lavko prvotno napisa
Ja danas valjda imam vremena, a imam i posla, al mi se ovdje više sviđa, pa bih se osvrnula na jednu misao..u sociolingvistici, a i drugim znaostima vjerujem, postoje često teorije o nacionalnom identitetu, pa se pitanje osobnog imena veže uz nacionalni identitet. Moje dijete ima hrvatsko ime, jer iako nemam neko super osobito mišljenje od državi kao pravnoj tvorevini, imam osjećaj pripadnosti, kakav takav koji mi još uvijek daje određenu dozu ponosa. Jedino gdje se taj moj osjećaj ispoljio na djetetu je osobno ime, jer sam mislila uvijek, ako će ići svijetom, živjeti na drugoj strani, neka barem zna otkuda je. (ne zove se Hrvojka, da ne bi mislili). Kod nas je trend stranih imena dosta u zamahu trenutno, pa sam pomalo i tužna što će neka imena zauvijek nestati, a u nekim crnim razmišljanjima, mislim si, zatrt ćemo i imena i jezik (ovo je too much, opriznajem). Pa onda imena s dva ista slova, npr. Stella...u našoj ortofrafiji nema duplih slova u riječima hrvatskog prijekla. Hoće li to znati pisati u školi, kod liječnika, na općini..? Hoće li dijete morati hodati državom i ponavljati - ja sam Stella s dva "L"?
I tako..razmišljam naglas..
Pa ne znam, samos am htjela reći svoje mišljenje. Plus, da kažžem, jer moram, politički nisam ni blizu desnici od koje bi se možda više očekivalo ovakvo razmišljanje.