ja mislim da nije lomljenje djeteta to da se ti ne das zaje*avati. mislim ok, nek udje sama u auto i veze se kad imamo vremena, a kad se zurim onda ide na silu, stisnem ju, prebacim pojaseve na brzinu, zakopcam i stegnem da se ne moze koprcati i pobjegnem za volan. kad ne ukljucim emocije to ispadne super, ona se dernjaci i nakon nekog vremena prestane. primijetila sam da sto sam vise puta tako upotrijebila tihu silu--to kraci ispad bijesa bude.
problem bude u meni kad ocekujem da ona "suraduje", npr krema za suncanje, pelena (samo primjeri jer ih ja rijetko trackam a pelene ne nose) a nju boli uvo i najvaznije joj je na svijetu da radi po svom. da hoda gola, da se kupa u lokvi, da balansira na rubu penjalice visoke 2 metra. moj dobitni sistem je da to ignoriram, jer gledati ne mogu, samo se nerviram. kad mi je bas bitno ili opasno reagiram, al trudim se da joj dam slobode jer ocigledno joj treba vise od ovih drugih dvoje, oni nisu imali takve ispade.