Zuska draga, ja cu ti reci ono sto su meni ovdje mnoge govorile i tada mi nije bila neka utjeha jer nisam vjerovala, ali stvarno s vremenom ce biti lakse. Doci ce i taj dan kad ce poceti spavati po noci. Kod nas je to bilo sa 17 mjeseci, do tada ne znam jesam skupila 1 sat u komadu i onda normalno da sam u kombinaciji s njenim karakterom po danu i ja nekada pucala.
Takva djeca te traze cijelu i u potpunosti i ja sam se davala cijela jer sam osjecala da tako treba biti i jer nisam mogla protiv svojih osjecaja. Prvi puta sam se odvojila od nje na par sati s njenih 13 mjeseci i sjecam se da su mi neke na forumu napisale da to nije normalno i to me tada jako pogodilo, ali meni je bilo normalno i ona je cesto plakala i trazila mene i dojila i nisam je mogla ostaviti. Danas ju dam tko god hoce cuvati :D.
Mi imamo jos tu otezavajucu okolnost sto nemamo pomoc baka i djedova pa da ponekad odahnemo malo alo tako je.
Sad smo na moru kod mm-ovih i moram reci da ovih dana imamo nezahtjevno djete jer ima slobodu, jer je vise vani u prirodi, igra se, na plazi ni ne znamo za nju, jako se lijepo uklopila s malim rodacima, prijateljima. Slusa, pristojna je, razgovara kao velika. Od nedjelje vise nema pelene tako da smo konacno i to uspjesno rijesili.
Ja i mm se ne mozemo nacuditi jer nakon dugo vremena smo opusteni i svi uzivamo.