Samo kukam i jadikujem.

Dobila sam od psihoterapeuta potvrdu da je emotivno preintenzivan, žestok i da uobičajene faze i emotivna stanja on proživljava puno burnije. Ok, rekoh sada, možda je problem u nama, meni (mama je uvijek kriva) - kaže mi žena, e pa nije - čak mi je rekla da sam emotivno i mentalno dosta jaka i posložena osoba. Jednostavno ima djece koja izlaze iz granica različitih nijanski proživljavanja nekih stvari i faza.
Međutim, mene on nekad emotivno cijepa ko cjepanicu. Noćas je ridao jer je grmilo i šuškalo, lupkalo od bure. Iako smo kroz slikovnice prožvakali temu grmljavine - čak nerijetko kad vidi sliku prozora glumi grmljavinu. I uvijek je nešto, a trudiš se ko konj. Žao mi ga je, a žao mi je i mene.