Radimo li previše za svoju već prilično veliku djecu?

[Bubilo Bubich]

Možda bi pomogao jednostavni dogovor?

E moja Mojca, na jednostavnim dogovorima samo i preživljavam. Oni su više tema za Severicu i onaj topic o zahtjevnoj djeci, i ne mogu sad početi o tome, jer bi napisala 50 kartica koje bi sadržavale otprilike ovakve dijelove... "onda se ona baci na pod u kuhinji i lupa glavom u pločice"... "onda on meni kaže užasno te mrzim i nikad te neću voljeti"... "onda on nju lupi s metalnim autićem po glavi"... "onda ona njega ugrize za nogu"... "onda on baci njoj kuhaču u glavu"...

Ovo s 3 točke sam ja puna ljubavi, smirenosti, posvećenosti, razumijevanja, razgovora, usmjerenosti, informiranosti, načitanosti, s puno kvalitetno provedenog vremena samo za njih... i sl.

I kad to ne pali... mm izgubi strpljenje i lupi ga po guzici (ja ne bi nikada ), a on kaže "e baš me to ne boli".
Ako ga pošalješ u sobu u kaznu, on pita "do koliko da brojim do kraja kazne"

... i tako... don't go there anymore... preživjet ću valjda...

[Peterlin]

BBm čitam ovo i mislim si da li je kod nas drugačije... pa je i nije. Sve ovisi o odabranom trenutku promatranja.

Ja kao Mojca (i kao emiliy) samo gledam kako je MENI lakše i ugodnije, a mm je isto tu negdje (iako se još uvijek ponekad zaboravimo i odradimo dječji posao).

Dok su bili mali, voljeli su se zabavljati s usisavačem i močom - napravili bi veći nered nego bilo koji odrasli, a svako je čišćenje trajalo u beskraj. Svejedno, dali smo im da to rade. Nakon toga je uslijedila faza da uopće nisu sudjelovali jer su imali drugih zaduženja (početak škole), a još kasnije i glazbena - još manje vremena.

Ali onda mi je u jednom trenutku došlo iz zadnjice u glavu da je to glupo! S dva teen dečka u kući gdje su roditelji oko pedesete, stvarno je idiotski da za njima isključivo hodamo ko batleri. Nema šanse. Ne radim dobro ni sebi, ni njima. I okrenula sam ploču. Prošla su vremena kad sam pazila na njihove osjećajčiće... Kućni poslovi su zajedničko zaduženje. Zajednički dom - zajednički posao. Baš kako emily kaže - u skladu s dobi. Nisu u hotelu. Ne pravim od toga nikakvu dramu ali OČEKUJEM da podmetnu leđa kao i mi, odrasli. Ide to. Ne pamtim kad je trebalo reći da odnesu smeće (a prije je trebalo). Ponekad treba poticaj, a ponekad me ugodno iznenade. Ali najčešće se sve svodi na dogovor i upute. Cedulja na stolu "objesite veš" nije zapovijed nego podsjetnik. Uostalom, to je (i) njihov veš.

[Mojca]

Odustajem.

[Bubilo Bubich]

Peterlin, shvatila sam ja negdje usput da to kod tebe super klapa. I baš mi je drago zbog toga.
Ali ja očekujem da (kad) kod mene ne bi, ne bi se ni grčila.

Hvala Mojca .

[Lili75]

BB sad mi je još jasnije kad si rekla da misliš da si podbacila u produljenom boravku doma s djecom tj. neplaćenom, ajme tko ne bi ....

Kad malo uhvatiš vremena ispričaj kako je to prošlo.Ako ti se da prisjećat naravno

[flopica]

ja čitam i bediram se
jer je sve očitije da imam veliki problem
i ne znam što s njim..
stalno čistim i vičem kako je neuredno
a to radim i kad je uredno
Bože moj, u što se pretvori..
a bila sam jako neuredno dijete

[Peterlin]

ja čitam i bediram se
jer je sve očitije da imam veliki problem
i ne znam što s njim..
stalno čistim i vičem kako je neuredno
a to radim i kad je uredno
Bože moj, u što se pretvori..
a bila sam jako neuredno dijete

I ja. I moj mlađi sin je sada, ali kad se sjetim sebe, sigurna sam da i te kako ima nade i za njega.

Ali shvatiš s vremenom neke stvari....Pisali smo već o tome. Da bi obitelj sudjelovala, mora ih se motivirati u skladu s njihovim željama i mogućnostima. Kod mene je poticaj bio preuređivanje stana, prostoriju po prostoriju. Zajedno smo si organizirali prostor tako da ga je lako održavati, zajedno imamo akcije uklanjanja krame, a ako je ljudima prostor ugodan i po volji, radije će pristupiti pospremanju. Nismo to radili planski, ali dobro je ispalo.

Kad razmislim unatrag, mi smo (spontano i slučajno) puno učinili s tim što smo djecu uključivali u sve dogovore, pregovore s majstorima, odabir stvari... tako da oni prostor cijelog stana (a nije prevelik) doživljavaju kao svoj. Baš mi je nedavno mlađi sin rekao "mama, ja mislim da bi na ljeto morali nešto učiniti s kupaonicom". Rekoh da je to u planu, jer preuređena je prije 10+ godina i stvarno je vrijeme za "face lifting". Drago mi je da djeca to samostalno uočavaju.

S druge strane, oni će mrtvo hladno ostaviti torbu nasred hodnika do popodne, ali će je ipak u nekom trenutku pokupiti. Ako ujutro kasne, ostavit će svoje suđe od doručka na stolu prije nego odu u školu, ali će ga ipak pokupiti i ugurati u sudoper ili suđericu kad se vrate iz škole. Sve u rok službe. Ni nama se ne da uvijek...ali postoji trenutak kad se posao ipak napravi.

[čokolada]

Ja nikad nisam bila doma i oduvijek radim jako puno.
Bilo je godina kada sam radila po dva i tri posla dnevno i odlazila od kuće u 6, a vraćala se u 23h.
Sve kućanske poslove sam obavljala sama i to vikendom.
Slično je i sada.
Čekam 21 sat i jeftiniju struju da se primim peglanja jer to ni muž ni kći ne znaju raditi i ne trebaju.
...a moja curica od 175 cm leži doslovno cijeli dan ili kako ona u šali kaže:"raspadam se".
Zapravo, bila je u podne na misi i od onda se "raspada"
I neka, nema veze.
Ne zna upaliti štednjak ili perilicu, ali zato razvaljuje u školi što je puno važnije i puno će više koristi imati od svojih petica i pobjeda na natjecanjima nego od npr. ručnog rada.

Široka je lepeza između ručnog rada i ostavljanja materi da se u devet navečer kad dođe s cjelodnevnog posla grbavi nad teen (i muževim!) prljavim posuđem od doručka/ručka/večere dok se njenih 175 cm raspada na kauču. Pravo je pitanje - hoće li njeno znanje i buduće sposobnosti biti umanjene ako primijeti da joj se majka raspada?

[Mojca]

I još jedno... da li bi bila manje uspješna u školi ako bi koji put nešto pospremila?

[Tanči]

Meni je to nebitno.
Čudno mi je da je vama bitno.

[Mojca]

Nije mi bitno... samo se čudim kako tebi nije.

[Tanči]

Mojca, tvoje dijete je cca 10 godina mlađe od mojeg- neusporedivo
Budemo razgovarale za deset godina?
I moja se s dve-tri-četri godine voljela igrati s metlom, suđem i sl., ali to je igra. To nisu kućanski poslovi.
Sada se voli "igrati" s bušilicom, lemilicom i sl. jer to voli.
Čistit po kući joj očito nije sila, a da se ja raspadnem kako mi je netko lijepo poželio, vjerujem da bi se znala snaći.
Osim toga, prioriteti se s godinama mijenjaju i zaista mi nije važno da sve blista.
Važnija mi je ona i njeno zdravlje pa ako joj se leži cijeli dan, neka leži.
Njena jedina obaveza je škola i to obavlja odlično.

[Peterlin]

Nije mi bitno... samo se čudim kako tebi nije.

Pretpostavljam da znam odgovor: Tanči se nada da će dijete samo uvidjeti da mami treba pomoć, odnosno da dio poslova može preuzeti.

Nadam se da će se to i dogoditi (bez nekog okidača tipa teška bolest ili ozljeda).

[Tanči]

Ma niš se ja ne nadam.
Pričamo, pišemo svoja iskustva i mišljenja.
Ja sam napisala kaj mi je bitno vezano uz moje veliko dijete, a kućanski poslovi to zbilja nisu.
Dok mogu delat, delt ću.
Kad ne bum mogla, bude se, e to se nadam, muž pokrenuo

[Angie75]

Moja mama je bila takva da je sve radila za nas, naša jedina obveza je bila da učimo.
Svaka joj čast, ali meni je danas žao da nije za to vrijeme ona učila neki jezik, išla na neku rekreaciju ili s prijateljicama na kavu, jer je ispala iz svih takvih đireva.
Naravno da u srednjoj to nisam primjećivala.

Ja neću biti takva mama
Ako već ne uspijem natjerati dečke da nešto rade po kući, zaposlit ću pomoć, zapravo, od prošlog tjedna već jesam

[Bubilo Bubich]

Moj brat je suđe od svoje večere ostavljao ne na stolu, nego na tacni ispod svog kreveta. I ne bi to maknuo ujutro, nego nikad.
A torbu s nogometa nije maknuo ni popodne, ni sutradan, ni nikad. Osim kad mu je valjda dosadilo obuhvati skorene štucne.
Mojoj mami to nikad nije smetalo.
Moj brat danas „svojoj ženi“ ide na plac, u sve nabavke špeceraje, pravi čvarke, kobasice, kuha ajvar, zna koje je voće bolje za pekmez i gdje se bere bazga za sok. Jer ga sad to zanima i jer mu je to super. Dođe k meni pa operira po mojoj kuhinji, zašto ovo imaš, zašto ono nemaš…

Htjela sam se maknuti od ove teme (ne volim kad predugo pišem, osjećam se kao da samo tupim i pilam), ali ne mogu si pomoć. Jutros pod tušem i u tramvaju opet vrtim post koji bi objavila… pa ga evo.

Stalno pišem da sam zen, ali sam zapravo još uvijek puna frustracije oko kuće i kućanskim poslova. Tek sam početni zen.
Frustrirana sam jer otvorim forum – o čišćenju (ajde dobro, majke i žene pišu o svemu, pa što ne bi o tome). Otvorim FB – čistim ovo, ne čistim ovo, stignem, ne stignem. Nađem se s frendicom na kavi (pobjegnem dakle, od kuće, muža, djece, posla da se malo opustim) i ona me pita „Kako ti pereš radijatore?“. Ono, stvarno, mislim, kamon, radijatore, halo?!
Ni sa čim. Ne perem ih, ne brišem, nikad ih u životu nisam obrisala!
A jedan od njih je čak zašaran flomasterom. To je umjetničko djelo i uživam u njemu.

„Kako pereš kuhinjske krpe da ukloniš sve mrlje s njih? Ja peglam sav veš jer tako izgleda ljepše u ormaru, ne možeš neispeglani veš tako dobro spremiti u ormar“.
Što onda radiš kad sve tako lijepo složiš – sjedneš na stolicu ispred ormara i gledaš kako je lijepo unutra?

Dođem u parkić „ništa ne stignem oprati i pospremiti od njih…“. Dođe mi da se prestanem družiti sa svima živima koji mi pri sljedećem susretu spomenu kućanske poslove. Imam osjećaj da će nas povijest zvati „čistačicama“. Nekad su žene ustajale u 5 ujutro na osnaže štalu, ili odu u tvornicu, sad ustanu u 5 ujutro da peglaju (ne mislim da ove koji peglaju zbog nesanice ).

Ok, kužim, u mojoj glavi je. Ako žene to vole, što mene briga. Ne bi me sve to čišćenje oko mene živciralo da i mene samu to ne boli. Ali ne želim da me boli. Imamo doma konsenzus oko kuhanja/suđa/veša i usisavanja. Ostalo želim potisnuti, potisnuti, potisnuti. Ne želim maštati „joj kad bi barem njih troje otišli na 3 dana negdje ja bih oprala sve, baš sve, i pospremila sve, baš sve“. Ne želim maštati o tome. Želim maštati o drugim stvarima. Što bi rekao moj muž, kad bi barem o seksu razmišljala toliko često koliko razmišljaš o prašini.

Bojim se da, ako će mi kći sa 14 godina vješati veš, da će sa 20 prati kamenac. A ne želim da s 20 god. pere kamenac. Želim da uživa u životu, druženju. Ne želim ni da sat vremena tjedno potroši na kamenac. Ne želim ni ja. (ok, ona može ako će ju to baš jako usrećivati). Ne želim s njom pričati o kamencu i krpama. Želim o ljubavi ili knjigama.

Razumijem da ako tinejdžer cijeli dan leži nezainteresirano i baš ništa ne radi da čovjeku dođe da urla „daj barem suđe makni“, ali ako cijeli dan radi nešto, ima strast za neki svoj hobi, prijatelje, sport, neka se bavi time. Ok, netko nema očekivanja niti da se tanjur treba maknuti sa stola, netko drugi ima očekivanje da se taj jedan tanjur treba i oprati i posušiti. Različiti smo.

Želim im usaditi odgovornost. Ali da ju imaju prema sebi, meni, drugim ljudima, poslu. No, na koncu, ne želim im usaditi odgovornost prema kućanskim poslovima jer ni ja ne želim imati odgovornost prema njima – obavi na brzinu što je nužno i zaboravi. Moram vježbati zen, moram vježbati zen, moram vježbati zen.
I moram prestat pisati i raditi .

[Bubilo Bubich]

BB sad mi je još jasnije kad si rekla da misliš da si podbacila u produljenom boravku doma s djecom tj. neplaćenom, ajme tko ne bi ....

Kad malo uhvatiš vremena ispričaj kako je to prošlo.Ako ti se da prisjećat naravno

Budem jednom. Već sam htjela, ali se bojim ići u to

[Lili75]

Kuzim ja sto tii BB gov6oris al to su za mene krajnosti.nije mi to normalno da mi je ciscenje glavna tema

[Riječanka]

"Što bi rekao moj muž, kad bi barem o seksu razmišljala toliko često koliko razmišljaš o prašini."

da ja o seksu razmišljam često kao o prašini, još bih bila djevica

[Peterlin]

Kuzim ja sto tii BB gov6oris al to su za mene krajnosti.nije mi to normalno da mi je ciscenje glavna tema

X

Čišćenje uopće nije tema. To je nešto što se radi usput, bar u mom svijetu. Klasika: daj mi, molim te, sruši zavjese, pa ćemo odmah i prozore.... Sin dođe, to radi što sam mu rekla, a naš razgovor ide o nečem drugom. On želi novi mobitel, a ne treba ga. Ja trebam novi mobitel jer mi je stari u komi, a ne da mi se dati za njega veliku lovu. Razgovor ide u smjeru cijene novoga, vrijednosti staroga i na kraju dolazimo do dobitne kombinacije: on će svoj stari Samsung smartphone prodati meni za 250 kn, a sebi će uzeti novi (ima ušteđenu lovu + ovo što je dobio od mene). Prozori su se oprali i ne znajući, vešmašina je oprala zastore, a ja ni pojma nemam tko ih je na kraju objesio. Imam novi (malo manje stari) mobitel! I besplatne instrukcije za njega, he he he...

Naravno, nismo kompletno vrijeme čišćenja potrošili na razgovor o mobitelu. Bilo je i drugih tema: pripreme za natjecanje iz informatike (ide ok), iz matematike (ne ide nikako jer nije dobio upute što i kako pripremiti - to je propust škole, ali to je sad već offt), lektira (pripovijetka Breza - rekoh da postoji i film koji vrijedi pogledati), iskustva sa FB (napokon su moja djeca ovaj Božić dobila dozvolu da se logiraju) itd. Ne dijelimo život na čišćenje i ostalo. To je sve umreženo. Nema nikakvog posebnog trenutka za razgovore - svaki trenutak kad smo zajedno može biti prilika za to. Moj mlađi zna raditi ovo kad ga ispitujem npr. što sad uče iz povijesti, ali kad to povežeš sa recimo jučerašnjim izborima, eto teme iz života. Moj mlađi propituje "Zašto je Sinčić rekao glasačima da dopišu njegovo ime na listić i zaokruže?" sinulo mi je da zapravo prate i kuže više nego mi mislimo. Naime, ja uopće nisam uočila tu izjavu... I tako - ni ne znam kada smo prerasli djetinje razgovore. Negdje usput.

[studena]

nisam sve čitala,
ali ovako bi rekla da postoji čitava skala
između pranja radijatora i održavanje bazne higijene prostora

i da mi definitivno u odgovornost prema drugima
ne spada da jedan tegli sve a drugi odmara pa makar bio i
teen odlikaš

[pikula]

zlatna sredina, ne
ja se podjednako ježim uglancanih figurica na napi kao i suđa od jučer.
u onim emisijama gdje oni s okpom čiste zmazancima lijepo se vidi da se u obje krajnosti radi o duševnoj bolesti. Uvijek je nešto u podlozi ili ptsp ili depresija.....
mjesto gdje živimo je nekako slika našeg nutarnjeg stanja
sigurno je lijepše vidjeti kreativni ili čak obični obiteljski nered nego kliničku smrt koja je nastupila u nekim kuhinjama, ali opet uvijek se vidi da li je obitelj usred hobi projekta ili mama piše magisterij ili jednostavno nikom nije stalo no toliko da iza sebe ispere kadu, pokupi sa stola, objesi jaknu

[pikula]

ne vidim like pa potpisujem peterlin. to je isto važno to zajedništvo, ne mogu s nekim biti pravi prijatelj ako smo u životu djelili samo zabavu, tako i obitelj djelimo sve i zabavno i dosadno naravno u skladu s dobi i mogućnostima

[flopica]

"Što bi rekao moj muž, kad bi barem o seksu razmišljala toliko često koliko razmišljaš o prašini."

da ja o seksu razmišljam često kao o prašini, još bih bila djevica

odličan!

[flopica]

ja ne razmišljam o prašini
ja samo hoću da mi je sve ujutro kad se ustanem lijepo, svjetlo, toplo i pročišćeno
i očišćeno
od dlaka ponajprije, jel
ono što me brine je što nisam spremna dati svaki dan previse da bi to bilo tako
a nije ni niko od mojih
a ne mogu se pomiriti i biti zen i osjetiti mir i ravnotežu ako nije tako
Bože moj, Bože moj...

[Peterlin]

ja ne razmišljam o prašini
ja samo hoću da mi je sve ujutro kad se ustanem lijepo, svjetlo, toplo i pročišćeno
i očišćeno
od dlaka ponajprije, jel
ono što me brine je što nisam spremna dati svaki dan previse da bi to bilo tako
a nije ni niko od mojih
a ne mogu se pomiriti i biti zen i osjetiti mir i ravnotežu ako nije tako
Bože moj, Bože moj...

Ma doći će sve to na svoje mjesto... Pogledaj samo moj početni i zadnji post... I ja sam temu započela kad mi je bio pun kufer svega, ali to je prošlo. S odmakom - stvari izgledaju bolje.

Ja znam da će i nama opet uletjeti faza "oslobodibog" (pred kraj škg i slično) ali nema veze. Korak po korak...

Ja sam puno napravila za sebe kad sam prestala tuđe stvari smatrati svojom odgovornošću. Ako je netko izgubio dres za tjelesni, nek ga traži sam. A kad ga mora tražiti, ispada da je lakše pospremiti ga na mjesto da uvijek znaš gdje je, nego ostaviti u ladici od kreveta, da ga se nađe tek kad ideš mijenjati posteljinu ...

[Nera]

ne vidim like pa potpisujem peterlin. to je isto važno to zajedništvo, ne mogu s nekim biti pravi prijatelj ako smo u životu djelili samo zabavu, tako i obitelj djelimo sve i zabavno i dosadno naravno u skladu s dobi i mogućnostima

Pogodila si u sridu!

[seni]

ono sto je meni kod bubilo bilo simpaticno, je prvenstveno razmisljanje o tome kako te stvari vidi njen muz, te spremnost da nade put koji je mozda neuobicajan, ali njoj odgovara.
po meni je osnovna stvar da si autentican po tom pitanju.
ja tocno mogu zamisliti peterlin - super organiziranu, jako sposobnu, efikasnu i multitalentiranu zenu koja sve konce drzi u rukama. netko je davno za nju napisao da je jedina osoba koju pozna, koja sa dvije place radi cuda. dakle ona tako zivi, tako misli, tako vodi obitelj i sve odlicno funkcionira.
no ima ljudi, zena i muskaraca koji red i ciscenje vide drugacijim ocima i to je takoder legitimno.

principjelno se slazem sa clankom, da je na roditeljima da odluce sto i koliko ce raditi za djecu, te da su familije i njihovi prioriteti razliciti. ja recimo, sto je za ocekivati nemam ni najmanje ambicija biti "sluskinja" ni djeci ni muzu. i u tom kontekstu se tako i ponasam.
ali ne mislim, da se tu moraju boriti posebne bitke. ako nisam sluzavka ja, ako nije sluzavka muz, jasno je da ce dijete princip da smo mi u obitelji svi za jednog i jedan za sve smatrati logicnim i samopodrazumjevajucim.
tu i tamo se natezemo oko njene sobe, ali tu sam kao bubilo...
dakle to je jedan level.
nitko nije sluzavka i pokusavamo naci obiteljski konsensus. eto recimo moja cura mrzi vaditi sude iz masine. ok. uzmi nesto drugo. ja mrzim iznositi smece, to radi muz, itd...

drugi level je to slavno: pripremiti ih za samostalni zivot.
ja nikako ne mislim da se odgovornost i samostalnost djece mjeri samo po tome, da li znaju stogod skuhat, zasarafit ili ispeglat, te da ti sad moras njima silom dati neke zadatke, te da ce to biti garancija njihove samostalnosti.
mm i ja spadamo u onu srednju struju (s tim da je mm strukturiraniji), bitno nam je da je cisto i normalno uredno, ali kucanske poslove nimalo ne volimo. meni su oni naporni dosadni i besmisleni. a ne mogu glumiti djetetu da su oni neko svjetsko cudo, fascinirajuca potreba i komplicirani ko atomska fizika.
sreca nasa da nam dolazi gospoda pocistiti i popeglati. dakle moje dijete ima jasnu poruku, ili ces sam ili ces se pobrinuti da to obavi netko drugi, no to zaista nije neka tema koju bismo razglabali i razvlacili.
evo za primjer: ona ne pegla, ne peglamo ni mi. a dok ne ode iz roditeljskog doma, ili poslije ima dovoljno vremena da to nauci ako i kad hoce.

a sto se tice metafore o graditelju brodova, evo primjera:
eto na primjer mi uzivamo u hrani i volimo jesti, te cura pocesto pozeli kuhati s nama, bez da joj mi drvimo, da ona to mora znati, jer ovo i ono...
ponekda i nesto skuha sama, ako dode prije nas kuci. za svih nas.

globalno mislim, da sve to oko kucanskih poslova naucis u tren oka ako moras ili zelis i da je zaliboze vremena trositi vrijeme na filozofiranje o njima. meni. drugi neka rade kako njima pase.
uz oni su jedna prekrasno nevidljiva zamka za zene da se upletu u njihove niti - pogledaj one silne teme na forumu, jel krpa ova ili ona, jeli flylady ili nije...
tko voli neka izvoli,
ali ja se s kceri radje razglabam o drugim temama.

[jennifer_gentle]

Meni se ne sviđa ta neka ideja da smo svi kao nekako previše hoch da se bavimo i razmišljamo o kućanskim poslovima. Poanta je da su oni tu i da ih netko mora napraviti. Kućanski poslovi, kao i ostale dosadne ne-hoch stvari u životu, su jednako tako dio života kao i ostale veličajne stvari i treba se znati s njima nositi.

Netko je rekao da ne želi da 20-godišnjak provede niti sat u ribanju kamenca...Ja ne vidim zašto ne. Ja sam se od 10-godine naribala kamenca i kamenca pa sam svejedno stigla pročitati puno knjiga, stigla sam bome i ljubovati, i filozofirati, a u izlascima mi nitko nije bio ravan... Hoću reći, zašto bi jedno isključivalo drugo? Uostalom sam stajališta da te redovite obaveze u kućanstvu zaista uče puno toga. Uče te odgovornosti, empatiji, strpljenju, organizaciji....Uči te zajedničkom životu, potrebama drugih ljudi i podjeli odgovornosti. Zašto bih ja svoju djecu zaštitila od toga? Ja isto želim čitati knjige i imam svoj ljubavni život, a kamenac je zajednički. Pa ajmo ga zajedno i ribati, pa će svatko tu i tamo stići malo i uživati u životu. Da bi netko bio homo faber, netko mora biti i animal laborans. A ne želim vazda ja biti tegleća marva.

Javim se ponovno kad mi dijete stasa do ove dobne skupine

[Tashunica]

nemam ni najmanje ambicija biti "sluskinja" ni djeci ni muzu. i u tom kontekstu se tako i ponasam.
ali ne mislim, da se tu moraju boriti posebne bitke. ako nisam sluzavka ja, ako nije sluzavka muz, jasno je da ce dijete princip da smo mi u obitelji svi za jednog i jedan za sve smatrati logicnim i samopodrazumjevajucim.

e baš to.
onog trena kad sam rekla "da" i rodila djecu,
nisam potpisala da ću ikome biti "sluškinja".
i moji su odlični učenici i imaju hobije i aktivnosti,
kćer baš ima puno obaveza i preko tjedna nemam joj ni kada nametnuti bilo što,
jedva se stigne i istuširati,
ali to nije razlog da u subotu kad se naspava ne uzme usisavač
ili rapremi stol nakon ručka.
malom stavim tanjure i beštek na stol, a on postavi,
svoju sobu sam posprema (osim brisanja prašine), ali njemu ne treba ni govoriti, jer voli da mu je uredno.
za sada, ko zna koliko će i to trajati.

Javim se ponovno kad mi dijete stasa do ove dobne skupine

jen svaka dobna skupina nosi svoje,
ali zato smo mi tu da ih polako usmjeravamo,
na ovaj ili onaj način.
ipak smo koju godinu pametniji i lukaviji od njih

[pikula]

ljepota jednostavnih poslova je baš u tome da su jednostavni i da dozvoljavaju laprdanje pjevanje zeku. Mene je moj život u kazalištu naučio da se na tehničkoj probi vidi tko je kakav. Dok majstori zapinju u neki nepremostiv tehnički problem jedni šize drugi očajavaju treći pomognu kako znaju i često zakompliciraju stvar jer ne znaju a postoje i oni koji strpljivo čekaju ćakulaju ponove tekst i prihvate se nekog usputnog posla koji olakšava stvar posredno. to je razlika između dive i timskog igrača. Pero Kvrgić pegla svoj kostim ako kostimerka završava nešto hitno i ponavlja tekst usput. Netko drugi je od toga u šoku i mora se napit jeer mu kostim nije spremana on je sav važan

[Mima]

Ja se slažem sa jennifer, kućanski poslovi su itekako tu i treba ih obavljati, i ja moram priznati da me jako opterećuju, iako su mi kriteriji čistoće ekstremno niski, i ne obavljam ih sama. Zato se uvijek i zakačim na teme o kućanskim poslovima, valjda se nadam da ću doznati neku čarobnu formulu pomoću koje će mi biti lakše obavljati ih, ali nikako da ju saznam, osim one koju si ne mogu financijski priuštiti.

[Bubilo Bubich]

Meni se ne sviđa ta neka ideja da smo svi kao nekako previše hoch da se bavimo i razmišljamo o kućanskim poslovima. Poanta je da su oni tu i da ih netko mora napraviti. Kućanski poslovi, kao i ostale dosadne ne-hoch stvari u životu, su jednako tako dio života kao i ostale veličajne stvari i treba se znati s njima nositi.

Netko je rekao da ne želi da 20-godišnjak provede niti sat u ribanju kamenca...Ja ne vidim zašto ne. Ja sam se od 10-godine naribala kamenca i kamenca pa sam svejedno stigla pročitati puno knjiga, stigla sam bome i ljubovati, i filozofirati, a u izlascima mi nitko nije bio ravan... Hoću reći, zašto bi jedno isključivalo drugo? Uostalom sam stajališta da te redovite obaveze u kućanstvu zaista uče puno toga. Uče te odgovornosti, empatiji, strpljenju, organizaciji....Uči te zajedničkom životu, potrebama drugih ljudi i podjeli odgovornosti. Zašto bih ja svoju djecu zaštitila od toga? Ja isto želim čitati knjige i imam svoj ljubavni život, a kamenac je zajednički. Pa ajmo ga zajedno i ribati, pa će svatko tu i tamo stići malo i uživati u životu. Da bi netko bio homo faber, netko mora biti i animal laborans. A ne želim vazda ja biti tegleća marva.

Javim se ponovno kad mi dijete stasa do ove dobne skupine

Nisam si ja previše hoch za kućanske poslove nego sam "protiv njih" iz dva razloga. Jedan je taj, ne da me ne usrećuju, nego me još i čine nesretnom. Mi smo jako malo doma, dolazimo u 18h oboje i to ne ostavlja puno vremena za bilo što. Svi četvero imamo crve u guzici i volimo landrati. Na rođendane i druženja dolazimo prvi, odlazimo zadnji. Nasretniji smo kad se negdje ide. Naša šetnja i izlazak u park (u nezimsko doba) traje 3 do 4 sata. To je više piknik nego šetnja. Nekad si kažemo "ovaj vikend ne idemo nigdje", ali u subotu u 11.15 se svi već pitaju "kud bi mogli otići sad?". I onda nekad uhvatim neko vrijeme da oribam nešto, a poslije toga mi bude više žao što sam potrošila vrijeme na to, nego što uživam u toj čistoći.

Drugi je razlog što mi se više puta dogodilo da me se "proziva" zbog manjih higijenskih kriterija. "Kako možeš to ne oprat?" (kao da je "to" konjska balega na sred sobe, a ne lonac u sudoperu), ili "Pa i Petra Perić ima malo dijete, ne jedno, nego dvoje, pa joj je uvijek sve uredno i čisto". Nisam lijena i nesposobna, nego nezainteresirana. Ja nemam potrebu drugima govoriti "kako možeš to odmah iste sekunde oprat", a nalijećem na ljude koji vremensku razliku koja protekne od kraja ručka do pranja suđa koriste da ti kažu da su bolji od tebe. Onako, generalno, bolji. I još nisam našla mir u glavi oko toga.

Ja sam pisala o kamencu... zato što ga ne vidim zajedničkim, ne vidim ga ničijim .
I prvi put sam ga oribala s 32.

Sori, sad ja radim isto to - "bolja sam od tebe jer sam u životu manje kamenca oribala". Ali ako se mogu još malo našaliti, bar sam u ekološkom smislu bolja, održavanje kućanstva je tako neekološki .

Ali želim reći... da su prije nekih 20 godina susjede moje mame njoj govorite, "A što ne natjeraš kći da ti malo pomogne", a ni ja ni mama nismo vidjele povoda toj rečenici. One su valjda u našem stanu vidjele .

Ali i ja se javim za 10 godina.

[klara]

Moje cure su još male, motiviram ih da sudjeluju u kućanskim poslovima koliko mogu s obzirom na dob i obaveze. Mislim da je to dobro za njih.
Sjetim se sebe - moja mama je bila domaćica i nisam morala puno pomagati, ali mama se potrudila da sve naučim raditi. Kad sam imala 18 bila je dugo bolesna i tada mi je jako puno koristilo što sam znala kuhati i raditi kućanske poslove.

[Peterlin]

ljepota jednostavnih poslova je baš u tome da su jednostavni i da dozvoljavaju laprdanje pjevanje zeku. Mene je moj život u kazalištu naučio da se na tehničkoj probi vidi tko je kakav. Dok majstori zapinju u neki nepremostiv tehnički problem jedni šize drugi očajavaju treći pomognu kako znaju i često zakompliciraju stvar jer ne znaju a postoje i oni koji strpljivo čekaju ćakulaju ponove tekst i prihvate se nekog usputnog posla koji olakšava stvar posredno. to je razlika između dive i timskog igrača. Pero Kvrgić pegla svoj kostim ako kostimerka završava nešto hitno i ponavlja tekst usput. Netko drugi je od toga u šoku i mora se napit jeer mu kostim nije spremana on je sav važan

Tak je i kod nas.

Sviđa mi se ova prispodoba s kazalištem i timskim radom, ali kad bolje razmislim, tako je u svakom poslu gdje surađuješ s drugima. Mogla bih naći paralelu i u svojoj firmi i u svakoj sredini u kojoj sam se našla. Jedni od sitnice rade životnu dramu, a drugi priliku za suradnju i zafrkanciju.

Natrag na kućne poslove - mislim da mi doma nikad ne razgovaramo O TOME, ali razgovaramo o drugim stvarima dok se ti poslovi obavljaju (na najbrži i najefikasniji način).

Jednom sam negdje pročitala izjavu žene koja žali što se danas tako malo pegla, jer joj je peglanje veša omogućavalo "meditaciju" - to je posao koji ne zahtijeva nikakav intelektualni angažman, pa onda pustiš mozak na pašu i razmišljaš o pametnijim stvarima. Meni su, recimo, trenuci za peglom znali biti pogodni za slušanje audio knjiga ili glazbe (ne volim da mi buči dok razgovaram s drugima) ali isto - peglam samo zavjese od markizeta, mm-ove košulje i još par krpica. Ali čovjek se snalazi kako god zna.

MM rijetko sudjeluje u tim akcijama kućnih poslova kod nas doma. Ne radi se o tome da se on time ne bavi, nego je na istom poslu na drugoj adresi, kod svoje mame (80+) a ja falim Bogu na svakom danu koji ona može provesti sama.

Što se djece tiče - pripremamo ih za samostalan život jednog dana onak usput, bez posebnih namjera. Uostalom, sjećam se sebe - s 18 godina otišla sam iz malog grada na studij u Zagreb. Znala sam (recimo) i prati i peglati i osnove kuhanja, ali to mi u studentskom životu uopće nije bilo bitno. Nisam znala rasporediti novac, a to mi je brzo postalo bitno. Nakon što sam se opekla i potrošila mjesečnu količinu love u tjedan dana jer nisam imala pojma koliko košta špeceraj, imala sam u novčaniku uvijek u posebnom pretincu točno toliko koliko je koštala karta za vlak. Nisam se znala snalaziti u nepredvidivim situacijama, pa sam naučila. Danas moja djeca znaju sve što se tiče podešavanja mobitela, ali nisam sigurna da znaju radno vrijeme obiteljskog liječnika. Na takve stvari naiđeš kad se treba početi brinuti o sebi.

Ja sam mislila da moj mlađi ne zna brinuti o svojim stvarima, ali nakon dva ljetovanja u glazbenom kampu, naučio je. Pakirali smo stvari zajedno kad smo odlazili, a sam se pakirao za doma. Nije kofer bio sjajno uredno složen, ali ništa nije falilo i bilo je odvojeno čisto od onoga za pranje. Meni dosta. Kao što seni kaže - sve ostalo što će NJIMA biti bitno, stignu naučiti usput.

[casa]

Ja isto kao bb mislim da ljudi, barem ovi koji me okružuju, puno previše čiste i jaaaaako puno o tome govore. I to mi smeta. Jer mi je to dosadno, i stvarno ne razumijem kakav odgovor osoba očekuje kad podijeli koliko omekšivača stavlja u deke a koliko u šareni veš... osim zijevanja. Ne želim bit nepristojna, ali mislim da time samo ohrabrujem.
A što se tiče kućanskih obveza i djece, meni se stvarno čini suludim da moja djeca tek kad ja slomim nogu ili kad me uhvati išijas dobiju priliku oprat suđe i pofrigat jaja. O mogućnosti da ja radim sve za sve ne mogu ni razmišljati, jer mi je toliko daleka. Mi živimo zajedno, pa zajedno i kuhama i peremo i pospremamo. Ne pegla moj četverogodišnjak košulje, ali da se moj trinaestogodišljak kravi na kauči cijeli dan a da ja navečer kad dođem s posla stavljam i njegovu robu sušit, to je meni zlostavljanje roditelja. I činjenica da je odlikaš i ide po natjecanjima u mojim očima mu je samo otegotna okolnost jer govori da je biou stanju povezati svoje kravljenje na kauču s mojim stavljanjem robe na sušilo. Njegova soba je njegova briga, i uvijek kad mijenja posteljinu raščisti gotovo sve. Ne znam, ali stvarno ne mogu nas zamisliti u situaciji u kojoj ja drečim: pospremi... a on se valja u klupku prljavih čarapa i gaća...

[Anci]

Meni je isto bas dobra ova crtica iz kazalista
Tocno prepoznajem neke ljude iz poslovnog okruzenja: neke koji vole raditi i koji, netko smireno, netko hitro, rjesava probleme. I one koji prave veliku frku i gdje frke ima i gdje nema.

Dobra mi je tema. I nismo dosli do tusiranja kupaonice :mrgeen:

Prije sam, priznajem, mislila da djeca trebaju samo uciti i pisati zadace. A s vremenom mi se lijepo poslozilo da to nije nikako dobro. Em zadacu napisu za dvadeset minuta, em je totalno nefer i nekolegijalno :D da po kuci rinta samo jedna osoba.
Kako moja djeca rastu, tako se mijenjaju o stvari koje naprave. Neki poslovi su im, tj.mladjoj, igra i zabava (razdvajanje plastike i papira i spremanje u kontejnere :D). Skidaju svoju posteljinu kad stavljam u pranje.
Dosta toga su pocele raditi kad sam ja imala operaciju (ovo sto casa pise ) pa sam vidjela da to moze tako i dalje.

[Anci]

I da, ne napisah, mada nema veze s temom: peglanje obozavam! Onaj miris cistog vesa kad se siri sobom. Obavezno serija i uzivancija.

[emily]

Ja isto kao bb mislim da ljudi, barem ovi koji me okružuju, puno previše čiste i jaaaaako puno o tome govore. I to mi smeta.

od mojih poznatih samo jedna prica o ciscenju i spremanju i stalno se zali kako ima brdo vesa za popeglati, i kako je 4 sata provela stojeci za peglom do 2 ujutro

ali to je jedna jedina
ostali nitko, ko ni ja
to mi je nisko na listi tema za razgovor (i opcenito tema za razmisljanje)

[cvijeta73]

Prije sam, priznajem, mislila da djeca trebaju samo uciti i pisati zadace. .

ja to nisam nikad mislila. :D
ajd da im je to neka muka, da im je teško, da dođu iz škole jadni i umorni.
al ovako...
zen sam postigla jedino u pogledu toga da očekujem da uredno, svaki dan, bez podsjećanja, spremaju, čiste. svi. i ja. kampanjci u svemu pa i u čišćenju. vrit.

[casa]

Ma meni je potpuno ok da nismo svi jednako čisti. Ali oni koji imaju potrebu prosvijetlit ostatak čovječanstva, ti meni smetaju. Kao neki Jehovini svjedoci, hodaju svijetom i navode imena sredstava koja treba koristiti...
Ne dirajte mi tuširanje kupaonice i podove, to me iskreno veseli. A štednjak perem jednom tjedno i nije me baš nikad bilo sram što je prljav. Nas petero ovdje jede ono skuhano na njemu. I igračke, i roba i cipele po hodniku, i prašina na policama meni ne smeta. Mm smeta, pa se trudi skupit koliko može. Ja prihvaćam njegov potrebu da kupi gračke, on moju da tuširam kupaonicu. A djeca moraju naučit živjet s roditeljima kojima nikad nije palo na pamet smatrat da je njihova jedina obaveza škola i igra. Sad vidim da su jadničci mogli lagodnije provest djetinjstvo, do išijasa, barem. Naravno, oni toga nisu svjesni jer ne znaju da postoji alternativa. Ovaj najstariji je relativno nedavno shvatio da je on jedini u razredu koji sam mijenja svoju posteljinu i iskreno se tome čudio. Toliko je indoktriniran da nije pomislio da bi i on mogao ne mijenjati posteljinu.

[AdioMare]

"Što bi rekao moj muž, kad bi barem o seksu razmišljala toliko često koliko razmišljaš o prašini."

da ja o seksu razmišljam često kao o prašini, još bih bila djevica

ahahahahhhhahaaa

[Anci]

ja to nisam nikad mislila. :D
.

Ti si se rodila takva, ja sam rasla
****s dosljednost u stavovima :D

Ustvari... Ja nisam za obveze i podjelu duznosti u smislu: tvoje je sudje, tvoj ves... Brrr. Ne volim da mi netko namece. Mi radimo kako tko stigne, osim nekih stvari koje ne dam nikome
I nekih stvari koje djeca zbog dobi ne mogu.

[ana.m]

Cure su još male, ali pomalo učim i njih, ali zato zbog Janka često budem prozivana kao zločesta i mama-žandar jer mu kažem da ako jede nakon što sma pospremila kuhinju očekjem da je nađem kakvu sma je ostavila. Nikako an zelenu granu. Imao je zadatak smeće, on je taj koji mora paziti da se smeće odnese. Ne znam da li se jednom sam sjetio. O bačenim gačama, razbacanom stolu, sobi, da ne govorim. O zprljanom stolu nakon što pojede... A najgore mi je kad kaže kako nije on zadnji pojeo, nego Ela, koja ima 4,5 godine.
Ovo mi se čini primamljivo, ali ću ipak malo pričekati da još porastu, i Iva ima tek 7,5. A sada ih pomalo učim.

[larmama]

Moja slabo sudjeluje u kućnim obavezama. A zadnje vrijeme je totalno lebdeća . Čak zaboravi i pastu za zube zatvoriti pa ju malo malo zovem u kupaonu. To joj se prije nije dešavalo. Moram joj uvesti neke zadatke koje će obavljati, samo moram to izdogovarati s MMom jer je on previše vrijedan pa se odmah uhvati posla kad dođe doma i ne broji joj sto sve nije napravila za razliku od mene. Jedno vrijeme sam joj napisala na papir, stavi poklopac na lonac kad završiš s jelom, spremi krevet, ... Izgleda da ću morati ponovo.

[flopica]

moja je večeras PRVI PUT(ima 11 godina) dok se skidala za tuširanje u kupaoni samoinicijativno preokrenula čarapu prije nego je stavila u koš s prljavim vešom
I rekla :" znam, znam kako je nađeš, tako je staviš prati"
aleluja

[Mima]

Evo ja ću još malo 50, pa to nikada nisam napravila

[flopica]

nego, zaključih da bi ja da mi je uvijek sve čisto
ali da ja ne moram svaki dan kravavo raditi na tome
da ne moram nikoga platiti za taj gust
I da ne volim razgovarati o tome jer me opterećuje i uznemiruje

[flopica]

Mima kako nisi napravila?
skandal

[Mima]

Pa kažem ja da imam rupe u tom obavljanju kućanskih poslova, nije me mama naučila, jer nije niti ona ništa radila po kući kad je bila dijete - a zašto se čarape preokreću ?!