Citiraj Jadranka prvotno napisa Vidi poruku
Nego da smo mi sami odgovorni za svoju reakciju na djecje ponasanje. I da smo dernjavu uglavnom mogli izbjeci mirnijim postupcima.
Svaka akcija ima reakciju.
Ja mogu biti odgovorna (i jesam) za svoju reakciju, ali bogami, moj sin (koji je ne samo preslika djevojčice iz topika, već i puno gore) mora naučiti da je odgovoran za svoju akciju.
Što mu se mora pojasniti reakcijom.

Jučer sam imala vrlo, vrlo sličnu situaciju iz današnjeg posta autorice, moram reći da sam ju mogla obuzdati doslovno samo tako da zatražim da napusti sobu i ode se gledati u zrcalo dok se svađa.
Čak i to nije bilo dovoljno, stajao je na štoku vrata i nastavljao sa prigovaranjem.
I nije baš tako da se skoro svaka situacija može riješiti mirno.
Nije samo roditelj odgovoran za mirnoću.
Što kad dijete naprosto neće mirno?
Kužiš?
Dijete se mora ponekad isplakati. Osjetiti "nepravdu". Biti tužno i jadno, sažalijevati se kako ga nitko ne razumije i svi su protiv njega.
To je ljudska priroda.
Ne valja stalno peruškom po guzi, to stvara veće nezadovoljstvo nego stvarna nepravda i nerazumijevanje.
Ponekad se naprosto mora pozvjerit, to je ono što oni nesvjesno traže.
Da ih se stavi u gabarite.