Pa, bar je tu oko tih granica stvar jasna... Ako se osjećaš nadr... dok ispunjavaš želje i željice, prestaneš ispunjavat, odslušaš plakatanje i imamo granice. Samo treba razlikovat želje djece od potreba... Tu smo već u teškim problemima... Meni je s godinama sve lakše, ali i dalje mi je jaaaako teško dolučit čije su potrebe među djecom one s prvenstvom... Recimo jednom se piški drugom se kaki...