Citiraj mishekica prvotno napisa Vidi poruku
Ja se vama divim. Do sada sam samo nekoliko puta imala velike ručkove s gostima (1. još smo mladi, 2. ne volim to ) i svaki put sam se naradila kao budala. Prilikom zadnjeg takvog ručka gosti su se ponijeli izrazito bezobrazno prema meni kao domaćici jer su došli sat i pol kasnije, kad je sve već bilo hladno, pa sam podivljala i rekla sama sebi da je to zadnji put da tako nešto radim.

Dobro, kako vi to sve ishendlate? Nemojte mi sad reći da je sve stvar iskustva jer kuham već 18 godina i kažu ljudi da mi super ide.
Kako vam se da raditi toliko različitih jela? I tko opere svo to silno suđe?
Nemoj ljudima zamjerati ako si se TI naradila. Pitanje je da li su oni to očekivali (iz tvog posta ja bih rekla da nisu).

Ja se uvijek dogovaram unaprijed - što bi voljeli? Bit stvari nije da se ti naradiš i da ti zbog toga dignu spomenik, nego da se zajedno proveselite. Moja vjenčana kuma i ja godinama smo zajedno kuhale i pekle kolače za blagdane. Sad ne stignemo jer daleko stanujemo, ali se i dalje dobro osjećamo jedna kod druge i znamo gdje što stoji - čitaj: ne dvorim, svi se snalaze kako znaju... S vremenom se uhodaju zaduženja (tko će se pobrinuti za kruh, za piće, za kolače, za glavno jelo...) tako da nikome ne bude previše posla + da ostane dovoljno vremena za druženje.

Naša generacija najopuštenija je u našoj vikendici (gdje se peče meso na roštilju, pa onda jede po pesjem iz papirnatih tanjura ili bez ikakvih tanjura...). Djecu čak ni to ne zanima, pa im udovoljim s hrenovkama u tijestu i ćevapima, francuskom salatom i sličnim.

Za dječje rođendane - suđe za jednokratnu upotrebu! Niti imam puno suđa u kući, niti mi se da zafrkavati s tim. (Offt. isto - kuća se ne usisava prije nego gosti dođu, nego kad gosti odu... )

Jelovnik je poštelan tako da se za našu generaciju i djecu odabere ono što na stol ide hladno (vidi gore - sve neke salate i slično, klipići... ono što se priprema unaprijed).

Bit je organizacija i delegiranje. Kad ljudi dolaze i pitaju što da donesu, ja kažem što imam, pa dogovorimo što još treba - naresci, negazirano piće, crno vino i radler (ili već što tko voli). Ili kažem da donesu piksu ajvara, kruh... ovisi gdje smo i s kim smo. Domaćin je obično zadužen za glavno jelo, a ostali za predjelo, desert, piće i grickalice, po želji.

Za gerijatriju (kad mi dođu roditelji i svekrva, npr. na novogodišnji ručak) imam ja i fini stolnjak, duple tanjure, fine čaše... obavezno juhu, dva glavna jela + priloge i salate + domaća torta ili neki fini kolač. Juha se kuha dan ranije, a na dan fešte samo se dodaju rezanci ili gris knedli. Ostala jela - planirano je tako da je što manje posla. Izbjegavam krumpir jer nije dobar kad se ohladi, ali ponekad ugodim djeci i napravim. Više volim raditi za prilog musake koje se u keramičkoj kaseroli za silu mogu ubaciti u mikrovalnu pećnicu (i ne jednom se dogodilo da su prošle bolje od glavnog jela). Puricu ili odojka odnesem u pekaru gdje će je poznati pekar ispeći za simboličnu naknadu i tako radim već godinama.

Kolače su ranije pekle moja mama i svekrva (sad su već u godinama, pa je većina toga ipak ostavljena meni) ali i zahtjevi za jelovnik su se promijenili - nema više masnih torti i hrpe svinjetine. Bit nije epikurejstvo nego lijepo druženje.