Najidealnija dob djeteta za upis u vrtic

[renchy]

S koliko godina po vasem iskustvu smatrate da je najidealnije upisati djete u vrtic?Naime imam dvogodisnjaka koji je neizmjerno zivahan,a analizirajuci razne literature dosla sam do zakljucka da je idealna dob od 3god i nekako moj suprug i ja smo tako zajedno odlucili.Djete je izrazito druzeljubivo,bez strahova od nepoznatih ljudi,zaigrano,vec u ove dve godine bavljenja s njim uvidjam razliku od njegovih vrsnjaka(sastavlja recenice)izrazava zelje i misljenja.Medjutim moram napomenuti da takav nacin odgoja djeteta izistkuje maksimalnu posvecenost i neizmjerno puno vremena pa mi nekad dodje da odustanem od svog nauma i upisem ga u vrtic sa ostalom djecom sto bi meni uvelike olaksalo obavljanje kucanskih poslova i naravno nasla bi vremena za sebe,sto sad nemam.Zanima me vase misljenje i ima li tko slicnih iskustava.

[Anemona]

Po meni nema idealne dobi, odnosno ona je vrlo individualna.

Ja bih rekla, ako nema stvarne potrebe, onda upisati dijete kad vidiš da ima stvarnu potrebu za društvom vršnjaka (naravno, ako več nema doma društvo vršnjaka).

[trampolina]

Pa evo, po mom iskustvu s njih dvoje statistika kaže 3 godine, odnosno mlađi sa dvije, stariji sa četiri. Ali vrtić mi je i dalje nužno zlo, puno je sve bolje kad smo kući. I teže, naravno.

[puntica]

ja mislim ko anemona

naša teta je rekla da je za priogodbu najteže djeci od 3 godine, da se oni uglavnom jako teško privikavaju. Kod mlađih i starijih ide puno lakše. Tako ona kaže, ja ne znam

[Ivanna]

Ja bi rekla da je to minimalno 3 godine.
Al opet, sve je to individualno i ovisi o puno toga. M. je krenuo u vrtić s 3 godine od 8 do 12 i to mi je bilo idealno. No nemaju svi tu mogućnost.

[minji otrok]

Moje mišljenje je da je idealno krenuti u vrtić sa 4 godine.
Sve ispod toga je ustup pred društvenim zahtjevima.
Dijete je jako maleno sa dvije - tri godine, bez obzira što je u fizičkom smislu prilično samostalno (ne nosi pelene, hrani se samo, kreće se samostalno, dobro govori itd.).
Društvo vršnjaka ima u parku, u igraonicama, ili u druženju s obiteljskim prijateljima i rođacima. Neće, pobogu, postati divlje ako ne boravi po 8- 9 sati u vrtićkoj grupi!
Emiocionalno je dvogodišnjaku ili trogodišnjaku još uvijek važnije biti uz majku, oca ili baku, nego plakati u grupi sa još 20 - 25 dvo - trogodišnjaka gdje ga najčešće nitko ne doživljava.
Stigne poloviti sva društvena pravila i sa četiri godine.
A o štetnostima gomile antibiotika koje se uliva u to malo, nježno biće, slabog imunosnog sustava ne treba ni trošiti riječi.
Glasam za četiri godine.

[Anemona]

Iskreno moj ima 5, u ponedjeljak bi trebao krenuti u vrtić, a ja još uvijek dvojim da li je to ispravna odluka.
Gledam ovako:
- ima ga tko čuvati (baka kao i do sad)
- ima društvo vršnjaka svaki dan, cijeli dan
- ima društvo druge djece svoje dobi i priliku za dodatnu socijalizaciju na sportu na koji ide 2 puta tjedno
- ima logopedicu 2 x tjedno s kojom se uči i strpljivosti i pisanju zadaće, obvezema,...
...
Zašto onda ide? Ne znam.
Želi ići, veseli se,... Moja odluka je da ćemo probati, čisto njegova volja. Ako mu se svidi super, ako ne, opet super.

Iskreno ja bih radije da ne ide, ali ne mislim ga forsirati u tom smjeru. Vidjeti ću sad kako će reagirati.

[renchy]

Hvala cure,drago mi je da imam ovdje istomisljenika.Moram vam reci da me neke mame u parkovima gledaju ispod oka jer zastupaju ideju da djete ide u vrtic sa godinu dana,a sve si mislim da to i nije njihova zelja vec sila koja tjera ovo drustvo.Primjecujem jos jednu razliku izmedju svog djeteta i ostale djece(ne samo ja),a to je da se neprestano smije,pjeva,plese sto u globalu odaje sretno djete,te takodjer mislim da i zbog toga ne grijesim u svojoj odluci.Takodjer se trudim da djete ne bude zakinuto u drustvenim sadrzajima sto pruzaju vrtici,pocela sam ga voditi u kazalista i na moje iznenadjenje predstavu odgleda u komadu,dakle i koncentracija je na zavidnoj razini(a neka starija djeca nisu to uspijela).Takodjer ga maksimalno upoznajem sa zivotinjskim svijetom i koristim svaku priliku za odlazak u prirodu i na selo.Sabiruci sve pozitivno i negativno sto pruza odgoj u kuci i u vrticima,ipak je prevagnulo ovo prvo i nadam se da nisam pogrijesila.

[Zara1]

...
Zašto onda ide? Ne znam.
Želi ići, veseli se,... Moja odluka je da ćemo probati, čisto njegova volja. Ako mu se svidi super, ako ne, opet super.

isto je i kod nas. ide u ponedjeljak prvi dan. u 12 mj. će napuniti 5. ona se jako veseli

[Anemona]

renchy, nema razloga da "radi drugih" upisuješ svoje dijete u vrtić.
Ako vam je dobro ovako - super.

Moram se nadovezati na ovo:

.Primjecujem jos jednu razliku izmedju svog djeteta i ostale djece(ne samo ja),a to je da se neprestano smije,pjeva,plese sto u globalu odaje sretno djete,te takodjer mislim da i zbog toga ne grijesim u svojoj odluci..

Super da je tako kako pišeš, samo mi ova rečenica zvuči kao da se djeca koja idu u vrtić ne smiju, ne plešu,... a to nije istina.

[marijanada]

Moje mišljenje je da je idealno krenuti u vrtić sa 4 godine.
Sve ispod toga je ustup pred društvenim zahtjevima.
Dijete je jako maleno sa dvije - tri godine, bez obzira što je u fizičkom smislu prilično samostalno (ne nosi pelene, hrani se samo, kreće se samostalno, dobro govori itd.).
Društvo vršnjaka ima u parku, u igraonicama, ili u druženju s obiteljskim prijateljima i rođacima. Neće, pobogu, postati divlje ako ne boravi po 8- 9 sati u vrtićkoj grupi!
Emiocionalno je dvogodišnjaku ili trogodišnjaku još uvijek važnije biti uz majku, oca ili baku, nego plakati u grupi sa još 20 - 25 dvo - trogodišnjaka gdje ga najčešće nitko ne doživljava.
Stigne poloviti sva društvena pravila i sa četiri godine.
A o štetnostima gomile antibiotika koje se uliva u to malo, nježno biće, slabog imunosnog sustava ne treba ni trošiti riječi.
Glasam za četiri godine.

tako i ja mislim.
ako dijete kreće ranije, naguta se antibiotika da je to užas jedan. Mi smo pokušali sa tri godine, ali svaki polazak je završavao sa antibioticima. Dvaput mi je bilo dosta i eto, sad ima skoro 5 godina, pa ćemo pokušati opet. Ako se ponovi sve isto, onda odustajem i čekam malu školu.
Ako se mora "čeličiti" na taj način da guta antibiotike, onda nek to bude što je kasnije moguće, i što manje traumatično.
Sretan je onaj roditelj koji može polazak u vrtić prilagoditi djetetu, a ne da se dijete mora lomiti pod silama koje nam nameću životne prilike i neprilike.

[puntica]

tako i ja mislim.
ako dijete kreće ranije, naguta se antibiotika da je to užas jedan. Mi smo pokušali sa tri godine, ali svaki polazak je završavao sa antibioticima. Dvaput mi je bilo dosta i eto, sad ima skoro 5 godina, pa ćemo pokušati opet. Ako se ponovi sve isto, onda odustajem i čekam malu školu.

ja mislim da moraš promijeniti pedijatra, jer nije svaka vrtićka bolest za antibiotik. Moja ide već 3 godine, a antibiotik je pila jednom (i to, mislim, nepotrebno). Sve ostale bolesti smo liječili bez antibiotika

[Cubana]

ako dijete kreće ranije, naguta se antibiotika da je to užas jedan.

To je pak generaliziranje.
Isto kao i priče o plakanju gdje ih nitko ne doživljava, ili o tužnoj i neraspjevanoj jasličkoj i vrtičkoj djeci.
Pristup može biti samo i jedino individualan.
Ako možete birati. Ako ne možete onda dijete ide kad mora.

[Deaedi]

Cura je krenula sa 4.5g, bez problema, doživjela je vrtić kao igraonicu i jedva čekala da se ide igrati. I bila je prvu godinu dosta bolesna, tako da joj nije pomoglo to što je krenula kasnije.

Dečko kreće u ponedjeljak sa 22 mj - vidjeti ćemo.

[andiko]

Moj je krenuo od godinu i jos nikad nije pio antiobiotik.
Ja bih drzala dijete doma do druge godine da imam mogucnosti. Inace, ja sam jako za vrtice i koma mi je vidjet klince u parkovima s bakama koje ih samo trpaju s hranom i viču da paze...niti ih sta uce, niti im se nesto posvecuju.

U tvom slucaju renchy, ako se toliko posvecujes svom djetetu i to te cini sretnom, ne vidim razloga da svoje dijete dajes uopce u vrtic...

[tina55]

mi krećemo prvi puta u ponedjeljak, mjesec dana nam fali do 3 godine, imam mogućnost (radim od kuće) da dođem po nju prije spavanja, nakon ručka, pa tako namjeravam raditi dok sama ne izrazi želju da spava s prijateljima u vrtiću
iskreno, u kvartu se ima s kime poigrati po ljeti, ali po kiši i zimi baš i nema, a i sva ta djeca iz kvarta kreću u vrtić (idu svi zajedno) pa mi je žao da ostane sama izolirana bez prijatelja
od 8 do 12 mi se čini idealnim za druženje, igru i stjecanje prijatelja, a nije predugo za dijete, no vidjet ćemo sve od ponedjeljka

[Mali Mimi]

također mislim da nema idealne dobi za svu djecu da se upišu u vrtić to je skroz individualno nekad se i 5-god. koji su bili cijelo vrijeme uz mamu vrlo teško odvajaju od mame i socijaliziraju...tako da najbolje ti znaš svoje dijete i njegove potrebe no svakako nemoj zaboraviti na to da je djetetu potrebna i samostalna igra s prijateljima, kroz nju će naučiti mnogo toga- tu se uči samostalnosti, kako se izboriti za sebe, kako čekati na red, kako se postaviti u nekim novim situacijama gdje nema mame kao oslonca itd.. Hoću reći, majka i otac su svakako vrlo važni u odrastanju ali osto tako i ovo što sam spomenula, naravno ne mora se dijete upisati u vrtić da bi se igralo sa prijateljima ali eto htjela sam malo podsjetiti i na važnost tog djela odrastanja.

[tina55]

ja isto smatram da u vrtiću uči neke stvari koje ne može nikad naučiti doma s roditeljima ili bakom/djedom i nije isto odvesti dijete u park/kod prijatelja na igru i biti dio vrtičke skupine

[tina55]

i ne bih rekla da vrtić isključuje bavljenje djetetom (osim ako ga se ne ostavlja u vrtiću po cijele dana), dijete se može i poigrati u vrtiću i doma uživati u pažnji i vremenu koje mu posvečuju roditelji
ja bih rekla da je kombinacija idealna
koliko zna istraživanja navode (pratio se IQ djece) da je za razvoj djeteta idealno da je do 3 godine s mamom, a od 3 u vrtiću, ta djeca imaju najbolje rezultate na testiranjima

[superx]

Moji su oboje krenuli s nepunih 2! Zasto zato jer radim i nema ih tko cuvati! Nisu niti nesretni niti manje inteligentni od drugih, stovise sin je s 4 godine poceo citati titlove i izvrstan je matematicar! No to se ne uci u vrticu! Vrtic je za socijalizaciju, a ponajvise za cuvanje djece kad roditelji rade! Ja da ne radim bili bi samnom doma do male skole!

[marijanada]

ja mislim da moraš promijeniti pedijatra, jer nije svaka vrtićka bolest za antibiotik.

ma ne.... srećom nije tako.
napisala sam da sam da mi je dvaput bilo dosta. Da sam morala inzistirati na vrtiću, tko zna kako bi mi dijete prošlo, kad smo svaki puta pokušavali sa lošim ishodom.

Stvarno ste sretni vi kojima dijete ide u vrtić, a ne pobolijeva često. Ja zbilja u svojoj okolini nemam takvih slučajeva, već samo obrnuto, pa zato generaliziram.

[krumpiric]

svi pričaju da je skrb 1 na 1 idealna za do 3 godine.
moji su oboje išli u jaslice.
braco je jednom pio antibiotik u životu, potpuno nepotreban (majka bila mlada, jelte, i nesigurna)
ona je jednom pila atb, ili dvaput, kao bebica, upala uha. prije vrtića.

[tina55]

koliko zna istraživanja navode (pratio se IQ djece) da je za razvoj djeteta idealno da je do 3 godine s mamom, a od 3 u vrtiću, ta djeca imaju najbolje rezultate na testiranjima

samo sam navela istraživanja koja sam pročitala, osobno ne mislim da je to pravilo da će neko dijete biti zakinuto ili što već ako točno s 3 godine ne krene u vrtić ili ako krene ranije

[Ifigenija]

Ovisi kakvo je dijete, kako mu je doma (ima li ekipu za igranje), kakav je vrtić, kako je sa zdravljem...

[Lili75]

Moj je krenuo od godinu i jos nikad nije pio antiobiotik.
Ja bih drzala dijete doma do druge godine da imam mogucnosti. Inace, ja sam jako za vrtice i koma mi je vidjet klince u parkovima s bakama koje ih samo trpaju s hranom i viču da paze...niti ih sta uce, niti im se nesto posvecuju.

U tvom slucaju renchy, ako se toliko posvecujes svom djetetu i to te cini sretnom, ne vidim razloga da svoje dijete dajes uopce u vrtic...

potpisujem andiko moje dijete nikad u životu nije pilo antibiotik a u vrtiću je od godinu i 4 mj..

ja sam jako za vrtiće, imala sam opciju bake i glatko sam je odbila, dijete sam naučilA samostalnosti a baka bi najradije sve obavljala umjesto nje, hranila, oblačila, stalno pazi ovo pazi ono uh...katastrofa..u parkiću odmah mogu skužit djecu koja idu u vrtić i onu koja ne idu.
ja za svoej dijete mogu reći sa isgurnošću da bi jako puno izgubila da nije išla u jaslice, ona obožava vrtić, djecu, tete ,jako je društvena i voli sve te pjesmice, igre, a takav m i se čini i tvoj sin. po mom sudu njemu bi tamo bilo divno,al naravno ti i TM znate najbolje za svoej dijete, teško je ovako preko foruma.

moja ovih dana nikakko dočekat taj PON i svoj u redovnu grupu, samo odbrojava...

inače s prvim djetetom sam se i ja pitala takve stvari, al sad znam svoj stav.

inače točno je da je adaptacija lakša kad su mlađi, teže je 2.5 il i 3 godine. Kad su stariji, onad se zna desit da već postoje grupice djece koej se druže godinama u vrtiću pa se "pridošlice" nažalost malo teže uklope.

[dorotea24]

Ako dijete ne mora ranije onda idealnim smatram 4 godine, ako mora onda 3, a ispod toga samo ako zaista mora. No sa 5 godina bi svakako upisala dijete u vrtić jer to je mjesto gdje dijete stječe neke vještine koje kod kuće teško ili nikako ne može steći. djeca i dosta toga nauče u vrtiću, rade na kreativnosti itd. Ja sam pobornik vrtića i nikako ga ne smatram čuvalištem nego odgojno-obrazovnom ustanovom i svako bi dijete prije škole trebalo minimum godinu dana ići u vrtić

[Lili75]

S koliko godina po vasem iskustvu smatrate da je najidealnije upisati djete u vrtic?Naime imam dvogodisnjaka koji je neizmjerno zivahan,a analizirajuci razne literature dosla sam do zakljucka da je idealna dob od 3god i nekako moj suprug i ja smo tako zajedno odlucili.Djete je izrazito druzeljubivo,bez strahova od nepoznatih ljudi,zaigrano,vec u ove dve godine bavljenja s njim uvidjam razliku od njegovih vrsnjaka(sastavlja recenice)izrazava zelje i misljenja.Medjutim moram napomenuti da takav nacin odgoja djeteta izistkuje maksimalnu posvecenost i neizmjerno puno vremena pa mi nekad dodje da odustanem od svog nauma i upisem ga u vrtic sa ostalom djecom sto bi meni uvelike olaksalo obavljanje kucanskih poslova i naravno nasla bi vremena za sebe,sto sad nemam.Zanima me vase misljenje i ima li tko slicnih iskustava.

po ovome sam prosudila da bi mu bilo lijepo u vrtiću.

inače živim u kvartu gdje ima puno, punoooo djece mislim da smo kvart s najviše djece u Zg, tako da sam vidjela puno primjera djece koja su išla u vrtić prije 3 god i onih koji nisu i stvarno ne znam po čemu je najbolja skrb 1 na 1 do 3 godine, ne provociram samo pitam jer me zanima (primjeri oko mene gdje je dijete 1 na 1 i nisu neki za "poželit", al stvarno iskreno-ružno sam napisala al kasno je pa ne stignem prepravljat).
Doduše da naglasim tu dječicu uglavnom čuvaju bake i dede, tete, a ne mame (što je mislim bitna razlika), uglavnom cjelokupno ponašanje je neusporedivo i nije ni blizu isto igra na ulici s djecom i vrtićka pravila (koja djeca usvajaju).


Nemoj se bojati da neće imati intelektualnih izazova u vrtiću, dapače...otiđi jedan dan u vrtić, razgovaraj s neki m čije dijete tamo ide, popričaj s dječicom koja idu u vrtić, osluhni njihove doživljaje pa ćeš vidjeti da je to mjesto njihova veselja, sreće, radosti, mjesto gdje su njihovi prijatelji...znam da je to dosta individualno, neka djeca ne vole vrtić, i nikad ga neće volit,al nekako imam dojam da tvoj sinčić nije taj tip, možda griješim...

[sillyme]

Ja sam isto primjetila razlike u parkicu izmedju vrticke i ne-vrticke djece, ali pretezno na nacin na koji Lili75 pise - a to je da su manje samostalni, vise im treba pomoc, teze se izbore s frustracijama i za sebe u drustvu nepoznate djece ili starije djece... Nije sve u slaganju recenica (iako moja je s dvije godine govorila jako dobro - a isla je u vrtic), a s 2,5 godine su u njenoj grupi se stvorila vec prava mala drustva i "klike" - naravno nije sve u kamenu upisano, i tete se uvijek trude, no pridoslicama u njenu grupu zacijelo nije lako...

Ako su jaslice kvalitetne ja bih vec s 2 godine obavezno poslala (a u stvarnosti cu na zalost morati s godinu dana, no ni to ne smatram bas takvom katastrofom, bude malo teze ali nije neka tragedija)

[seni]

Ja jos nigdje nisam (a pročitala sam prilican broj knjiga o nadarenoj djeci) pronašla vezu između IQ-a i ostanka sa mamom (tate valjda smanjuju IQ) kod kuće (sto god to značilo), odnosno odlasku u vrtić.

Inače misli da ovisi o djetetu i roditeljima, za koju će se opciju kao optimalnu ( ili jedinu moguću) odlučiti.

[martinaP]

Moj je krenuo s 3 godine, a negdje s 2 i pol je bio spreman za vrtić. Nismo imali nikakvih problema s adapacijom.

[krumpiric]

Ja jos nigdje nisam (a pročitala sam prilican broj knjiga o nadarenoj djeci) pronašla vezu između IQ-a i ostanka sa mamom (tate valjda smanjuju IQ) kod kuće (sto god to značilo), odnosno odlasku u vrtić.

da, a pogotovo mi nije jasno kako se može generalizirati na način-kao da je ostati sa SVAKOM mamom svakom djetetu jednako korisno.

[Anemona]

da, a pogotovo mi nije jasno kako se može generalizirati na način-kao da je ostati sa SVAKOM mamom svakom djetetu jednako korisno.

A bome i ova generaliziranja koja vidim kako se vidi u parku pozitivna razlika u korist djece koja idu u vrtić, naspram one koja ne idu, meni nisu baš najjasnija.

Mislim da se na ovoj temi jako zabrazdilo u oba smjera.

Smatram da svatko treba odvagnuti svoju situaciju i ako ima mogućnosti za obe opcije, onda odlučiti koja bolje odgovara, ali onda se uzimaju u obzir razni parametri:
- karakter djeteta
- zdravlje djeteta
- mogućnost druženja doma
- mogućnost socijalizacije bez vrtića
- kad roditelji dolaze s posla
- kvalitete osobe koja bi čuvala dijete
-...

Mogla bih do sutra nabrajati, ali definitivno situacija nije crno/bijela u ničiju korist.


Zanima me par odgovora mama vrtićke djece:
1.) što je to što smatrate neophodnim da dijete nikako nije moglo naučiti doma, a obavezno će naučiti u vrtiću? (govorim o svojim ovjetima boravka djeteta doma, ne o uvjetima kad je dijete samo uz neadekvatnu osobu)

2.) Zašto bi dijete moralo ići minimalno godinu dana u vrtić prije škole (netko je gore navelo), a nije dovoljno da ide samo u malu školu?


Sve to pitam iz svojih cipela i iz svojih životnih uvjeta, iz mjesta gdje je omjer vrtića i male škole 50:50.


Ponavljam mislim da se jako generalizira i smatram da vrtić može biti jednako dobra ili jednako loša opcija kao i ostanak doma, ako je odrađeno pod krivim/pravim uvjetima.

[Anemona]

Ispustila sam neka slova, a isteklo vrijeme za edit. Imam rukavice na rukama.

[Cubana]

Ponavljam mislim da se jako generalizira i smatram da vrtić može biti jednako dobra ili jednako loša opcija kao i ostanak doma, ako je odrađeno pod krivim/pravim uvjetima.

X na ovo.
A ostala pitanja, ja (koja radim), a ni baka, deda, teta, svekar.. nisu ni približno dobar odgojitelj, poticatelj mašte i kreativnosti, edukator... kao tete u našem vrtiću.
Ako pak moram birati između tete čuvalice (koja brine samo o djetetu, ne kuha, sprema...) i vrtića, opet biram vrtić radi kolektiva.
Za mene kolektiv ima samo prednosti.
Moja kći je u vrtiću od svojeg trinaestog mjeseca. Neopisiva je povezanost te djece, njihovo poznavanje, njihovo uvažavanje jedni drugih.
Iako su različiti, znaju kako jedan s drugim, znaju kako će reagirati, znaju čime će koga razveseliti...
Uskratiti djetetu tu dimenziju života... šteta.
Iz vlastitog iskustva, uvijek biram vrtić. (Ne svaki, naš)

[dorotea24]

[QUOTE=Anemona;2213116]
Zanima me par odgovora mama vrtićke djece:
1.) što je to što smatrate neophodnim da dijete nikako nije moglo naučiti doma, a obavezno će naučiti u vrtiću? (govorim o svojim ovjetima boravka djeteta doma, ne o uvjetima kad je dijete samo uz neadekvatnu osobu)[QUOTE]


Ništa po meni nije neophodno, ali iako ja radim i djeca su dio vremena s bakom i dedom koji im se kvaliteno posvete opet smatram da u vrtiću tete s njima rade na stručniji način. Npr. u savladavanju likovnih vještina koriste se raznim tehnikama. Istini za volju sumnjam da bi baš toliko mašte, raznih materijala i tehnika palo meni ili baki na pamet, a oni tamo zaista puno rade. Osim toga uče se na kolektiv i sve vještine koje su potrebne da bi dijete "opstalo" u kolektivu, uče se odnosu prema kolegama i teti/kasnije učitelju itd.

2.) Zašto bi dijete moralo ići minimalno godinu dana u vrtić prije škole (netko je gore navelo), a nije dovoljno da ide samo u malu školu?


Sve to pitam iz svojih cipela i iz svojih životnih uvjeta, iz mjesta gdje je omjer vrtića i male škole 50:50.


Ponavljam mislim da se jako generalizira i smatram da vrtić može biti jednako dobra ili jednako loša opcija kao i ostanak doma, ako je odrađeno pod krivim/pravim uvjetima.

Upravo zato da se prilagodi na život u kolektivu, na odnos prema učiteljici i dr. Zamisli koliki je šok djetetu koje prvi puta u životu dolazi u nekakav kolektiv, a dosada je proveo 1 na 1 u toplini doma svoga, i uz svu tu adaptaciju još mora i učiti, biti odgovoran i sve ostalo.

[Anemona]

Upravo zato da se prilagodi na život u kolektivu, na odnos prema učiteljici i dr. Zamisli koliki je šok djetetu koje prvi puta u životu dolazi u nekakav kolektiv, a dosada je proveo 1 na 1 u toplini doma svoga, i uz svu tu adaptaciju još mora i učiti, biti odgovoran i sve ostalo.

Za to služi mala škola kod djece koja ne idu u vrtić.

[dorotea24]

nisam upoznata s malom školom ynam za vrtić i školu

[Anemona]

Da pokušam malo pojasniti svoj stav.
Očito sutra idemo u vrtić, taj dio je završena priča.

Priznajem da se u vrtiću djeca nauče svemu lijepom: funkcioniranju u kolektivu, pažnji prema drugima, čekanju na red (odgađanju stavljanja sebe u prvi plan), nauče svašta novo kao što su pjesmice, brojalice, nastupaju u predstavama,...
Ostvaruju jedan lijepi vid prijateljstva,....

Ono što mene smeta je što iz nekih postova isčitavam mišljenje da su roditelji skoro pa nesposobni kvalitetno odgojiti dijete bez vrtića i to me iskreno smeta.
Da je tako ljudi bi davno izumrli.

Jednostavno ne smatram vrtić nečim neophodnim ni u kojoj dobi: odličnim da, prikladnim djetetu da, prilagođenim djetetu da, lijepim iskustvom da,..., ali nečim neophodnim kao pripremu djeteta za život nikako ne.

Može se lijepo i s njim i sasvim lijepo i bez njega.

[mama courage]

ja mislim da je bolje prije 3 godine, recimo s dvije. ako postoji mogućnost da se dijete ne mora rano voditi (recimo od 9) i ako se može doći nakon nekoliko sati po njega.

[Anemona]

nisam upoznata s malom školom ynam za vrtić i školu

Kako to misliš?

U Zgb. je mala škola vjerojatno vrlo rijetka pojava, jer je večina djece u vrtiću, ali u malim gradovima kao što je naš, gdje pola djece ide u vrtić, pola ne, imamo organiziranu malu školu (predškolu) za djecu koja ne idu u vrtić.

Tamo rade sve isto što i predškolska djeca u vrtiću (radni listići i slično).

Negdje je u prostorijama škole, kod nas je u prostoru vrtića i ove godine se odvija u sklopu vrtićke grupe.
Znači djeca iz vrtića imaju zajedno s predškolskom grupom koja ne ide u vrtić "nastavu" predškole.

Dodatak: mala škola se održava cijelu školsku godinu prije početka škole.

[Mima]

Normalno da vrtić nije neophodan. Prosječni sedmogodišnjak pohvatat će u školi začas i radne listiće i funkcioniranje u grupi, sve da baš nikad ništa od toga nije imao priliku iskusiti. A tako nešto je u današnje vrijeme vrlo rijetko jer djeca danas idu na svakojake aktivnosti i u predškolskoj dobi. Kod moje kćeri u razredu dobar broj djece uopće nikad nije išao u vrtić i ništa im ne fali.

[sirius]

Normalno da vrtić nije neophodan. Prosječni sedmogodišnjak pohvatat će u školi začas i radne listiće i funkcioniranje u grupi, sve da baš nikad ništa od toga nije imao priliku iskusiti. A tako nešto je u današnje vrijeme vrlo rijetko jer djeca danas idu na svakojake aktivnosti i u predškolskoj dobi. Kod moje kćeri u razredu dobar broj djece uopće nikad nije išao u vrtić i ništa im ne fali.

X

E. kreće sutra u vrtić, pune 4g u 10 mj, zbog njezinog zdravstvenog stanja je do sad bila doma . Ja ću biti doma još godinu dana , ali ona ide u vrtić. Ne na punu satnicu, ne svaki dan i ja se veselim.
Veselim se zbog nje, ali i zbog sebe jer će ju konačno netko paziti osim mene ( meni treba odmor od 24 satne brige, a nemamo baka i djeda servis). Da li se brinem? Samo zbog standardnih boleština koje bi se mogle zakomplicirati . Zbog socijalizacije ili inteligencije, niti najmanje. Ona je super socijalizirana, puno se družila u grupi i bez kolektiva. Što se tiće inteligencije i ućenja, mislim da će joj sigurno dobro doći još malo drugačije stimulacije i pristupa nego kod kuće. Različitost i novi izazovi će biti jednako važni za razvoj kao i pristup 1na 1.
I ne manje važno. Nama je trenutno kolektiv izbor , nije sila. Ona ne mora ranom zorom dolaziti u dežurstva i ne mora biti sa nepoznatim tetama u prazničnim dežurstvima i grupama u nepoznatim sobama.
Puno se lakše diše , kad se nešto može, a ne mora.

[tina55]

evo zašto sam se ja odlučila za vrtić, krećemo s mjesec dana do 3 godine:
- karakter djeteta-vrlo je otvorena i društvena i žudi za igrom s djecom (često stane na cesti kad vidi djecu kako se igraju i čeznutljivo gleda)
- zdravlje djeteta-dojit ćemo i kroz adaptaciju pa se nadam da ćemo tako lakše preboliti neke vrtičke bolesti
- mogućnost druženja doma-nema je, jer sva djeca iz ulice idu sad baš u tu grupu i ako ne krene, neće se imati s kime igrati doma (osim povremeno s djecom obiteljskih prijatelja/rodbine (neki su njene dobi, a neki i ne)
- mogućnost socijalizacije bez vrtića - i uz vrtić ju mogu voditi na sva mjesta gdje smo išli i bez vrtića
- kad roditelji dolaze s posla - radim od doma i mogu ju pokupiti nakon ručka, tj. boravit će u vrtiću 4,5 sata, bolje nego da doma gleda crtić po pola sata-sat vremena dok ja odradim dio posla, nema mi ju tko čuvati to vrijeme
- kvalitete osobe koja bi čuvala dijete - mama, ali uz posao, radije ću odraditi posao dok je ona u vrtiću pa joj se posvetiti 100% nego raditi i čuvati ju

to su samo moja razmišljanja, nadam se da će adaptacija proći i ok i da će uživati u vrtiću i igri s vršnjacima

[Anemona]

mima, sirius i tina55, lijepo je čuti i drugu stranu.

[Bodulica]

Kao što je već rečeno, dobna granica za polazak u vrtić je jako individualna.
Sin mi je krenuo u vrtić s točno 4 godine, a kći je išla samo u malu školu i nisam primjetila nikakvu razliku u smislu socijalizacije ili nekog predznanja koja je direktno povezana s tim pohađanjem vrtića.
Sin je i prije vrića bio dijete koje je s lakoćom usvajalo sve intelektualne vještine dok je kći i bez vrtića bila izrazito dobro socijalizirano dijete, čak i više od brata joj. U pitanju je najviše djetetov karakter, a i obiteljsko okruženje i situacija nisu zanemarive stavke.
Uglavnom, nismo požalili svoju odluku ni u slučaju prvog, a ni drugog djeteta.

[superx]

Ja još uvije mislim da u vrtić idu djeca koju nema tko čuvati ,tamo se klinci igraju i čuvaju a neke vještine poput strpljenja i brojalica ih uće roditelji.... kao i ostale važne stavri u živoru. U našem vrtičkom satži još nisam ništa bitno primjetila da je naučio u vrtiću, nego doma, sa svim vještinama je krenuo tamo, ne znam jel do teta ili kaj ali stvarno ne znam ništa što bi istaknula....
Malena isto , njoj je lijepo igra se i uživa doka ja radim ali baš da ne nešto naučila

[Lili75]

X na ovo.
A ostala pitanja, ja (koja radim), a ni baka, deda, teta, svekar.. nisu ni približno dobar odgojitelj, poticatelj mašte i kreativnosti, edukator... kao tete u našem vrtiću.
Ako pak moram birati između tete čuvalice (koja brine samo o djetetu, ne kuha, sprema...) i vrtića, opet biram vrtić radi kolektiva.
Za mene kolektiv ima samo prednosti.
Moja kći je u vrtiću od svojeg trinaestog mjeseca. Neopisiva je povezanost te djece, njihovo poznavanje, njihovo uvažavanje jedni drugih.
Iako su različiti, znaju kako jedan s drugim, znaju kako će reagirati, znaju čime će koga razveseliti...
Uskratiti djetetu tu dimenziju života... šteta.
Iz vlastitog iskustva, uvijek biram vrtić. (Ne svaki, naš)

u našem slučaju kad odvrtim film u zadnje 2 godine, izgubila bi jakoo puno i ja bih se grizla godinama da sam joj to iskustvo "uskratila".
Jutros su svi presretni se tamo izgrlili, izljubili...nakon ljeta napokon opet zajedno.

dorotea je lijepo opisala razlike u vještinama,..vidljive su na prvu...

superx, to vam je do teta...moja dijete je naučilo malo more pjesmica,igara, rad likovnim tehnikama koje ja ni ne poznam, tete su je naučile kako obući majicu kratkih rukava (što je teže od dugih), moja je dosta samostalna sama po sebi, oblačila je obuću već s malo preko godine dana,al neka djeca nauče u vrtiću sve: jesti samostalno, oblačiti se, skidati se, izgube sramežljivost, lakše progovore u grupi ovi koji kaskaju, lakše maknu dudu/pelene jer vole biti kao ovi veći iz grupe......ma puno toga.

[Lili75]

anemona, želim vam sreću s prilagodbom, mislim da će sinčić uživati, javi nam se s reportom za mjesec dana.

evo jednog svježeg primjera od jučer iz parkića: svi naši 3godišnjaci idu u vrtić osim male K. koju je čuvala baka.

Njih 3-4 se penje uz tobogan onako naopako i ona je na kraju reda,one nema živaca čekati i de doslovce preko ovih naprijed, preko ruku, glava, gazi ih i ide ka svoem cilju vrhu tobogana, navikal je da se svi vrte oko nje i ništa je ne zaustavlja. Jedno glasno NE, čekaj svoj red, znam da bi sve naše vrtićarce zaustavilo,al nju roditelji moraju doslovno uzet u ruke, maknut od tamo jer nju nije briga za druge.

eto primjera, meni je to koma za gledat kako gazi preko druge djece a da ni ne trepne...danas kreće u vrtić, Bogu hvala nije u našoj grupi malo sam zločesta,al znam da će bit posla i frke s njom, da ni ne govorim da će uskoro dobit seku, bit će to pravi kaos.

[martinaP]

Ja još uvije mislim da u vrtić idu djeca koju nema tko čuvati ,tamo se klinci igraju i čuvaju a neke vještine poput strpljenja i brojalica ih uće roditelji.... kao i ostale važne stavri u živoru. U našem vrtičkom satži još nisam ništa bitno primjetila da je naučio u vrtiću, nego doma, sa svim vještinama je krenuo tamo, ne znam jel do teta ili kaj ali stvarno ne znam ništa što bi istaknula....
Malena isto , njoj je lijepo igra se i uživa doka ja radim ali baš da ne nešto naučila

Ovo je sigurno do teta. Teško mi je nešto ovakvo i pročitati.

Mogu samo potpisati Lili75.

[Riječanka]

zaista nema pravog tj. idealnog vremena primjenjivog na svu djecu. ovisi o djetetu, njegovim karakternim osobinama, ali i roditelju i njegovim, kako osobinama tako i posvećenosti djetetu i očekivanja koja ima od vrtića i teta. na jaslice sam gledala kao nužno zlo, ali kad je Mudrac krenuo i kad smo pregrmili prvih 3-4 mjeseca boležljivosti, bila sam vrlo ugodno iznenađena količinom aktivnosti i angažiranošću teta. Šeficu je do 2,5 g čuvala studentica predškolskog i isto je bila odlična, u svakom pogledu posvećena i upravo je čekam da "preuzme" Zmajicu (koju bi isto sa 2,5 g, ako sve bude ok, upisala u vrtić ). imam, dakle, punih 10 godina neprekinutog staža u vrtiću s dvoje starijih i nisam u tih 10 godina imala većih zamjerki, jako sam zadovoljna kako su mi oboje dogurali do škole. pri tom sam i u "čuvalici" i u vrtiću vidjela partnere koji zajedno samnom i mm-om pružaju našoj djeci najbolje što mogu.