 |
|||
Bubilo, super si ovo napisala, i živa je istina da je dobar dio tih komplikacija prešutna socijalna mjera, baš kao što je i dopust za njegu djeteta koji je ovdje spominjan isto tako jedna prešutna socijalna mjera. I ne dobivaju ljudi te dopuste lažima i muljanjem nego ih odobravaju liječničke komisije. A statistike izgleda baš i nisu toliko "crne".
meni se ne cini da je to socijalna mjera, nego jednostavno je trudnoca jedno drugacije stanje od normalnoga, ne obavezno bolest, ali svakako podrazumijeva odredene nuspojave koje nije tako lako definirati i dokazati. osim toga, ima toliko mogucih situacija koje mogu nepovoljno utjecati na trudnocu, a koje je nemoguce sve pobrojati (kao recimo pasivno pusenje, farbanje ureda, stres itd)
meni je recimo trudnoca bilo najljepse razdoblje u zivotu, ja sam se toliko dobro osjecala kad su mi prosle one mucnine u trecem mjesecu, hodala sam svaki dan najamnje sat vremena, isla na putovanja, u svedsku na minus deset i tamo pjesacila i ne znam sta sve ne. ali da me netko tjerao da stojim dulje od 5 minuta, mislim da bi ga ubila, doslovce, jer sam bila i neuracunljiva vise nego obicno :D
ili kad smo isli na team building preko vikenda sam se skoro onesvijestila od dima, jer nekim ljudima je malo teze objasniti da pusenje u autu smeta, cak i kad se otvori prozor, u stavri to je jos gore. ili sjedimo u restoranu u oblaku dima, ja sam bila na rubu trovanja nakon par takvih epizoda u jednom danu. e sad, recimo da sam ja pretpostavljala da ce tako biti i ne otisla, sigurno bi se netko pametan nasao tko bi proglasio da se ja izvlacim na trudnocu samo da ne bih isla.
da i ne spominjem ovo sto je ivanas napisala, koliko je vazno da se trudnoca provede u jednom opustenom i pozitivnom okruzenju i stanju uma, a nemaju bas sve zene koje rade takvu situaciju na poslu.
jos nesto je ivanas dobro primijetila, opet se tu spominju samo zene, gdje su ocevi u cijeloj toj prici, pa valjda i oni rade i imaju pravo da njihovo dijete ima neki minimum prava i dostojanstva dok je jos u trbuhu.
Ono prvo je prije bilo jer ako bi se vratio raditi onda bi dobio manju porodiljnu nego da se nisi vratio - tako su racunali prosjek. Totalni uzas, samo da izracunaju manje, a to sto ce ukupno drzava platiti vise ako se ne vratis na posao - nije ih bilo briga. Srecom to se koliko znam sad promijenilo, pa se mozes nakon pocetnih 2 mjeseca bolovanja vratiti bez da ti srusi prosjek.Bubilo Bubich prvotno napisa
Mislim da je u stvari toliko puno zena na komplikacijama jednostavno zato sto radile-ne radile dobiju 100% placeno. I naravno, malo im je mucno, teze im je stajati, itd - i onda si to (samo)opravdaju i odu ne raditi a novci isti. Dok one koje imaju visa primanja itekako razmisle da li je ta jutarnja mucnina vrijedna 2-3-4.000 kn manje na racunu. Sto hoce reci da zena s istim trudnickim smetnjama ce ici ili nece ici na komplikacije ovisno o tome kolika su joj primanja. Sto eto ja osobno vidim kao jos jedan nacin "penaliziranja" osoba s visim primanjima.
Zato mislim da nikada nije dobro dati iste novce za ne-rad i za rad. Naravno da sam za to da dok si na bolovanju/porodiljnom primas naknadu proporcionalnu placi (a moze i stazu - zasto ne nagraditi one koji su radili) Znam da su se svi angazirali oko onih 100% nelimitiranih prvih 6 mjeseci ali iskreno, ja bih radije da primam makar 70% ali cijelo vrijeme nego ove velike fluktuacije u primanjima (prvo komplikacije pa full naknada pa onih 2600 koje su mi jedva za rezije). Naravno, uz definiranje nekog socijalnog minimuma (kao sto je i sada).
Kad sam ja otisla na komplikacije (nakon sto sam iscrpila godisnji) bilo mi je iskreno totalno svejedno jel dobivam 100% ili 0% place, bila sam previse nesposobna ista raditi da bi mi novac bio ikakav faktor u tom trenutku, i mislim da je to onda i samoj meni bio dovoljan dokaz da vise ne mogu raditi.
Posljednje uređivanje od sillyme : 22.09.2012. at 13:16
Kao što je netko već primijetio, ovakva mjera bi vjerojatno dovela do odgađanja trudnoća, a što je rodilja starija ipak su veće šanse za smanjenu plodnost, komplikacije itd. pa bi to opet opteretilo zdravstveni sustav i opet smo na istom.
Ne vidim zašto bi netko tko zatrudni ranije te ima manje staža primao manju naknadu, iako će cijeli život raditi i plaćati poreze.
O, naravno da postoji zakon koji kaze da ako poslodavac ne moze osigurati trudnici primjereno radno mjesto, duzan ju je poslati doma o vlastitom trosku, ne o trosku hzzo-a (komplikacije).
Znate li ikoga tko je konzumirao taj zakon? Haha, trebalo bi Todorica pitati koliko mu je radno sposobnih zena otvorilo komplikacije jer se nije drzao zakona.
Kad sam ja bila trudna, prije 13 godina, onda je bio na snazi zakon da ukoliko s bolovanja ideš na porodiljni ne dobivaš prosjek plaće već minimalac od 1600kn.
Ja sam morala mirovati jer nakon 5 pobačaja je strogo mirovanje bio jedini način da ja tu trudnoću iznesem do kraja. I jesam; Bogu, liječnicima i meni koja sam sve to izdurala hvala.
ALI, osjećala sam se opljačkano i još uvijek me to boli. Kad sam išla na to bolovanje imala sam 14 godina staža i solidnu plaću i to mi je bilo prvo bolovanje u životu. Do tada sam uvijek koristila slobodne dane ili godišnji kad sam bila kratko bolesna.
Poslije sam čula kako žene koje nemaju ni minute staža i koje su čak iz susjedne države dobivaju naknadu ISTU mojoj. Recite mi, tko ne bi bio ljut?
Sada su, navodno propisi nešto stroži pa je teže tako muljati, ali svejedno se mulja i dalje.
I zato uopće ne zamjeram poslodavcima koji su kakti okrutni, a zapravo nisu jer ja osobno ne znam niti za jedan slučaj da je trudnica dobila otkaz. Ako joj je istekao ugovor, onda to nije otkaz. U Konzumu primjerice (kad već stalno spominjemo blagajnice) nije niti jedna trudnica dobila otkaz. Znam to iz prve ruke. Čak i ako je na određeno, dobije ugovor za stalno i odmah ode na bolovanje i najnormalnije se vrati nakon isteka porodiljnog. Ako ovo nije socijalno osjetljivo, onda ja ne znam šta je?
Rado se sjetim Milića i njegovigog dokumentarca od prije par godina iz Švedske kad je razgovarao s njihovim ministrom socijale i kad mu je ovaj ispričao kolike su naknade na burzi ili bolovanje, tada ga je Milić pitao zar se ne boje da bi netko to mogao zloupotrijebiti pošto su naknade zaista izdašne?!? Ministar ga je zaprepašteno pogledao i rekao da kako on to misli kad čovjek koji je na bolovanju ne može raditi jer je bolestan i u to nema nikakve sumnje. Ha? Kaj velite, kad ćemo mi doći u takvo stanje svijesti?
Nikad drage moje, nikad. Dokle god većina ljudi misli da je bolovanje njihovo pravo. Šta to znači pravo? Da li to znači da ja to moram dobiti, iskoristiti? Bez obzira na okolnosti?
Imam nekoliko prijateljica i poznanica koje su završile za učiteljice razredne nastave ili profesrice nekog predmeta i mnoge od njih su dobile priliku raditi i u struci, skupiti iskustvo i položiti stručni upravo zahvaljujući porodiljnim dopustima i bolovanjima u trudnoći. Ima još puno toga u drugim strukma ali u onima kojima je potrebno raditi da bi položio stručni je jako važno dobiti priliku raditi. Koliko bi bilo propalih godina školovanja i nestručnijeg kadra treb isto ubrojiti u plus pri određivanju porodiljnih dopusta i prava trudnica.
Ima isto raznih paradksa, npr. moj slučaj, išla sam na posvojiteljski dopust kao još redovni student pred obranom diplomskog, znači nezaposlena, i naravno primala 1663 kn naknade, 12 mjeseci, isto tako i za drugo dijete, a za treće sam dobila samo 6 mjeseci (jer je imao 5,5 godina) plus pišljivih 60 dana za treće dijete. Nisam niti znala da nemam pravo na tri godine za treće dijete.
Od troje, dvoje moje djece ima određene teškoće u razvoju i imamo nalaz od centra za socijalnu skrb i idu u vtrić za djecu s posebnim potrebama, a nemam pravo na produžnu njegu niti išta slično jer sam bila nezaposlena kad sam ušla u sustav. Pošto vrtić u koji idu nema prostorne kapacitete, jedno mi djete ide ujutro od 8-13h, a drugo od 14-19h. Ako želim da pohađaju program i da s njima rade stručne osobe i da napreduju ne mogu nikako raditi čak niti pola radnog vremena zbog njihovog rasporeda, a nemam pravo na nikakvu naknadu osim 200kn uvećanog dječijeg doplatka zbog njihovih teškoća.
Mi se nekako financijski krpamo i snalazimo, MM ima hvala Bogu stalni posao ali si mislim koliko ima roditelja kao ja koji moraju raditi i n mogu djeci pružiti dobru srkb i stručni tretman zbog glupog zakona. Jer monga djeca s blažim teškoćama to prevladaju i postanu punopravni građani koji pridonose društvu a ako se na probleme i teškoće u razvoju ne reagira pravovremeno oni ostani zauvijek s teškoćama i ustvari na neki način doživotno moraju primati pomoć i naknade. Zar nije dugoročno jeftinije dati roditeljima neka prava da s brinu kako treba o djeci, jer par godina u usporedbi sa životnim vijekom je puno isplatljivije?
ako netko poznaje osobu koja je dobila otkaz zbog trudnoće ili je dobila otkaz nakon što se vratila s porodiljnog, a voljna je to ispričati u 24 sata neka mi se javi u inbox. A trenutno traže osobu koja je zbog trudnoće izgubila posao i u teškoj je financijskoj situaciji i prijeti joj gubitak doma ili ne može vračati kredit, a da je ostala zaposlena do te situacije ne bi došlo također neka mi se javi u inbox ili neka svoju priču napiše novinarki u 24 sata zkrmpotic@gmail.com
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom