majko mila,naravno da većinom žena potegnu oko kućanskih poslova,ako je tisućama godina žena rađala pa jel nije bilo zgodno s tim pikačima jedan drugom do uha trčkara po bauštelama i ratištima, a kad je već doma što si ne bi uredila,počistila,ukrasila, skuhala nešto fino, posadila kakav vrt. ima li boljeg odgoja za malu djecu nego da uz mamu sade, beru i sjeckaju mrkvicu, brišu prašinu,serviraju stol? Zašto žene rade 80% kućanskih poslova? Jer nemaju rodbinu, nemaju djecu ili su im djeca po institucijama. Da imaju sestre, sestrične, nećake, nećakinje, djecu,unuke i da su posvetile život njihovom odgoju taj bi se posao obavljao kao što se obavljao u društvu uz pjesmu, učeći jedni od drugih i ne bi bio zatupljujući ni ponižavajući. Što je ponižavajuće o tome da brineš za slabije i umornije, da učiš, da prenosiš znanje, da odgajaš, formiraš, oblikuješ, doneseš radostu u živote ljudi koji uđu u tvoj dom ili u njemu žive? Što ti muškarci po ratištima, gradilištima, tvornicama njih ne ponižava loš šef, mala plaća, loši uvjeti rada, njima je to piknik? I što je nama emancipacija donjela to da kad treba nosit stolove mladi student zaneseno gleda kroz prozor, a cure cukaju. Cukala sam i ja,pa sad s 35 imam artrozu po svuda, koljeno sim, kuk tam. Da mi je mater bila pametna rekla bi mi da se čuvam za vlastitu djecu, a ne da se potrgam gradeći neku izmišljenu karijeru i glumeći amazonku jer mi tu mladost i energiju nitko neće vratiti... Sad kukamo što usisavamo i peremo veš, a stajat na kiši dan i noć zbog nekog koncerta ili pješačit iz pijanih izlazaka nije bilo teško u dvadesetima, a nekima ni u tridesetima, a sad bi u četrdesetima da imamo karijeru u znanosti, finu djecu po svjetskim sveučilištima, muža profesora s velikom plaćom koji iz hobija pegla i čisti i još da nam država digne spomenik što smo rodile to jedno do dvoje djece kad nam je sve ostalo dosadilo? Pa zašto bi? Ako mi samo rodimo u općoj anesteziji, a muž i žena idu na porodiljni i daju flašicu da se ne bi netko previše zbližio s djetetom u toj prvoj godini, država plaća jaslice, vrtiće i škole, ako čistimo i peremo i kuhamo čaj jedan drugom po kvotama bez ljubavi i dobre volje za služenjem jedno drugom, onda čemu uopće obitelj? Možemo ljude dobivati iz kutije uz dodatak vode i odmah i dati državi da ih oblikuje po vlastitom nahođenju. Uštedile bi si i truda i rada i poniženja. Možemo se vozati okolo na onim penzić-vozilima po šoping centrima i pravit se pametne jedna drugoj do mile volje. Jer tko će onda biti blizu nas da nam kaže da smo protratile život. Nitko jer nikog neće biti ni blizu nas.