Ja se slažem s UIO da je pragmatična uloga braka (građanskog) u prvom redu da štiti interese djece. Djeca koja rastu u vanbračnoj zajednici u konstantnoj su opasnosti da će neki paragraf ili gorljivi birokrat papreno zakomplicirati život njihovim roditeljima (nešto o tome znam iz osobnog iskustva), pa posredno i njima samima. Većina prava koja proizlaze iz braka mogu se regulirati raznoraznim ugovorima, aneksima i punomoćima, ali vraški je praktično imati jedan krovni ugovor koji pokriva niz takvih pojedinačnih ugovora i za koji si siguran da će donekle „raditi“ jer ga većina koristi. Smatraju li zagovornici opcije ZA (Dijana, krojachica, vjerujem da vas ima još koje ovo čitate...) da je pravedno da se u Ustav unosi stavka koja djeci homoseksulnih roditelja briše mogućnost da im držva u bilo kojem trenutku osigura zaštitu života pod pravnim okriljem bračnog ugovora (unatoč činjenici da njihovi homoseksualni roditelji plaćaju toj državi porez jednako kao i heteroseksualni roditelji)? Ustav je tu da bi maksimizirao sreću i pojednostavio život svih nas, a ne samo nekih. Zanima me vaše razmišljanje o tome.