Roditelj bully-bullying kod kuće

[anasti]

slažem se s tobom u vezi prehrane i odlučivanja o vremenu spavanja.
ali nigdje ne piše da je bullying reći djetetu da kaže hvala, već da je bullying kada se inzistira da Mora reći hvala, i da mora poljubiti tetu, i podijeliti igračku.
barem sam tako ja pročitala i shvatila
i naravno da biram što će mi dijete jesti iz istog razloga kao i ti.
ali mu također dajem pravo izbora koliko će pojesti. ili s čim će se igrati i kako.
ma neznam, meni je članak većinom ok jer mi daje na razmišljanje koliko stvari zapravo mogu popraviti, i koliko stvari branim i forsiram a da zapravo za to nemam valjan razlog, osim onoga da će mi se dijete previše "razuzdati" ako mu puno dopustim, a to je zbilja glup razlog.

[leonisa]

Ovo me stvarno zanima. Kako ti je financijski isplativije kupovati duplu robu za vrtić i po doma, nego ostaviti dijete čitav dan u jednom kompletu robe ?

tako da ce doma biti u ispranoj, mozda i na knap, lanjskoj, vec bojama uprljano nikakvim venišem ocisceno. ili ako neku tek obcenu majicu koja jos mirise na pranje pofleka doruckom, u njoj nece izaci, ali ce je obuci kad dodje doma.
ima odjecu koja je samo za po doma, ima odjecu koja je (bila) za vrtic i van, bilo park ili grad ili goste i odjecu koja je samo za goste. ako je posaljem u vrtic ili park u suknji i najlonkama vratit ce se s poderanim najlonkama jer je puno na podu (veselim se skoli jer vise nece biti na podu toliko jeji :D) pa joj takvu robu oblacim za kino, grad etc. vecinu fensi robice dobije na poklon.

vrtic sa 3-5g nije isto ko i 6-7, narocito za cure koje se tad pocinju kititi.
cure se dogovaraju da ce jedan dan u tjednu biti dan za suknje. pa joj kupim tajice umjesto najlonki. i tak

[vertex]

"Must" u engleskom nije glagol koji dopušta odbijanje. To je"moraš, htio ili ne htio".
Osim toga, mislim da je autorica Amerikanka. Tako mi se čini, po stilu. Oni imaju malo drugačiji stil od nas. Recimo, sjećam se kad je moja nećakinja morala biti na zajedničkoj slici, imala je tad taman 4 navršene. To je bilo "nice thing to do", i nije bilo važno ni što mala neće, ni što plače, ni što cijela stvar više ni na što ne sliči. Evo, to je bio, zapravo, ogledni primjer ovoga o čemu piše autorica.
A ja bez problema mogu naći i primjera iz mog doma. Ali nisam luda da vam o njima pišem

[leonisa]

al opet, ako je leo naučila dijete vezati vezice , možeš i ti naučiti dijete plivati.

i jos je dijete ucilo dalje drugu djecu

[leonisa]

ja volim sa svojom djecom uživati u svakom trenu godišnjeg, a ne se patiti cijeli dan i čekati da zaspu da odmorim

:sol_na_ranu:
cekam svaki dan da zaspu da se odmorim
nakon onog speeda koji pocinje u 8 s vecerom mladje do tamo 22:30 dok starija s tatom ne ode u sobu, jedino sto zelim i trebam je da ostanem sama u sobi i meditiram, makar 10min. tisina bez da odgovaram svima istovremeno na 3 razlicita polja. a najvolem je kad izadjem iz kuce u 8 i ostavim ih same da sve obave

al dobro, narast ce i druga pa cu i ja manje cekat 9ukrevet :D

[n.grace]

a ja ću se složiti s Kosjenkom
ako je baka par sati na svojim bolnim nogama stajala i kuhala im najdraža jela po narudžbi, onda trebaju toj baki zahvaliti, a bilo bi lijepo i da ju zagrle
pa bilo to i "must"

slažem se da ne treba inzistirati niti kažnjavati zbog toga, ali trebaju shvatiti zašto bi to bilo dobro i poželjno
ali članak mi sveukupno nije ostavio dobar dojam

i slažem se s curama na početku rasprave, mislim da je autoričin prijedlog zapravo linija manjeg otpora, radila to ona svjesno ili ne

[leonisa]

n.grace, opisi kak bi to zahvaljivanje za obrok izgledalo? da kad dodje rucak na stol kazu: hvala bako za rucak i zagrle je ili kad odlaze doma da baku pozdrave i zagrle?
ovo prvo mi je neprihvatljivo, ovo drugo mi je ok.

[n.grace]

zahvaliti joj kad ispred njih stavi serviran obrok
zahvaliti joj kad im donese čašu vode ili soka
zagrliti ju na odlasku, kako ti kažeš

a nerijetko moja starija kaže hvala na ovom prefinom jelu što si nam skuhala
vjerojatno rezultat mog bulinga

[vertex]

Mislim da autorica uopće nije ni opisala "svoj način", nego skrenula je pažnju na neke situacije.
Na onom drugom linku je navela 5 stvari koje je promijenila u svom postupanju. Ni tu ne vidim liniju manjeg otpora, i mene bi zanimalo gdje je netko konkretno, po njenim riječima, vidi.

[anasti]

probaj, pa ćeš vidjeti dal je linija manjeg otpora
olakšava na jednoj razini, ali zahtijeva strpljenje i preispitivanje i savladavanje malo drugačije komunikacije roditelja i djeteta od one na koju sam ja npr. kao dijete navikla,
i iskreno, ja mislim da i to "moranje" itekako može nekome biti linija manjeg otpora.
PLUS da ne govorim o tome kakve komentare ostali na to imaju, i kako se i s tim moraš usput nositi.
al aj, nismo svi isti i nisu nam svima iste stvari lake ili teške.
da napomenem da je autorica u ostalim člancima navela kako je, barem zasad, zadovoljna kako je njezin takav pristup utjecao na njenu djecu i na njihov odnos otkad je počela tako postupati, što ne znači da drugačiji pristup ne bi odgovarao nekom drugom.
zato ni nismo svi isti.

[leonisa]

zahvaliti joj kad ispred njih stavi serviran obrok
zahvaliti joj kad im donese čašu vode ili soka
zagrliti ju na odlasku, kako ti kažeš

a nerijetko moja starija kaže hvala na ovom prefinom jelu što si nam skuhala
vjerojatno rezultat mog bulinga

dobro to je druga stvar, reci izvoli i hvala kad ti netko nesto da, to je pitanje kulture.
je i rezultat mog bulinga je kad kaze da sam najbolja mama na svijetu (vecinom to kaze kad je iznenadim necim sto voli, bilo za jesti ili neki odlazak negdje)

[AdioMare]

n.grace, opisi kak bi to zahvaljivanje za obrok izgledalo? da kad dodje rucak na stol kazu: hvala bako za rucak i zagrle je ili kad odlaze doma da baku pozdrave i zagrle?
ovo prvo mi je neprihvatljivo, ovo drugo mi je ok.

čuj sad ovo, prvo neprihvatljivo drugo ok
a zapravo se samo o slučajnosti može raditi, da je dijete/baka bez ikakvog pozadinskog značenja odabralo baš ovaj prvi trenutak, a ne drugi.
u svemu bismo mogli naći manu kada bismo htjeli i zapravo osobno mi teže padaju ovakvi roditeljski stavovi nego dječje: neću poljubiti baku ili bakino: ajde me poljubi...

[n.grace]

probaj, pa ćeš vidjeti dal je linija manjeg otpora
olakšava na jednoj razini, ali zahtijeva strpljenje i preispitivanje i savladavanje malo drugačije komunikacije roditelja i djeteta od one na koju sam ja npr. kao dijete navikla.

nemam potrebu isprobavati nešto s čime se uopće ne slažem

slažem se u vezi fizičkog kažnjavanja, zastrašivanja, cry outa
ostalo - ne

[vertex]

Ma uopće, malo u apsurd ide ova tema.

[anasti]

vjerojatno rezultat mog bulinga

čuj ti si možda ne želiš priznati, ili zaista ne koristiš bullying ni u kom smislu. ali ja ga npr. koristim na svakodnevnoj razini, jer mi se nekad ne da biti strpljiva i ne da biti puna razumijevanja.
ali me ovaj članak ne vrijeđa jer sam ja toga svjesna i radim na tome da se promijenim na bolje. i mislim da je dobra stvar uzeti u obzir da možda ne radimo baš sve kako treba, što ne znači da i moramo.. ali nije strašno razmisliti malo..

[vertex]

n. grace, u kojim situacijama ti djeci odbijaš nešto što bi željeli?

[n.grace]

mene isto članak ne vrijeđa
samo mi je bezveze

vertex, već sam dosta toga napisala
ako nije razumljivo što sam htjela reći, žao mi je

[AdioMare]

ali ja ga npr. koristim na svakodnevnoj razini, jer mi se nekad ne da biti strpljiva i ne da biti puna razumijevanja.
ali me ovaj članak ne vrijeđa jer sam ja toga svjesna i radim na tome da se promijenim na bolje. i mislim da je dobra stvar uzeti u obzir da možda ne radimo baš sve kako treba, što ne znači da i moramo.. ali nije strašno razmisliti malo..

evo, ja se s ovim milijun posto slažem

[vertex]

mene isto članak ne vrijeđa
samo mi je bezveze

vertex, već sam dosta toga napisala
ako nije razumljivo što sam htjela reći, žao mi je

Napisala si na puno različitih načina da je članak bezveze, ali ne želiš se ni na što konkretno iz članka referirati.

[n.grace]

evo, ja se s ovim milijun posto slažem

i ja se slažem
i svi griješimo
i svi nastojimo ispravljati pogrešno
nekad uspije, nekad ne

ali ja fakat ne vidim kakve veze imaju naši izbori i odgoj djece s bulingom
i taj dio mi nikako ne drži vodu
sad sam valjda jasna

[vertex]

slažem se da ne treba inzistirati niti kažnjavati zbog toga, ali trebaju shvatiti zašto bi to bilo dobro i poželjno
ali članak mi sveukupno nije ostavio dobar dojam

Valjda me ovo zbunilo, jer ispada da se s puno toga slažeš (ovo je isto što i autorica želi reći), ali svejedno su to sve gluposti...
Ali dobro, da te više ne gnjavim...

[anasti]

evo ako sam dobro shvatila poantu od vertex, pa ću ja odgovoriti.
ja djetetu odbijam nešto što želi kada sam umorna, neraspoložena, kad mi se ne sviđa molba ili mi se jednostavno ne da.
DAKLE to isto pravo ima i dijete. samo što se na to često zaboravlja.
i da, ni ja ne kažem uvijek dobro jutro, nekad samo promrmljam "hm" ili "ej" i ne kažem uvijek hvala jer sam neke stvari navikla dobiti na svakodnevnoj razini (čašu vode i sl.) što ne znači da nisam pristojna ili zahvalna.

[n.grace]

vertex, stvarno te ne razumijem, jer sam već svašta komentirala vezano uz članak
pročitaj još jednom moje postove ako te stvarno zanima
jer mi je besmisleno ponavljati

[leonisa]

čuj sad ovo, prvo neprihvatljivo drugo ok
a zapravo se samo o slučajnosti može raditi, da je dijete/baka bez ikakvog pozadinskog značenja odabralo baš ovaj prvi trenutak, a ne drugi.
u svemu bismo mogli naći manu kada bismo htjeli i zapravo osobno mi teže padaju ovakvi roditeljski stavovi nego dječje: neću poljubiti baku ili bakino: ajde me poljubi...

ja sam to zamislila kao: stize rucak na stol i od djece se trazi/ocekuje da potrce u zagrljaj i vicu: hvala ti na rucku, hvalaaaa! i onda se vrate za stol i sjednu jesti. takav scenarij mi je neprihvatljiv.
no ako dijete samo osjeti potrebu zagrliti baku kad je vidjelo sta je za rucak, super, al ja sam shvatila u ovom neprihvatljivom scenariju da to dijete mora svaki put kad je rucak.

ako dijete nece poljubiti baku, necu ga natjeravati niti kuditi, ali ako ko muha bez glave izleti iz stana pitat cu je zeli li se vratiti i pozdraviti s bakom s kojom je bila 3 dana i koju nece vidjeti narednih 7. ako se vrati i skoci u zagrljaj s pusom, super, a ako se vrati i kaze booook necu je potezat za usi i instalirati joj usne na obraz. i ako baka kaze: moze pusa, na njoj je oce li uopce doci, oce li ponuditi samo obraz ili ce i ona dati pusu. nije ni ona uvijek raspolozena za cmakanja i to postujem.

[Smajlich]

Bullshit!

Eto.

Cvijeto, ne moraju ta djeca izrasti u nasilnike, uopće ne. Ali mi se čini skroz mogućim da odrastu u nepodnošljive Veličine.
Pa iako je OK biti asertivan, znati se zauzeti za sebe i tako to, u mom je sustavu vrijednosti još više OK znati zahvaliti, podijeliti, posuditi, biti uz nekoga i onda kad time sebe i svoje potrebe izmještaš iz centra.
Možda sam u krivu, ali ne čini mi se da ona svojim načinom odgaja takve ljude.

Uvijek se slažem sa Svimbi, pa i ovaj put.

[vertex]

evo ako sam dobro shvatila poantu od vertex, pa ću ja odgovoriti.
ja djetetu odbijam nešto što želi kada sam umorna, neraspoložena, kad mi se ne sviđa molba ili mi se jednostavno ne da.
DAKLE to isto pravo ima i dijete. samo što se na to često zaboravlja.
i da, ni ja ne kažem uvijek dobro jutro, nekad samo promrmljam "hm" ili "ej" i ne kažem uvijek hvala jer sam neke stvari navikla dobiti na svakodnevnoj razini (čašu vode i sl.) što ne znači da nisam pristojna ili zahvalna.

Ma zapravo pitam jer autorica daje odgovor koji je meni odličan, da bolji skoro ne može biti, pa pokušavam shvatit kako drugi vide da to vodi u prmisivnost, raspašoj, i odgoj umišljene veličine. To je ovaj dio (ja sam podcrtala njene razloge, za koje mislim da su normalni i prikladni):

I do not say “no” so that my kids will “learn how to hear no”. When I say no it is either because I do not have the money, time, or energy, or because I have not thought about the request being made.
I do not say no so that my kids learn how to handle dissapointment, or so that I can remain steadfast to a previously given answer. I try to say no genuinely and legitimately, rather than establishing myself as the only person with power in the relationship.

[leonisa]

ako ne kaze zasto kaze ne, onda je za dijete tak svejedno kako i zbog cega ga kaze. sumnjam da itko od nas kaze ne da bi dijete dresiralo, a na pitanje zasto odgovara jer ja tako kazem (tu ne mislim na saljive situacije ili kad se nakon 20 puta obrazlozenja zasto ne, 21. kaze couse i told you so! )

[Mima]

E to sam baš primijetila u tekstu i super mi je.
Jednom sam djetetu odbila nešto kupiti "da nauči" i to me proganja već godinama
Puno puta od tada sam nešto kupila jer sam se sjetila tužnog malog lica kako poslušno vraća igračkicu na policu. Evo i sad mi se plače.

[leonisa]

i da, neke stvari cu vise "cjepidlaciti" kad su mladji nego kad su stariji.
recimo izvoli-hvala cu od rodjenja koristiti da nauci da to postoji i da se tako radi, no sa 7 joj necu uvijek reci izvoli kad joj nesto dajem niti ocekivat uvijek hvala kad od mene uzme. onako, znam da je zahvalna na casi vode al dopustam lezernu situaciju u kojoj ne mora sve ici po spranci i znam da ce nekoj drugoj osobi reci hvala jer je to naucila.

[jennifer_gentle]

Cvijeto, ja bi malo uzivala i s muzem


Ja djetetu odbijam kupovati stvari jer je nezasitan, jer nemam novaca, jer onda ocekuje da mu se stalno kupuje i vristi kad nesto ne dobije, jer to ocekuje i od drugih, jer odmah na vratima zaviruje ljudima u vrecice da vidi dal je sta dobio itd.

Da, govorim mu ne i kad imam novaca, ali mu namjerno ne zelim kupiti igracku jer to kod njega stvara nerealna ocekivanja i proizvodi ponasanja koja mi se ne svidjaju.

[ina33]

ako ne kaze zasto kaze ne, onda je za dijete tak svejedno kako i zbog cega ga kaze. sumnjam da itko od nas kaze ne da bi dijete dresiralo, a na pitanje zasto odgovara jer ja tako kazem (tu ne mislim na saljive situacije ili kad se nakon 20 puta obrazlozenja zasto ne, 21. kaze couse i told you so! )

Potpis! I neš' ti velike razlike, po dijete, jel' ne došlo zato jer je mama umorna/nema love/itd. itd. (tj. je li to ne, iz majčine promišljajuće perspektive, legitimno ili ne (enivej su to sve racionalizacije - mislim ovo ne je OK, ovo ne nije OK). Dijete vjeorjatno to ne percipira ako mu se jako puno ne priča zašto je to ne (a ko uvijek ima živaca), a tipa majka se ubi od internog post-monologa da li sad bullam dijete, ili je moje ne legitimno pa se opravdava samoj sebi da bilo je jer ovo i ono, nisam rekla ne samo zbog dresure i sto filozofija. Dijete vjerojatno, ovisno o svom temperamentu i jel' mu važno, bude tužno ili se na to ne obazre i ignorira, ako mu se to ne ne obrazloži (nisam pobornik ni to ga da se svako ne sad obrazlaže ko neki prijedlog zakona djetetu). Ja stvarno mislim da je stil roditeljstva "ne čisto zato zbog dresure da ne bude uvijek da" zamro s našim babama.

[leonisa]

pa "ne jer imas dovoljno igracaka i nedavno si dobio novu" mi je legitimno ne i ne spada u dresiranje.
dresura s ne mi je ono, planska i proracunata. danas ti moram 4 puta reci ne, bez obzira sto pitas ili sad je 9 i danas si sve dobila, sad je vrijeme na lekciju jednim ili dva ne.

edit, ovo je re na JJ

[jennifer_gentle]

Ja kad vas citam imam dojam da su vasa djeca ono...med i mlijeko...pravi mali razumni kompetentni ljudi.
A mozda govorimomi o razlicitim uzrastima.
Ja imam trogodisnjaka i govorim mu ne tisucu puta dnevno, ne zato sto sam picajzla, vec mu svakakve fiks ideje padaju na pamet. Pa i kad imam novaca, energije, vremena itd.

[ina33]

i djeca su kompetentna, ipak su danas više osobe nego što su prije bila, pa pregovaraju itd. pa se negdje nađete, kako za što i ovisno o trenutku.

[ina33]

pa "ne jer imas dovoljno igracaka i nedavno si dobio novu" mi je legitimno ne i ne spada u dresiranje.
dresura s ne mi je ono, planska i proracunata. danas ti moram 4 puta reci ne, bez obzira sto pitas ili sad je 9 i danas si sve dobila, sad je vrijeme na lekciju jednim ili dva ne.

edit, ovo je re na JJ

Ma, ne znam... meni je to robotski... što stvarno ima ljudi koji vode računovodstvo da-ova i ne-ova?

[jennifer_gentle]

pa "ne jer imas dovoljno igracaka i nedavno si dobio novu" mi je legitimno ne i ne spada u dresiranje.
dresura s ne mi je ono, planska i proracunata. danas ti moram 4 puta reci ne, bez obzira sto pitas ili sad je 9 i danas si sve dobila, sad je vrijeme na lekciju jednim ili dva ne.

edit, ovo je re na JJ

Ja stvarno ne mislim da itko ovako funkcionira. Ili ono, stvarno zanemariv broj.

Ma potpis na inu, sve je rekla.

[leonisa]

moja ima 7 i dalje ima fiks ideje i govorim ne mirne savjesti. nekad joj ni ne treba obrazlozenje zasto sam rekla ne jer vec zna. i govorim puno puta u danu, narocito od kad je ferje

[Mima]

A ja baš mislim da djeca dobro razlikuju iskreno i neiskreno ne, kao i druge stvari koje se iskreno traže od njih od onoga što se traži "da nauče" ili da se zadovolji forma. Ja se takvih stvari dobro sjećam i iz svog djetinjstva - moja mama je jako voljela pred gostima pokazivati kako sam ja dobra kćer pa me redovito uprezala da radim kućanske poslove pred drugima (npr. pranje suđa nakon ručka u vikendici), ne zato što je stvarno trebala pomoć nego zato da se vidi da ja perem suđe. I to me jako živciralo, a s druge strane mi nikad nije bilo teško odraditi kućanske poslove kad sam vidjela da mama stvarno treba pomoć.

[ina33]

Ja kad vas citam imam dojam da su vasa djeca ono...med i mlijeko...pravi mali razumni kompetentni ljudi.
A mozda govorimomi o razlicitim uzrastima.
Ja imam trogodisnjaka i govorim mu ne tisucu puta dnevno, ne zato sto sam picajzla, vec mu svakakve fiks ideje padaju na pamet. Pa i kad imam novaca, energije, vremena itd.

Ma, naravno. Ma, ja mislim da svi mi tako, više-manje.

[leonisa]

Ja stvarno ne mislim da itko ovako funkcionira. Ili ono, stvarno zanemariv broj.

Ma potpis na inu, sve je rekla.

mislim da da tamo odakle je clanak dosao. kod nas ne. ili bar ne vise.

[ina33]

A ja baš mislim da djeca dobro razlikuju iskreno i neiskreno ne

Pa sigurno razlikuju nonnegotiable i negotiable ne. Iako možemo reći da je ovaj prvi kao iskreni, a ovaj drugi APP ne. A ovo čega se ti sjećaš, to mi se pari pubertetski đir - ono.... roditelji ne razumiju bit i sad se ja tu moram praviti samo za fasadu (zašto tad ne bi mami trebala pomoć ako su joj došle prije i to je kao laž, i možda bi baš malo i čavrljala, uz to da malo izvede cirkusa pred gostima vidi kako imam pristojnu djecu (kome od nas dan danas to nije bitno, svaka druga je ovdje napisala - inače mi kažu da mi je dijete divno i pristojno, baš smo se miljama udaljile od naših mama), a ovo kad vas nema, e, onda joj treba pomoć). Ma, sad se malo igram đavoljeg advokata. Tj. prvi proplamsaji shvaćanja kćeri da su mama i tata samo ljudi (mislim da je čista klasika to onako za pubertet - ajoj, šta su dosadni, samo paravan, a nigdje bitka - barem ako se ja sjećam, ja se sjećam kako sam mislila kako je moguće da sam ja genije biološko dijete takvih klada, a mslim da to svakome sine). Tj.... od koje godine ti je to sjećanje ako se možeš sjetit (anđeo-smajlić)?

[Mima]

Pa evo ja sam sa malom bila u dućanu, bila je tada još jako mala, valjda dve godine i u to je vrijeme još bila jako poslušna, uzela je figuricu Zvonka iz crtića sa police i razgledavala ju je, i kad smo išli ja sam joj - iz pedagoških razloga - rekla ajde sad to lijepo vrati na policu i ona me tužno (buuhuuu) poslušala. Eto ja sam joj rekla da vrati tu igračku baš sa mišlju da ju ne smijem naučiti da će u dućanu dobiti sve što joj se svidi, i kao što rekoh sjećanje na to tužno lišce muči me već godinama (i često mi se javi u trenucima kada sad već nimalo poslušna žicerica zgrabi nešto sa police u dućanu).

[ina33]

mislim da da tamo odakle je clanak dosao. kod nas ne. ili bar ne vise.

U Americi to tako funckionira? Ma... nisam baš ziher.

[AdioMare]

(i često mi se javi u trenucima kada sad već nimalo poslušna žicerica zgrabi nešto sa police u dućanu).

uh, ovo podsjeća na cvijetine mare stvaran glas

[ina33]

Pa evo ja sam sa malom bila u dućanu, bila je tada još jako mala, valjda dve godine i u to je vrijeme još bila jako poslušna, uzela je figuricu Zvonka iz crtića sa police i razgledavala ju je, i kad smo išli ja sam joj - iz pedagoških razloga - rekla ajde sad to lijepo vrati na policu i ona me tužno (buuhuuu) poslušala. Eto ja sam joj rekla da vrati tu igračku baš sa mišlju da ju ne smijem naučiti da će u dućanu dobiti sve što joj se svidi, i kao što rekoh sjećanje na to tužno lišce muči me već godinama (i često mi se javi u trenucima kada sad već nimalo poslušna žicerica zgrabi nešto sa police u dućanu).

Ma, ne znam. Svako svoje zna. Meni se to ne pari neka grozota koju si ti napravila. Koliko život težih udara od toga priprema, sve je to proces odrastanja. Po meni, ona se toga niti ne sjeća, jedino se ti sjećaš.

[leonisa]

U Americi to tako funckionira? Ma... nisam baš ziher.

a ne znam onda cemu uopce ta opaska :/

I do not say “no” so that my kids will “learn how to hear no”. When I say no it is either because I do not have the money, time, or energy, or because I have not thought about the request being made.
I do not say no so that my kids learn how to handle dissapointment, or so that I can remain steadfast to a previously given answer. I try to say no genuinely and legitimately, rather than establishing myself as the only person with power in the relationship.

[jennifer_gentle]

Joj ina bas sam se nasmijala, bitak tubitka je bitak nebitka

[ina33]

Hoću ti reći, Mima, da se meni čini da je to tvoje tužno sjećanje na lice tvoje kćer, u biti samo tvoj problem -a nju nije niti okrznulo, navjerojatnije.

[vertex]

A ja baš mislim da djeca dobro razlikuju iskreno i neiskreno ne, kao i druge stvari koje se iskreno traže od njih od onoga što se traži "da nauče" ili da se zadovolji forma.

I mislim, a i znam. Naučila sam na vlastitoj koži.
A nisu med i mlijeko, jen, baš suprotno. Sudar Titana, kako se izjavila jedna stručna osoba (meni se svidjelo, jer je super sažela moje mišljenje u dvije riječi).

[ina33]

a ne znam onda cemu uopce ta opaska :/

I do not say “no” so that my kids will “learn how to hear no”. When I say no it is either because I do not have the money, time, or energy, or because I have not thought about the request being made.
I do not say no so that my kids learn how to handle dissapointment, or so that I can remain steadfast to a previously given answer. I try to say no genuinely and legitimately, rather than establishing myself as the only person with power in the relationship.

Zato jer piše svepromišljajuća i sebesecirajuća Amerikanka sklona filozofijama koja je pročitala u knjigama američkih ili kojih konzultanata da to ne treba raditi, pa piše blog da zabavi sebe i druge? Ne znam. Nemam pojma kako odgajaju Ameri.