Danas smo baš nešto razgovarali na tu temu i pitala sam A. kako mu je sad, u 2. razredu, što se tiče tog odnosa onih koji idu i onih koji ne idu na vjeronauk. Odgovorio je da i dalje ima ispitivanja (djeca valjda ne mogu pojmiti da netko ne vjeruje u boga), ima i zafrkavanja i zezanja, ali on se izgleda s time dobro nosi. I moram ovdje primijetiti - najviše mu je koristila izjava same vjeroučiteljice koja je još prošle godine, kad su na satu potegli tu temu (pred njim i još troje djece koji su morali ostati u razredu za vrijeme tog sata), izjavila: "Ne mora se vjerovati u boga, to je stvar izbora." Njemu je to pomoglo jer zna što im relevantna osoba o tome kaže, pa ga to što ga drugi u razredu povremeno zadirkuju ne smeta toliko.