lucy, hvala ti na komentaru. Mislim da je moj problem ili prednost, ovisi kako gledaš, to što mi je život jako sadržajan. S druge strane, zaista je teško prihvatiti činjenicu da nećeš biti roditelj i jedan grč u želucu i na nepcu se javlja više puta u danu, kada te nešto podsjeti na tu činjenicu. Budući da znam kako je teško dobiti dijete na posvajanje, odnosno da je veća šansa, ako i predam papire, da nas nikad ne obavijeste, nego da nam ponude dijete, za sada računam da neću realizirati roditeljstvo.
Vidiš da škicam na topic, tako da razmišljam o svemu
 |
|||
Odgovori s citatom
Jelena prvotno napisa
. Čisto da još jednom istaknem, šanse da predaš papire i da ti ponude dijete je otprilike kao u MPO-u da se "opustiš" i zatrudniš kad se najmanje nadaš. Hoću reći da je to puka sreća, a da je posvojenje u Hrvatskoj zahtjevno kao neki oveći projekt, u smislu logistike koja se zahtijeva (nazivanje centara, posjeti centrima itd.). Sve ono što sadrži topic "aktivni angažman u posvojenju", mislim da su priče "dobili smo poziv" iz nekih vremena od pred puno godina. Ne znam koliko je to nova ministrica promijenila, ali CZSS-ovi u moje doba nisu bili umreženi računalno, znači, "operialo" se s papirima (i zato je bilo nužno svakodnevno nazivanje, slanje molbi na svih tipa stotinjak CZZS-ova), a tipa bila sam u jednom CZSS-u di je internet imala samo tajnica ravnatelja, ako se dobro sjećam.
