ja kao rehab. previše perete tu djecu ionako.
u odgoju, u jako puno stvari, ne vodim se uopće posljedicama. tko zna, što kaže peterlin, što će nam zamjerati u budućnosti i kako će bilo koji naš postupak utjecati na njihovu sposobnost i hoće li utjecati. vjerujem da ove, ajmo ih tako nazvati AP-juul smjernice, su dobre smjernice, u globalu, dobro je o svemu ovome promišljati.
ali, živimo s tom djecom - sad. taj život svima treba biti što ugodniji. naravno da ne možemo biti svi cijelo vrijeme sretni.
dakle, moguće, i sasvim vjerojatno je da će moja nedosljednost ostaviti veće posljedice po njih nego tvoje zastrašivanje. u odrasloj dobi nitko se ne boji krave jer ga je mama strašila kravom.
no pomisao da svojoj djeci ja priuštim i uzrokujem i jedne sekunde strah, od krava/mačaka/čudovišta/vještica, a strah nije nimalo ugodna emocija, to mi je valjda skroz suprotno mojoj prirodi i mom karakteru.
koji, u krajnjoj liniji, i najviše utječe na način odgoja.
Joj sorry to je ina33 napisala, ali svejedno, malo se gubim već, tema je stvarno živa.
Biti roditelj nije uopće lako, treba samo pitati naše roditelje, da je, već bi netko napisao kako ono reće Peterlin, manual kako biti savršen roditelj, jel tako![]()
Ma znam, nije nije meni. Ali situacija je bila kakva je bila. Ja sam došla iz bolnice kad je ona imala 9 mjeseci i nije me doživljavala ko mamu. Do dvije godine nije htjela navečer sama ostati sa mnom u sobi, htjela je tatu za uspavljivanje, popodne baku, iako sam bila doma cijelo vrijeme. Nisam mogla imati neki autoritet kad je prohodala prije mene i kužila je odmalena da joj ne mogu baš ništa. Dok sam ja došla iz sobe u sobu, ona bi se već popela na luster.
MM je ponekad imao strpljenja ponekad ne, da ju pokušava dva sata uspavati, da ju nosi po stanu a ona vrišti kad se približi spavaćoj sobi, pogotovo kad je imao neki posao koji je trebao navečer napraviti od doma. Ili smo jednostavno htjeli imati malo mira sami. Inače, tvrdoglava je do besvijesti i nenormalno je plakala kad nekaj nije htjela toliko da je povraćala od muke. Kad se pojavila krava na tv-u više nije bilo ludovanja po stanu do besvijesti, vrištanja i plakanja da neće spavati a ruši se od umora. Tata je odjurio s njom u sobu gdje će se sakriti, pokrila se i zaspala u roku od dvije minute. To skrivanje je čak na neki način smatrala kao zabavu.
Kod nas je problem ruku rijesen pricom o djecjim glistama. Realno i stvarno. Sama je zakljucila da ruke mora oprat i pazi na noktice. Nama su zbilja puno pomogli la vie crtici.
Inace tema da bude ljubazna... Ona ne voli da joj se ulazi previse u intimni prostor, da je se grli onako iznenada i neocekivano. Tako se u nju zaletio jedan djecak malo mladji i kao ide se mazit a ona je reagirala da ga je instinktivno odgurnula. Meni je to normalno. Iako su neki parkicki roditelji ocekivali da slozim bukvicu svom djetetu, nije mi to palo na pamet jer mi je ok da se brani od nasrtaja. Ok, ucim je da bude suptilnija ali ima pravo da joj se ne svidja grljenje osoba s kojima nije bliska. Ne kazem da je moj stav ispravan ali mi tako funkcioniramo. Takodjer mi nije vazno da je ugladjena i fina da ostavimo kao obitelj fin dojam. Ucim je kulturi radi nje same i to funkcionira, vrlo je draga i divna djevojcica - iako ne pozdravi svaki put u ducanu.
No to su fakat nijanse i mislim da smo svi
mi ovdje sjajni roditelji koji se prilagodjamo situacijama i nasoj djeci i drustvu u kojem rastu.
Ja bih za to guranje svakako opomenula. kao prvo dečko nije znao da bi to njoj moglo smetati, a kao drugo nije mutava pa takve stvari rješavaju na drugi način- tj. reći mu da je pusti.. Mogla se izmaknuti ireći da to ne radi jer njoj smeta. Dijete od 6 god. bih uvijek učila da reagira kao odrasla osoba. Ako meni smeta da me netko grli sigurno ga neću gurnuti.
Opomenula jesam u smislu to - da bude suptilnija. Ali je razumijem da se uplasila i da je tako reagirala. Nisam je ribala ni slala u kaznu.
jucer ovakav incident, moja se nekaj naguravala da bi bila prva i druga ju curica ulovi za nos, pa moja ulovi nju. To nisam vidjela ali smo rekonstrukcijom ustanovili, naime to su vidjeli roditelji te curice i po mom
misljenju potpuno pretjerano kaznili svoju curicu. Izvukli je iz tog reda i ribali a mala grozno plakala, meni tesko bilo. Pitala sam moju curku kaj je bilo pa je uputa da se isprica djevojcici sto ju je gurkala jer je zato ona nju stipala. Moja se ispricala i pitala me zalosna zasto od te curice tako roditelji vicu i
jel ona za to kriva... Rekla sam da nije kriva i da jedino sto je u cijeloj prici bitno da ne gura nekoga tko se hoce ugurati nego da to proba rijesiti razgovorom. Ali opet - mozda sam i ja trebala svoju izvuc i ribat je do suza ali ja to ne osjecam tako i buduci da se nije dogadjalo nista opasno - mislim da je roditeljska intervencija bila suvisna a onda i pretjerana.
ja ne mislim da sam stroga, bas naprotiv
al kad imas dijete koje cijeli zivot je na rubu dehidracije jer naprosto se ne sjeti da pije vodu i zna proci cijeli dan da je popila 2 djecje case, onda je to druga stvar. ili kad ju pustis ujutro bez da je ista pitas pa u 11 skuzis da je 3h budna i da jos nije nista jela niti bila na wcu od sinoc, onda ti ne preostaje nista drugo vec naganjati ili podsjecati.
kad pricam o tusiranju, to je svakodnevna scena jer joj se ne da. nemam problem s time ako zaspe u autu da je samo prebacim u pidzamu i u krevet, ne mjenjam sutradan posteljinu. kad u najljepsoj skupoj haljini krene crtati flomicima ili vodenim bojama, naravno da je opomenem jer joj uredno boje zavrse na odjeci, bas kao i juha. a fleke mi je teze vaditi ili kupovati novu robu nego je opomenuti. isto tako volim da postoji odjeca za po doma i za van.
i to su meni neke stvari koje joj zelim usaditi. i meni to spada po odgoj, takodjer.
i ona je dijete koja iskoristava presedane. ako joj jednom nesto dopustim van rutine, krv ce mi popiti narednih 10 dana trazeci da se presedan ponovi.
Inace SB ni ja necu gurnuti ako mi smeta, ali hocu ako se uplasim, ja sam ziher da se moja mala uplasila jer je to bilo toliko bizarno da nemres pojmit. Svi su igrali granicara i u jednom trenu taj djecak se zatrci i skoci joj za vrat. Ona se nakon toga gorko rasplakala i isli smo doma. Uglavnom, prepala se. No mogu to razumjet i necu je za to kaznjavat. A sto vise o ovoj temi mislim se sam sigurnija da cu sve manje za ista kaznjavati svoju djecu, so help mi god![]()
A propos pranja, moja jedna prija medicinarka me umirila i rekla - ma neka ne pere ruke, nek se imunizira. I bas si mislim - da, peremo ih prevec. Jeste citale sastav toga cime ih peremo? Uglavnom nafta i sls, sve sami uzasi. Na koncu ce im manje stetit pijesak od te silne kemije. M kod nas je utoliko tusiranje samo voda i nekad neki turbo prirodni sapun bez kemikalija. To smo uveli i za ruke i mnogi problemi s kozom se povlace. Pocinjem vjerovat u onu da je prljavstina druga polovica zdravlja, al stvarno. Sorry na off topic.
Da, doma sam tih sat i pol vremena prije nego što odem na posao. I muž je tada doma, imam pomoć, djeca naspavana i dobre volje, pa naravno da ću postupiti onako kako mi je lakše. A to je i u interesu djece - veselo i zadovoljno obaviti higijenske navike, sa zadovoljstvom provesti to malo vremena što provode s mamom, umjesto da ga provode uz dreku i natezanje.
Ja otpočetka tako. Dosta njih se zgraža oko mene kako puštam bebača da puže po travi, šljunku, stavim ga u pješčanik da se igra s pijeskom, puštam ga da puže po podu iako nije danima očišćen. Starijeg isto tako. Obučem ga ujutro u udobnu trenerku, i u tome ide u vrtić, poslijepodne cjelodnevno igranje... Navečer bude prljav kao prasac, ali dont care. Meni je sve to zdravije i opuštenije nego bjesomučno ribanje klinaca, povici "nemoj u blato, isprljat ćeš se", "nemoj u rosnu travu,smočit ćeš se", " ne skači, ne trči, past ćeš", presvlačenja nekoliko puta dnevno jer su se isprljali... Zapravo svojim klincima želim i nastojim priuštiti ono starinsko, musavo djetinjstvo, puno pijeska i blata po licu i rukama, puno igre i skakanja. Ne znam kako bih to izvela da strepim nad svakom mrvicom prašine u njihovoj blizini.
ja ne znam kako se od pranja ruku nakon wca ili ulaska u kucu doslo do bjesomucnog pranja. mislim da nitko tko je ovdje spomenuo pranje ruku ne misli na zivot u rukavicama.
moja starija je puzala svugdje, al svugdje. iz usta sam joj vadila od cikova do prastarih stapica sladoleda, al ruke se peru nakon sto su zaprljane hranom, wca i kad se iz vana udje u kucu. i ne mislim da time cinim zlo djetetu, bilo psihicku bilo fizicku.
baš tako Leonisa
i to presvlačenje, ima odjeću za školu i za po doma baš zato da bi mogli biti opušteni. Moji se stvore svugdje, od pseće kućice do krošnje drveta i nezamislivo mi je da se u odjeći u kojoj idu u školu i vrtić igraju doma. Ja si to financijski ne mogu priuštit.
A što tiče hrane i vode, stariji je skroz na rubu dehidracije a popije sigurno preko litre vode, no treba mu više jednostavno takav organizam. To da ga ne opomenem mi jekao da mu ni lijek ne dam, A mlađi,taj nema potrebu cjeli dan jesti, danas sam se sa starijim povlačila po doktorima a mladi gosopodin se fino provlačio od bake do bake i do 14 sati ništa nije jeo.
Jednostavno nisu sva djeca ista, neki jednostavno ne kuže da su gladni, žedni, bolesni... ispada da djecu tjeramo na ne znam što, ali on stvarno ne bi ništa jeo do nekih 16 sati i onda bi ako može posjeo samo jabuku i čokoladu.
Ja stvarno svojima svašta toleriram, to pozdravljanje, ljubljenje i sl...
Recimo moja gospoda se sjete svoju prabaku nazvat i naručit si ručak, perkelt s domaćim tijestom ili palačinke(mislim ručak) i kad im ona ispuni njihove želje očekujem od njih da se zahvale i poljube tu svoju prabaku, uberu joj cvijet, marelicu putem...neko to jednostavno ima u sebi, a nekog se mora i naučit što primjerom što objašnjavanjem.
Kosjenka, ovo s prabakom je bas
Odmah se svoje bake sjetim...
joj, takva je i moja. nece uvijek trcati u zagrljaj i davat uvijek puse, sama od sebe, neke puse moraju se traziti, ali je sama nacrtala crtez prababi da ga stavi na zid bolnice i uljepsa joj trenutke tamo.
u takvim situacijama znam da ne grjesim. bar ne u svemu![]()
Osvrnula sam se na post od Lucija Ellen o savjetu pedijatrice. Nisam mislila konkretno na tebe, govorim o x takvih primjera koje viđam oko sebe, u susjedstvu, pa čak i od moje svekrve nikada se ne vrate u istoj odjeći u kojoj su otišli (uvijek isti odgovor na pitanje zašto su presvučeni - zato jer su se isprljali). Meni je pretjerano x puta dnevno presvlačiti djecu jer su zaprljana, prati ih svakodnevno kojekakvim šamponima (ok pranje u čistoj vodi) i slično. A takvih viđam puno.
ja ne volim da mi djeca idu poflekana van kuce, ono u grad ili u goste i ako se uprljaju, naravno da cu reci da se presvuku.
ne mislim da je to buling. al sam vidjela djecu koja se rugaju poflekanoj i to je buling.
i mozda sam dosadna starijoj kad joj govorim da makne kosu jer znam da ce joj upasti u tanjur i sutra ce moliti, kumiti i vristati dok cemo je cesljati.
svaka moja "radnja" je prevencija neke posljedice koja je teza i za nju i za mene od zahtjeva kojeg postavljam. i ne, to dijete ne uci na svojim grreskama ona im se suprotstavlja. prava ovnica![]()
Slažem se sa svime što si napisala, apsolutno, osim ovog ljubljenja. Nema toga da bi je ikad tražila da ikoga poljubi radi zahvale ili ičega drugoga, čak niti mene niti tatu.
Poljubac je za mene preintimna stvar o kojem dijete već od malena ima pravo samostalno odlučiti hoće li ili neće, koga, i zašto. Jedno hvala, jedan cvijet što ti kažeš, sliku koju su sami narisali, ma bilo što, ali poljubac tražiti od djece, nikad.
O poljupcima.
Moji se dečki ne vole ljubiti. Ni maziti, niti vole fizički kontakt osim kad to požele, otprilike triput mjesečno.
Taman posla da im dam kompetenciju da odluče kad ću ih ja poljubiti. Kad god hoću.
Druge ne moraju ljubiti![]()
ako moja mpoze reci baki: baka ja bi se mazila, ili akde me ceskaj, onda i baka moze reci isto to, zar ne?
a baš.
a tek na plaži.
imam frendicu koja svaki dan s plaže kreće u sedam i pol, jer se djeca moraju tuširati (to mi tek po ljeti nije jasno, al dobro), jesti, i u devet biti u krevetu. a nakon sedam i pol je najnajljepše. ono - zabava, vrh. ne, mi idemo doma. djeca gnjave, mole tih minuta još, al nema popuštanja. ide se doma.
pa onda ima stvarno tih buling roditelja na plaži, ono, dosadnih brate mili do bola.
viču s plaže - nemoj plivati preduboko, nemoj plivati predaleko, nemoj skakati s te stijene, nemoj roniti previše...plaža ima mrežu, dijete ni do mreže nije došlo, a s obale se viče NAAAZAAAD, ko da je na pol puta do italije došlo.
pa onda oni koji ne mogu izgubiti dijete iz vidokruga nit 2 sekunde, a dijete zna plivati. što mu se može desiti na plaži, što? ajmo nazad, na 1 m od maminog ručnika. hebate, zapali jednu, odi popiti kavu, pivu, opusti se, pusti djecu na miru.
pa oni koji sunce vide valjda kao državnog neprijatelja br 1, pa sa strahom u očima, zamotani, izmile iz kuća nakon pet i pol, traže hlad i svake 2 minute mažu djecu s onim krečom br 80.
ili oni koji tjeraju djecu da iste sekunde kad izađu iz mora mijenjaju kupaće. vani +50, a nedaj bože da su kupaće mokre.
pa oni koji stalno tjeraju djecu da izađu iz mora jer su umislili da im je, eto, dosta. ti su mi najdraži. i točno, nepogrešivo, znaju kad je taj trenutak da se opet ide u more. jer se neko, jasno određeno vrijeme mora biti vani, u SUHIM kupaćima. maama, mogu ići u more. NEE. a zašto ne, bog ga znaj.
Ma može!
Ja govorim o onim poljubcima, ajde dijete daj sad teti, stricu, baki, ovom, onom, pusu. E nema šanse. AKo dijete hoće samo, ako neće nikom ništa. Kad netko forisra, joj daj mi pusu, joj, joj, ja uredno kažem, joj nedaj pusu ako nećeš i gotovo.
Naravno da svoje dijete ljubim kad mi dođe, ali je nikad ne tražim joj vidi šta ti je mama kupila, donila, napravila, ovo, ono, daj joj pusu. Ona mene ljubi usred ničega kad joj dođe, skoči na mene i priljepi usnice na moje, čvrsto me zagrli i ne pušta, tek tako i to mi je super, kad njoj dođe i kad osjeti potrebu, to mi je ono baš pravo.
i sad će netko napisati: pa eto, kad se dijete odmah upiša u krevet ak je malo duže u hladnome/mokrome...
pa eto, u 7 se tušira jer dobije osip ako se ne istušira nakon cjelodnevnog mazanja kremom...
pa eto, idu u 9 leći jer mam i tata žele svojih 5 minuta, a dijete je nervozno ako ne spava dovoljno...
pa ovo, pa ono..
uglavnom svi imamo razlog zašto nešto radimo i opet ćemo se složiti da je ok tako i da ne mogu svi ovako![]()
he, he, potpis!
Imam blagi osjećaj da je Cvijetu73 nešto jučer/danas opako iznerviralo na plaži, pa se morala izjadati
Makar iskreno i mene živcira to overparenting ili kako se već kaže. Makar moram priznati da se nikad u životunisam tako natrčala kao ljeto kad je imala 1,5. Iscrpila me do bola, a nisam je mogla pusitit, frke u vodu i utopi mi se dijete, a one rukavice, šlauf bilo šta, neće čuti, a hoće skakat na glavuIzgubila sam to ljeto valjda 5 kila, strašno nešto. Ekipa oko nas se valjala od smjeha.
točno tako
i ja sam ta koja ih zove van iz vode
naravno da ću ih zvati ako su im usta plava i drhću, pobogu
osobno, meni je cijeli taj koncept bulinga bezveze
ako je buling reći djetetu "reci hvala" ili "zagrli baku", što kaže Kosjenka, onda nek sve ide k vragu
idu mi na živce s tim prekenjavanjem
ma dok dijete ne zna plivati, moraš ga na plaži imati na oku 150% vremena. jer se za čas može utopiti. tu mi pak idu na živce oni koji ih ne gledaju.![]()
nisam jednom skakala u more za njima.
dijete 5 godina, nema pojma plivati i u plićaku s onom nekom ribetinom na napuhavanje ( i ti koji nose to na plažu mi idu na živce, dođu na plažu s prtljagom kao da idu 7 dana na put), ovi bezbrižno čavrljaju, riba se prevrnula i mali se topi u moru do koljena.
e da, ne volem ni one koji ne uče djecu plivati, kad vidim one sa sedam godina i rukavićima, šlaufima, a iz rijeke...buling pravi.
:đole_namćor:
Ovo me stvarno zanima. Kako ti je financijski isplativije kupovati duplu robu za vrtić i po doma, nego ostaviti dijete čitav dan u jednom kompletu robe ? Škola je druga stvar, iako bih ja najradije svog sina jednog dana kad krene u školu najradije slala u trenerkama (u čemu vi šaljete djecu ? ). Ali vrtić... Pa nama i tete uvijek napominju da djecu šaljemo u staroj odjeći, jer puno rade s različitim likovnim materijalima, potiču djecu da samostalno jedu i idu na wc, igraju se u dvorištu... Ono, velika je mogućnost da će se dijete vratiti isflekano doma, pa nema smisla slati ga u fancy odjeći. Da se razumijemo, moja djeca ne hodaju kao siročad u pohabanoj, prljavoj odjeći. Kada idemo na misu, predstavu ili kino, obučem im fancy robu i pazim da se ne isprljaju. Ako idemo na rođendan, isto ih ljepše obučem, ali ne opominjem, jer znam da bi svako dijete između fancy robe i nesputanog igranja i davljenja u torti, izabralo ovo drugo. Dakle, ja preuzimam rizik izvlačenja fleka i namakanja robice. Ali za vrtić biram lijepe, kvalitetne trenerke koje će izdržati sve majstorije koje djeca izvode, i ne presvlačim ga kad dođe doma, jer će ta trenerka ionako nakon cjelodnevnog igranja u perilicu, i bit će spremna i čista za idući odlazak u vrtić.
moja ima deset godina i još nije proplivala
išla je u školu plivanja ove godine i nije baš nešto naučila
i ja sam loš plivač
a ona je imala i još uvijek ima veliki strah od vode
onda je vjerojatno i buling učiti djecu plivati na silu
ma baš bezveze, jer se sve može protumačiti kao buling
zato koncept uopće ne shvaćam ozbiljno
jer previše djece, primjerice, ne pozdravi nastavnika u školi (iz gotovo dvadesetogodišnjeg iskustva)
ili spremačicu, prođu pored njih i ni riječi
vjerojatno je to produkt anti-buling odgoja![]()
za u školu se držim onog, čini mi se pravila od ivarice. hlače moraju imati gumb. vjera mi brani trenirku za u školu
e, sad sam se sjetila još jedne kategorije roditelja sveprisutne na plažama.
oni koji djecu ne daju piti hladno, nego konobare upozoravaju - za djecu bez leda, molim. ili oni koji su još stupanj dalje, bez leda i ne iz frižidera.
ako su malo znojni, niiikad hladna voda.
dobiti će upalu grla. prehladiti će se.
nikad ne dobiju, kao ni prehladu radi hladnog mora, al svejedno. just in case.
joj, cvijeta
bolje da se nikad ne upoznamo
jer ni ja ne volim piti mrzlo
i dobijem upalu grla, znaš![]()
evo, stajem.
danas mi je takav namćorast dan. nisam inače takva.nemojte me preozbiljno shvaćati.
slažem se s tobom n.grace, taj koncept suptilnog bulinga je upitan.
al opet, ako je leo naučila dijete vezati vezice, možeš i ti naučiti dijete plivati.
ja ne mogu
ne mogu učiti nekog nešto gdje sam i sama traljava
ima oca i nek ju uči![]()
evo priznajem da ni ja nikada nisam vjerovala da može biti previše sladoleda, previše kupanja u moru, prehladan sok pa ni onaj bez leda, prerani odlazak u krevet itd, ali su me godine forumiranja razuvjerile
bez problema sam usvojila onu: "postoje neki ljudi", isplatilo mi se dvojako: imam "opravdanje" za one kojima sam ja čudna
![]()
Posljednje uređivanje od AdioMare : 13.07.2013. at 13:51
krivo si shvatila članak. ne znam zašto se odmah ide u drugu krajnost.
mislim da smo već više puta utvrdili da nije bullying željeti da dijete bude fino, pristojno, drago. nego da vrijedi razmisliti da li u ime toga nekad pretjerujemo i forsiramo djecu na pozdravljanje, iskazivanje ljubavi i slične navedene primjere, iako djeca iz nekog razloga to zbilja ne žele.
opet, to ovisi o dobi djeteta.
što se tiče anti bullying odgoja, mislim da je kod nas jako rijetka pojava da bi išt moglo biti njegov produkt.
nisam krivo shvatila članak
a moje je mišljenje da upravo taj članak ide u krajnost
ja volim da mi dijete bude u 9 u krevetu. pogotovo na godišnjem!!!![]()
jj, buling, čisti buling
ne samo djece, lako za djecu, nego i nas ostalih koji nemamo sva ta pravila.
pa kreću pitanja - a zašto može j, a zašto može m, a mi ne možemo. plivati, skakati, ići u more, piti hladno...gore nabrojano.
pa onda moram iz ugodnog kava_piva_cigara_ novine_ladovina mooda upasti u onajdgovoran_drek_odgovoran_u_biti_davež: mood jer štaš.
ja volim sa svojom djecom uživati u svakom trenu godišnjeg, a ne se patiti cijeli dan i čekati da zaspu da odmorim
ma zahebavam se malo, malo zdrave rasprave ne škodi na dosadnom forumu, ljeto je![]()
n.grace, po čemu točno članak po tebi ide u krajnost? ne izazivam nego me baš zanima..
ja sam već napisala koji dijelovi se meni ne sviđaju.
i zapravo smo svi mi generalno ok roditelji, i netko će u nečem popustiti ili biti stroži... to su nijanse.
ja mislim da bi nam pristup bar sličan ovome mogao puno olakšati roditeljstvo i prištediti živaca, a da dijete ipak ispadne ok.
pa već sam napisala
reći djetetu da pozdravi starijeg mi ni po kojoj kategoriji nije buling
niti da kaže hvala
ako odbija to učiniti, neću inzistirati niti će biti kažnjeno
ali ovo mi je čisto pretjerivanje
moja mala (5 godina), ne da ne bi brokulu/mrkvu/krumpir/žitarice nego ne bi ništa
osim čokolade
čokoladu bi za doručak, ručak i večeru
naravno da to nije tako
i nekad u suzama jede ono što joj se stavi na tanjur, jer bi samo čokoladu
i da, biram ono što će jesti, kad će spavati jer nisu na tom stupnju da sami odlučuju
inače bi se jelovnik sastojao od čokolade, dnevna aktivnost od televizora po desetak sati
i zato smatram da članak ide u krajnost
jer što autorica zove bulingom ja zovem odgojem i odlukama u vezi njega