Zuska, meni se čini (a možda mi se i ne čini dobro) da si ti samo kronično neispavana. A da se sasvim dobro nosiš sa svojim djetetom, koje je još skoro beba.

Mene su osobno neki postovi takli u osjetljivo mjesto. u ogromnu frustraciju koja je trajala 4 godine. 4 duge godine nespavanja, buđenja s urlicima po 10+ puta po noći, ogromna količina ljutnje po danu, i ne, to nije razmaženo dijete (jer bi bio razmažen i sa 6 a nije), evo nakon trećeg stvarno odgovorno tvrdim da su to specifičnna djeca. Samo im se potrebe mijenjaju odrastanjem.

Storma je (opet ) u par riječi sažela sve što mislim, i nema tu puno izbora. Čekaš dok naraste i moliš boga da ne napraviš veliku štetu.

Mi smo s nekim rabotama bome napravili priličnu štetu, i tad sam, umjesto glasa razuma, poslušala intuiciju ili šta već i potpuno mu se podredila (u smislu potreba). I tek tad je krenulo na bolje. Detaljnije neću pisati, dosta je delikatno.

Ovo griženje noktiju je po meni jasan indikator da nešto nije kako treba, to ne mora biti ništa iz vani, niti od roditelja. Neka djeca zbilja teško proživljavaju djetinjstvo (ovo iz iskustva).

I roditeljeve granice nisu u stanju shvatiti svi od iste dobi, netko će prije netko poslije, na nama je da prepoznamo pravi trenutak. Ako ih armiramo prije (to sam ja pogriješila) dobijemo frustrirano dijete, a ako promašimo dobijemo razmaženka (to ću pogriješit s ovom trećom, lol).

P.s. oprostite na disleksičnim postovima, nisam baš pri sebi zadnjih dana