Xsummer prvotno napisa
ne kužim otkud stav da je oduzimanje mobitela nešto prestrašno, mobitel je luksuz, a ne nasušna životna potreba... jbt, do prije dvadesetak i nešto godina nitko nije ni imao mobitel
 |
|||
|
|
|||
X
ne kužim otkud stav da je oduzimanje mobitela nešto prestrašno, mobitel je luksuz, a ne nasušna životna potreba... jbt, do prije dvadesetak i nešto godina nitko nije ni imao mobitel
da par tinejdžera snimi prijeteće poruke tvom djetetu da će ga razbiti, udarati joj glavom u zid, da nabrajaju načine na koje će ju ozlijediti... ti bi i dalje smatrala da toj djeci ne treba oduzeti mobitel i drastično bi kaznila roditelje koji bi im ga oduzeli?
Oduzimanjem smartphona, a ne mobitela, ti im oduzimaš društveni život.
Moje najstarije dijete se već godinama poziva na to čim netko pomisli kazniti je na taj način.
Njezinim žargonom, ako mi uzmeš moj mobitel možeš me onda jednostavno i ubiti. Svejedno mi je.
I da, obični mobitel ne želi niti dodirnuti. Jer opcije zvanja i poruka nisu interesantne.
Pa očito je da Beti uopće nisu pale na pamet takve vrste tinejdžerskih ispada (nisu niti meni). Ovdje se piše o jako različitim stvarima, od igranja igrice pod poplunom, preko kašnjenja sa izlaska, pa evo sad do bullyinga i zlostavljanja.
Jasno da u slučaju prekršaja kakav je bullying onaj tko to napravi treba snositi ozbiljne posljedice. Na kraju krajeva, za takvo ponašanje bi se mogle dobiti i ozbiljnije kazne od roditeljskih.
Da, to je točno. Zato je kazna oduzimanja moba efikasna.
Posljednje uređivanje od čokolada : 14.08.2018. at 09:50
Svi smo mi vrlo odrješiti kako neke stvari ne bismo tolerirali i strogo bi kažnjavali, a i uvjereni da ne bi naše dijete napravilo ovo ili ono.
Ako itko odgaja djecu s osnovnom životnom porukom live and let live, ta sam. Empatija, prihvaćanje različitosti, ne učini drugom što ne želiš da drugi učini tebi, pomozi ako možeš ali nemoj odmoći... sve se to ugrađuje dan po dan od rođenja. A onda dođe pubertet, dođu hormoni, društvo, zezancija i shvatiš da je tvoje dobro, milo, empatično, brižno dijete postalo povodljivo i da nemaš pojma što je u stanju napraviti za biti frajer. Često je jako tanka granica između zdrave šale i zezancije i onog na b o čemu ne želimo ni misliti da bi naše djete sudjelovalo ni sa jedne strane.
I svaka priča ima dvije ili još i više strana. Kako djeca rastu tako shvatiš da stvari jednostavno nisu crno-bijele, dobro-zle i da je istina najčešće negdje u sredini.
Međutim, na same natruhe pomisli da bi moje dijete maltretiralo neko drugo reakcija je bila kakva je bila.
Odrazgovarali smo bezbroj razgovora o tome kako je šala i zezancija kad se svi smiju, a ako je netko predmet tuđe šale njemu nije smiješno. I da se treba uvijek šaliti na svoj račun, veći frajer si kad se šališ sa svojim manama nego kad se praviš važan vrlinama. A kad se šališ tuđim manama ispadaš jadan.
Kaznom i obrazloženjem kazne djetetu daješ jasno do znanja koja ponašanja nećeš tolerirati.
Pojma nemam koji me još izazovi čekaju, ali da sam opuštena i puna povjerenja u svoju i muževu djecu, njihove odluke i postupke - e bome nisam.
Barbi, svaka ti čast i posve se slažem sa svime što si napisala
da, zabrana izlazaka u doba prije mobitela je prije bila to isto
ne vidim katastrofu
dapace, kako cokolada kaze, bas zato i jeste ucinkovito
i x na barbi
Slazem se, smartphone im je postao produzena ruka i nacin da su stalno u komunikaciji tako da je kazna jako ucinkovita.
Barbi, slazem se sa svime. Mislimo da smo im usadili neke stvari i ne ocekujemo probleme dok im ne prorade hormoni.
Meni dvije stvari ide na živce - kad roditelji misle da su zaslužni u 100%-tnom udjelu za sve ono što je u djetetu dobro.
I kad palamude drugima "moj ne bi nikad..." jer je tako odgojen.
Zato oči i uši trebaju biti otvorene.
malo off topic, ali osim premije osiguranja, država te kazni, čak i ako si sam pao sam se ubio, sa nekih 2000kn za dovođenje sebe i drugih u opasnostPa i odrasli razbiju auto. Što da muža kaznim zato? Ili da mene moja mama kazni?
za sebe ne mogu reci da ne bih nikad...
kamoli za njih
apsolutno!
Puno toga sam rekla moja ne bi i ja ne bih nikada pa mi se obilo o glavu. Sada pusem i na hladno. Kaze razrednica da ih obicno uhvati u sedmom (tada je i stariju) i smire se u osmom pa sam mislila da smo izbjegli to kolutanje ocima, prkos i kasnjenje. Sada samo mozemo ici iz dana u dan i biti na oprezu.
Malo je lakše kad se razvedešMeni dvije stvari ide na živce - kad roditelji misle da su zaslužni u 100%-tnom udjelu za sve ono što je u djetetu dobro.jer onda sve što je dobro to je naravno na mene a što ne valja je na ćaću.
upravo tako
Ma pusti, nisu to stvari s kojima bi se čovjek hvalio.... Ja sam iz malog grada i tamo ne možeš izaći iz kuće ni pet koraka, a da ne sretneš nekoga od poznatih, susjeda ili prijatelja vlastitih roditelja. Mi smo zato u srednjoj školi znali kidnuti u Zagreb ili neki drugi obližnji grad... Koje su to bile metode, bolje da se ne prisjećam.... Po birtijama nismo hodočastili da nas ne vide, aliii klijeti i vikendice su druga priča... pa ti ukradu bicikl negdje bogu iza nogu i onda se vraćaj pješice (doba prije mobitela). Ne moraju biti sitni noćni sati. Ako si doma na vrijeme, nitko ne pita gdje si bio/la i što si radio do tada.I da, Peterlin iznenadi. Baš zato ju još više cijenim
Vidim to i danas, prokletstvo pametne djece. Klinci koji su samopouzdani i bistri, neće se lako dovesti u nezgodnu situaciju, tj.radit će koješta, ali bez svjedoka. Toga se pomalo pribojavam i kod svojih, jer ne straše se ničega (kao ni ja u svoje vrijeme....u srednjoj školi po Jugoslaviji, a u studentskim danima bilo je normalno spavati u vreći na kolodvoru u Cardiffu, hehehe.....) Zato smo ih nekako usmjeravali da si nađu aktivnosti koje su im zanimljive, a koje im pružaju mogućnost da se na par dana odlijepe od nas, a opet da imaju ili kontrolu ili odgovornost, koja im nameće uzorno ponašanje.... Evo čime me nasmijao stariji sin- spremao se na filmašku radionicu i nije htio uzeti majicu na kojoj piše Southern Comfort (mmu je malo tijesna, pa sam ju htjela uvqliti sinu). Kaže on meni da je sad jedan od organizatora, pa nije u redu da nosi majicu s reklamom za alkoholno piće, kad je alkohol tamo zaabranjen...
ja nisam razvedena pa me to ne sprijecava da je caca kriv za sveMalo je lakše kad se razvedeš
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 14.08.2018. at 15:11
Tako jeeee!ja nisam razvedena pa me to ne sprijecava da je caca kriv za sve
Ono sto mi(nasi roditelji) ne znaju nece ih ni boliti glava
U mene obrnuto: caca pomorac pa mater kriva
E, ali kažu da inteligenciju naslijede od majke pa kad naprave glupost, onda naš gen ipak igra ulogu (ne bi napravila da je pametnija)
Joj kak si me sad povukla za jezik, tipkovnicu čoksa
Kada naprave glupost kaze to su tvoje kceri, a kada je obrnuto onda su njegove
Poluluda meni su tvoje kazne primjerene i smislene
naravno da nije ok. da dijete od 14-15 godina dočekuje 3 ujutro vani
i da se oglušuje o pravila koja važe za vašu obitelj
a i potpisujem za roditelje koji znaju da njihovo ne bi nikad
znaju vraga
iz mog iskustva, takva djeca često znaju raditi s.anja koja dobro skrivaju ili ih čak ni ne skrivaju toliko dobro koliko im roditelji ne žele vidjeti
pa se znam pitati jesam ja dobro i jesam dobra mater kad svojoj ne vjerujem bezrezervno i stopostotno
ali jesam, to nema veze s ljubavlju nego sa zdravim razumom
djeca mogu učiniti svašta u trenutku slabosti/nesigurnosti/ pogrešne procjene/želje da se dopadnu nekome itd. itd.
Barbi isto potpisujem od riječi do riječi, odličan pristup.
Lijepo, zrelo i razumno.
Potpis.
E, da, moram još reći da su mi Čoksini pogledi na svijet & pubertet odlični.
Djeluju vrlo empirijski, respect!
Empirijski? Moje su 10 i 14, a odgajana sam ko časna sestra pripravnica.
Grizem nokte jer im želim dati slobodu koju nisam imala, non stop im (kao slučajno) prepričavam dobre i loše dogodovštine ovih i onih ne bih li ih navela na priču i diskusiju, da "vježbaju" hrabrost u slobodi odabira ... strepim i nadam se najboljem
Znam sve...
Zato sam i napisala riječ "djeluju"... i zato chapeau!
Bit će sve dobro, vidjet ćeš
Mene je zaprepastila duljina kazne. To mi je nevjerojatno. Šest dana bih, možda, mogla prihvatiti, šest tjedana teško, ali mogla bi naći opravdanje. ALI 6 MJESECI! Jednostavno ne vjerujem.
6 mjeseci je užasno dug period kad netko ima oko 15 godina, 6 mjeseci je njima cijeli život. Da meni netko da takvu kaznu, više se nikada, ničim ne bi mogao iskupiti.
A i ne mogu vjerovati da tolike od vas to podržavaju.
Roditelji nisu diktatori. Problemi se rješavaju razgovorom, a ne kaznom. Ili, još bolje, prevencijom.
Ok, ok, ostavimo prevenciju, ali tako teško kažnjavati dijete mi je van razuma. Uostalom, očito je i prethodno bilo kazni koje, očito, nisu urodile dobrim ponašanjem, pa je i tu pouka roditelju.
Ne mogu vjerovati da sam usamljena u ovakvom mišljenju.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 15.08.2018. at 07:42
Ja nisam pobornica ni prevelike slobode, jer ona često od strane roditelja podrazumijeva da preuzimaš odgovornost za koju kao dijete od 14/15 godina nisi spremna. Nije džaba da roditelj odgovara ako se dijete od 16 nađe samo noću vani. To je moje iskustvo.
Inače, nije da djeci ne vjerujem, ali, kao i pametnije od mene ovdje, znam da hormoni i okruženje učine da ne prepoznaš tko se to krije u djetetu koje ti se još jučer uvlačilo u krevet. Zato svaku izrečenu "činjenjicu" sa zrnom soli.
Moj se našao s druge strane tamne riječi na B i mogu reći da je sva sreća da je kratko trajalo i čini se prestalo jer zna krenut razarat godine uložene u emocionalno zdravlje u djeliću sekunde.
Tamna riječ na B? Jel to bullying?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 15.08.2018. at 08:54
Beti3 da ti se dijete naslo na nekom filmicu promjenila bi misljenje
zelim ti da i dalje ostanes pri svom
ja opet zelim izraziti divljenje Barbi jer roditelji precesto brane svoju djecu kad maltretiraju druge s opravanjem da su maltretiranini to sami, svojim ponasanjem, izazvali
X
i ja bih na njenom mjestu postupila jednako
razgovor svakako i uvijek, ali nekad jednostavno nije dovoljan. za takve ozbiljne prijestupe treba kazniti, i to tako da dobro zapamte kaznu i promisle žele li ponovno prolaziti kroz isto.
onu od šest dana bi u toliko vremena i zaboravili.
Meni je kazna sasvim primjerena za ono sto je dijete napravilo. Razgovor da, ali ne moze se njime sve rijesiti. Ovako dugu kaznu ce dijete sigurno zapamtiti i natjerat ce ga da razmisli o svom ponasnaju, a mobitel je privilegija, a ne pravo kako je vec ovdje receno. Sto se tice duzine kazne i njima je to cijeli zivot, pa da jest i zato je primjerena kazna jer im se oduzima sredstvo kojim je losa stvar napravljena em upravo zato jer su cijeli dan na mobitelu razmislit ce o svom ponasanju. Zasto bi se roditelj iskupio? Zar ne bi dijete trebalo?
Bullying je raširen po školama ko kuga. Zaskoči ti dijete dok se ni ne okreneš. Ne treba ono biti bogznakoliko drugačije, siromašno, bez roditelja. Dovoljan je splet okolnosti i par razrednih budaletina.
Dovoljno je da se nešto zakotura, da se dijete ODMAH ne snađe, da ODMAH ne potraži savjet roditelja, da oni odmah ne reagiraju, da i ako reagiraju, škola kaže da su to dječja posla.
Ja ovakve i slične članke dajem djeci na čitanje jer želim da budu među prvima koji će u razredu glasno i bez straha reagirati prema nasilnicima ili češće nasilnicama u obranu žrtve (jer je starija to prošla u nižim razredima).
https://www.telegram.hr/price/ovo-je...-sustava-kamo/
Ove se teme tiče priča iz drugog dijela članka, o djevojčici koja je prolazila pakao u OŠ (iako i cijeli članak može poslužiti da se osvijeste tinejdzeri koji grintaju oko gluposti.)
Posljednje uređivanje od čokolada : 15.08.2018. at 10:54
I ovdje nema mjesta onoj "a u Africi umiru od gladi" jer se ovo ne događa u Africi, ovo su djeca iz naših razreda - razlike su u sitnicama.
Posljednje uređivanje od čokolada : 15.08.2018. at 10:55
I možeš raditi na prevenciji koliko hoćeš, osnaživati, biti sam samopouzdan, svjesno odgajati samopouzdano dijete....kad svako dijete ima svoju crtu ličnosti, naslijedilo je splet gena i ne možeš ga u potpunosti modelirati po zamišljenoj špranci.
Ali, nije roditelj taj koji je pogriješio pa da se iskupljuje, već je dijete zajebalo, i to gadno zajebalo, ako je kazna dugotrajna.
Ono se treba iskupiti, nema se tu što osjećati zakinuto.
Ja cijeli drugi razred srednje nisam smjela nigdje, samo u školu i iz nje.
Gadno sam zajebala.
I bilo mi je to drago, obuzdali su me kad ja to sama nisam bila kadra.
Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk
Sestra mi je prosvjetar i kada mi prica sto se sve dogadja dize mi se kosa na glavi iako vecina skola ima “protiv nasilja” naljepnicu, iako su profesori tu ipak se svasta dogadja. Imam i osobno iskustvo jer su mi mladju maltretirali u nizim razredima osnovne. Nije to nesto sto se dogadja nekome drugome nego je nasa realnost, a roditelji//skole/druge institucije (cast iznimkama, naravno) ne radi nista.
Danas smo spominjali tinejdzere i njihove mobitele, ova moja kao da je citala razgovor. Kaze mi danas da sam joj unistila zivot i posebno drustveni zivot jer joj ne dam puno van i mobitel. Samo sam je pitala ne misli li da je zasluzila.
Nisi usamljena.
Potpisujem svaku tvoju riječ.
N
Na ove koji ne bi kaznili dijete koje je sudjelovalo u bulingu mogu samo reci onu dobru staru: Lako je tuđim...
Jer buling jednom djetetu može uništit život. Anksioznost može biti najbezbolnija posljedica, a samoubojstvo moguća.
Hvala nebesima da postoje roditelji ko Barbi koji djetetu jednom zavazda daju do znanja da takvo plesanje po tuđem životu može otplesat i tvoj, jer rijetki su oni koji će s 14 to sami shvatit.
Potpuno se slazem.
Imam bezgranicne zivce za ponasanje kojim dijete sebi steti, ali zaista ne bih imala tolerancije za namjernu okrutnost prema drugima.
Apsolutno se slazem i svaka cast Barbi. Treba to odmah sasjeci, ostrom kaznom.
Zar stvarno mislite da je kazna način da se odgoji samopouzdan mlad čovjek, siguran u sebe i u svoje postupke?
Beti u ovom slučaju apsolutno. Jesi ti sigurna da si pročitala o čemu se radilo?
Točno tako.
Ja isto mislim da nije pročitala ili skužila što je dijete napravilo.
Samo kažnjavanje naravno da nije
Kazne inače zaista nisu najbolja odgojna metoda, jer ne nude alternativno, poželjno ponašanje
Ali, naša ponašanja imaju posljedice. Pa kazna koja se postavi kao logična posljedica nekog ponašanja ima puno više smisla, pogotovo ako se to i objasni. Ako svoju privilegiju posjedovanja vozačke dozvole zloupotrijebiš na način da voziš pijan, ako te policija uhvati ostat ćeš bez te vozačke na 6 mjeseci. Tako je isto logično da ako zloupotrijebiš društvene mreže, bez njih ostaješ na neko vrijeme, da osjetiš ozbiljnost djela. Naravno da nema nikakvog smisla samo opalit kaznu i eto roditeljsku dužnost si obavio, ali ja nisam ni shvatila da se tako nešto ovdje dogodilo. Kazna je tu da dijete osjeti neke posljedice na sebi, da ne bude samo "odslušat ću mater da otrubi svoje".
I meni 6 mjeseci bez mobitela zvuči kao "majko mila kako bih preživjela", ali to je jedna od onih stvari koje kad krenu, prilagodiš se. Nijedna nasušna djetetova potreba nije narušena, uključujući i potrebu za društvenim životom, jer unatoč tome što na to nekad zaboravimo, moguće je imati društveni život i bez mobitela.
Ali mi se senina metoda facilitiranja dolaska kući na vrijeme najviše svidjela na ovoj temi, nadam se da neću zaboravit dok mi ne zatreba.
A možda ljudi koje je b zaobišao jednostavno ne razmišljaju o posljedicama i ne razumiju...
Nekako mi se čini da prvo razmišljamo kako pomoći djetetu koje je žrtva, i što ako naše postane žrtva.
Točno tako, dijete puno toga nauče posljedice. Loše ocjene, mučnina od alkohola, loše društvo koje te odbaci ko krpu, od opeklina od sunca do razbijene glave, stvari imaju posljedice na počinitelja. Krađe, droga, loša vožnja.
Osim kad zlostavljaš nemoćne. Onda ti se ne dogodi baš ništa.
Osim ako te mater dokrajči jer ne želi da joj iz kuće izlazi zlatna mladež koja kad nekog pogazi ćaća i sudac s njima malo popričaju.
X
i da je više takvih matera bilo bi manje zlostavljanja nemoćnih.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom