Vezano uz sponu Crkve i Države....
Na hrvatskim kunama makar ne piše In God we trust kao na UDS....
 |
|||
|
|
|||
Vezano uz sponu Crkve i Države....
Na hrvatskim kunama makar ne piše In God we trust kao na UDS....
ma čekaj malo, kako ćeš razviti ikakvu formu - bilo umjetničku ili tehničke prirode, bez adekvatnog školovanja ?
pok. baka je završila 3 razreda osnovne škole, to je bio maksimum školovanja za curice u njeno doba. dalje nema.
druga baka isto tako (druga regija, isto razdoblje).
sinovi su ti koji su išli u školu, nasljeđivali imanja, dobijali neka prava. žene (curice) su imale dužnosti, ništa više.
ne znam kako je bilo u gradovima.
La_mama, pa poanta i jest u tome da su žene sretne - baš radi toga što im obrazovanje (ni umjetnost ni tehnika) nije potrebno za sreću.
Dosta im je ognjište.
A tek sreće sada, kad ognjište znači perilica i sušilica-2 u 1.
Pa za dvoje djece ne bi, naravno, ali ako hoćeš troje, četvero ili petero (koliko treba da društvo može imati radnike, intelektualce i pokojeg velikog književnika-cu, umjesto pune staračke domove nemoćnih senilnih staraca) onda je to realna opcija. Ja mislim da bi se gospođu s petero djece nakon 10 godina porodiljnog trebalo pitati - gospođo, želite li posao, i kakav? I da bi se tijekom tih porodiljnih trebale održavati edukacije za žene koje su stručnjakinje, da imaju mogućnost povremenog rada - tj. da nije ili - ili. Da može biti i - i, ali ne neko izmaštano egalitarističko "i" , nego realno, životno i po mjeri obitelji.cvijeta73 prvotno napisa
ja neću deset godina porodiljnog, bog s tobom. kakvih deset godina?
kad čitam ifi, čini mi se da današnje feministkinje više rade na natalitetu nego sve pronatalitetne mjere zajedno, majke mi moje. koliko god kontradiktorno zvučalo.
jer dok doma imamo one tvoje tuljane, i dok moramo izbivati mi, isključivo mi žene deset godina iz radnog svijeta, ako želimo troje djece, mi nećemo željeti troje djecepa da nam sve ostalo se osigura.
Da ima čitaba da se deklaracijom postigne da nema majka - otac, tj. da se ja ne budim prije na dječji plač, da ja nemam intuiciju da će se razboljeti, pa se brinem 48 sati više nego muž, da nemam ja cice, nego mm jednu, ja drugu, da on može imati pola mučnina i da na carski ide on, a ne ja, ja bih to prva potpisala. Ali sve se nešto bojim da ipak ta univerzalna roditeljska prava daju zapravo opet više lufta i prava muškarcima. Same se viktimiziramo. Jer smo im dale pola, a djeca i dalje navlače naše cice, prekidaju naš san i mi kužimo da imaju temperaturu, sve i da smo na konferenciji na Bali Baliju...
ifigenija, ja ne znam kako kod vas - bome kod nas oboje skačemo na temperature, hodočastimo po ordinacijama,
oboje se brinemo oko psihofizičkog zdravlja djece. uzimamo bolovanja, izostajemo s posla, pomažemo jedno drugome.
odgoj djee je zajednička odgovornost, briga i gušt.
Ma i mi. Ali, ako ja držim u rukama dok dojim, valjda ja prva i osjetim da nešto ne štima...
Dojenje, i po preporukama, traje osminu do devetinu maloljetnosti.
A u Hrvatskoj traje stotinu maloljetnosti, pa opet većina žena i muškaraca ima takvo razmišljanje, nije uvjetovano dojenjem, očigledno.
Mene zapravo i vrijeđa da se dojenje koristi ko kontraargument. Meni ono nije nikad služilo ko opravdanje.
baš tako. dojenje ne traje do u nedogled.
ifigenija, ti ćeš uvijek biti u prilici ranije primijetiti bolest, jer si kod kuće, pa automatski i provodiš više vremena sa djecom.
ali kada oboje roditelja rade, nema (ne bi trebalo biti) razloga da oboje podjednako ne primijete bolesna stanja i odrađuju bolovanja.
i tu dolaz tih famoznih pola-pola.
Ne bih znala što govore roditelji - ja sam roditelj dječaka i djevojčice i ne govorim po modelu koji spominješ.
Po mome mišljenju i iskustvu, uopće nije problem u prepoznavanju i priznavanju pameti, talenata, rada i organiziranosti djevojčica.
Problem je kad kod dječaka čiji set osobina i ponašanja u školi izgleda ovako: pametan, talentiran, jak u matematici i jezicima, intelektualno izuzetno jak, izuzetnog pamćenja, strukturiran, puno uči i s puno toga se bavi, prije nego što radi što mu se kaže propituje to, kao i autoritete, kritičan je, nonkonformist, nemiran.
(Da ne bude zabune, sinak je odličan učenik, a rasprava je načelna.)
Pa valjda zato jer žene stoljećima nisu imale nikakvog izbora, uloga im je bila predodređena - (dogovorena) udaja, rađanje, kuća... Naravno, uloge su bile u velikoj mjeri predodređene i muškarcima, ali ne u toj mjeri i ne iz istih razloga. Nad njima se od strane društva i od strane muškaraca vršilo nasilje, posebice fizičko (silovanje, kamenovanje, lomača). Naravno da je nasilja bilo nad svima, u različitim ulogama - nad podanicima, nad seljacima, nad (krivo)vjernicima...u sve su to ulazile i žene, ali nad ženama se vršilo i dodatno nasilje - zato što su žene.
Muškarci su imali neku staležom ograničenu vrstu izbora - mogli su biti ratnici, trgovci, svećenici, a na kraju krajeva, mogli su se obrazovati, a kasnije i glasati. Žene, neovisno o staležu, nisu je imale... jer su žene.
Sve to mnoge su žene dobile tek u 20. stoljeću, hej, u nekim državama te u njegovoj drugoj polovini.
Nadalje, pogledaj poziciju žena danas u nekim (islamskim) društvima, ista je kao što je u većem dijelu zapadnog svijeta bila prije...i možemo li tvrditi da su žene tamo, kao što ti tvrdiš u svom postu, "svjesne kako stvari stoje i da to prihvaćaju jer im to jamči opstanak?" I da nisu žrtve?
To je kao da pitaš zbog čega se crnce ili indijance želi prikazati kao žrtve kroz povijest kroz posljednjih 450 godina i pri tom se pozivaš na zadane okolnosti koje bi...što...trebale opravdati da oni nisu bili žrtve jer je, eto, bijeli čovjek u zadanim okolnostima imao brodove, oružje, državne i vjerske institucije?
Povijesne nepravde ne mogu se ispravljati, ali treba ih istraživati, analizirati i opisivati, iz njih učiti i vući pouke, a ne relativizirati jer to je onda nanošenje novih nepravdi.
lol
Slažem se, baš si to dobro raspisala!
Zuska odličan post, potpisujem svako slovo.
Ovo sam tek danas stigla pročitati. Tema je plodna za nastavak rasprave! Žene kao manje sklone korupciji od muškaraca.
Teza bivše australske premijerke čini mi se vrlo uvjerljivom.
dobro kaže kory, jel radi biološke il kulturološke razlike, who cares.
bitni su rezultati.
pa ako nas bude pol pol u politici kojih sto godina, onda ćemo znat jel do biologije il društva. ako počnemo ćapat ko muškarci, onda znamo da je do društva
crtica o zasticenim zenama kod kuce:
moja baka cijeli zivot zivi na selu, majka je, kucanica, domacica, brine za kucu i oko kuce no taj je polozaj nije znacio da ne mora uz sve navedeno uzet motiku i ic kopat na polje, il dovlacit drva, i svasta nesto (kao ni druge zene njene generacije). cak i trudna, i sa malom djecom, i bolesnim zivotinjama. glad ne pita. lakse je bilo tek kada su joj djeca porasla toliko da su mogla preuzeti dio posla. ne bih rekla da je icim bila povlastena.
da, moš si mislit kako je imala porodiljni od godinu dana
pa i djeca su bila u značajno drugačijem položaju - bili su radna snaga, a ne ljudi s pravom na obrazovanje itd itd...
to u ifinoj zemlji nedođiji, tamo di su svi sretni, veseli i pjevaju za stolom, žene, gejevi, muževi, popovi, a brdo djece oko njih skakuće
E cvijeto dobro si to napisala.
Čitam Ifi i ne mogu se načuditi.
Čitala sam izveštaj sa konferencije "Žensko preduzetništvo u Srbiji", kažu da među preduzetnicima četvrtinu čine žene, i to uglavnom u "sitnom" biznisu. Za podizanje preduzetničkih kredita osim dobrog biznis plana potrebna je hipoteka na nekretninu, a prema izveštaju Zavoda za statistiku kao vlasnici nepokretnosti u Srbiji tek na 27% nekretnina uknjižene su žene.
zuska, kao da smo taj link već imali :grebgreb po glavi:
našla sam istraživanje na koje se pozivaju u onom protagorinom filmiću, svašta zanimljivo
http://dl.dropbox.com/u/46584057/Ner...i%20online.PDF
Da barto u ifinoj zemlji nedođiji, tamo di su svi sretni, veseli i pjevaju za stolom, žene, gejevi, muževi, popovi, a brdo djece oko njih skakuće
Ma naravno da je bilo teško živit, i naravno da nije uvijek sve bilo po ps-u prema ženskom rodu, al globalni narativ - mi smo 7 000 godina bile jadne, silovane, pretučene, dale smo da nam svaka budala sjedi na glavi i nismo se izborile ni za što, nego su nas mučili, a mi trpile, i sad bismo vlast meni zvuči oslobožebodi, kako kažu na Klisu.
U cijeloj toj rodnoj priči mora biti par nijansi sivog, između ove moje nedođije o kojoj piše Cvijeta i feminističke kataklizmičke vizije svijeta, a to je da se malo trpilo, gdje se moralo, malo izborilo, gdje se moglo, malo uživalo, puno stvaralo (ne razumijem zašto su ženski oblici umjetnosti potcijenjeni upravo od feministica). Ako ništa drugo, bolje zvuči da žene nisu 7 000 godina sirote žtve sistema.
Što se nekretnina tiče, zar nije jasno historijsko naslijeđe da su nekretnine knjižene na muškarce jer su nekretnine bile branjene ognjem i mačem, a rat u svrhu oduzimanja i otimačine legitimna gospodarska djelatnost kroz veći dio povijesti, što je žene apsolutno stavilo u nepovoljan položaj. Sposobnost da se mačuješ s mačem teškim 10 kg u blatu i obraniš nekretninu odlučivala je hoće li ti se knjižiti ili neće. Autoregulacija društva je bila takva da je žena možda bila bez uknjižene nekretnine, ali i isto tako je neki drugi nosio glavu u torbi i bio odgovoran da to ognjište preživi. Dok je on ratovao, žena je upravljala svime. Da je sirotica trudna i s bebom na prsima (tada nije bilo ni formule) još morala i nositi mač i nož u zubima, to bi bio ultimativna nepravda. Ja imam 180 cm i velika sam kao prosječni muškarac, al ne bi mi palo na pamet ratovati s haharima, tako da cijena vlasništva što se mene tiče (da živim u 13. stoljeću) nije upitna. Iako niti to nije bilo crno bijelo. Bilo je žena vlastelinki.
Kad imamo državu koja će ratovati umjesto nas ako nas napadnu, naravno da je u redu da imamo i pravo na zarađenu i stečenu nekretninu, ali isto tako zakon svaku nekretninu stečenu u braku tretira kao 50-50, zar ne?
oslobodimebože te tvoje interpretacije :doh: sad bismo poštenu podjelu vlasti.
o kojim ženskim oblicima umjetnosti govoriš... žene nisu bile jako... khm, slobodne... bavit se umjetnošću... time smo se već bavili...
A postoji i ovakva priča: izuzetna učenica, izuzetan student, sva u knjigama i znanosti...i onda se zaljubi, silno, uda, znanost je i dalje broj jedan, ali...dođe trudnoća i porod, uzme to djetešce u ruke i....sve, ali sve na svijetu postaje nevažno pred veličinom majčinstva.
Da li smatrate da je to u redu? Da li žena kojoj je društvo omogućilo skupi studij smije zanemariti vraćanje znanja i posvetiti se jedino majčinstvu? I još biti sretna?
Nismo sve iste. Meni su Ifigenijini postovi skroz bliski, naravno.
A možda su i žene tokom svih tih 7000 godina bile zadovoljne, ne sve, ne uvijek, ali...
I ja bih poštenu podjelu vlasti i adekvatan odgoj muškaraca za kućanske poslove, sve se slažem, naravno. Ono što mi je malo bizarno je viktimizacija žene.
Što se umjetničkog izraza žena tiče, ja se snažno ne slažem s time da se žene nisu bavile umjetnosti i da nisu stvorile relevantna djela. Ako uzmeš kriterije neke muške akademije iz 13. stoljeća, tada je to možda istina, ali zašto uzeti njihova mjerila?
Već mali uvid u domaće oblike umjetnosti mene ostavlja bez daha i ne bih rado da se trud, rad, vještina, domišljatost, vrednoća i talent naših pretkinja otpiše zato jer zbog svoje 10 djece nisu mogle na akademiju u Firenzu. Koliko sam čitala, i nekad davno sam željela o tome pisati, i možda budem, čini se kako su bajke ženska umjetnička forma. Ako ih usporediš s mitom, ispadaju subverzivne, i duboko ženske, npr. no to je prekompleksna tema za ovaj mali format foruma, tako da samo dajem mali hint o tome.
Tu su zatim ručni radovi, u rasponu od zlatoveza, preko čipke do drugih oblika primjenjene umjetnosti, koja po meni nije i ne može biti manje vrijedna od bilo koje ornamentalne vrste umjetnosti.
Nekako vjerujem da su licitarska srca i drugi oblici prigodnih umjetničkih izraza također ženski, tu su zatim ženske pjesme (za pjevanje, ima upravo predivnih, potresnih, dubokih pjesama), a iako su prolazni i upotrebni, ja ne bih zanemarila art& craft u odijevanju, šivanju, niti u kulinarstvu.
Dapače, vrijednost tih oblika umjetnosti ja vidim znatno bitnijim od tipa 1000 najvećih slika milenija jer su ovo bile forme dostupne svima, obogaćivale su život bez klasne podjele i pružale su know-how svakoj ženi koja se htjela osim dnevnim životom baviti i nečim ekstra, lijepim i umjetničkim.
Poznajem ženu koja je ekspert u tim ženskim ručnim radovima i priča o tradicionalnom životu, umjetnosti, okupljanju i stvaranju i uopće vještina koju su žene stjecale tim radom može se mjeriti sa svakom umjetničkom školom - ako želiš gledati, vrednovati i prepoznati vrijednost u tome.
One su sve to radile uz pozaspalu djecu po podu, uz ručak i zimnicu koje su se krčkale i u nekoj vrijednosnoj skali ja bih bila ponosna na tu tradiciju, vrlinu, trud, umijeće, ljepotu, umjesto da im se rugam i vjerujem da moram u Firenzu slikati posljednju večeru da bih imala razloga za samopoštivanje.
Naravno da je danas drugačije, ali mislim da vrednovati svoju prošlost uvijek predstavlja dobar temelj za budućnost.
Hm, pa znaš šta, čitam i mislim si - pa malo mi se ponavlja...
Ifi, ne znam vjeruješ li stvarno u to što pišeš ili samo pokušavaš samoj sebi racionalizirati diskrepanciju između stava o ženskom pitanju unutar crkve i onoga što si učila u okviru svog obrazovanja. Vjerujem da nije lako...
Meni je naravno to sasvim u redu, dok je to ženin slobodan izbor. I dok je jednak svim drugim izborima.
Ali nismo sve iste, i nije nam svima nevažno sve osim majčinstva.
Evo npr. ja sam sebe uvek zamišljala kao sicilijansku majku, kuva ručak, jedno doji, drugo presvlači, trećem briše nos a četvrtom pomaže oko domaćih zadataka. I sve to u isto vreme.
Ali nisam takva. Rodila sam dete i shvatila da nije to ono što me jedino ispunjava, nije svet stao, nije mi sve ostalo postalo nevažno. Treba mi ono nešto moje od pre, a što mije, na žalost, u ovoj zemlji i pod ovim okolnostima trenutno nedostižno (dobila otkaz kad sam morala na održavanje trudnoće).
Osim što oni podaci koje sam navela nisu iz 13. veka nego iz 2008. godine.
Iskreno Ifi, skroz mi je OK da ti imaš tvoje mišljenje, kakvo god da je. Ja se iskreno ne pronalazim u tim razmišljanjima, to mi je ono, miljama daleko od nekog mog svetonazora.
Ali jel mora svuda da se provlači taj rat, muškarac koji brani, drži mač, oružje...?
Vissnja, to nije život, da se razumijemo, koji držim dobrim ili koji bih htjela živjeti, dapače, užas. Ali to su povijesne činjenice. Mislim da je apsurdno da se teorija gradi na impresiji o tome da netko nekome nešto nije dao, dok je u stvarnosti ljudski život bio razapet između siromaštva, bolesti, ratova i sveprisutnih loših obrazaca ponašanja. Jesu li u tome žene fasovale - jesu, i naravno da je dobro i bolje danas. Stvarno ne kužim zašto taj narativ o ženskoj povijesti mora biti priča o žrtvi - ja duboko vjerujem da osim tih loših okolnosti 7000 godina ženske povijesti (ili koliko već) postojji i priča o uspjehu, vlastitoj tradiciji i sreći, o čemu se nekako ne priča. Što to govori o ženama da su 7 000 godina bile žrtve (prema tim feminističkim teorijama) i ništa drugo?
Ja bih se prvo osvrnula na davni, uvodni post. Reagiram na boldani dio jer smatram da, iako sam vjernica, kritički i savjesno promišljam svijet u kojem živim i ne smatram da je takav način razmišljanja vezan samo uz ateiste ili agnostike.topic je namijenjen osobama, koje kritički i savjesno promišljaju svijet u kojem žive, propitivajući dogme i autoritete i - iz bilo kojeg razloga i na bilo koji način - ne vjeruju u postojanje bilo kakvog boga (bogove), ili vjeruju da bilo kakvi bog(ovi) ne postoji(e), ili ne vjeruju u boga (bogove) kako ga (ih) prikazuju (svjetske tj. poznate) religije i/li religijski pravci/sekte itd., a dobro došle su sve osobe, koje imaju nešto zanimljivo za reći poštujući osnove forumske netiquette.
molila bih kratko predstavljanje i nadam se zanimljivoj raspravi.
A što se tiče ove rasprave o ženama... mene prvo smeta ovo Ifino spominjanje rukotvorina, licitarskih srca... Ono što znamo jest da su se žene kroz povijest bavile i znanošću i umjetnošću (iako su često njihova djela potpisivali njihovi muževi). I ne vidim zašto to i danas ne bi bilo omogućeno ženama. Dam trebaju nam prava za žene, treba nam pravo na skraćeno radno vrijeme (ili pola radnog vremena), treba nam podrška okoline i muževa!
Mamice, naravno, htjela sam reći da je povijest žena koje su uspjele u umjetnosti i znanosti i književnosti ispisan i dostupan, i to se zna i vrednuje. Što je u redu, i treba tako biti. Onaj drugi dio žena, možda ne tako povlašten, možda nije mogao ići u Firencu ili Pariz na akademiju, ali to ne znači da su ti životi bili bezvrijedni i potlačeni, i ja bih da se i njih vrednuje i prepozna kao način samorealizacije, pa makar u selu, makar bez formalnog obrazovanja.
U vremenu kad su realni poslovi bili npr. rudnik, ili trgovanje kočijama od mjesta do mjesta (pri čemu su uvjeti putovanja bili preužasni, a drumski razbojnici pravilo), stolarija, kovanje, ili gradnja crkava po Europi (za graditelje i arhitekte) u blatu, na hladnoći, svake godine u drugom dijelu Europe naravno da nije bilo puno zaposlenih žena, pa je po nekoj generalizaciji bilo očekivano da muškarci rade taj dio, a žene nešto drugo (ostanu doma i dižu djecu). Možemo li se oko toga složiti? Da to nije bilo potčinjavanje samo po sebi?
Danas je drugačije, to se svi slažemo, ja nisam protiv ničega. Samo ne mogu nikako skužiti zašto se o ženskoj povijesti piše bez uvida u - povijest?!
http://i60.photobucket.com/albums/h31/nowomansland/un2_zpsd362820a.jpg
http://i60.photobucket.com/albums/h3...ps1c6d8877.jpg
Posljednje uređivanje od apricot : 21.12.2012. at 09:00 Razlog: fotke nisu dopuštene, pa sam stavila linkove
A ko je ikada rekao da se njih ne prepoznaje i ne vrednuje? To što nisu fokus ove rasprave ne znači da je tako.
Naravno da su žene, kao i uostalom svi ljudi, tražili (i nalazili) sreću u malim stvarima i datim okolnostima. Pa to radimo i danas. Ali to ne umanjuje činjenicu da su žene bile obespravljene i da se ta praksa održala i danas u nekim segmentima.
edit: E dok sam ja kopala po nekim diplomskim radovima na temu položaja žena, i tražila statistike, MC me pretekla.
Posljednje uređivanje od vissnja : 20.12.2012. at 09:26
Biće Ifi mislila na ove vladarice iz plemićkih obitelji, njih je bilo dosta? Ove Austrijanke, Francuskinje, Engleskinje... pa i Egipćanka? Prosjek jest bio... a vidimo iz statistika, i ostao - ajme meni. Mene frapirao život žena kad se prikazivao onaj dokumentarac NG fotografa koji je slikao onu Afganistanku... jao i kuku... ne smiju se školovat, ne smiju pričat s drugim muškarcem ako suprug ne odobri, ne smiju radit... ma, nema meni tog malog detalja i tog motiva koji će kompenzirat tu tugu. Žena živi bez da je cijeli svoj život znala da je njena fotka poznata, a i nema svoju privatnu fotku. Mislim...nije ni njenom mužu puno bolje, ali ono... barem može izać' iz kuće.... tj. izvan dvorišta - svijet te žene je, uistinu, zatvor - par tih nekih kućica, veliko dvorište i to je to. Bolje je ovima u Remetincu, vjerojatno, a to je i nominalno (ne simbolički) - zatvor.
ipak bi bilo fer da tu uvodnu rečenicu spojiš s ostatkom rečenice.
a možda ti nije palo na pamet, da si nekako možda ti u krivu sa svojim razmišljanjem?Samo ne mogu nikako skužiti zašto se o ženskoj povijesti piše bez uvida u - povijest?!
religijsko tumačenje žena:
filozofski narativ o ženamaPapa Pio II.: „Kad vidiš ženu, misli da je to vrag. Ona je neka vrst pakla.“
zakonska regulativa koja je branila ženama da idu na glasanje, donedavno u njemačkoj/švicarskoj je žena da bi radila morala imati pismenu dozvolu od supruga da smije. u švicarskoj su žene dobile pravo glasa 1971.Onaj koji ima pravo glasa u ovakvu zakonodavstvu sada se naziva građaninom. Jedina kvaliteta potrebna za to, osim prirodne (da nije dijete i žena), jest: da je čovjek upitanju svoj vlastiti gospodar, i da pritom ima nekakvo vlasništvo od kojeg se izdržava. Kant
pravo na školovanje (tj. studiranje) koje nije omogućeno svim ženama...
te, ono što uvijek navodim kao krajnji dokaz da su i sami zakoni patrijarhalni i mizoginijski je činjenica (na stranu sudska praksa koja je užasno netrpeljiva prema žrtvi) da je silovanje u braku donedavno bilo dozvoljeno u europi (a još uvijek jeste u nekih 120-tak zemalja na svijetu).
u hr je silovanje u braku postalo kažnjivo tek 1998. do tada je muškarac imao pravo silovati svoju suprugu. imao pravo nad njenim tijelom. imao pravo nad njom.
btw, obiteljsko nasilje kao nešto što se dešava u privatnom prostoru, a što je ipak politička briga države su upravo (tzv. radikalne) feministkinje primijetile i zahtjevale zakone za zaštitu od obiteljskog nasilja. tako je i kod nas. na zahtjev ženskih (fem.) udruga je uveden zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja.
sve se te neke činjenice - povijest, kako ti voliš reći - ne mogu samo tako lako objasniti time što je muškarac morao ići u lov i kopati po rudniku. sorry, ifigenija, ali s ovim je ta priča završena.
Posljednje uređivanje od mama courage : 20.12.2012. at 09:34
ne, to govori da su imale manja prava u odnosu na muškarce.
prava koja ti danas uzimaš zdravo za gotovo.
prava za koja se trebalo izboriti.
a ti grdo omalovažavaš tu borbu.
i, danas priča nije stala.
pogledaj statistiku pa ćeš vidjeti da nije. al to smo sto puta već napsiale ne ovom topiku, zuska je imala lijep post, između ostaloga.
edit: pišem post sto godina, pa više nije aktualan, al neka ga
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.12.2012. at 09:39
I to je dio istine, slažem se.
Vjerujem da je potrebno očitovanje, da bi možda ono što pišem imalo ozbiljnost. Ja vjerujem da "borba" za žene nije gotova, i u mnogim krajevima svijeta tek predstoji. Dostojanstvo osobe još nije u punini realizirano, i svaka osoba treba se zalagati za prava žene na rad, posjedovanje, obrazovanje, kao i specifično ženska prava vezana uz podizanje djece. I da muški usisavaju i peru kupaonice ravnopravno.
No, narativ i ti citati o glasanju i slično često se krivo interpretiraju, pa povijest ljudskog roda ispada kao u Talking Headsima - Woman vs. Man, što dijelom jest istina, naravno, ali nisu muškarci kao takvi imali pravo glasa kroz cijelu povijest, a žene nisu. Primjer Britanije govori da je pravo glasa bilo distribuirano preko financijske moći - tko ima da plati - glasa i to glasa ne kao muškarac, nego predstavnik određenog kućanstva, za koji je odgovoran (i za koji nosi rečeni mač, ide u rudnik, putuje kočijom i bije se sa razbojnicima u blatu...).
Evo kako je pravo glasa dijeljeno u GB...
By 1430 only owners of freehold land generating an income of over forty shillings a year were eligible to vote in county elections. In the boroughs, qualification varied from each male head of household to those paying local taxes or to those who possessed property. In 1800 you had to meet two criteria to be able to vote – you had to be male and you had to be wealthy. This meant that less than 3% of the adult population was eligible to vote.Thankfully things have changed significantly since then and there have been some major changes to the regulations which govern our right to vote.The 1832 Reform Act extended the right to vote to include certain leaseholders and householders. This gave 5% of adults a vote.The 1867 Second Reform Act went further, although it was still based upon wealth, and extended the voting regulations in counties and boroughs allowing 13% of adults to vote.The 1872 Secret Ballot Act brought about voting by secret ballot.The 1884 Representation of the People Act enabled any man who occupied property or land with an annual rateable value of £10 to vote.Now 24% of adults could vote.The 1918 Representation of the People Act allowed all men over the age of 21 to vote. Women over the age of 30 were given the right to vote and women could sit in the House of Commons as MPs. 75% of adults could now vote.The 1928 Representation of the People Act gave women the same voting rights as men, allowing all adults over the age of 21 to vote.
Dakle, osim žensko-muško, linija moći bila je još izraženija po kriteriju bogatstva. To ne negira činjenicu da su žene bile diskriminirane.
Kada bismo analizirali dijeljenje prava glasa u drugim zemljama, ne znam do kojih bismo brojeva došli. Koja aposlutistička monarhija je uopće imala glasanje prije 19. stoljeća?
A što se posjedovanja tiče to je isto pojednostavljeno - imala je obitelj, čiji je nositelj bio taj neki muškarac (iako su i žene bile vlasnice imanja), dok je upravljanje unutar obitelji moglo biti u rukama žene, u rukama oboje, ili u rukama muškarca, ovisno o obiteljskoj dinamici. Prema obiteljskim predajama i literaturi, bilo je uobičajeno da žena upravlja kućnim budgetom, i da muškarac dobije džeparac da ima za po vani, ali je kompletan novac bio u rukama domaćice. Naravno da je kao i danas bilo zlostavljača s obje strane, možda više s muške, ne znam, ali tradicionalna obitelj podrazumijeva taj tip distribucije novca. Čitala sam svojedobno nekakvu 19-stoljetnu knjigu za žene o braku, i tamo jasno stoji ta uputa o financiranju, kao o normalnom načinu života. Čak je navedeno da dok je sve dobro u obitelji, muž nema prava niti razloga pitati kako je ona to sebi raspodijelila.
Ne želim time minorizirati obiteljsko nasilje - ako je sve na razini dobre volje, naravno da onaj koji nema dobru volju pristojno se ponašati i nema zakona protiv toga može postati nasilnik, samo hoću reći da je valjda u toj povijesti bilo moći i na ženskoj strani, i mogućnosti da život bude dobar. Samo to.
pa pročitaj onda i nedavno istraživanje o položaju žena na selu u hr, danas. pa će ti biti sve jasno. ovo o raspodjeli kućnog budžeta je prilično idealistički prikaz. ako on svoju mizernu plaću prije toga ne prokocka ili ne propije i kući je donese, možda je ona i imala pravo raspolagati kućnim budžetom, ali cijelom kućom ili imovinom - još uvijek ne. a vidimo po današnjim istraživanjima da situacija nije bolja, barem na selu.
nitko ne spori da je u povijesti bilo drugih skupina koji su bili na marginama moći. naravno da na početku nisu ni robovi, ni siromašni, ni oni bez imovine, imali pravo glasa. ni crnci recimo. no u svim tim podređenim skupinama, uvijek je još jedna podskupina - a to su žene. crncima nije bilo lako, crnkinjama je bilo još teže. kad su crnci se borili za pravo glasa i svoje mjesto u društvu, crnkinje su zajedno s njima koračale. kao što su to činile iranke ili nedavno arapkinje. pa opet nikakve velike vajde od toga. a to da je svatko od njih tražio (i pronalazio) malo vlastite sreće u toj neimaštini i podređenosti, to također nitko ne spori. glupo mi je uopće o tome raspravljati.
super.
ja volim ovu verziju u iranu, sva se sledim: bella ciao
joj zuska nemaš pojma kolko si mi uljepšala dan s ovim linkom.
mediteraneo i malo misto.
a ne ovog bozanića koji grmi i iskače iz paštete radi takvih gluposti. a korupcija ne razara čovjeka, to ne, niti neviđeni lopovluk i apsolutni nemoral kojeg smo svjedočili u aferama koje smo svi pozaboravljali već. znam da se ponavljam, al eto, nek se ponavljam.
meni istojoj zuska nemaš pojma kolko si mi uljepšala dan s ovim linkom.
ili djeca ne moraju u školama izgovarati "pledge": “I pledge allegiance to the flag of the United States of America, and to the republic for which it stands, one nation under God, indivisible, with liberty and justice for all.”Vezano uz sponu Crkve i Države....
Na hrvatskim kunama makar ne piše In God we trust kao na UDS....
nego, idemo se mi malo vratiti na naš sekularizam, i vidjeti kako to francuzi rade: link
Valls said the government had a duty to combat religious extremism because it was "an offence to the republic" based on a negation of reason that puts dogma ahead of the law.
Ajme... ovo je u nas još nezamislivo, ali ovo je fakat Mediterraneo ili neki Almodovar... ili "Ifin harmonični stol"... još kad pop krene mahat crvenom krpom.joj zuska nemaš pojma kolko si mi uljepšala dan s ovim linkom.
mediteraneo i malo misto.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.12.2012. at 10:34
i mene je zuska ovim razveselila, još kad vidjeh kako svećenik uzima mikrofon.
i samo se ti ponavljaj. ne smijemo zaboraviti na dogovore crkve i sanadera. hdz-ov kriminal nije razarao čovjeka.
Pravila pisanja postova
