idu te ga na taj nacin nauciti da se strpljenjem i pokusavanjem moze postici jako puno iako ti to "ne lezi". u ostalim stvarima pratim sto ih zanima pa nudim slicne sadrzaje.

[rossa]

jesi li joj dala slike na kojima treba naci razlike? moje ih periodicki manijacki rjesavaju.

jesam i ful je dobro ide.

[Storma]

jesam i ful je dobro ide.

onda je jaka u vizualnom zapazanju. zato joj dobro idu i puzzle. nego, gledam ove tvoje ribe, Kata je i ranije slagala takve (na tu foru) i kompliciranije, odavno ju pustilo. Djeca kojima to lezi brzo presisaju slagalice za svoju dob :D Dok drugi, kao npr MM ne uspijevaju sloziti ni one jednostavne. Njemu zbilja ne ide (mislila sam da se glupira). Ili mala moje prijateljice, ima 5 godina i nikako joj ne idu slagalice i ne voli ih.

[đurđa]

VAŽNOST DOBRE SURADNJE UČITELJA S RODITELJIMA
DAROVITIH UČENIKA

pročitajte na:

http://www.uskolavrsac.edu.rs/Novi%2...c%20-%2016.pdf

[Mariela]

Molim za pomoć. Jučer smo bili na testiranju i sada smo konačno načisto da je moj sin darovit. Na testiranje smo išli zbog problema u školi (snižena mu je ocjena iz vladanja). Razlog sniženju ocjene iz vladanja su skoro sva navedena ponašanja:

KOGNITIVNE KARAKTERISTIKE DAROVITIH UČENIKA I MOGUĆI POPRATNI PROBLEMI:

1. Izuzetna količina informacija i neobično pamćenje -------> Standardni nastavni program dosadan; nestrpljivost u čekanju drugih učenika
2. Izrazita (dobra) moć shvaćanja -------> Loš odnos s manje sposobnim vršnjacima; zasićenje ponavljanjem već usvojene građe; odrasli ih smatraju mudrijašima
3. Raznolikost interesa i velika znatiželja-----> Problemi u skupnom rješavanju zadataka; preuzimanje previše zadataka odjednom
4. Izrazita verbalna sposobnost i bogat vokabular -------> Ostali učenici takvo nastojanje mogu smatrati "razmetanjem"
5. Visoka sposobnost izražavanja ------> Dominira diskusijom, vrvi podatcima i pitanjima; nastavnici i učenici mogu to smatrati negativnim i osuđivati; koristi verbalizam da izbjegne teške zadatke
6. Neobična sposobnost elaboriranja podataka -----> Učenik ne voli da ga se prekida u radu; ostali ga smatraju previše ozbiljnim; ne voli rutinski rad i dril
7. Ubrzani proces mišljenja ----- > Frustrira ga nedovoljno brzo napredovanje u prelaženju građe
8. Fleksibilan način mišljenja --------> Može se javiti mišljenje da učenik ne poštuje autoritet ili tradiciju
9. Sposobnost sinteze naučenog ------> Smeta ga zahtjev da se čeka s početkom novog zadatka prije nego što se završi prethodni
10. Rana pojava sposobnosti odlaganja završenja zadataka-------> Ukoliko se kao dokaz uspješnog učenja traži samo rezultat učenik neće biti motiviran za rad na inače interesantnom zadatku ili istraživanju
11. Izrazita sposobnost uočavanja neobičnih i različitih odnosa--------> Smeta ga što okolina smatra da ne govori o temi nego o onome što nije predmet rasprave; ponekad ga nazivaju dosadnim ili nekorektnim
12. Posjedovanje originalnih ideja ili rješenja-------> Ne odgovara mu strogi, kruti red, može se dogoditi da bude kažnjen zbog nepoštivanja reda i pravila, pa zato što nije prihvaćen može postati buntovan
13. Veoma rano počinje razmišljati na način drugačiji od ostalih (razmišlja alternativno, apstraktno, sagledava posljedice, čini poopćavanja) --------> Ne bavi se detaljima, poopćava pitanja drugih što ostali često smatraju nepristojnim
14. Veoma rano stječe sposobnost formiranja i korištenja pojmova -------> Pogođen je nesposobnošću ostalih da shvate i cijene originalnost u opažanju i organiziranju; sustavi i strukture do koji dođe sam mogu se kositi s onima koje uči u školi
15. Ocjenjivački pristup prema sebi i drugima-----> Mogu ga smatrati elitom, umišljenim, prekritičnim, može se obeshrabriti zbog samokritičnosti i inhibirati u usvajanju novih znanja u strahu od neuspjeha; ostali mogu smatrati da previše traži i čini preveliki pritisak; može ozbiljno djelovati na međuučeničke odnose u slučaju ako ostali ne mogu pratiti njegova znanja; netolerantan je prema glupostima.

Razumijevanje učiteljice i škole - po meni nikakvo (nitko iz stručne službe ga nije niti vidio). Što nam je činiti? Razmišljam o promjeni škole, pokušaju dogovora s ovom u koju ide, ali ne nadam se tu previše.

[Beti3]

netolerantan je prema glupostima.

Ne znam ti pomoći, samo da ti kažem, što te neće utješiti, da ova netolerancija prema gluposti ne nestaje s godinama i iskustvom, samo se povećava i treba biti jako pažljiv da se ne zamjeri. Koliko snage treba ponekad da zatvoriš usta i zaustaviš tipkanje...
Što bude stariji, bit će mu lakše, ili će odlučiti da se uklopi u prosječnost ili da bude geek ili nešto između. Glavno da je pametan, sve ostalo će doći lakše s time.

[pikula]

Mariela dršte se i mi smo imali tu situaciju na polugodištu
Nama je pomoglo zastupanje kako kaže Vlahinsky, za svaku sitnicu smo bili u školi i razgovarali, slušali, razogvarali, zastupali svoje diejte najbolje što smo mogli dok netko nije otškrinuo vrata i prihvatio dijete u cijelini da radi s njim kao što rade s nekim kome ne ide množenje. Drugo polugodište je prošlo odlično po svim pitanjima. Naravno prije toga svega stoji ogromno ulaganje kod kuće s bistrićima, užasno puno rada, baš rada i sustavnosti i prihvaćanja i ljubavi i učenja. Ja bih se bez Vlahisnky još vrtila u krug. Iako naravno i te upute prilagođavamo, ali dijagnostika nas spašava.

[pikula]

Što će biti dalje i s bistiricom jr. ne znamo,ali svaka dobivena bitka ohrabruje i doma i u školi mislim

[sss]

Ne znam ti pomoći, samo da ti kažem, što te neće utješiti, da ova netolerancija prema gluposti ne nestaje s godinama i iskustvom, samo se povećava i treba biti jako pažljiv da se ne zamjeri. Koliko snage treba ponekad da zatvoriš usta i zaustaviš tipkanje...
Što bude stariji, bit će mu lakše, ili će odlučiti da se uklopi u prosječnost ili da bude geek ili nešto između. Glavno da je pametan, sve ostalo će doći lakše s time.

Da, potvrđujem. Ovo sve nabrojano odlično opisuje mog muža

[Lela74]

Prije svega drago mi je svaki puta kada naiđem na bilo kakav zapis mame darovitog djeteta. Do sada sam samo aktivno čitala, ali evo "zapela" sam jer ne znam što dalje. Moja curica će sada u drugi razred. Darovito je dijete koje s lakoćom riješava skolske zadatke (do sada), ali matematiku rastura. Učiteljicu sam pomno birala i mogu reći da je ispunila moja očekivanja glede povratnih informacija o "uklapanju" moje curice u razrednu zajednicu. Međutim ona zadatke koji prate gradivo riješi kroz 15tak min a ostalo vrijeme crta. Učiteljica sam uviđa da je u odnosu na ostale (28 učenika) prava rasturačica, ali nikada se nije dosjetila da joj da dodatne zadatke. Sve sam čekala drugo polugodište da krene u nadi da će možda imati dodatnu matematiku, ali ne. Onda sam ju zamolila da joj na satu da dodatne zadatke, a ne da crta. I??!!! Dala je, naravno ali listić za kući. Dakle opet ja radim to s njom kao dodatnu zadaću. Navodno ćemo sada u drugom razredu imati dodatnu matematiku ali bojim se da to neće biti to što mi trebamo. Na istu ide cijeli razred. Ona na te listiće reagira tipa: Što mi nije dala množenje? Što da joj kažem? Množiti je znala prije škole, a već neko vrijeme računamo drugi korjen broja. Opet s druge strane u školi postoji program za darovite učenike. Naravno dijete se testira u trećem razredu da bi u četvrtom bilo uključeno u isti. Ne kužim opće takav sustav, što s kikićem za kojeg znaš da je darovito još prije škole?! Učiteljica će predložiti da je uključe i ranije u program, da li će to tako biti znati ću kroz par tjedana. MM inače je skeptičan jer se boji ako je sa četvrtašima uključe da bi je mogli emocionalno satrat. Onda sam pročitala o MED-u u Ilici i vidim da i vasi klinci idu na njihove radionice, pa me zanima kako su zadovoljni i oni i vi istima?

[tanja_b]

Prije svega drago mi je svaki puta kada naiđem na bilo kakav zapis mame darovitog djeteta. Do sada sam samo aktivno čitala, ali evo "zapela" sam jer ne znam što dalje. Moja curica će sada u drugi razred. Darovito je dijete koje s lakoćom riješava skolske zadatke (do sada), ali matematiku rastura. Učiteljicu sam pomno birala i mogu reći da je ispunila moja očekivanja glede povratnih informacija o "uklapanju" moje curice u razrednu zajednicu. Međutim ona zadatke koji prate gradivo riješi kroz 15tak min a ostalo vrijeme crta. Učiteljica sam uviđa da je u odnosu na ostale (28 učenika) prava rasturačica, ali nikada se nije dosjetila da joj da dodatne zadatke. Sve sam čekala drugo polugodište da krene u nadi da će možda imati dodatnu matematiku, ali ne. Onda sam ju zamolila da joj na satu da dodatne zadatke, a ne da crta. I??!!! Dala je, naravno ali listić za kući. Dakle opet ja radim to s njom kao dodatnu zadaću. Navodno ćemo sada u drugom razredu imati dodatnu matematiku ali bojim se da to neće biti to što mi trebamo. Na istu ide cijeli razred. Ona na te listiće reagira tipa: Što mi nije dala množenje? Što da joj kažem? Množiti je znala prije škole, a već neko vrijeme računamo drugi korjen broja. Opet s druge strane u školi postoji program za darovite učenike. Naravno dijete se testira u trećem razredu da bi u četvrtom bilo uključeno u isti. Ne kužim opće takav sustav, što s kikićem za kojeg znaš da je darovito još prije škole?! Učiteljica će predložiti da je uključe i ranije u program, da li će to tako biti znati ću kroz par tjedana. MM inače je skeptičan jer se boji ako je sa četvrtašima uključe da bi je mogli emocionalno satrat. Onda sam pročitala o MED-u u Ilici i vidim da i vasi klinci idu na njihove radionice, pa me zanima kako su zadovoljni i oni i vi istima?

Pozdrav i dobro došla na forum
Imamo vrlo sličnu situaciju, čak i uzrast djeteta odgovara, da nisu možda u istom razredu (s mojim A. ide u razred još jedna curica koja je odlična matematičarka). Ok, moj još ne računa korijenje, ali napamet računa s decimalnim brojevima. Problem je... pa, pisala sam već u čemu je problem, učiteljica vidi da on rastura matematiku, svjesna je da su mu i zadaci s dodatne prelagani, ali ne želi ništa učiniti po tom pitanju jer da to "nema smisla". A u školi ni ne postoji nikakav program za darovite, nego plivaj kako znaš.
O MED-u nemam nikakve povratne informacije, pisala sam im mail prije 2 mjeseca i nitko mi nije odgovorio. Pokušat ću ih opet kontaktirati početkom školske godine. Mene zaista pomalo zabrinjava što ću s njim, vidim da bi s njim trebalo dodatno raditi, ja nisam kvalificirana za to, najviše što mu mogu ponuditi je igra "Brojke i slova" pa se pomalo igra brojevima (iskopali smo moju staru igru, od prije 25 godina ). Učiteljica nema namjeru pružiti mu nešto više od svoje šablone, on na dodatnu više ne želi ići jer mu je dosadno i osjeća se izolirano jer je jedini dečko koji ide, i tako smo u iščekivanju 2. razreda i sagledavanja situacije nakon ljetne pauze...

[Lela74]

Hvala na dobrodošlici. Mi smo na drugom kraju grada tako da nisu isti razred Čitala sam o vašim problemima s učiteljicom. Naša nije ništa slično tome, zenu su mi svi živi preporučili. M je čak bila optužena da je prepisivala prirodu jer je jedina imala test 100% riješen. To mi ona nije rekla nego djeca u parkiću. Ponavljali smo prirodu i stojim iza nje da je dijete fakat savladalo gradivo. Ona kaže da je virnula da vidi kako se piše pidžama da li s đ ili dž. Ja joj vjerujem...Učiteljicu sam pitala da li je bilo problema, a ona se nasmijala i rekla ako je prepisivala onda je to vrhunski napravila, a to treba znati i nemojte se nervirati. Stalno mi govori da ne moram dolaziti na informacije jer oni koji trebaju ne dolaze. Ništa, ja sam M objasnila da gramatičku grešku "smije" napraviti u odgovoru iz predmeta tipa matika, PID jer se to tu ne vrednuje i neka se time ne opterećuje. A isto tako sam zanemarila i ovo da ne moram dolaziti jer je i u vrtiću bila mirna pa kad god pitaš ima li kakvih problema nema dobra je...je da ne pljuje drugom djetetu u tanjur i ne tuče se, a to što je odbijala cijelu godinu sudjelovati u bilo čemu, što s nikim nije pričala i da ne nabrajam su mi sasuli na kraju vrtičke godine i kao mama imamo problem. Neću reći da sam naravno tražila pomoć vrtičkog psihologa koji mi je rekao da dijete ima previše pravila i nije opušteno. BTW mi smo prošli radionice kod TS i moja curka odlično funkcionira upravo u strogo zadanim granicama. Ma mislim imam ja sad kikića u istom tom vrtiću, najpoznatija je osoba radi sestre dobila sam ja kasnije i ispriku i zvali me da vidim njene rezultate. Ma što mi je to tada vrijedilo kad sam ja već platila isto to testiranje. Mislim da je ovo borba s vjetrenjačama i da ćemo stalno morati kucati na vrata i tražiti nešto za našu dječicu, a ako ne ide sami pokušati osigurati im uvijete. Ja nisam za forsanje i prebukiranje obavezama, ali TS mi je rekla da mi M nije intelektualno ispunjena. Mislim ja to znam, ovu matematiku i ja mogu uskočiti, ali nju zanima i kemija, pa ja u 8 ujutro pričam o sumporu...narvno koliko se sjećam iz škole. Osim Bistrića vidim nema neke udruge gdje bi ona mogla napuniti svoje baterije novim znanjem. Sve ok, ali ja sam sada na porodiljnom s trećom bebom i ne mogu si priuštiti Bistriće. Zato sam i mislila uključiti je u MED posebno što navodno imaju program za darovite.S toga sam i mislila da ako neko ima iskustva napiše kako su zadovoljna dijeca s tim radionicama.

Sad sam se raspisala o stavrima koje ste već svi naveli, ali očito je da nas sve prati isti problem

[Lela74]

BTW možda sam sada pala ko' s kruške, ali tanja_b baš ti si rekla da si klokane nabavila, pomogneš mi s informacijom gdje i kako. Hvala ti.

[martinaP]

Možete mi pobliže opisati kako izgleda testiranje kod TS? Može i na pp.

[Lela74]

Vezano uz samo testiranje da li Vas interesira baš model testiranja (isti je već i detaljno opisan na ovom forumu) ili pristup. Možda i strahujete, barem sam ja, da dijete neće htjeti surađivati. Naime moja M je izričito izjavila: Neću ti progovoriti! Naravno da su je afirmirali i sve je prošlo u najboljem redu. Uglavnom u Centru imaju veliku gužvu, ja sam svoje srednje dijete prijavila još u srpnju i čekam termin. Ako se odlučite tamo odvesti dijete na obradu po meni ne trebate inzistirati na TS, Julija i Romana su također drage i odraditi će jednako kvalitetno posao. Konkretno moju M je Julija obradila. Kada dođete na obradu, najprije cca 10 min dajete općenite podatke s koliko je prohodalo dijete, progovorilo....i osnovni problem radi kojeg ste došli. Onda mama i tata idu na kavu , a dijete ostaje samo sa psihologom. Testiranje traje oko 45 min. Nakon toga dijete zabavljaju tete tajnice, a vi i suprug (ako je u pratnji - bilo bi dobro da je) prolazite sa psihologom stavku po stavku testa. Ona vam doslovce pokazuje što je dijete radilo, gdje je zapelo, što rasturilo i što to znači za njegovu budućnost. Cijelo vrijeme dok vam ona priča vi naravno postavljate pitanja koja vam naviru i odmah dobivate odgovore. Možete postaviti bilo koje pitanje tipa moja malena je stalno cvilila dobila sam objašnjenje zašto je to tako i onda sam razumjela problem i kako se pokušati nositi s time. Mislim da smo MM i ja nešto malo preko 2h razgovarali s Julijom. Ona se cijelo vrijeme igrala u susjednoj sobi. Pred kraj se tako ufurala da su svi umirali od smijeha (napravila je show). Mi smo čak i dobili smjernice kako da probamo sami tokom ljeta nositi se s problemom uz otvorenu opciju da se dijete uključi u program na jesen. Kako nismo sami postigli ništa uključili smo je i prezadovoljna sam. Ona je danas drugo dijete (vezano uz socijalizaciju). Samo testiranje je prilagođeno uzrastu dijeteta...tipa mali od moje frendice je školarac i njega su pitali što je zajednićko škarama i kanti, dok je moja curka tada imala 5 i nju su pitali za breskvu i još nešto, ali odgovor je bio boja. Znam ljude koji i nisu zadovoljni obradom kod njih jer su im očekivanja bila drugačija. Mi smo se javili radi problema (ne)socijalizacije, a na kraju je ispalo tako kako je. S istim stavom pristupam i sada s malim, pa ćemo vidjeti. Ne znam da li sam imalo pomogla.

Vrlo rado bi da meni neko pomogne glede iskustva s MED radionicama, pleaseeee itko, nitko

[martinaP]

Hvala, Lela74. Mi čekamo termin, okvirno smo se dogovarali za kraj rujna.

[kloolk]

Može mi please netko poslati kontakte TS i cijenu testiranja na pp? I koliko dugo se čeka termin? Imaju li i popodnevne termine?

[Lela74]

Joj ja sam nova na forumu pa ništa od pp. ali probati ću pomoći koliko mogu ovako, a da ne prekršim neko pravilo. Čeka se dosta. Evo ja sam malenog prijavila u 7 mjesecu i na listi čekanja je. Okvirno mi tajnica rekla ako želim baš TS da ga obradi ništa prije 11 mj, a ako se slažem da obradu odrade Romana ili Julija mogla bih u rujnu dobiti termin. Možda i neko odustane kao što sam ja imala sreće sa curicom pa sam dobila termin za 7dana. Nisam ziher za pop termine jer popodne su uglavnom radionice. Koga god znam da je išao na obradu izostao je s posla na par sati , ali pitaj. Obrada je skupa. Unesi u google Psihološki centar Medvešćak i naći ćeš broj. Poslala bih ga ali ne znam da li smijem. Sorry, valjda sam barem malo pomogla.

[kloolk]

Joj ja sam nova na forumu pa ništa od pp. ali probati ću pomoći koliko mogu ovako, a da ne prekršim neko pravilo. Čeka se dosta. Evo ja sam malenog prijavila u 7 mjesecu i na listi čekanja je. Okvirno mi tajnica rekla ako želim baš TS da ga obradi ništa prije 11 mj, a ako se slažem da obradu odrade Romana ili Julija mogla bih u rujnu dobiti termin. Možda i neko odustane kao što sam ja imala sreće sa curicom pa sam dobila termin za 7dana. Nisam ziher za pop termine jer popodne su uglavnom radionice. Koga god znam da je išao na obradu izostao je s posla na par sati , ali pitaj. Obrada je skupa. Unesi u google Psihološki centar Medvešćak i naći ćeš broj. Poslala bih ga ali ne znam da li smijem. Sorry, valjda sam barem malo pomogla.

Hvala ti na informacijama, nije nam hitno, ali htjela sam znati okvirno koliko se čeka (i koliko košta, dobila info na pp) prije nego zovem.

[Beti3]

Učiteljicu sam pomno birala i mogu reći da je ispunila moja očekivanja glede povratnih informacija o "uklapanju" moje curice u razrednu zajednicu.

Daj mi, molim te reci kako si to učiteljicu "pomno" birala? Na osnovi kojih kriterija? Gdje si to mogla uspoređivati učiteljice?

Neću reći da sam naravno tražila pomoć vrtičkog psihologa koji mi je rekao da dijete ima previše pravila i nije opušteno. BTW mi smo prošli radionice kod TS i moja curka odlično funkcionira upravo u strogo zadanim granicama.

Dijete ti ima previše pravila i strogo zadane granice?! I to ti kaže psiholog. A ti na to zaključiš da dijete nije OK. I da ima problema sa integracijom. Hm,hm.

[čokolada]

O učitelju se možeš informirati na više strana (susjedi, roditelji u parku, roditelji drugih vrtićaraca koji imaju stariju djecu) istina - informacija je često subjektivna, ali ako si dovoljno uporna u traženju iskustava, možeš sklopiti lijepu sliku. Ako psiholog ili defektolog surađuje sa školom ili u njoj ima svoje starije polaznike, onda se također može dobiti relativno objektivna povratna informacija.

Mom je djetetu vrtićka stručna služba prognozirala da bez individualizacije od prvog dana nema uopće šansu završiti 1.r. , iako su je vidjele par puta u životu, tako da mi traženje drugog mišljenja i savjeta uz prethodno pošteno testiranje ne spada pod "hm, hm" nego pod normalnu roditeljsku reakciju.

[Lela74]

Učiteljicu smo birali baš kako je Čokolada opisala. Saznali imena učiteljica koje će preuzimati prvi razred. Onda se raspitali kod susjeda o iskustvima s istima. Istina subjektivno je to, ali ako se raspitaš na par strana onda možeš "vagati" za da i protiv. Također smo dobili smjernice koji "tip učiteljice" bi bio preporuka. Poznajemo i neke ljude što rade u školi, te smo i s njima porazgovarali. Svi su nam savjetovali upravo tu gospođu. Na samom upisu u školu smo pričali sa školskim psihologom koji je rekao njeno ime. Ne znam koliko učiteljica ima u vašoj školi u jednoj generaciji, ali kod nas su tri i od toga je jedna boravak dakle u obzir su dolazile samo te tri, a ne sve učiteljice u našoj školi.

A što se tiče vrtićkog psihologa....tu se nismo razumjeli. Dakle malena je i inače imala problema s uklapanjem u okolinu dakle van vrtičkog okruženja. Pomoć od psihologa sam zatražila nakon što je teta iznjela probleme tipa: ne sudjeluje u ničemu, ne razgovara s nikime ev.s dvije djevojčice, nema ocijenu iz razvoja govora jer cijelu godinu nije izgovorila upitnu rečenicu s Kako i Zašto.....Zamolila sam vrtićkog psihologa da ju malo poprati tokom dana; da li je to stvarno tako grozno kako teta navodi. Žena je provela jedno prijepodne u grupi i rekla mi da to uopće nije tako i da dijete ima doma previše pravila i da nije opušteno. S obzirom i na probleme van vrtičkog okruženja, a i da je ona provela par sati s njom, a teta nam je još iz jaslica razumno je da smo potražili i drugo mišljenje. Mogli smo isto tako i to ignorirati, te slušati okolinu koja je govorila: "Faza! Proći će!"

[Lela74]

Samo da dodam odabir učiteljice je bio dobar; žena mi točno opiše kako mi dijete funkcionira u razredu. Na prvim informacijama smo dogovorile što mi je bitno da znam kako bismo probleme riješavali kako se pojavljuju, a ne kada se nagomilaju. Ušla nam je u susret da izostajemo svaki drugi čet sa zadnjeg sata kako bismo stigli na radionicu. Žena je stava da svako ulaganje u dijete je pohvalno i dobrodošlo. Par puta kada je M "zatitlala" ona je decentno uletila i zaštitila je. Protiv žene nemam ništa za reći. Ovo vezano uz matematiku, mislim da je to malo i do koncepta škole. Imamo saznanja da je u OŠ koje surađuju sa Bistrićima to sve drugačije koncipirano. Na žalost mi nismo u takvoj školi.

[Beti3]

Sada to sasvim drugačije zvuči, tražili ste učiteljicu u jednoj školi. Meni se učinilo kao da si od škole do škole tražila. To mi je bilo čudno, ovo kako si učunila je uobičajeno.

[Ifigenija]

Mi nismo tražili, pustili smo se niz rijeku, i to više jer smo imali problema sa zdravljem i nismo imali slobodnog vremena i energije da ganjamo učiteljicu. Nadamo se da je dobra - jer je škola na dobrom glasu... držite nam fige!

[ArI MaLi]

joj cure oprostite što ovako upadam.. ali čitam, tj proletila sam po nekim predhodnim stranicama ali nisam uspijela naći info: od koje godine starosti djeteta ste vi primjetili da je vaše djete naprednije, darovitije?

ja nisam sigurna ali me je dosta ljudi upozorilo da je kod moje curke to "problem" ona je vrlo vrlo živahna, velika istraživačica (ali nije za igru), i dobre je volje samo ako ima nekog starije tko se njom bavi (idealno da sam to ja,ali nije nužno) danas joj je točno 2,5 god, prije druge god je naučila apsolutno sve boje, sada ih zna na engleskom, slova zna 10-tak, prije nekih 3 mj je znala izbrojati do 20 i sada je na tome, brdo pjesama zna odpjevati, što na engleskom, brazilskom, hrvatskom (to je neki repertoar koji sluša na radiu ).. čuje dva puta pijesmu i skoro je zna cijelu.. slaže puzle i od više komada, joj ne znam i nisam sigurna i nadam se da sad ne ja bi voljela čuti vaše mišljenje, jel nisam više sigurna kako se postaviti prema tome, moram reći da me to stalno vaganje dali ona sve to mora znat i jel ja zbilja da bi ona bila zadovoljna moram cijele dane se igrati učiteljice zbilja umara..

mi je nikada nismo nešto posebno poticali, sve je nekako ona sama spontano tražila od nas odgovore...

[Lela74]

A joj za njenu dob zaista zna puno al nemam ti sklonosti donositi zakljucke o darovitosti. Imam troje dijece i svi su razliciti u svojim potrebama,navikama. Isto je i s darovitima. Moja malena je s god dana slagala puzzle od sto kom. S 2 i pol 300. Do 2g i 3 mj. Je pricala doslovce 6 rijeci a onda sasula cijele recenice. Iskreno cu ti reci da sam mislila kako je to sve skupa normalno. Svi smo se puno bavili njome i ja tu nisam vidjela nista sporno. Oko trece je krenula racunat zadatke zbrajanja i oduzimanja, pricati rijeci na eng. Oko
3,5 je pocela individualizacija i odvajanje od dr dijece do pete je bila Pale sam na svijetu. Ako ovako nastoji upijati sve oko sebe odvedi ju na obradu kad napuni 4. Ako se potvrde sumnje onda ces jos dugo biti uciteljica

[Lela74]

Ufff htjedoh reci nastavi upijati a ne nastoji mada i to stoji.

[martinaP]

Ari mali, znam da je naporno (tvoj opis je vrlo sličan opisu mog sina u toj dobi). Ali nemaš baš nekog izbora, naravno da nećeš dijete forsirati, ali ćeš joj dati ono što traži. Nemaš tu što vagati.

Kad je A. bio u toj dobi, isto je to svima bio "problem". Npr. on je svoju dadilju "prerastao" s 2 godine. Ona ga više nije mogla slijediti, njegove interese i ono što ga je zanimalo. A žena je bila normalna, inteligentna, svakako nije bila glupa. Baka ga je još manje mogla pratiti.

[ArI MaLi]

ma da to mi i je problem, tko će nju čuvati, ja trebam za koji mjesec ić radit, ona kreče u vrtić i to je zapravo jedina opcija koja mi se ćini ok ( ni sama ne znam zašto, nadam se da će u gomili djece naći nekoga sebi ravnog)
ona zbilja sve navede u svoju korist, nema osobe koja joj se može suprostaviti, ne mogu ja reć da ona nije poslušna, ali zna uzeti što želi, a tek kad čuje da joj tepaju ooo tu tek vidi pravi "plijen"

a opet sa druge strane, kada je gledam ona je zbilja onako iskreno vesela i sretna samo kada je u toku učenja, ovo sve ostalo ne zna kuda bi sa sobom i postaje nervozna... nadam se najboljem u vrtiću!!

[martinaP]

A. je prvu vrtićku godinu (krenuo je s 3 god.) imao u grupi (miješanoj) jednu predškolku s kojom je igrao križić-kružić i učio s njom engleski (ona je isto bila jako bistro dijete a imala je stariju braću od kojih je učila).

[tanja_b]

BTW možda sam sada pala ko' s kruške, ali tanja_b baš ti si rekla da si klokane nabavila, pomogneš mi s informacijom gdje i kako. Hvala ti.

Sorry, kasnim s odgovorom. Našao ih je MM na internetu, ne znam sad točno adresu, ali potraži pod "Hrvatsko matematičko društvo" i "Klokan natjecanja", ima stranica sa zadacima s prošlih natjecanja, mogu se skinuti bez problema.

[Lela74]

Tanja_b hvala za info. Progooglat cu. Inace pokusavam MED dobiti ili zauzeto ili se javljaju....poslala pisani upit. Naime zanima me do kad su upisi. Nekako mi se poklapaju termini s atletikom a od nje odustajemo. Ne znam kako vasi kikici, ali moji stalno cvile, ne zadovoljni su svim i svacim i onda ja jedva cekam trening jer je poslije ko janje. Mislim da asap trebam neki tecaj o discipliniranju. Ponekad mi se cini da smo prepopustljii. Doma je tako. Vani najbolje dijete. U skoli medu mirnijima.

[tanja_b]

Javi ako ti što odgovore, ja nisam dobila od njih nikakav odgovor još od proljeća
Iako, nisam sigurna da ću inzistirati na upisu na radionice, jer A. ionako ide u glazbenu školu koja zahtijeva dosta vremena. Osim redovne nastave, mora i vježbati kod kuće, i to je ponekad tlaka jer mu se ne da, a s druge strane, drago mi je da oko nečeg mora uložiti veći trud da bi vidio uspjeh.
Što se tiče discipline, meni su u tom smislu puno koristile roditeljske radionice. Inače nemam problema s postavljanjem granica, ali imam problema s drugim odraslima u okolini jer su svi (i MM, i bake) jako popustljivi, a mali to kuži i fantastično manipulira.

[Lela74]

Dogovoreno!
Ma ja inzistiram na sportu jer mi se tamo ispuše, pa je sve puno bolje. Baš ju je tata prijavio u rujnu u školu plivanja. Sama tražila, ali to je tri tjedna. Ma taman da pokrijem rujan pa atletika od listopada. Ne znam kako A, ali ona do petka puca po šavovima...Baš sam to rekla TS i kaže da je to prije svega radi jako velikog razreda (28 ih je) - ne pašu joj svi, a i svakakva su djeca a ona se trudi surađivati i biti prisutna, a isto ju opterećuje. S druge strane imala je same odlične ocijene do zadnjih 10tak dana škole onda je koncentracija otišla kvragu, pa kao i to utječe na ponašanje, a i ruku na srce nas je petero (mala beba koja traži svoje) i brat koji joj neda disati. Tako da smo dobili savjet neka dnevno provede pola sata sama. Počela ja to primjenjivati, ali onda dođe baka, pa bio je mrak pa da ju nije strah. Eto onda sam joj objasnila zašto je to tako, ali brzo svi zaborave. Neću reći da su svi puni razumijevanja, ali moja mama je prva koja će reći da su moja djeca neodgojena i da idu na krive radionice. Iskreno nemogući su doma i sa bakom i dedom.
Škola i obaveze, e to sam slijepo slijedila upute s radionice i trebalo je vremena, ali ufurali se i ide to. Vidjet ćemo kako će ići drugi razred (mislim isti način furat). Ali i to mi je frendica rekla da nisam normalna kako forsam malu, pa tema škola više nije prisutna u našim razgovorima. Odmah ću reći kako radimo....pola sata nakon škole - škola nije tema osim ako sama ne počne. Onda obavezno prvo pitam ima li kakva obavijest u informativci , pa što je u skoli bilo. Sama bira koji predmet će prvi raditi, ako smo brzo gotovi napravi nešto i unaprijed tipa danas je pon pa riješimo sve za uto i jedan predmet za sri. E ali svaki put kad npr učimo novu lekciju iz PiD kad nju savladamo kroz igru ponovimo prošle lekcije. Ok to zvuči ko forsanje, ali ona nikada ne kaže sutra ili idući put je test. Danas smo pisali test. Tu informaciju ja saznam, i to velikoooo ako, od druge djece.

Mene više brine što se nemam kome obratiti, (više ne idemo na radionice), a cesto sam u nedoumici radim li dobro ili ne? Kako da to izbalansiram? Još mi i okolina ne pridonosi, pa znam biti luda (blago rečeno).

[tanja_b]

Ne znam kako A, ali ona do petka puca po šavovima...Baš sam to rekla TS i kaže da je to prije svega radi jako velikog razreda (28 ih je) - ne pašu joj svi, a i svakakva su djeca a ona se trudi surađivati i biti prisutna, a isto ju opterećuje.

O, da. Vikend nam dođe kao konačni predah, jer opterećuje ga upravo to - suradnja s djecom. Još dečki funkcioniraju na principu čopora, i meni je jasno koliki je on napor uložio u to da bude dio čopora (i uspjelo mu je, što je najbolje, iako je teški individualac, ali baš se trudi). Te socijalne interakcije oduzmu mu više energije nego ikakvo učenje. A situacija u razredu je, hm... recimo, zanimljiva (baš bih mogla ponovo pročitati "Gospodara muha" da se malo prisjetim kako ti dječački kolektivi funkcioniraju).
Za vrijeme ljeta je zapravo bilo sve jednostavnije, jer se viđao povremeno s prijateljem iz razreda, ponekad s drugim dečkima na igralištu, ali to su bile interakcije u malim grupama (maksimalno do 3 djece odjednom). Kad opet krene škola, i razredni kolektiv, bit će napornije, znam već. Vrlo često se dešavalo da dođe kući iz škole ljut kao ris, a da se pritom ne ljuti ni na što određeno. Naprosto ga sve to umara pa se ljuti.

S obzirom da ide u boravak, kod kuće ne treba ništa raditi za školu, osim zadaća iz engleskog (to moraju doma). Dosad nismo ništa trebali ponavljati ni raditi, ja bih samo vikendom pogledala bilježnice i to je to.

[Shiny]

Imam nedoumicu!
Jan kreće u 1. razred sada, nikada nije išao niti na jednu aktivnost, sportsku ili neku (osim na radionice kod Severice), a silom bi želio em na nogomet, atletiku, rukomet, sve...međutim kada ga odvedemo da vidi kako izgleda trening drugi put više ne želi ići.
Ok, kužim, strah od nepoznatog, od puno djece, od toga da je sam na treningu...ali dokle da popuštam?
Mislim, pa ako toliko voli nogomet i sve vezano uz to, umjesto da mi napucava loptu po stanu, nek ide s dečkima igrati na treningu! Ali to je teeeeško...
Pitanje glasi...pustiti ga, neće - neće, šta sad...kada krene u školu možda odluči upisati neku slobodnu aktivnost (svi oko njega idu na neku aktivnost, i nije da me to muči ali pitam se, bi li i on trebao?)
Ili ga nekako natjerati, makar uz negodovanje i plač pa će možda popustiti i od petog puta zavoljeti treninge?
E sad, znam da će većina vas reći kako ne treba prisiljavati dijete, ali on je jednostavno takav! Nekada mislim da treba.
K vragu, pola godine je trebalo da ostane sam na radionicama kod Severice...ostalo sam ja moaral biti s njim unutra. I uvijek bi gunđao prije odlaska kod nje...
pfu, ne znam...

[Freja]

A da probaš i tu se dogovoriti da ti dopuste da u prvo vrijeme budeš s njim? Prvo s njim, pa blizu pa s vremenom daleko? Naravno, pod uvjetom da mu se aktivnost koju odabere(te) svidi.

Rekla bih da će prije ili kasnije sam odlučiti ići na aktivnosti, no možda zaista nije na odmet malo mu pomoći da to bude prije, a ne kasnije.

U našoj je grupi kod TS bio dječak s kojim je mama putovala iz drugog grada na radionice, a on nekoliko puta nije htio ući u sobu i vratili su se neobavljena posla. Istovremeno je išao na neki sport i tamo nije bilo problema. Ne znam je li i tamo na početku pružao otpor ili ne, ali možda kad nađe aktivnost koja mu se bude uistinu sviđala prevlada taj strah, ili što god da je u pitanju.

A da ide s nekim dobrim prijateljem? Jeste li to probali?

[Shiny]

Već je tata probao, a nogomet je takav sport gdje ne možeš s djetetom baš biti na terenu
Što se tiče prijatelja, nema baš nekog dobrog, ima ih iz vrtića ali iskustvo je pokazalo da to uopće ne pali kod njega (probali smo još za vrijeme vrtića), da ako mu frend ide da će ići i on.
Jedino možda neki individualni sportovi.
U jednu ruku mi je žao jer vidim želju i zanimanje a istovremeno i neki strah...

[Freja]

Ma jadan. Sigurna sam da mu je samom teško. Ja sam bila slična kao mala - bih, ali me bilo uvijek i sram i strah svega.

A da proba tenis, samo s trenerom?

[Shiny]

Da Freja, baš sam i ja pomislila na tenis...
i? jesi ti kao mala uspjela ići na neki sport?