Vissnja, to nije život, da se razumijemo, koji držim dobrim ili koji bih htjela živjeti, dapače, užas. Ali to su povijesne činjenice. Mislim da je apsurdno da se teorija gradi na impresiji o tome da netko nekome nešto nije dao, dok je u stvarnosti ljudski život bio razapet između siromaštva, bolesti, ratova i sveprisutnih loših obrazaca ponašanja. Jesu li u tome žene fasovale - jesu, i naravno da je dobro i bolje danas. Stvarno ne kužim zašto taj narativ o ženskoj povijesti mora biti priča o žrtvi - ja duboko vjerujem da osim tih loših okolnosti 7000 godina ženske povijesti (ili koliko već) postojji i priča o uspjehu, vlastitoj tradiciji i sreći, o čemu se nekako ne priča. Što to govori o ženama da su 7 000 godina bile žrtve (prema tim feminističkim teorijama) i ništa drugo?