Nije samo do tebe, dijelim tvoje mišljenje o kraju "Amerikane" (pročitala jučer, imam gotovo identične dojmove o knjizi).Originally Posted by Jurana
 |
|||
|
|
|||
Nije samo do tebe, dijelim tvoje mišljenje o kraju "Amerikane" (pročitala jučer, imam gotovo identične dojmove o knjizi).
U kući Longbourn -jako zanimljivo i pitko
napisano iz perspektive služinčadi obitelji Bennet (Ponos i predrasude)
tek sam počela pa ne mogu reći vise ali prvi dojam odličan
Dovrsila sam drugu knjigu Moje borbe, Karl Ovea Knausgarda. Mogu reci da je citati pisca koji brutalno iskreno pise o svom zivotu nevjerojatan dozivljaj, neobicno utjesan i prociscujuci.
Knjiga je debela i puna zanimljivih dijelova, ali na ovom mjestu posebno kao jedan od dojmljivijih zelim istaknuti piscev opis prvog poroda njegove zene.
Last edited by anamar; 09.04.2016 at 16:00.
Čitam Nikad me ne ostavljaj Kazua Ishiguroa. Jako je zanimljiva.
Ja sam započela Živjet ćemo bolje - Maja Hrgović. Mlada žena čuva staru baku, vukovarska sjećanja, trauma za umrlom bebom...
Odlična mi je knjiga, čitala sam je nedavno. Pitam se je li netko gledao predstavu u ZKM-u, je li na razini knjige?
Uzela sam ju na tvoju preporuku. Sviđa mi se. Prešla sam malo više od pola. Vidjela sam na jumbo plakatima reklamu za predstavu. Morti i ona dođe na red...
A nakon nje me čeka Češljugar. Trenutno ga puno cura čita.
Procitala Sandale od Bekima Serjanovica. Na prvu mi se nije pretjerano svidjela knjiga (previse slikovitih opisa razno raznih tjelesnih izlucevina...). Al do kraja mi se Bekim uvukao u dusu i postao skroz simpatican. Sve u svemu, lagano i simpaticno stivo. Al nista posebno.
Kakvi su mu romani?
Nikad me ne ostavljaj
Prva polovica knjige je bila jako zarazna, jedva sam čekala da je ponovo uzmem u ruke svaki put kad sam je morala ostaviti. Nisam ništa čitala o njoj unaprijed pa me je iznenadio razvoj radnje. Počinje kao obični roman o odrastanju i onda postaje zanimljivo. Knjiga je žanra kvazi SF - govori o futurističnom, ali ono zapravo nije predmet interesa, nego samo sredstvo da govori o prolaznosti i smrtnosti.
Nema patetike ni viška riječi, sve je izrečeno zapletom i raspletom.
Opisuju je i kao distopiju, kao da smo na onom dječjem topiku
Uživala sam u čitanju, vjerojatno ču potražiti još njegovih djela.
Započela Koštane satove.
Nakon ponovnog čitanja Mostova okruga Madison ostao mi je u ustima okus otprilike kao kad čovjek zagrize u šećernu vunu. Ufff.... Odustala od ideje da to predlažem sinu kao literaturu. To mi se dopalo prije 20 godina jer mi je uletjelo u odgovarajućem životnom trenutku. Kao scenarij za film je odlično. Ostalo - nije mi više drago što sam to ponovno pročitala jer sam si pokvarila izvoni dojam (i nije prvi put da mi se to dogodi s knjigama koje su mi prije n+k godina puno značile).
Ont. Pala mi je šaka zanimljiva stvar: Slast života - http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-20245
Taj film mi je predivan, a knjiga mi nije bila nesto. Uglavnom je obratno
odmah ide na listu.
Čitam Wolf hall, osim što će mi otpasti oči jer je u strašno sitnom fontu, odlična je.
Strašno razočarana Farmom. Naprosto ne mogu vjerojavati da je isti autor napisao Dijete 44.
S druge strane, prilično sam zadovoljna Hugh Lauriem kao književnikom. Mislim da je napisao zanimljiv triler, Vrlo komplicirana trgovina
http://citajme.com/vrlo-komplicirana...a-hugh-laurie/ gdje je glavni lik pomalo Hausovski.
Sviđa mi se i radnja i stil pisanja.
Nakon Moje borbe, ostala sam u Svedskoj s Lagercrantzovom Sto nas ne ubije, cetvrtim dijelom Millenium sage.
Volim beskompromisnu Salander i jako mi se svidio stripovski element u ovoj knjizi koji ju pretvara u superheroinu. No vise mi se svidja kako je pisao Larsson.
Sad cu na jug, cekaju me Mali dragulj i Francuska suita.
Mani Gotovac: Snebivaš me, napokon je barem jedna knjiga s police pročitana!
A što da vam velim?
Mani k'o Mani.
Ima taj svoj vrlo prepoznatljiv stil, koji bih, nakon čitanja "Fališ mi", nepogrešivo prepoznala u bilo kojem trenutku.
Međutim, "Fališ mi" je bila autobiografska ispovijest i kao takva vrlo iskrena i prisna do bola.
"Snebivaš me" je, s druge strane, zamišljen kao fikcijski roman, koji međutim, nije ostao lišen te neke njene jake osobnosti i to mu (romanu) donekle zamjeram.
Priča je vrlo aktualna, suvremena, bolna i, napokon, tragična.
Meni se svidjela.
Ali ja volim Mani i njen senzibilitet.
Ljudmila Ulicka, Kazus Kukockoga
Roman za koji sam sasvim slučajno čula, hrvatski prijevod prošao je nekako nezapaženo (izdanje Demetra, 2010 - to su one debele knjige A4 formata s tamnozelenim koricama). Nigdje nisam pročitala nijednu kritiku tog romana, nijedan prikaz, ništa. Do njega sam inače došla čitajući slučajno neki članak u "Vijencu", koji je davao opći prikaz djela Ljudmile Ulicke, i taj roman se spominje kao njezino "kapitalno djelo". Kako inače volim Ulicku (iako me ne oduševljavaju sva njezina djela jednako, ali rado je čitam), potražila sam i "Kukockoga" u knjižnici. Čini mi se zasad neka vrsta obiteljskog romana, uz prilično realističan prikaz sovjetskog društva neposredno nakon 2. svj. rata, a glavni lik je liječnik, pa ima i dosta medicinske tematike (pa i takve kakva bi i danas u Hrvatskoj bila itekako aktualna). Zasad mi se sviđa, drži me čak i navečer budnom, a potpuno dojmove javim kad završim sa čitanjem.
Namamila si me ovim opisom. Moram je procitati. "Falis mi" mi je bila iznenadjujuce dobra. A ovu novu sam nekako izbjegavala jer mi je bilo sumnjivo da Mani moze pisati i dobru naautobiografsku prozu. Al sad cu je bas nabavit.Mani Gotovac: Snebivaš me, napokon je barem jedna knjiga s police pročitana!
A što da vam velim?
Mani k'o Mani.
Ima taj svoj vrlo prepoznatljiv stil, koji bih, nakon čitanja "Fališ mi", nepogrešivo prepoznala u bilo kojem trenutku.
Međutim, "Fališ mi" je bila autobiografska ispovijest i kao takva vrlo iskrena i prisna do bola.
"Snebivaš me" je, s druge strane, zamišljen kao fikcijski roman, koji međutim, nije ostao lišen te neke njene jake osobnosti i to mu (romanu) donekle zamjeram.
Priča je vrlo aktualna, suvremena, bolna i, napokon, tragična.
Meni se svidjela.
Ali ja volim Mani i njen senzibilitet.
Prvi najbolji, poslije mi se mrvicu razvodnio. No, on je šarmatan lik pa ih ja nekako dosta subjektivno povezujem s njegovim likom (posao nas upoznao).
Nekidan sam je i ja u knjižnici prevrtala po rukama - baš zbog članka u Vijencu.Ljudmila Ulicka, Kazus Kukockoga
Roman za koji sam sasvim slučajno čula, hrvatski prijevod prošao je nekako nezapaženo (izdanje Demetra, 2010 - to su one debele knjige A4 formata s tamnozelenim koricama). Nigdje nisam pročitala nijednu kritiku tog romana, nijedan prikaz, ništa. Do njega sam inače došla čitajući slučajno neki članak u "Vijencu", koji je davao opći prikaz djela Ljudmile Ulicke, i taj roman se spominje kao njezino "kapitalno djelo". Kako inače volim Ulicku (iako me ne oduševljavaju sva njezina djela jednako, ali rado je čitam), potražila sam i "Kukockoga" u knjižnici. Čini mi se zasad neka vrsta obiteljskog romana, uz prilično realističan prikaz sovjetskog društva neposredno nakon 2. svj. rata, a glavni lik je liječnik, pa ima i dosta medicinske tematike (pa i takve kakva bi i danas u Hrvatskoj bila itekako aktualna
Pri kraju sam s Auf Wiedersehen, Mustafa, Olje Runjić - jako mi se sviđa, nakon loše Korane Serdarević.
http://www.voxfeminae.net/cunterview...cjepu-sa-sobom
Last edited by palčica; 17.04.2016 at 18:26.
Procitala "Psi na jezeru" od Jergovića. Knjiga mi je, kao i druge njegove, dobra i lako citljiva. Al nije me odusevila kao recimo "Dvori od oraha".
Nina George: Mala pariška knjižara
http://www.ziher.hr/recenzija-mala-p...oci-lijecenja/
Ovo je baš dobra knjiga za one koji ponovno počinju čitati nakon dulje pauze. Nisam još došla do kraja, ima mrvicu previše romantike za moj ukus, ali općenito mi se svidjela ideja da se knjige mogu koristiti kao lijek.
Ne mogu više naći te postove, ali sjećam se da se na ovoj temi spominjao McEwan kojeg dosad nisam čitala. Nedavno sam u knjižnici naišla na "Okajanje", pa sam ga uzela, da vidim o čemu se radi (na poleđini piše da mu je to najbolje ostvarenje).
Pročitala sam ga, tehnički je dobro pisan roman, ali nekako mi nije sjeo. Teško mi je definirati zašto. I onda naiđem na stari prikaz u "Zarezu":
http://www.zarez.hr/clanci/iskupljenje-u-kaosu
Mogu reći da se prilično slažem s autoricom. Čitala sam ga, a sve me vuklo da radim nešto drugo, pa pročitam poveći dio i s mukom shvatim da mi je do kraja još puno ostalo, i tako... nije me baš oduševio.
Za razliku od Ulicke i njezinog "Kazusa Kukockoga" koji me, nakon zadnje stranice, ostavio bez teksta. Najmanje dvaput sam u toj knjizi ostala iskreno šokirana - jednom nakon bolno uvjerljivog i stvarnog opisa progresije Alzheimerove bolesti iz kuta oboljele osobe, drugi put nakon nenadane smrti jednog od likova (namjerno neću reći kojeg, da ne pokvarim doživljaj nekom tko će možda to čitati).
Roman dotiče mnoge teme, u neke se udubljuje, neke ostavlja samo načetima i prepušta čitatelju da razmišlja dalje o tome.
Jedino mi drugi dio tog romana, pisan kao u nekom nadnaravnom snu, nije legao, ali taj dio i inače odudara od ostatka knjige, kao da je autorica malo eksperimentirala stilom. No taj dio se može i preskočiti bez većeg utjecaja na daljnje čitanje romana
tanja_b, haha, k'o da si mene pitala za McEwana
Inače sam poznata po tome da ne mogu nikad pronaći svoje vlastite postove, al' ovoga sam pronašla
http://forum.roda.hr/threads/59613-%...=1#post2382627
Baš ti hvala za ovo
No, bar mogu reći da sam jedan njegov roman pročitala do kraja, pa što ako me nije oduševio, ne mora me fascinirati sve što pročitam
Pročitala sam Berače jagoda:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/7578/beraci-jagoda
Pitko i OK, na trenutke mi je bilo prepitko, ali poslije me zabavilo.
što se tiče Ewana:
ja sam slično mislila kao Forka nakon Na plaži Chesil, ostala sam s nekim upitnicima nakon čitanja. Ali nakon Okajanja sam drugačije mislila: išao je dublje, postigao više. Instinkt mi govori da mi se ne bi toliko svidjele druge njegove knjige, nego da me baš nešto u mjestu i vremenu Okajanja očarava.
Nisam ponudila ništa racionalno, nikakve argumente, samo same dojmove
I dobar mi je članak iz Zareza.
Last edited by Jurana; 26.04.2016 at 14:08.
što se tiče Ewana:
ja sam slično mislila kao Forka nakon Na plaži Chesil, ostala sam s nekim upitnicima nakon čitanja. Ali nakon Okajanja sam drugačije mislila: išao je dublje, postigao više. Instinkt mi govori da mi se ne bi toliko svidjele druge njegove knjige, nego da me baš nešto u mjestu i vremenu Okajanja očarava.
Nisam ponudila ništa racionalno, nikakve argumente, samo same dojmove
I dobar mi je članak iz Zareza.
Sad ćeš me natjerati da, nakon dva razočarenja, uzmem i to Okajanje
Eh, da, pročitah u međuvremenu "Na more" Petre Soukupove.
Pokupila sam, čini mi se, ovdje preporuku (tanja_b pretpostavljam? , volim tvoje preporuke)
Uglavnom, odličan roman.
Lako čitljiv, zanimljivo pisan, nimalo površan.
Tema je naoko jednostavna, ali u svojoj srži vrlo slojevita.
Ostavlja ukupni dojam koji odiše nekom tugom i deprom, premda je na mjestima sve skupa dosta komično.
Autorica je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti, ako sam dobro upamtila, dramaturgiju, pa je i stil pisanja pomalo dramaturški, a jako mi je guba što je apsolutno sve pisano u prezentu.
To daje dodatni šarm cijeloj knjizi.
Svakako pročitati!
Drago mi je da ti se svidjela Soukupova
silos me nije baš oduševio iako mi je super ideja
http://www.apm.hr/silos/PR/143439
sad čitam sakupljača očiju i baš mi je zanimljiv
http://www.vbz.hr/knjiga/fitzek-seba...akupljac-ociju
iza slijedi minijaturistica
http://citajknjigu.com/minijaturistica-jessie-burton/ i
elizabeth je nestala
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/elizabeth-je-nestala/
Antonia Fraser: "Love and Louis XIV" - zanimljivi trivija-podaci
Daphne Kalotay: "Russian Winter" - IMHO, jako dobro opisan poslijeratni period u Rusiji iz perspektive umjetnika uopce i, detaljnije, balerina. U minuciozne detalje je opisan svakodnevni rat u teatrima Boljsoj i Kirov, dotice se i prebjega na zapad... Meni osobno je bila vrlo zanimljiva.
Dovršavam Wolf hall, Hillary Mantel. Izvrsna knjiga. Odmah ću prijeći na nastavak - Privedite tijela.
Povijesni roman o prvim brakovima Henrika VIII, ali pisan toliko britkim jezikom i fenomenalnim stilom da ga se ne može ispustiti iz ruke.
Ja cekam da izadje treci dio, The Mirror and the Light
Čitam Češljugara:
http://www.superknjizara.hr/?page=kn..._knjiga=118701
Sviđa mi se.
Na prethodnim stranicama postavljeno je pitanje motivacije lika za postupak u knjizi. Isto pitanje me mucilo vezano za zenski lik do zavrsnih poglavlja Stonera, Johna Williamsa.
Kad mi se to pitanje razrjesilo, knjigu sam svrstala medju omiljene, one koje bih zeljela ponovo procitati.
Knjiga govori o ni po cemu osobitom profesoru i njegovom zivotu u kojem nema puno ljubavi, ali ima raznih nevolja s kojima se junak suocava stoicki, rijetko se odupiruci nepravdi. Na mene je knjiga ostavila snazan dojam, a iako sam cesto cmoljila citajuci ju, na neki me nacin ispunila optimizmom. Zivot nas cesto pocasti turobnim trenutcima, a hrabrost je uprkos svemu zadrzati mir i pronaci utjehu u svakodnevici. :zen:
Ja sam isto nakon Plaze Chesil ostala razocarana (iako me se knjiga dojmila), dok me Okajanje odusevila. Opcenito, volim njegove romane. Jedino mi Amsterdam ima malo blesavi kraj, onako, razocaravajuci. Kao da knjigu nije zavrsio McEwan nego netko drugi, manje vjest.Sad ćeš me natjerati da, nakon dva razočarenja, uzmem i to Okajanje
Forka, daj mu jos koju sansu.
Meni je Amsterdam vrlo predvidiv i zapravo bezvezan, a McEwanu me najviše privukla prva njegova knjiga koja mi je došla u ruke, a to je bila Trajna ljubav. Okajanje mi je kad sve uzmem u obzir, najdraže.
Sad mi je na redu Privedite tijela, a nakon nje ću pokušati ugrabiti Stonera.
Dala sam si dva-tri dana nakon završenih Koštanih satova da mi se slegnu dojmovi jer nisam bila sigurna šta napisati.
Meni je knjiga bila draga i zanimljiva za čitanje i jasno mi je da sam prema Mitchellu pristrana. Ali nekako... bilo je u ovom romanu materijala za - brat-bratu - bar 3 romana. Po tome me je podsjetio na Rushdieja, kao da bi i njemu dobro došao strog urednik koji bi mu rekao: reži malo, dečko, ne mora baš sve ući u knjigu
Dok sam čitala o knjizi da si pomognem definirati što je u njoj da mi nije najbolja moguća, našla sam mišljenja da Mitchell jako želi zabaviti čitatelja i da ponekad žrtvuje sadržaj i ljudskost maniri i nekako sam bliža ovom drugom stajalištu jer znam da on može i izbrusiti svoj stil - sjetimo se samo Jacoba de Zoeta. Također mu može priča biti ispred forme - to nam dokazuje Crni Labud.
Sve u svemu, iako mu se može naći mana, kažu za njega da je jedan od suvremenih pisaca s najviše obožavatelja, a, eto, mogu mu se i ja u fan klub upisati, jer upravo čitam njegov posljednji roman, još neprevedeni Slade House
Ovaj je horor. Zabavan je.
Last edited by Jurana; 29.04.2016 at 11:37.
Volim McEwana, neka mi je draža, neka bezveznija, ali rado ga čitam. The best su mi bile Okajanje, Na plaži Chesil i ona jedna o danu života nekog neurokirurga, mislim da se zove Subota.
Pročitala Svetlanu Aleksievič, "Rabljeno doba - kraj crvenog čovjeka", mislim da je za to dobila Nobela:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/9444/rab...rvenog-covjeka
Knjiga je za mene bila potresna, iako jako zanimljiva. Ima 400 strana, a progutala sam je u tjedan dana, nisam se mogla odvojit od nje. Teška je, ali opet te vuče za čitat, napisana je u nekom dokumentarističko-ispovjednom stilu - par stranica priča nekog čovjeka, pa par stranica priče drugog. Slova velika, mislim da je u RH tiskana tako... za "rabljene", kojima već trebaju cvike za blizinu.
Last edited by ina33; 01.05.2016 at 10:43.
Sophie Flack, "Bunheads". Tople preporuke, pogotovo za sve zainteresirane za balet. Za par godina cu je preporuciti mojoj za citanje (od neke 15 godine moze, mislim, sad bih jos neke dijelove cenzurirala
Autorica je profesionalno plesala u New York City Ballet kompaniji, knjiga nije autobiografska iako je temeljena na zivotnom iskustvu.
Sophie Kinsella, Shopaholic to the Rescue - zabavna, za jedno popodne.
Mary Daheim, King's Ransom - PRESKOCITE!!!
Namjera mi je bila procitati malo vise o ovom povijesnom razdoblju (Oliver Cromwell), naisla na ljubic da ne moze biti gori... PRESKOCITE!
Sad me, hdB, ceka novi Orhan Pamuk.
Procitala Doru Bruder od Patricka Modiana. Knjiga je pisana u polu-dokumentaristickom novinarskom stilu i opisuje stvarnu potragu autora za Dorom Bruder. A Dora Bruder je 15-godisnja zidovska parizanka koja je 1941 pobjegla iz internata, nakon cega su njeni roditelji dali oglas u novine da je traze. Pisac je na taj oglas slucajno naisao 1988, i iducih 8 godina traga za njom. Iz policijskih zapisnika, izjava ljudi koji su tada zivjeli, setnji po Parizu, prica svog oca, i sjecanja na poslije ratni Pariz svoje mladosti, on pokusava rekonstruirati sudbinu Dore Bruder. Usput se dotice i sudbine nekih drugih "usputnih" Zidova. Knjiga nije toliko pisana u Modianovom lirskom tonu (tim pjesnickim jezikom) kao druge njegove knjige koje sam citala, nego vise u nekom novinarskom, s puno iznosenja cinjenica. A ipak je sva lirska i sjetna i potresna... a misao na kraju je predivna, neka utjeha u svom tom bezumlju...
Ja bi da prevedu sve od Modiana.
citam minijaturisticu
oooodliiiicnaaa
Pročitala i ja "Na more", pridružujem se hvalospjevima, ne možeš ispustit iz ruku
Kći, Jane Shemilt
zanimljivo mi je, dobro pisano
http://citajknjigu.com/kci-jane-shemilt/
Prvih 50-ak stranica su me odusevile, svakodnevno jedva cekam sat-dva vremena da sam na miru pa da citam, bas gustam. Zabavno je i dirljivo... pravi Pamuk.Sad me, hdB, ceka novi Orhan Pamuk.
Nije onako sjetno kao Muzej nevinosti (ta mi je bila odlicna). Ova se zove A Strangeness in my Mind - najtoplije preporucujem.
Aaaa... Pamuka odavno nisam citala, a jako ga volim... Bas bi ga mogla potrazit.Prvih 50-ak stranica su me odusevile, svakodnevno jedva cekam sat-dva vremena da sam na miru pa da citam, bas gustam. Zabavno je i dirljivo... pravi Pamuk.
Nije onako sjetno kao Muzej nevinosti (ta mi je bila odlicna). Ova se zove A Strangeness in my Mind - najtoplije preporucujem.
Joj, da, Pamuk baš lijepo piše. Jako sam se bojala početi ga čitati, mislila sam da će biti "težak", a kad ono, divota
Ja sam pročitala još jednog Bekima Sejranovića: Sandale.
Idem od kraja prema početku
(Još me čekaju Ljepši kraj i Nigdje, niotkuda, no o tom potom.)
Sandale su krasna i šarmantna knjižica, i lepršava i ozbiljna istovremeno.
Jednostavno morate zavoljeti toga Bekima kroz njegove knjige, tip je totalno svoj
Slažem se za novu Pamukovu - odlična, kao i sve njegovo.
Evo nešto malo drugačije: prije nekoliko dana izašla je iz tiska nova knjiga dvojca Černicki-Forenbaher, "Starim cestama preko Velebita"
http://www.mvinfo.hr/knjiga/11179/st...preko-velebita
Kome se sviđa njihova prva knjiga ("Starim cestama do mora"), preporučujem i ovu. Danas sam je kupila uz popust u onom šatoru na Trgu (Dani hrvatskih nakladnika), pisana je jednako dobro kao i prva, a još mi je veći užitak prepoznavati puteve kojima sam nekad već prošla.
Dobro su je tempirali, pred ljeto...
Posting Permissions
