"Ne plači!"

[pulinka]

Moja majstorica glume ide na dramsku sekciju i imaće glavnu ulogu u završnoj školskoj predstavi :hvalte me usta: .

Pravila čokoladine psihologice su odlična. Ali sleđenje tih pravila ne znači da će se dete nužno osećati manje nesrećno. Samo da će se roditelj lakše snalaziti i da će dan proteći organizovanije.
A ne razumem baš tu poveznicu plačljiva=razmažena. Mislim, najlakše je naučiti dete da se ne oglašava. Ali to što dete ne drami ne znači da se ne oseća loše.

[pomikaki]

Ali to što dete ne drami ne znači da se ne oseća loše.

A možda su to baš ona djeca koja sve svoje emocije izbace iz sebe

[Peterlin]

Moja majstorica glume ide na dramsku sekciju i imaće glavnu ulogu u završnoj školskoj predstavi :hvalte me usta: .

Pravila čokoladine psihologice su odlična. Ali sleđenje tih pravila ne znači da će se dete nužno osećati manje nesrećno. Samo da će se roditelj lakše snalaziti i da će dan proteći organizovanije.
A ne razumem baš tu poveznicu plačljiva=razmažena. Mislim, najlakše je naučiti dete da se ne oglašava. Ali to što dete ne drami ne znači da se ne oseća loše.

Ovo je sve točno.

Ali iz iskustva - kada dan prođe organizirano, pa jednom, pa dvaput, pa sedam puta - dijete u ovoj dobi polako shvati da je to bolje nego sam sebi napraviti uvjete za dramu.

Dakako, treba dorasti do toga, a do tada roditelji su ti koji stavljaju okvire, granice, uvjete da bi se to postiglo.

Ovakvi glumci (a i moj mlađi je išao na glumu, sad više nema vremena toliko se baviti time, ali pomoglo mu je verbalizirati osjećaje na pravi način) moraju NAUČITI kako da sami sa sobom izađu na kraj. To znači da ćemo im ponekad morati pomoći da zaustave lavinu osjećaja koji ih prevladavaju. To znači da ćemo im često morati organizirati dan, onako kako čokolada radi. Neka djeca to rade spontano (moj stariji sin) a neka moraju naučiti metodom pokušaja i pogrešaka (moj mlađi sin i još hrpa ovdje opisane djece). Takvi nauče cijeniti organizaciju tek kad uspiju shvatiti, razumjeti i OSJETITI benefite koji iz toga proizlaze.

[Jadranka]

Da se malo pojasnim. Ne zelim reci da treba zastati svaki dan i gledati djecju igru (makar zasto ne? ni pustiti djecu da sve bude kako oni zamisle. Nego da smo mi sami odgovorni za svoju reakciju na djecje ponasanje. I da smo dernjavu uglavnom mogli izbjeci mirnijim postupcima. I mene moj stariji izivcira pa planem, al ga nakon toga uvijek nekako vidim kao Cvijeta svoga kad je prigovorio da stalno vicu na njega. I sklona sam razmisljanju gdje sam ja pogrijesila i sto sam mogla drugacije, jesam li ja napravila nesto zbog cega je situacija eskalirala, a sto mi zaista nije trebalo, i je li moglo drugacije. Cesce pak (al dosta rjedje u zadnje vrijeme) gledam md-a kako se uvlaci u svadju s malim, i cudim se kako ne vidi da ce to sve zavrsit suzama, kad je tako malo razumijevanja u pravom trenutku trebalo da sve bude benigno.

No uglavnom, meni se tvoja curica Pomikaki cini skroz ok, a i vi kao dobri roditelji. Sad ste mozda u nekoj maloj medjusobnoj krizi. No, bit ce to bolje - a razumijevanje uvijek pomaze.

[Evelina]

Nego da smo mi sami odgovorni za svoju reakciju na djecje ponasanje. I da smo dernjavu uglavnom mogli izbjeci mirnijim postupcima.

Svaka akcija ima reakciju.
Ja mogu biti odgovorna (i jesam) za svoju reakciju, ali bogami, moj sin (koji je ne samo preslika djevojčice iz topika, već i puno gore) mora naučiti da je odgovoran za svoju akciju.
Što mu se mora pojasniti reakcijom.

Jučer sam imala vrlo, vrlo sličnu situaciju iz današnjeg posta autorice, moram reći da sam ju mogla obuzdati doslovno samo tako da zatražim da napusti sobu i ode se gledati u zrcalo dok se svađa.
Čak i to nije bilo dovoljno, stajao je na štoku vrata i nastavljao sa prigovaranjem.
I nije baš tako da se skoro svaka situacija može riješiti mirno.
Nije samo roditelj odgovoran za mirnoću.
Što kad dijete naprosto neće mirno?
Kužiš?
Dijete se mora ponekad isplakati. Osjetiti "nepravdu". Biti tužno i jadno, sažalijevati se kako ga nitko ne razumije i svi su protiv njega.
To je ljudska priroda.
Ne valja stalno peruškom po guzi, to stvara veće nezadovoljstvo nego stvarna nepravda i nerazumijevanje.
Ponekad se naprosto mora pozvjerit, to je ono što oni nesvjesno traže.
Da ih se stavi u gabarite.

[tanja_b]

Ponekad se naprosto mora pozvjerit, to je ono što oni nesvjesno traže.
Da ih se stavi u gabarite.

O, da. Uvjerila sam se više puta da je točno tako.
Mene je moj sin u žaru svađanja par puta molio čak i da ga udarim ali tu mu želju ipak nisam ispunila

[Evelina]

Ja ne mislim, ja samo pokušavam preživjeti takve situacije.
Bez žrtava.