Što čitate 2.

[betty blue]

Pocni sa Slobodom. A onda kad te vec dobije, prepusti se Korekcijama.

a vidiš, da nisam prvo čitala korekcije ne znam bi li mi se sloboda toliko svidjela
ne kažem da je to ispravan redoslijed nego samo kako je kod mene bilo
korekcije su me zavele na nekoj mentalnoj razini, oduševio me i stil pisanja i likovi, dinamika narativa, ma baš sam uživala čitajući je, sva je nekako kao da je eksplodirala paleta boja, kaotično i šareno
sloboda bi mi bila totalno mainstream knjiga da nisam imala predznanja korekcija
al dok su me korekcije oduševile mentalno, sloboda me dirnula baš u dušu, bome sam i plakala na kraju (doduše u rodilištu, možda ima neke veze )

[Forka]

a vidiš, da nisam prvo čitala korekcije ne znam bi li mi se sloboda toliko svidjela
ne kažem da je to ispravan redoslijed nego samo kako je kod mene bilo
korekcije su me zavele na nekoj mentalnoj razini, oduševio me i stil pisanja i likovi, dinamika narativa, ma baš sam uživala čitajući je, sva je nekako kao da je eksplodirala paleta boja, kaotično i šareno
sloboda bi mi bila totalno mainstream knjiga da nisam imala predznanja korekcija
al dok su me korekcije oduševile mentalno, sloboda me dirnula baš u dušu, bome sam i plakala na kraju (doduše u rodilištu, možda ima neke veze )

ajme.
a ja sam valjda (opet) jedina na ovom forumu koju ni Korekcije, ni Sloboda nisu dotakle.
(to mi se dogodilo i, s ovdje uglavnom obožavanim, McEwan-om)
odnosno, da se bolje izrazim, ne padam u nesvijest od oduševljenja kao svi ostali.
naprotiv, živcirale su me i smetale mnoge stvari u tim, bespotrebno, predimenzioniranim knjigama.
jedna od najvećih zamjerki mi je Franzenovo beskonačno psihologiziranje, tako tipično američko, da mi je već izlazilo na uši.
čak ni njegov stil, koji svi toliko hvale, nije me osvojio nekom posebnošću.
ukratko, pročitala sam ih do kraja jer imam taj neki hemung da knjige treba iščitati do zadnje stranice (jer možda baš negdje na kraju čuči ugodno iznenađenje i zahvala radosti čitanja ) bez obzira što mi je već tijekom čitanja postalo jasno da nisu ispunile moja očekivanja.
nekako mi je, za moj ukus, preamerički.

no, kako mi vrag nije dao mira, a možda i ponesena sveopćom fascinacijom, pročitala sam i Kako biti sam, Franzenovu zbirku eseja.
e, to mi je malo popravilo opći dojam