Naravno da nije ni vani med i mlijeko.
Naravno da ovi nisu kao hdz.

Ali...

Meni je potpuno neshvatljivo da je netko bio u opoziciji 8 godina i onda na vlast došao bez strategije, jasnog plana rada i reformi, bez kvalitetne kadrovske politike... Sad umjesto da upravljaju državom, oni se bave sobom i izborima u Zagrebu do te mjere da ni o čemu drugom ne razgovaraju. Trulo im je u stranci na više razina. Za vrijeme hadezea bar je postojala nada o smjeni vlasti, a sad nema ni toga...kakva smjena vlasti, da se nadamo čemu? Karamarku?
Opozicija je ubibože, uhljebljenovići i klijentelisti koji samo čekaju da im netko ponudi koaliciju da mogu ispostaviti par svojih zahtjeva koji se tiču njihovih kadrova i dotacija za njihove klijente birače.
HDZ svaki put kad je u opoziciji situaciju u zemlji dovodi do usijanja, diže svoje desne falange, manipulira nacionalističkim i kseno/homo/ino fobnim osjećajima koji ovom narodu ne nedostaju zato što je neuk, polupismen i siromašan pa je s njim lako manipulirati od strane interesnih skupina naviklih na određene statuse i klijentelističke odnose. To me plaši, čini me deprimiranom...

Ima ljudi i skupina koje promišljaju kako dalje, ali ne vidim da imaju i da će imati neku perspektivu. Čitam komentare, pratim razne ljude i grupe na FB-u i vidim hrpu žuči, pametovanja, sarkazma, podrugljivosti. Ne vidim dovoljno dijaloga i minimuma nekog konsenzusa oko ključnih stvari.

U malim sredinama moto je "ne zamjeriti se". Ni mikrosvijet nije bolji.

Nemam želuca više sudjelovati u rasprava koje se svode da nekom objašnjavaš da nije sve urota i zavjera.

Evo, nabacujem misli, ai mislim da me najviše ždere to što ne vidim kamo idemo, a ono što iskače kao alternativa me plaši.