Najprije da se hvalim. Kako je navršio dvije godine koncentrirano se smjestio na svoj tepih sa stazicama za autiće i igra se, nekada satima. Odjednom slaže kocke, kaže dimnjak i napravi ga. Divota.

Međutim, zanima me jeste li se susreli sa vrištanjem i plačem u kontaktu s nekim ljudima? Vrišti u znak protesta ako nam se obraća ili ga gleda netko manje poznat ili nepoznat, ako ga dodirne pri susretu netko njemu nepoželjan. Prijateljica, soc. pedagoginja po struci, kaže da je u redu braniti se od nepoželjnih dodira, ali to znači da nam nitko (osim najbližih) ne dolazi doma niti se nalazimo sa manje poznatim ljudima. Baš neće da ikada imamo goste.
Nedavno sam bila na seminaru o zahtjevnoj djeci i štošta saznala, između ostalog da se njih ni ne treba izravno gledati nego malo skrenuti pogled. Ali mi se to čini malo radikalno, jer vilenjak nije neki teži slučaj, samo je u stilu "malo sam zeznut, ali fin i može se samnom" djeteta.