a robovlasnicko drustvo je izlaz?
teror?
oruzani sukob?
jos vece ugnjetavanje?
Još da mi je jasno što društvo ima od rađanja koje izlazi iz mjere održavanja nataliteta i koje je osobna odluka?
Pogotovo ovakvo društvo.
Život radi održavanja nataliteta i odgoja je vrtnja u krug.
Jel' stavljanje rađanja i dojenja na pijedestal ima neku funkciju, koju nije potpuno teško protumačit u ovom kontekstu?
Sad mi pojasni kakve veze ima Oluja -
Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.) je velika vojna operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava tzv. Republika Srpska Krajina.
S ovim- A ako netko vodi državu tako da nas svih pošalje u Kanadu, jer tamo znaju vodit državu, i ja sam za Oluju. To nije moja vlast.
Pozivaš na građanski rat?
Proponenti pronatalističke populacijske politike često ističu kao primjer njenog
uspješnog djelovanja, pored Francuske u kojoj je ona eksplicitna, također i
švedsku u kojoj se radi o implicitnom tipu te politike. U tim je zemljama naglasak
populacijske politike na mjerama u koje se odnose primarno na one, koje čvrsto
podupiru postignuće to veće kompatibilnosti funkcije materinstva i participacije
žene u radnoj snazi, a time i povećanja nataliteta, koji je posljednjih godina u
blagom porastu.
http://mahazu.hazu.hr/~azrnic/eRad49...ertheimerB.pdf
Leonisa, nastranu komentar od gore - ja se dijelom slažem s Pajtonima - life is a shit and than you dieal opet metaforički, ne da život nije vrijedan življenja, ne shit u tom smislu, nego nije sad taj ljudski život neka zemlja dembelija. Teško je i rodit i dojit i nadmudrivat se s dvogodišnjakom i ić u tvornicu i nemat posao u tvornici, i teško je bit direktor i podređeni. Nema ljudskog društva u kojem postoji komunistička slika univerzalnog buržuja kojem je dobro - onako kako je gladna proleterska sirotinja vidjela buržujski život i poželjela isto takav, a diktatori koji su znali iskoristit trenutak i na račun tog sna živjet kao bubrezi u loju, im to i obećali.
Mene stvarno boli ova priča u kojoj se sve nastoji naštimat tako da bude nekome "ugodno", da mu "paše", bez sagledavanja šireg konteksta. Normalno da je ljepše imat dvoje djece i fini posao u uredu, meni je divno bilo nakon porodiljnog. I da se muž budi i imamo istu plaću i da nema potrebe da se natežemo oko novca. O tome nitko normalan ne dvoji.
No, što jest dobro, po meni je to temeljno filozofsko i životno i ajmo reći zakonodavno pitanje - i stalna borba između hedonističkog i svih drugih nazora koji imaju ideal i pripadajuću askezu kao dio svog programa.
Ako gledaš sebe, slika o tome što je dobro je jedna. Ako gledaš zajednicu, slika može biti drugačija. Ja duboko vjerujem da je zajednica važnija od mene kao takve, i isto tako sam se uvjerila da doprinos znači više od samougađanja. E sad kakav taj doprinos bio, što treba napraviti, treba napraviti.
Dakle, ako ja išta razumijem, a priznajem-ni metafore više ne razumijem-ti tvrdiš da je imati 2 na 2 i 2 posla sebičan odabir onog što je nama "idealno", a odabir tipa sjedit doma s već velikom djecom je odabir za širu zajednicu-zašto? jer muža dočeka skuhan ručak?
Meni sve više ovo zvuči ko obično liječenje frustracija-malo i previše, al ko sam ja da sudim, imam i ja svoje frustracije![]()
Zaključak je studije da uz te mjere nije dostignuta stopa zamjene stanovništva, dakle obnove društva sposobnog da podnese teret brige o starim i nemoćnima...
Ja još uvijek čekam neku vašu ukupnu sliku i viziju, kamo, kako i zašto, da bih mogla bolje razumjeti izdvojene stavove o odnosu prema muškarcima, ženama, zakonu i napretku...
ifi, nije da nekom vec da svima bude. a to ne mozes postici nametanjem odabira. i bas zato gledam sta je dobro za zajednicu, ne za mene jer za mene bi mozda bilo dobro imat petoro djece dok za cvijetu ne bi. pa uzimam pravo da cvijeta ima mogucnost dijametralno suprotnog odabira od onog kojeg sam ucinila ja.
zelim da ga moja kci ima. i njena kci. i sin.
ovo sto se danas dogadja dogadja se od pamtivjeka samo u drugim omjerima, u skladu s ekonomskim razvojem drustva. samo sto je tada ekonomska moc bila globalno manja, a gle cuda, i tada su zene samo radjale. tamo davno, davno. prije nego su i u polja posle.
Sve je u oku promatrača, Krumpi.
Ako se referiraš na mene osobno, to je ad hominem, i ne, ne sjedim doma, radim, no to ne bi trebalo biti bitno za ovu diskusiju. Pretpostavljala sam da je jasno da je neka opća vizija diskurs koji uopće ne zalazi u aktualni život pojedinca jer egzistira na drugoj ravni; svaki individualni život je oblikovan nizom silnica i drugi nema pravo suditi o njemu, niti je izjava o nečijim vrednotama napad na tuđi lifestyle. Molim te da to ne brkamo. Kao da ja kažem da je pravo na abortus uvreda mom rađanju, ili neka takva glupost.
u zadnje vrijeme se, pa gadjali me neki s krumpirima, pitam jel to moja crkva.
ne mogu izraziti zgrozenost koju osjecam. i imam osjecaj da se opet radi na nasilnom pokrstavanju samo ovog puta se ne koristi hladno ili vatreno oruzje.
retorika koju slusam i koju citam nije retorika crkve koju ja poznam. pa kako ifi moze reci, ovo nije moja vlada, tako i ja mogu reci za crkvu. moja crkva nije agresivna, pa ako moj bog voli i prihvaca svakoga, zasto to ne moze i moja crkva?
Okej, ovo mi je zadnja, idem stvarat neku realnu vrijednost, ručak sam odavno pojela
Ako ćemo tako - sve ima neku mogućnost odabira, i podupire se sve i sva, ali najmanje je poduprta majka koja bi rodila više djece. Dajmo i njima adekvatan odabir. Ja ne govorim o fašizmu i prisili, govorim o zakonskoj zaštiti svakoga, pa i rekla bih najmarginalnijoj i istodobno vrijednoj skupini obitelji s više djece. To je pozitivna vrijednost o kojoj se zalažem.
A naravno da će svatko stati pred svoj život i pitati se - što sad, netko ne može više djece, netko neće. Ali, i tko hoće, ne može, jer je stvar kakva jest. Idemo pozitivno afirmirati vrijednosti koje su nam svima u interesu. To govorim...
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...l#.UO_9ztRQhkE koliko vidim još nitko nije linkao![]()
edit: ovo je odgovor ifi glede demografije, svašta nešto u međuvremenu
evo nešto od stručnjaka na tu temu
http://www.jutarnji.hr/u-hrvatskoj-z...stvo-/1073361/
izdvajam
znači, ovako:Kad su skandinavske zemlje prije 20-30 godina ustanovile da, unatoč materijalnom prosperitetu, počinje opadati broj novorođene djece, krenule su u ofenzivu s ciljem da u društvu naprave klimu u kojem biti roditelj neće biti nužan kraj života kakav su roditelji do tada vodili: počeli su poticati roditelje da dolaze na posao s djecom, propisali obvezno otvaranje vrtića u većim tvrtkama, u radnom smislu izjednačili oca i majku, do detalja razradili roditeljske dopuste i - osigurali servise za skrb o starijim osobama, jer su istraživanja pokazala da se jedan dio mlađih ljudi ne odlučuje na drugo ili treće dijete isključivo zbog obveza prema starijim članovima obitelji.
I uspjeli su.
ako je jedini način za imati djecu zapostaviti druge prioritete (i znat da ćeš zbog te djece, za razliku od svog partnera, bit vječito diskriminirana), onda ona žena kojoj ta opcija nije prihvatljiva - neće imat djecu, ili će ih imat kasnije, ili će ih imat manje, i ti ju ne možeš prisilit da ona ima tu djecu i eto ti rezultata, djece je manje.
ako ne mora radi djece odustat od drugih prioriteta, onda je puno veća vjerojatnost da će ih imat, dvoje, troje, zašto ne
Posljednje uređivanje od koryanshea : 11.01.2013. at 14:08
ali u hrvatskoj je majka puno zasticenija od majki u drugim razvijenim zemljama.
s kime god pricam, sokirani su koliko traje porodiljni u hrvatskoj.
da, naknade nisu bog zna kolike, ali nisu ni prosjecne place. koliko je nezaposlenih, koliko je radnika na minimalcu, pa kad pogledas hrvatsku s drugim europskim zemljama, pravno su i te kako zasticene. kako bi drzava mogla financirati majke kad narod kopa ko kontejnerima.
to sto se kod nas ne sprovode zakoni u punom opsegu, to je prica za sebe.
Ja sam posve za jedan dio tog skandinavskog mentaliteta. To dijelom jest dobro. No, nisam sigurna je li i posve dobro; onako baš ljudski dvojim može li institucija, najbolja na svijetu, zamijeniti prisan odnos koji dijete ima sa svojom obitelji u svojem domu, i je postoji li neki idemo reći minimum sati, mjeseci, godina koji djetetu objektivno treba da postane najbolji čovjek koji može biti. I gdje je ta granica između majčinog, očevog i djetetovog prava i potrebe. Sigurno da treba još razmišljati, spajati mozaik, i svakako da žena mora i treba imati mogućnost samorealizacije, i to treba i mora biti "na trošak" države jer to spada u nekakva ljudska prava, no jako je lako djetetom baratati kao nekakvim objektom jer ono nema pravo glasa. Ne treba, naravno, pitati dijete (jer bi dijete radije čokoladu od kelja i slično), ali mislim da smo oko cijele te linije gdje prestaje pravo djeteta, a gdje majke, i gdje je pravo oca baš na tankom ledu. Ova situacija je neviđena u povijesti, koračamo putem koji nas vodi, a da ne znamo gdje.
Na ovu dilemu se kalemi koješta drugoga što odvlači pozornost od bitnog...
Eto, jel imamo common ground - broj djece jest važan, i interes je društva da se nađe modus da obitelj može i želi, uz podršku društva, slobodno rađati veći broj djece, bez životne i egzistencijalne ugroženosti? I u toj računici važni su svi interesi - djeteta, majke i oca?
ifi, nemamo mi nikakav common ground.
interes je društva da pojedinci mogu živjeti slobodno. bez životne i egzistencijalne ugroženosti. to je interes društva.
inače, moram kvotati emsin link, njegov dio, za sebe, čisto da se podsjetim. treba mi to u ovome trenutku. treba mi rečenica - ja sam, naime, katolik, ali mi se sve ovo - gadi.
Pokušavam sebe uvrstiti nekako u tu priču. Čini mi se nemoguće. Ja sam, naime, katolik. Pomalo nezgodan: umjesto da odlazim u crkvu misliti ono što mi svećenik sa oltara servira, izabrao sam teži put: promišljati svoju vjeru i pokušati živjeti po njoj.
A biti katolikom nije jednostavna zadaća: valja voljeti sve ljude kao svoju braću. To od nas vjernika traži veliku žrtvu i odricanje od nazivanja homoseksualaca pederčinama, a kamoli da bismo smjeli kamen na njih baciti! U temelju moje vjere izvjesni je Krist spasitelj, koji je došao spasiti sve ljude i pritom nije pitao tko je tko, već tko je kakav. I nije mu padalo na pamet izvrijeđati nekog klinca zbog njegove duge kose.
Nezgodan je taj moj osobni Isus: voli Srbe. Ništa čudno, ako je mogao voljeti one zle i odvratne Samarićane koje iz Biblije znamo kao eponim zlog naroda koji tek povremeno može učiniti nešto dobra, može i Srbe. Muslimane također voli, iako ga oni smatraju tek jednim od proroka. Židove ne mrzi, iako su nas stoljećima – gle, baš njegovi glasnogovornici! – pokušavali uvjeriti u suprotno.
Priča mi tako, taj moj posve neobičan, osoban i valjda devijantan dugokosi Isus, upozorava me da kroz život idem sam određujući svoju sudbinu, sam birajući što ću i kako ću, i kako sam za sve svoje odluke odgovoran isključivo ja. Nema crkve koja moje grijehe može prebaciti na svoja leđa, niti države, politike niti neke druge osobe u čije ime se smijem ponašati nekršćanski. Neće mi biti oprošteno, ma koliko se ja branio izjavljujući kako sam neko zlo učinio u ime vjere, nacije, domovine, mafijaške družbe ili očuvanja ove ili one stare tradicije.
I upravo zato što ja kao vjernik imam obavezu imati svoj vlastiti sud o nekom pitanju a ne slijepo ponavljati mantre, imam i svoj sud o spolnom odgoju u školama.
Ja sam za spolni odgoj. I ne samo to, ja sam za vrlo otvoren spolni odgoj, primjeren dječjoj dobi, ali odgoj u kojem nema tabu tema i u kojem klinci imaju pravo postaviti pitanje i na njega dobiti adekvatan odgovor. Odgoj koji djecu priprema za važan dio života odraslih ljudi.
Ni meni nisu drage riječi iz usta nekih crkvenih dužnosnika i začuđena sam i konsternirana kao i ti. Niti moja Crkva se tako ne vlada. No, dobar dio Crkve ljubi, pazi što govori, i drži svoje bez okrutnih vrijeđanja, i tamo gdje jesam, nema niti naznaka takvim riječima.
ifi, al to je nasa crkva. vodstvo nase crkve. i ja je se- sramim.
Apsolutno! I to se jedino pokazalo dobitnom kombinacijom, u prosperitetnom društvu.
Jednako tako, brojna društva nisu prosperitetna upravo zbog prevelikog broja djece. Nije broj djece jedini ključ u prosperitetu nacije. Niti su prirodni resursi. Uglavnom je to organizacijska pamet i sposobnost mijenjanja - kako ja to vidim.
Taj iskaz je jedna velika nepromišljenost. Razumijem da su ljudi ogorčeni, ljuti, uronjeni u neki sukob, ali čini se da previše računaju na neke svoje snage, a premalo na Milost i na Boga, i onda je lako upasti u oholost i lupnuti nešto tako tragično. Ja se pitam, i molim cijeli dan, za te ljude, jer se pitam kako će ikad netko iz homoseksualne zajednice, ako osjeti duhovnu potrebu, ući u Crkvu i zatražiti svećenika, kad se Crkva predstavila tako plitkom i nesuosjećajnom? Užasno mi je teško, i baš mi je gorak ovaj tjedan zbog sveg toga i ovih bombi. I razmišljam što mi kao vjernici možemo učiniti da popravimo to... ja se molim i za homoseksualce i za biskupe i sve nas zajedno... ovo je jako težak trenutak, došli smo do usijanja koje nismo smjeli dopustiti.
I što ćete napraviti po tom pitanju?
niti ima, niti zeli imati djecu, da bi ispunila neka drustvena/religijska ova i ona mjerila.
niti svoje imanje djece zeli instrumentalizirati u svrhu bilo koje ideologije. vecina.
onaj tko zeli imati puno djece, neme nikakvih preptreka da ih ima.
i dalje se moliti
Zašto se njih malo češće ne čuje u javnosti?
Osim don Grubišića, koji je zbog svojih istupa sankcioniran od strane Crkve?
Napisala si ranije kako bismo trebali uzeti u obzir da su autori dosad linkanih spornih tekstova ljudi u godinama i da se to treba uzeti u obzir.
Dobro da se radi o jednom polusenilnom čovjeku, pa da ga povuku u neki zapećak, a vrh Crkve da se od toga ogradi. Ali pogledaj koliko ih ima! Govor mržnje se ne kažnjava, kažnjen je Grubišić... Crkva vrlo jasno poručuje na čijoj je strani.
ne znam treba li me ovo veseliti ili zalostiti jer ako je nesto receno, nepromisljeno, a radi se o stavu i uvredama, onda dolazim do zakljucka da se konacno reklo sta se ima za reci bez celofana. jer meni je, zapravo, svejedno hoce li se reci kako se reklo ili ce se isto htjeti reci ali ce se razmisliti i "politicki korektno" izrazavati.
pa cak i promisljeni nacini meni nisu prihvatljivi.
tuzno, eto sta je, tuzno.
Ifi, nemam kad pročitat kobasicu, a ni ostale postove. Ali evo, na prvi pasus: i ja dojim još, a maloj tri godine, dojim je daleko duže nego sinove (15/17 mjeseci) pa je ipak najbolje raspoređena između mene i tate od sve djece (ovo zvuči k'o da ih je deset :D )
Trudnoća je ženina, dojenje je ženino - i to je to. Nema nijedno drugog mjesta u roditeljstvu gdje neku bogomdanu vrijednost ima ona "mater je mater". Mater je mater kad je iza dana u dan i godinama ona odgovorna, referentna, prisutna i obavljajuća - onda je mater ta mater iz izreke.
Preletjela sam joše neke poante - društvo mora voditi računa o roditeljima i prije svega o djeci, treba štititi roditeljstvo i djetinjstvo, ali ne vidim kako to pripada samo ženi, osim u prvih nekoliko mjeseci.
Po čemu Ifi (ili netko drugi) vama nameće svoj stav, a vi ne namećete svoj stav njoj i svima ostalima?
Koliko vidim, Ifi, moja malenkost i tu i tamo neki drugi padobranac dođe i iznese svoj stav, malo ga argumentira, komentira druge stavove i to je to. Na kraju bude popljuvan.
Isto tako većina ovdje iznosi svoje stavove, malo ih argumentira, malo linka i pljuje po svima koji imaju drukčiji stav.
Ja ni jedno ni drugo ne matram nametanjem vlastitog stava drugima, već raspravu koja je nekad manje, a nekad više tolerantna prema različitim mišljenjima (u slučaju nekih forumašica je jako netolerantna).
Isto tako, izvan ovog foruma, po medijima se vode rasprave na mnoge ovdje spominjane teme i opet ne vidim nametanje.
S druge strane, ako se svako obrazlaganje vlastitog stava smatra nametanjem, onda svi namećemo, uključujući i tebe ivy. A u tom slučaju ne vidim problema oko nametanja, kad to svi radimo..... (?)
Posljednje uređivanje od mujica : 11.01.2013. at 17:28
Evo, ja bi kombinaciju Ifinog i .skandinavskog sustava pa nek svako odabere sto mu je draze
Ja u Ifigenijinom mišljenju vidim jednu rupu. Što je sa ženama koje ne žele biti majke? Ne bi li bile osuđene i odbačene u drustvu u kojem je rađanje djece imperativ?
pa šveđani imaju velikodušniji roditeljski dopust od hrvatske, to što izlaze u susret radećim roditeljima kako god znaju ne znači da sirota djeca propadaju u institucijama od rođenjaJa sam posve za jedan dio tog skandinavskog mentaliteta. To dijelom jest dobro. No, nisam sigurna je li i posve dobro; onako baš ljudski dvojim može li institucija, najbolja na svijetu, zamijeniti prisan odnos koji dijete ima sa svojom obitelji u svojem domu, i je postoji li neki idemo reći minimum sati, mjeseci, godina koji djetetu objektivno treba da postane najbolji čovjek koji može biti. I gdje je ta granica između majčinog, očevog i djetetovog prava i potrebe. Sigurno da treba još razmišljati, spajati mozaik, i svakako da žena mora i treba imati mogućnost samorealizacije, i to treba i mora biti "na trošak" države jer to spada u nekakva ljudska prava, no jako je lako djetetom baratati kao nekakvim objektom jer ono nema pravo glasa. Ne treba, naravno, pitati dijete (jer bi dijete radije čokoladu od kelja i slično), ali mislim da smo oko cijele te linije gdje prestaje pravo djeteta, a gdje majke, i gdje je pravo oca baš na tankom ledu. Ova situacija je neviđena u povijesti, koračamo putem koji nas vodi, a da ne znamo gdje.. lijepo piše da su natenane sve to izdefinirali da najbolje odgovara roditeljima, svim roditeljima a ne samo onima kojima je valjda u redu da ih zamijeni institucija. takvi roditelji ionako valjda daju djecu na posvajanje, ne?
dakle, ne treba nam kombinacija švedskog i našeg modela, jer je njihov jači od našeg u svim stavkama, a naš model se pomaknuo korak prema švedskom s novim uredbama sa dijeljenjem roditeljskog dopusta između oba roditelja. još da nam je puna naknada, ihaj!
http://yourlivingcity.com/career-fin...-leave-sweden/
Posljednje uređivanje od koryanshea : 11.01.2013. at 20:01
http://www.index.hr/vijesti/clanak/z...ti/656620.aspx
Meni je ovo nebuloza, amo sad ukinuti sve, ovo je baš zanimljiva emisija, svašta novog i drugačijeg čuješ, NRZ treba zaštititi![]()
samo sam zamijetila koja struka dominira među potpisnicima, a poznata je kao realna, možda radi toga.
meni Mišak sam po sebi ne smeta, čak mu je i bend odličan, ali bi voljela kad bi ova emisija imala smisla tj. kad bi barem i oni imali i što ima forum- onoga ko će to fino objasnit sa strane znanosti, argumentirati, pa nek se narod veseli ako želi vjerovati u chemtrailse
Isvetica, logično je da društvo za kritičko razmišljanje potpiše ovakvu peticiju, kao što je logično da Protagora tuži državu radi vjeronauka u školi-to je uloga obaju udruga.
jedino mi nije jasan ovaj gradevinski radnik medu svim potpisnicima (Goran Kostrešević)
naravno da ne, ali malo strsi
ne kužim šta ti smeta građevinski radnik, al krepala sam na isvetičino![]()