Citiraj no@ prvotno napisa Vidi poruku
= Gdje me nađe!? Budući sam psiholog znam da seksualna orijentacija nije stvar izbora. Mislim da je seksualnost intimna i osobna stvar kako za osobe heteroseksualne tako i homoseksualne orijentacije i zaista se ne bih upuštala u procjenu što je grijeh protiv 6. božje zapovijedi za jedne ili druge. To je pitanje (tankoćutnosti) savjesti svakog pojedinca.
Pobačaj je čin protiv života i time nepoželjan. No ako me zapravo pitaš bih li glasala za zakonsko sankcioniranje pobačaja - ne bih.

Kako zamišljam prakticiranje ljubavi prema bližnjem? Evo npr kad već spominješ pobačaj, od aktivista "Za život" očekujem djelatnu i konkretnu ljubav prema bilo kojoj ranjivoj skupini u stvarnom životu (djeca, stari, susjedi, izbjeglice, bolesni....), a ne da stoje pred bolnicama sa transparentima. Pisano je"Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.

Sto je toliko vrijedno u toj peticiji da bih je ja trebala potpisati a da istodobno ne pogazim svoje krscanske vrijednosti i nacela ?
= očito ne vidimo iste stvari. Išla sam ponovno pročitati tekst peticije i ne vidim opasnosti koje te uznemiruju. Naravno da ne trebaš potpisati, ako ti ne sjeda.

Draga Noa, odgovorila si upravo onako kako sam ocekivala da ces odgovoriti.
Mozemo se sloziti da je homoseksualnost urodjena ali ne mogu se sloziti da je moralna procjena homoseksualnog cina,za nas krscane, stvar osobne savjesti. Homoseksualnost sama po sebi nije grijeh ali prakticiranje homoseksualnih odnosa jest. Kao i neurednih heteroseksualnih odnosa.
Tvoje razmisljanje o pobacaju da i ne spominjem : "pobacaj je cin protiv zivota ali.."
Ako je pobacaj cin protiv zivota, tu vise nema mjesta razmisljanju.
I kad vec pisem o pobacaju, referirat cu se na tvoje vidjenje prakticiranja ljubavi prema bliznjem.
Zivim u malo mjestu. Samo u mom mjestu imaju dvije ustanove koje zbrinjavaju majke, zene, trudnice i djecu. Naravno, obje su ustanove crkvene. Meni Zeljka Markic osobno nije draga ali i ona je dugo bila u udruzi (ne znam je li sad) koja je zbrinjavala majke i djecu. Takvih udruga i ustanova ima koliko hoces ali o njima se ne pise i ne prica. Stjece se dojam da sve ostaje na pukoj rijeci i papiru a to naprosto nije istina.
Naravno, ti imas pravo na svoje misljenje ali ne mogu se ne zapitati zasto se netko naziva krscaninom ako se ne slaze sa nekim kljucnim tockama crkvenog nauka ? Da ja mislim drugacije, ne bih se vise nikada nazvala krscankom niti bih prakticirala krscanstvo. Koji je smisao ?