I ja imam takvog sugovornika. Oni su najbolji.
Jednom sam, kad sam bila mlađa, zaspala nakon dolaska s koncerta. Ne bi bilo ništa sporno, noć, umor, nešto se i popilo, ne previše, ali pretpostavljam da nešto jesam, da ne propadnu običaji, ali je bio problem što su nas dovezli doma neki dečki, mene i sestru, nisu bili ni dosadni ni ništa, ja im skuhala kakao, oni se zapričali za stolom, a ja zaspala usred razgovora. Usred priče pala glava na stol i ni makac. Rekli su idući dan da im nikad dotad nije bilo toliko neugodno, osjećali su se ko jadne dosadne budale.Ja sam prije mogla zaspat gdje bilo. Mjesto i okolnosti nisu imale nekakav utjecaj na mene. Jednom sam zaspala u disku, ono, dosla, sjela odspavala, a nisam pila nista. Al to mi se negdje po putu promijenilo. Sad sam ko Nena. Legnem u krevet i onda krene rusvaj.
Mene sad ne muče neke bijesne misli baš navečer, spavam normalno, nego, kad sam i pospana po danu, nema šansi da zaspim. Dok ne dođe 11 navečer - ništa. A vidim MM, on bi mogao ko oni neki u Africi zaspati stojećki.
I ne, ne želim da to bude vezano s bolešću, tipa poremećaj štitnjače ili takvo što, spominje tanjaTi možda ne želiš zaspati po danu, ali te prevari san, ali meni i da osiguraš najljepše moguće uvjete, i da nema žive baje oko mene, trebala bi mi valjda neka teža droga da zaspim u pet popodne. Jer misli igraju svoje ludo kolo.Naime, upravo s tim imam velikih problema već godinama i još nisam pronašla rješenje. Zna biti vrlo neugodno.






I ja imam takvog sugovornika. Oni su najbolji.
Odgovori s citatom